Bajsove vrpce radiofonijska je predstava, ujedno i posveta radu Zvonimira Bajsića, a sastavljena je od fragmenata njegovih dramskih tekstova i radiodramskih i dokumentarnih emisija. Osim toga, u drami su korišteni stihovi Jacquesa Préverta, kao i tekstovi Gustavea Flauberta i Milana Kundere.

Na Bajsovim vrpcama zabilježeni su “junaci njegovih drama, mali ljudi koji žele preko crte, koji u svojim stanovima i dvorištima traže i stvaraju prostore slobode i unutarnje pobune”, stoji u najavi. Neke od tema kojima se predstava bavi jest prijenos i povezivanje kazališta, u kojem posljednjih desetljeća dominira slika, i radija, postavljajući pitanje: “Možemo li tragati za kazalištem autentičnog zvuka?”

Zvonimir Bajsić je hrvatski književnik, redatelj i prevoditelj. Studirao je estetiku na Karlovom Univerzitetu u Pragu. Poznat je po svom osebujnom opusu dokumentarne radiodrame, tj. featurea i rada u tom mediju. U tom djelu opusa, Bajsić se udaljava od autorskog dramskog teksta, te ga piše dokumentarnim zvukom.

Više detalja pronađite ovdje.

Nadahnjujući se baštinom radijskog i kazališnog opusa Zvonimira Bajsića, RadioTeatar “posljednjih godina razvija specifičnu vrstu umjetničke intervencije u eteru i na sceni. Radio Voćarska sanjarski je program, program koji se odvija u paralelnom svemiru za koncentrirano slušanje i okupljanje susjeda svih generacija u zelenom, intimnom, kazališno-radijskom programu”, stoji u najavnom tekstu.

Tromjesečni program obiluje raznolikim aktivnostima od predstava, dvorišnog radija, slušaonica, radionica, zvučnih šetnji, a sve su namijenjene susjedstvu i publici svih generacija! Svečano otvorenje programa, 1. ožujka, obilježit će izvedba dječje predstave Drvo koje je pjevalo nakon koje slijedi koncert Jelene Miholjević i Mara Marketa. Nakon jutarnjeg programa i druženja, u nedjelju 2. ožujka će biti izvedena najdugovječnija predstava Radio Teatra – Hoerpspiel: mala igra za slušanje (i gledanje). Ove godine, uz postojeći dramski program, u goste stiže Teatar Verrdi s predstavom Školjka šumi Maruške Aras i Hrvoja Korbara, Cirkorama s monodramom Ratka Bokića Projekt 4,28 km/h te KunstTeatar i umjetnička organizacija Punctum s predstavom Jimmy Ćorak u režiji Ivana Plazibata i izvedbi Matije Čigira.

Ubit će predstavljena i nova zvučna šetnja Stube koje dobro zvuče, a u sklopu dječjeg programa održat će se radionica za djecu Patuljak Sluško, koja je temeljena na radio-igri pod vodstvom zvučne pedagoginje Ane Čorić. Program završava 24. i 25. svibnja Vikendom Radija Voćarska i cjelodnevnim druženjem uz predstave, radijski program, zvučne šetnje, koncerte i družionice za sve uzraste. O atmosferi progama koji se održao 2023. godine, možete pročitati u reportaži Marije Krstanović.

Svi programi odvijaju se u Mjesnom odboru Voćarska (Voćarska cesta 71) – uz iznimku zvučnih šetnji, koje publiku s određene lokacije uz pomoć zvuka vode prema Voćarskoj 71. 

Programi za djecu, kao i prateći kvartovski programi su besplatni, ali je obavezna prethodna najava putem obrasca (navedenog uz pojedini program na web stranici radioteatar.hr) ili putem maila: marketing@radioteatar.hr.

Ulaznice za predstave za odrasle iznose 6 eura, a moguće ih je osigurati preko platforme www.core-event.co.

Detaljnije informacije o programu pronađite ovdje. 

Radi se o eksperimentalnoj dokumentarnoj radiodrami predstavljenoj 1968. godine koja je danas poznata kao prvi feature snimljen i emitiran na ovim prostorima. Zbogom je kolaž dramskih situacija u kojima su dokumentarni zvukovi asocijativno montirani, a prilikom prvog predstavljanja izazvala je podvojene reakcije slušatelja_ica zbog eksperimentalnog pristupa zvuku.

Iz popratne riječi Pavlice Bajsić Brazzoduro koju izdvajaju organizatori_ce: “Dosad je praksa bila obrnuta. Prvo tekst, a onda zvuk kao ilustracija, kao scenografija ako hoćete. (…) Zvonimir Bajsić ovoga puta kreće od sasvim druge premise. Dokumentarni zvuk stavljen je u prvi plan i njime se piše […] Montaža […] je jasan autorski komentar. Svaki upotrijebljeni zvuk sa sobom nosi poticaj na mnoge asocijacije iz naše kolektivne svijesti, ali i na neprebrojiv niz osobnih asocijacija. Slušatelj tu postaje sukreator.”

Zvonimir Bajsić (Zagreb, 19. listopada 1925. – Zagreb, 11. kolovoza 1987.) je hrvatski književnik, redatelj i prevoditelj. Studirao je estetiku na Karlovom Univerzitetu u Pragu. Ono po čemu će Zvonimir Bajsić zauvijek ostati upamćen jest njegov osebujni opus dokumentarne radiodrame, tj. featurea. U tom djelu opusa, Bajsić se udaljava od autorskog dramskog teksta, te ga piše dokumentarnim zvukom.

Više detalja o programu možete pronaći ovdje.

Ovim se programom obilježava 60 godina radiofonskog teatra: na maloj Gavellinoj sceni, nekad Zagrebačkog dramskog kazališta u Frankopanskoj, početkom 60-ih godina prošlog stoljeća pokrenuta je Javna scena Radio Zagreba, na kojoj su glumci uživo, uz pratnju zvučnih efekata, izvodili radiodramske naslove. Neke od njih režirao je Zvonimir Bajsić, pa se i RadioTeatar osvrće na svojih 11 godina kazališnih susreta s medijem radija.

Trodnevni i središnji dio programa održava se od 15. do 17. listopada i uključuje koncerte Nine Bajsić i Kralja Čačka te tri predstave RadioTeatra koje će se moći pogledati u Gavelli od 19:30. Prva je na redu predstava Bajsove vrpce, posveta radu Zvonimira Bajsića sastavljena od fragmenata njegovih dramskih tekstova i radiodramskih i dokumentarnih emisija, kao i prema motivima Beckettova dramskog teksta Posljednje vrpce. U njoj nastupa Sven Medvešek uz pratnju pijanista Mara Marketa i tonmajstorice Magde Mas uz zvučne materijale Dina Brazzodura. Redatelj je Hrvoje Korbar, a dramaturginja Pavlica Bajsić Brazzoduro. Predstava je uokvirena koncertom Nina Bajsić trija koji će uključiti autorske skladbe Nine Bajsić uz pratnju pijanista Vida Hribara i violinistice Jasmine Šijan.

Program se nastavlja 16. listopada predstavom Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje), autorskim projektom Pavlice Bajsić Brazzoduro, koja govori o samim počecima radija. U Gavelli će je izvesti Jelena Miholjević, Sven Medvešek, Ivana Starčević, Matija Antolić, Ljubica Letinić, Igor Jurinić, Juraj Geci, Nina Bajsić, Dalibor Piskerc i sama autorica.

Posljednji dan, 17. listopada, uključuje predstavu Soundtrack za film koji nije snimljen beogradskog kantautora, pjesnika i slikara Kralja Čačka i zagrebačke pjesnikinje, kantautorice i dramaturginje Nine Bajsić koja o predstavi kaže: “Kroz zvučno-poetske vinjete dvaju gradova, kombinirajući glazbu, dokumentarni materijal i radiofonsku izvedbu, pratimo struju svijesti dvaju likova čija zajednička prošlost izvire iz skrivenih kuteva njihove svakodnevice.” Nakon predstave slijedi mini koncert Obrnuti red stvari u sklopu kojeg će Kralj Čačka uz Ninu Bajsić izvoditi svoje autorske skladbe.

Osim ovog trodnevnog programa Noći Radioteatra uključuju i programe u mjesnom odboru Malešnica, kao i nekoliko zvučnih šetnji, od kojih će ona pod imenom Ja tjeram krdo riječi – stopama Vesne Parun zatvoriti manifestaciju 25. listopada u 18 sati.

Organizatori naglašavaju da su za sudjelovanje u zvučnim šetnjama potrebne slušalice, a sve ostale detalje i informacije u vezi programa možete saznati ovdje.

Biografije ptica autorski je projekt Nine Bajsić koji je nastao iz potrebe za reanimacijom poezije u polju izvedbenih umjetnosti, kroz “kazališno- poetski let preko francuskog srednjeg vijeka, engleskog romatnizma, njujorške pjesničke škole 50-ih, sve do suvremene poezije”, stoji u popratnom tekstu.

Praško proljeće prva je od tri u nizu slušaonica na temu radiofonske baštine Zvonimira Bajsića. “Kroz prividnu kroniku istoimenoga glazbenog festivala u Pragu i prisjećanja na svoje praške studentske dane, autor govori o kulturi kao mogućnosti otpora, a time i o imperativu vlastitog životnog i umjetničkog puta”, stoji u najavi.

Mjesto na izvedbama je potrebno rezervirati putem online obrasca.

Više informacija pronađite ovdje.

“Naš cilj je, u vremenu snažnih i brzih vizualnih atrakcija, nagovarati na povratak koncentriranom slušanju. Baš kao što beba u majčinom trbuhu koncentrirano sluša svemir koji dopire izvana i u koji će tek biti rođena.”

Ovim riječima na webu RadioTeatra naglašen je imperativ njihovih nastojanja u vremenu u kojem su sva osjetila, više nego ikada, u nekoj vrsti hendikepa spram vida. U tom kontekstu u srijedu, 19. travnja, održana je slušaonica za odrasle pod nazivom Zagrebački radiofonijski istraživači i jedna istraživačica. U minimalistički uređenom interijeru okupila se šačica ljudi i pod vodstvom Pavlice Bajsić Brazzoduro uz rum i čaj preslušavala dokumentarne radiodrame (tzv. feature) zagrebačke škole. Radio, odašiljač, prijemnik – čovjek, govornik, slušatelj.

Kako i treba da bude, prvi na redu bio je rodonačelnik featurea na našim prostorima, gospodin Zvonimir Bajsić po kojem je RadioTeatar i nazvan. Ako se pitate tko je taj Zvonimir Bajsić na raspolaganju vam je link, ovdje stane tek da ugrubo kažem da je on književnik, redatelj i prevoditelj ili još grublje – u svijetu naš najnagrađivaniji i priznatiji radijski autor, kod nas rijetko spominjano ime. Slušali smo ulomke Praškog proljeća 1984., njegovog posljednjeg featurea kojeg se često naziva njegovim autorskim i ljudskim testamentom. U njemu se Bajsić vraća u Prag, grad u kojem je nekoć studirao, ne bi li u izaslanstvu berlinskog radija snimio kroniku istoimenog glazbenog festivala (barem mu je tako bilo naređeno). Ono što je on zapravo napravio jest da je pod krinkom te manifestacije suptilno, ali dovoljno jasno progovarao o potencijalu kulture kao oruđu otpora spram komunističkog režima tada još uvijek prisutnog na tlu Čehoslovačke. Koristeći svoju novinarsku privilegiju, inkognito je švercao magnetofon u riskantna i za javnost zatvorena područja te tako stvorio snažno angažirano remek-djelo. Ono je bilo do te mjere kontroverzno za to doba da ga Radio Zagreb (Bajsićev matični radio) nikada nije pristao emitirati te je prvi puta pušteno na Omladinskom radiju (kasnije poznatijem kao Stojedinica), ali tek posthumno.

Nakon formom (nipošto i sadržajem) klasičnijeg djela, uslijedila je Molitva Mladena Rutića klasičnijeg sadržaja (nipošto i forme). Riječ je o ars akustičnoj cjelini komponiranoj od velikog broja isječaka Oče naša snimanih na različitim dijalektima i u različitim prigodama diljem Hrvatske. Akustičkom igrom distorzira se ova dobro poznata molitva što rezultira hipnotičko-psihodeličnom cjelinom s efektom začudnoga. Na sličnom tragu eksperimenta čuli smo i Mir u školjkama bisere stvara Biserke Vučković, melankolično-melodičnu elegiju nastalu u ratno doba. Uz navedene, na repertoaru su se još našli Darko Tralić sa Zavjetima mora i Darko Rundek s Četvoricom u mraku, obojica skladajući svojevrsne himne – Tralić onu o mediteranskom mentalitetu snimanu na Komiži, Rundek onu o zagrebačkom podzemlju snimanu po svakojakim kafanama i haustorima. Kao epilog, važnim mi se čini  napomenuti kako sve navedene snimke (i more ostalih) pripadaju Hrvatskom radiju i ne smiju se raspačavati. Time je ujedno potonuo moj prvotni plan da poneke od njih uvrstim u izvještaj pa sve što mogu je reći da je šteta što ih više ljudi nema priliku čuti i zatvoriti paragraf tihom opaskom kako smatram da bi trebale biti javno dobro. 

Nego, da nastavimo u vedrijem tonu, prebacimo fokus na Dan radija Voćarska, svojevrsnu krunu cijelog projekta, točnije cjelodnevni event održan u subotu 22. travnja. Njegov bogato osmišljen program bio je koncipiran kao maratonska slušaonica na radiostanici kreiranoj specifično za tu prigodu. Kratak životni vijek stanice (od podne do ponoći), popraćen džinglom “Radio Voćarska je radio koji zrije”, mogao se pratiti putem online streaminga ili se moglo prisustvovati njegovom stvaranju na licu mjesta u Mjesnom odboru Voćarska. Tamo je u improviziranom studiju na livadi ispod sjenica glavne konce vukla već iskusna i dobro uigrana ekipa – Pavlica Bajsić, Ljubica Letinić, Dražen Krešić i Dalibor Piskrec. Pod “dobro uigrana” pritom ne mislim na njihov do-najtanjeg-detalja-isplaniran angažman već baš suprotno – smjelost da dopuste slučajnosti i improvizaciji da nagrizaju i time oživljavaju prethodno osmišljen programski kostur. Rezultat toga bio je pomalo retro ugođaj, onaj kad cijelom susjedstvu najaviš “mi nešto radimo pa navratite”, ljudi su dolazili i odlazili, raspored se pretumbavao, stvari su se odvijale simultano na više frontova, a usprkos svemu (ili baš zahvaljujući tome) radijski program bio je savršeno tečan. 

S obzirom na to da se uistinu događalo sve i svašta, preglednosti radi napustit ću kronologiju (i pretenziju da obuhvatim baš sve) te podijeliti program na onaj za djecu i na onaj za odrasle. Za one najmlađe glazbena pedagoginja Ana Ćorić organizirala je Glazbenu kuhinju (radioigru za bebe) i Brbljanje (zvučnu šetnju za bebe u kolicima) – dvije radioigre prevedene s Radiotelevizije Slovenija. Ako ste se kao neupućeni promatrač zatekli tamo imali ste za vidjeti rozu spužvu i desetak beba koje se u polukrugu valjaju, vrpolje, mumljaju i guguću na glazbene taktove, no ako niste ja i iole ste upućeni u tu scenu onda znate da djeca slušaju senzomotorički, a njihovo prostorno zujanje je dio aktivnog slušanja koje naknadno znatno utječe na njihov razvoj govora, sluha i fine motorike.

Za nešto starije male organiziran je radiofonijsko-kabaretski pub kviz pod vodstvom glumice Jelene Miholjević i glazbenika Mare Marketa (isti dvojac je nešto kasnije održao koncert) pa su djeca npr. naučila koja je prva rečenica izgovorena na hrvatskom radiju te da radiovalovi mogu putovati ne do Mjeseca ili Velike Gorice, već beskonačno (ukoliko ih nešto putem ne apsorbira). Uz to, djeca su također dobila priliku da sama kroje radijski program, a glavnu palicu preuzeo je Marin Bilić iz OŠ Remete kao radijski voditelj. Marin ima 11 i po godina, najdraža boja mu je plava, igra šah, ide na glumu i “u početku se malo sramio ali se nakon pola sata opustio”. Tako se i činilo; Marin je povodom Dana planeta Zemlje suvereno vodio intervju s ekologinjom Jelenom Radošević i prebirao isključivo po bitnim temama – zašto se lubenice kupuju kad nije vrijeme za njih, zašto nema jabuka bez pčela, zašto je preveliki uzgoj goveda loš za Zemlju te zašto u nekim dijelovima Kine nema kukaca. 

Za one (uvjetno rečeno) odraslije, tijekom cijelog dana paralelno se odvijalo tzv. NonŠalatno popodne gdje su u dvorišni studio sporadično kapali razni gosti koji su na ovaj ili onaj način vezani za Šalatu. Cilj je bio iz različitih uglova pobliže upoznati povijest i ambijent ovog kvarta koji se s vremenom od voćnjaka transformirao u elitni dio grada. Od susjede Šimić smo tako mogli slušati o znatnom porastu klasnih razlika i reperkusijama koje su one imale za cijelo susjedstvo. O šalatskoj Bijeničkoj cesti (poznatoj po Institutu Ruđera Boškovića i PMF-u) govorio je doktor kemije Marko Poštek naglašavajući njezinu važnost u popularizaciji znanosti, naročito u doba kada se granica između istine i mišljenja tako olako zamagljuje. Svoje mjesto u eteru dobili su i predstavnici mjesnog odbora, pročelnica za kulturu Grada Zagreba, ali i ostali provoditelji projekata u sklopu programa Kultura i umjetnost u zajednici (kojeg je i Radio Voćarska dio), a s kojima su se telefonski razmjenjivala iskustva. 

Za sam kraj, izvedena je glazbeno-poetsko-radiofonijska predstava Soundtrack za film koji nije snimljen Nine Bajsić i Kralja Čačka. Premda se njih dvoje nalaze u ulozi glavnih likova, može se reći kako je, u duhu cijelog dana, primarni protagonist zapravo sam medij zvuka pa bi se tako cijela predstava mogla komotno konzumirati i zatvorenih očiju, dapače ona na to nekako i poziva. Nakon izvedbe, prisutne je u dvorištu dočekala zakuska s kojom je otpočelo minglanje (rječnik neologizama kaže druženje ili časkanje), a posljednje sate Radio Voćarska preuzela je ekipa s Kradia, prvog privremenog i povremenog radija studenata Akademije dramske umjetnosti. Momci su dobili slobodu zaokružiti ovaj cijeli ciklus, a to su učinili kombinirajući nasnimljeni materijal (puštajući njihove standardne priloge poput Beogradskih kronika i Vex Populija) i spretno improvizirajući u duhu ležerne atmosfere koja ih je okruživala.

Kada se sve sumira, RadioTeatar je uspješno iskoristio različite potencijale zvučnog oblikovanja ne bi li s jedne strane povezao ljude, a s druge im pomogao da stvore intimna mjesta unutar sebe, čime je, premda pjesma Video killed the radio star odavno drži vodu, dokazao da vrijeme radija još nije prošlo. 

Ovogodišnji program FonoKinoteke u subotu, 19. prosinca zaključuje Plan za bijeg – godišnji ciklus malih radiofonijskih izvedbi koje nastaju u produkciji Multimedijalne kolibe i RadioTeatra, pod umjetničkom palicom Pavlice Bajsić Brazzoduro. U dosadašnjim izdanjima ovog ciklusa predstavljeni su radovi koji istražuju područje susreta radija i scenske izvedbe uživo te eksperimentiraju s mogućnostima koje se u tom susretu otvaraju, a same izvedbe selile su se od Kule Lotrščak i Kuće Arko na zagrebačkom Gornjem gradu pa do dubrovačkih Lazareta.

U sklopu FonoKinoteke, Plan za bijeg predstavlja tri programske cjeline: Radiowalk – kino za misli, koncert trija Nina Bajsić te male radiofonijske izvedbe Bajsove vrpce. Naziv audio šetnje koja otvara program dolazi od njemačkog izraza za dokumentarnu radiodramu (Kopfkino), a donosi kraća radiofonska djela koja svakodnevnu okolinu osluhuju iz druge perspektive, nadahnuta Nevidljivim gradovima, “metafikcionalnom utopijom” Itala Calvina.

Radijsku šetnju prati koncert Nine Bajsić uz glazbenu pratnju Jasmine Bojić i Vida Adama Hribara koji će za ovu priliku uz autorske skladbe izvoditi i pjesme iz radiodrama i filmova. Program zatvaraju Bajsove vrpce – autorska posveta radu Zvonimira Bajsića sastavljena od fragmenata njegovih dramskih tekstova i radiodramskih i dokumentarnih emisija.

U njima su zabilježeni tipični junaci Bajsićevih drama, “mali ljude koji žele preko crte, koji u svojim stanovima i dvorištima traže i stvaraju prostore slobode i unutarnje pobune”. Povezivanjem kazališta i radija, dramskog i dokumentarnog teksta, Plan za bijeg vodi slušatelje “u potragu za kazalištem autentičnog zvuka”.