Zvuči kao papar utemeljena je na individualnom radu izvođača_ica koji_e ulaze u analizu osobnih trenutaka povezanih uz “krikove” empatičnog pogleda na svijet. Izvođači_ce razvijaju dramatrugiju predstave, osim intimnim iskazima, nizom vokalnih igara koje uključuju osluškivanje i odjekivanje u prostoru.

“Smještena u postapokaliptični krajolik, predstava prati skupinu preživjelih koji pokušavaju pronaći smisao u svijetu čiji su se obrasci raspali. U crnohumornoj igri apsurda strah prelazi u histeriju, nada u zabludu, a svakodnevica poprima neočekivane oblike. Dok budućnost ostaje neizvjesna, prostorom odjekuju glasovi prošlosti i slutnje novog početka”, stoji u najavi.

Izvođački tim čine: Silvia Marchig, Dijana Vidušin, Fabijan Komljenović, Filip Lugarić, Lovro Rimac, Urša Raukar, Agota Vitkay Kucsera i Alma Ferović-Fazalić.

Obje izvedbe počinju u 20 sati, a ulaznice po cijeni od devet eura mogu se nabaviti online ili na blagajni ZPC-a.

Više detalja o predstavi i kartama možete pronaći ovdje.

“Shared Structures: Every time you see me, you see me.less zamišljena je kao etapna izvedba, tek jedna u nizu istraživačkih izvedbi kroz koje se rad nastavlja razvijati. Proces je prolazio kroz različite tematske sklopove od semantike tijela, rata, nasilja i ratne fotografije do pitanja reprezentacije, fotografskih postupaka i glitcha. Ono što će premijerno biti izvedeno 4. i 5. rujna stoga nije zamišljeno kao konačan oblik, već kao početna skica, svojevrsni croquis mogućih smjerova i potencijala rada.

Koreografski i izvođački, predstava istražuje glitch kao postupak prekida i destabilizacije kontinuiteta te mogućnost prevođenja operacija kamere i fotografskog medija u koreografske alate. Fotografije pritom ne funkcioniraju samo kao vizualne reference, već kao izvori plesnog vokabulara: elementi, sile i odnosi prepoznati unutar slike izdvajaju se iz svojeg izvornog konteksta i prenose na pojedine dijelove tijela, određujući njihove kvalitete, brzinu, smjer i intenzitet”, istaknuto je u najavi.

Autorica, koreografkinja i izvođačica je Ajda Nina Škvarč, dramaturgiju potpisuje Jan Samek, za dizajn zvuka zaslužan je Jurica Nikolić, a video art Sven Mrkonjić.

Кompost je, kako stoji u najavnom tekstu, rad u stalnom nastajanju i promjeni, istraživački suradnički proces u kojem izvođačice i koautorice uspostavljaju i ispituju povratnu spregu između prijedloga partitura za plesnu improvizaciju, tekstova koji nastaju kao poetske refleksije na ples i principa rada kroz koje (re)formuliraju koautorske odnose.

“Kompost je takođe izvođačka/fizička manifestacija uslova, principa i modela rada po kojima funkcioniše rad Pokretnica kolektiva, a koji podrazumevaju rad u stalnim neuslovima i diskontinuitetu, ali i slobodu odlučivanja i predlaganja, prepuštanja i preuzimanja inicijative. Kompost se oslanja na prepoznavanje i artikulaciju znanja i plesnog i životnog iskustva svake od učesnica, a omogućava ga međusobna podrška i razumevanje, odnosno princip podrživosti”.

Autorice koncepta i izvođačice su Željka Jakovljević i Frosina Dimovska, a koautorice i izvođačice Jovana Rakić i Ina Stanojević. Dramaturšku podršku potpisuje Dunja Crnjanski, a muziku Neither/Nor, Ivan Marković i Woo Way.

Više o izvedbi i radu kolektiva možete doznati u intervjuu objavljenom na Kulturpunktu.

Izvedba se održava kao završni dio umjetničkog simpozija Kako iznova mislimo gestu, koji suorganiziraju Centar za dramsku umjetnost (CDU), Divert_ANTISEZONA, UO Jagoda & ZPC. Organizatorice i kustosice simpozija su Ana Kreitmeyer i Anna Javoran.

Ulaz je slobodan uz obaveznu rezervaciju na stranici ZPC-a, gdje možete pronaći i sve detalje programa.

“Predstava okuplja dva izvođača s dugogodišnjim profesionalnim iskustvom koji su na početku karijere zajedno plesali u podmlatku vodećeg zagrebačkog plesnog ansambla. Gotovo dvadeset godina kasnije ponovno se susreću na sceni, istražujući vlastiti odnos prema tradicijskom nasljeđu, potrebu za zajedništvom i želju za promjenom.

Predstava Adriatic Epic inspirirana je tradicijskim viteškim plesovima ansambla Kumpanija iz Blata na Korčuli, borilačkim pokretima i kolektivnom sinkronizacijom. Ti se elementi transformiraju u rituale zajedništva koji oblikuju novu dramaturgiju odnosa otvarajući pitanja: kako dvije osobe dijele prostor, kako se međusobno podržavaju te kako fizički i emotivno odgovaraju na granice vlastite izdržljivosti?”, istaknuto je u najavi.

Predstava je autorski projekt Tomislava Fellera, koreografiju supotpisuje s Marinom Lemićem, s kojim je i izvodi. Kostime potpisuje Stefan Kartchev, briselski dizajner. U predstavi surađuje glazbenik, gajdaš i udaraljkaš Mihael Večković, dok je za oblikovanje zvuka zadužen Nikola Krgović – N/OBE. 

Ulaznice u iznosu od devet eura za izvedbu 27. lipnja mogu se kupiti na ovoj poveznici.

Predstava je inspirirana mitom o Orfeju i Euridici i istražuje sumnju, ustrajnost i ljudsku potrebu za očuvanjem onoga što je važno, unatoč ljudskoj prolaznosti. Kako piše u najavi, “važnu inspiraciju predstava pronalazi i u Monteverdijevoj operi Orfej te filmu Orfej Jeana Cocteaua iz 1950. godine, jednom od najpoznatijih modernih čitanja antičkog mita. Ti se motivi u predstavi ne pojavljuju kao ilustracija mita, nego kao polazišta za promišljanje prolaznosti, ljubavi, gubitka i ljudske potrebe da onome što živimo i stvaramo pridamo značenje”.

Izvođački ansambl uz Marchig čine plesačice Ana Kreitmeyer i Ana Novković te glumac Silvio Mumelaš. Na predstavi još rade dramaturginja Nina Gojić, skladateljica Ana Kovačić, oblikovateljica svjetla Lana Nežmah, Iva Nerina Sibila, autorica dijela tekstova, fotografkinja Sanja Bistričić Srića i videoumjetnica Iva Gavrilović.

Silvia Marchig plesna je umjetnica, izvođačica, plesna pedagoginja, umjetnička voditeljica organizacije Kik Melone. Rođena je u Rijeci 1975. godine, a od 2002. živi i radi u Zagrebu. Klasično plesno obrazovana stječe kroz Baletni studio HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a nastavlja se obrazovati na području modernog i suvremenog plesa pri Palucca Schule u Dresdenu i Akademie des Tanzes u Mannheimu. 

Ulaznice možete pronaći ovdje.

U utorak, 9. lipnja, u 19 sati u sklopu ciklusa predstavit će se izbor kratkih filmova Maye Deren, a o filmovima će govoriti filmologinja i kustosica Petra Belc.

Kako piše u najavi, “Deren je stvarala četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća, a njezini filmovi i danas djeluju iznimno suvremeno: tijelo u njima nije tek predmet snimanja, nego ravnopravni partner kameri; pokret nije ilustracija, nego struktura; montaža nije samo tehnički postupak, nego koreografski princip.

Maya Deren smatra se jednom od najvažnijih autorica američkog eksperimentalnog filma. Njezini filmovi povezuju san, ritual, psihološki prostor, ples i filmsku formu u djela koja se opiru klasičnoj naraciji”.

Na rasporedu su filmovi Meshes of the Afternoon, At Land, A Study in Choreography for Camera, Ritual in Transfigured Time, Meditation on Violence i The Very Eye of Night.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

“Projekt Fragmentiranje Spektakla kao prijenos znanja i naslijeđa nosi dvostruku vrijednost: s jedne strane revitalizira ključna djela iz povijesti Studija za suvremeni ples, a s druge aktivno osnažuje nove generacije umjetnika, potičući ih na razvoj vlastitog umjetničkog izraza unutar prepoznatljivog koreografskog i izvedbenog identiteta.

Ova predstava otvara prostor za propitivanje naslijeđa najstarijeg hrvatskog plesnog ansambla, ali i za razmatranje suvremenih pitanja o prijenosu znanja, uvjetima, značenjima i razlozima zajedništva, kako na sceni, tako i izvan nje u  dijalogu s mladim generacijama izvođača”, istaknuto je u najavi.

Koreografiju izvedbe potpisuje Irma Omerzo, a izvode je Marta Brčić, Lucija Burčul, Tara Ferković, Lucija Fresl i Gita Poljaček. Podršku u izvedbi članicama Podmlatka osigurale su Ida Jolić i Martina Tomić. Za dramaturgiju je zadužena Jasna Jasna Žmak, autor glazbe je Stanislav Kovačić, scenografiju potpisuje Vanja Magić, vizual Tihomir Filipec, a fotografiju Nina Đurđević. 

Ulaz na izvedbu je slobodan. 

Ovogodišnji program donosi umjetnike i plesne trupe iz sedam zemalja te program koji se kreće između suvremenog plesa, performansa, instalacije i participativnog iskustva. Festival publici donosi međunarodno afirmirana imena poput Rafaële Giovanola i njezine kompanije CocoonDance, kanadske autorice Daine Ashbee, grčkih koreografkinja Chare Kotsali i Christiane Kosiari te Krakow Dance Theatrea iz Poljske, ali i nove hrvatske produkcije i autore mlađe generacije.

Program otvara večer hrvatskih plesnih produkcija u Zagrebačkom plesnom centru, dok narednih dana slijede međunarodne izvedbe koje istražuju odnos tijela, identiteta, glasa, percepcije i zajedničkog iskustva. Festival ove godine donosi i nekoliko performativnih instalacija i dugotrajnih izvedbenih formata, među kojima se ističu BOXED danske umjetnice Simone Wierød te višesatna živa instalacija Somatic Freaks – The Proprioceptors Revolution rumunjskih autora Vlada Benescua i Alexandre Dancs.

Osim izvedbi, publiku očekuju radionice, razgovori s umjetnicima i besplatni programi, a dio festivalskog programa odvija se i izvan Zagreba. U Zadru će biti izvedena međunarodna koprodukcija Dirty Dancing, nastala u okviru projekta Beyond Front@.

Program festivala održava se u Zagrebačkom plesnom centru, KUC-u Travno i Kazalištu lutaka Zadar.

Više detalja o rasporedu i satnici pronađite ovdje.

Predstava se, kako stoji u najavi, bavi onim nevidljivim prostorom kojem teže sve duše, prateći različite priče nekoliko potpuno različitih ljudi: “Kamo odlazi duša kad napusti ljubav? Gdje idu ljudi bez duše? Imaju li i oni pravo doći do te svjetlosti, tog beskrajno divnog prostora. Tko smo i što smo kad sretnemo srodnu dušu? Možemo li voljeti?”

Koncept i koreografiju potpisuje Miloš Isailović, a izvođači su Luna Lilek, Nika Lilek, Silvija Musić, Lara Kapeloto, Endi Schrotter i Linda Tarnovski.

Glazbu potpisuje Ana Krstajić, kostimografiju Vera Damjanović, a scenografiju Andreja Rondović. Oblikovatelj svjetla je Anton Modrušan. Jelena Janković autorica je fotografija, a Zoltan Katona videa. Predstava je nastala u koprodukciji Jadranskog festivala igre Budva i Zagrebačkog plesnog ansambla.

Više informacija o predstavi potražite ovdje.

Publikaciju je uredila Maja Đurinović, a autorica knjige, Nerina Sibila, umjesto zaključka istaknula je da je ples izabrala “kao pokušaj života u pokretu”. Riječima autorice: “Plešem, zato što riječi nisu neposredne, zato što od fine, zametnute ideje koja dolazi iz dubine, iz mraka, pradavnih jeka svijesti, do rečenice u hrvatskom jeziku u kome jesam/moram biti/, i u koji moram prevesti tu ideju da bi me se čulo, da ne bih dijelila tišinu i nepostojanje, probijam prostore zakrčene civilizacijom, evolucijom, povijesti, kontekstom, rodnim, spolnim, budućim, ženskim.

A ples je neposredan. Naviknuta sam, možda razmažena kroz ples, ne prevoditi ideju na jezik, jer time ju svodim na jednu dimenziju, ljuštim slojeve, tonove, dinamiku, trajanje, neprepoznatljivost, magičnost… jer ne oduzimam slobodu onima koji čuju/vide/prate moje ideje da sami odaberu način/metodu na koji prepoznaju to što komuniciram. A to ples može. Osloboditi se imperativa razumijevanja. Otvoriti prostor. Ionako je relativan.”

Knjiga se može nabaviti po cijeni od 20 eura.