Knjiga Dan kad su centarfori promašivali Marka Radumila tematizira odrastanje u ratnom i poratnom Zagrebu devedesetih. Zbirka funkcionira velikim dijelom kao omnibus u kojem se likovi isprepliću često iz jedne priče u drugu stvarajući tako društvenu mrežu s jakim osjećajem pripadnosti i pomalo naivnim pravilima ponašanja. Izgubljenost, beznađe, ljubav, droga, grad – sve to izbija iz autorova nekonvencionalnog stila koji čitatelja ponekad vodi u prostore u kojima osjeća dodir Carpentera, Jarmusha, Welsha i Tarantina.

Knjigu će predstaviti književnik i teoretičar Zoran Roško, urednik knjige Krešimir Krnic i autor.

Proteklu je književnu godinu, prema brojnim osvrtima i reakcijama, obilježilo prvo objavljivanje djela Lászla Krasznahorkaija na hrvatskom jeziku. Povodom toga, ali i kao najava skorih novih izdanja, naklada OceanMore, izdavač romana Rat i rat te Multimedijalni institut, izdavač kratke priče Posljednji vuk, u suradnji s književnim klubom Booksa, portalom Kulturpunkt.hr i Zagrebačkim kazalištem mladih, krajem listopada u Zagrebu organiziraju gostovanje Lászla Krasznahorkaija u Zagrebu. Oba objavljena Krasznahorkaijeva djela prevela je Viktorija Šantić. 

U ponedjeljak, 27. listopada, u 19 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih održat će se književna večer s mađarskim piscem gdje će autor čitati iz svojih djela, a uz moderaciju Zorana Roška i Petra Milata predviđen je i kraći razgovor s autorom. Idući dan u Booksi, u 19 sati, László Krasznahorkai o svojem će pisanju, u nešto opuštenijoj i intimnoj atmosferi, razgovarati s Miljenkom Buljević. Ulaz na događanja je slobodan.

László Krasznahorkai (1954.) postaje međunarodno zapažen sredinom 1990-ih kada filmovi redatelja Béle Tarra, a prema predlošcima Krasznahorkaija, pažnju kulturne javnosti skreću na posve nove i drugačije autorske poetike koje ne podilaze očekivanjima, bilo na filmu ili u književnosti. Plod njihove suradnje su filmska remek-djela: Sotonski tango, Werckmeisterove harmonije i Torinski konj. Još iz vremena početne recepcije Tarrovih filmova vuku se laskave ocjene korifeja suvremene literature Susan Sontag i W.G. Sebalda koji su Krasznahorkaija stavili uz bok književnih velikana kao što su Gogolj i Melville. Pored nedvojbenog umjetničkog majstorstva Krasznahorkai je također lucidni i bespoštedni kroničar društvenih gibanja u vlastitoj zemlji, te se već sada može ubrojiti u dugi niz velikih neprilagođenih istočnoeuropskih književnika.

Ovdje možete pročitati intervju Nevena Svilara s mađarskim piscem, a osvrt Tomislava Žilića na kratku priču Posljednji vuk ovdje.

M.M. / mi2

Quorumove književne prakse uvode njegove čitatelje u različita autorska interveniranja u labirintima raspršenih poetika, značenja, predmeta i obrisa, u tekstove kojima je zajednički nazivnik uvjerenje da je upravo tekst, tekstualnost u različitim kontekstima možda jedina preostala mogućnost prizivanja “bolje odsutnosti” (Selma Kanazir, Milorad Stojević, Antonio Ross, u prijevodu s talijanskog Tvrtka Klarića, Slađana Lipovca i Senka Karuze). 

Ivan Babić tekst posvećen konceptualnom umjetniku s mediteranskog ruba Nikoliću Biliću Jeličiću (1060–2012) Instalacija smrti kao trijumf koncepcije življenja završava umjetnikovim ekstatičnim zazivom, koji nerijetko vrijedi i za sadašnje stanje stvari: Živio život umjetnika! Živjela smrt umjetnika! Živjela umjetnost života i smrti! Živjele pjesme o smrti! 

Tragikomedija bazirana na istinitim događajima uglednog kosovskog autora Jetona Neziraja Yue Madeleine Yue (drama za 6 ili više glumaca), koju je s albanskog jezika preveo Shkëlzen Maliqi, umnogome aktualizira Quorumovo praćenje druge i drugih scena. U uvodnom tekstu temata Suvremena brazilska kratka priča: 7 glasova koji je priredio Roman Simić Bodrožić (prevoditeljice Tanja Tarbuk i Petra Petrač) te koji Quorum objavljuje u suradnji s Festivalom europske kratke priče, sugerira se da ćemo “nagnuti nad kartom Brazila, zamišljajući književnost jučer i danas, otkriti brojna čudesa u mreži rijeka i potoka”. Zoran Roško, pouzdan vodič u nepouzdanosti inovativne suvremene proze, u Quorumu predstavlja i piše o “teroru ljubaznosti Jamesa Rainera Wernera Pate-Fassbindera, čije su teme “kanibalizam, pornografija, B-filmovi i, najvažnije, fizička obilježja, materijalnost umjetničkog iskustvaˮ. 

Posredno čitanje drugih P(o)svojenih prostora nerijetko se odnosi i na naš prostor, onaj koji čitamo i u koji upisujemo sumnje, nezadovoljstva, a otuda i suradnja Quoruma i III. programa HR-a (emisija Praskozor) – tekstom Snježane Husić Trg slobode, zapisom o pobuni, kojoj je “izravni povod turskim prosvjedima planirana (je) gradnja na području istanbulskoga parka Gezi”. 

Maša Kolanović u uvodu temata Čitanje socijalizma naglašava da je “časopis Quorum oduvijek bio mjesto artikulacije glasova novih generacija čiji bi prolazak kroz njegove korice rijetko kada bio tek jednokratne prirode”. U ovome broju objavljeni su  tekstovi Lee Horvat, Katerine Dude i Ozane Toplak o različitim fenomenima jugoslavenskog socijalizma i postsocijalizma, koji su posebno važni ne samo kao način održavanja ove dobre prakse časopisa već i kao pogled novih generacija na razdoblje nedavne prošlosti koja nije bila dio njihove življene kulture, ali je postala dio njihovih analitičkih interesa. 

Stalnom nedostatku vrednovanja i čitanja, kritičkog propitivanja suvremene (književne) produkcije izmiče se u Quorumovim kritičarskim praksama (priredio Marko Pogačar). O novim knjigama Danijela Dragojevića Negdje, Brane Mozetiča Banalije, Miljenka Jergovića Rod, Svetislava Basare Gnusoba, Borisa Greinera Ona i on, Slavoja Žižeka i Srećka Horvata Što Europa želi? pišu Branislav Oblučar, Miroslav Mićanović, Marko Pogačar, Davor Ivankovac, Saša Ćirić, Monika Bregović i Vladimir Arsenić.

Naslovnica i fotografije u broju stižu iz Istre, iz jednoga od njezinih mikrobespuća, a potpisuje ih Armano Jeričević, onaj koji osebujnom životnom i autorskom gestom daje poseban znak jeziku fotografije, onome što je odavna isplivalo izvan tamne komore.

Drugi blok posvećen je teoretičarki Gayatri Chakravorty Spivak. Ova feministkinja, marksistkinja, dekonstruktivistkinja koja će za sebe reći da je modernistkinja, ipak je poistovjećena s poststrukturalizmom. Libra donosi uvodni tekst Slavena Crnića i prijevode Spivakinih tekstova Razmišljajući o Edwardu Saidu: stranice iz memoara te Kultura: Situiranje feminizma.

Temat o konceptualnoj književnosti otvara tekst Kennetha Goldsmitha, američkog pjesnika, urednika i pokretača mrežnog arhiva za avangardnu umjetnost UbuWeb, te dva intervjua s njim. Primjeri konceptualne književnosti Vanesse Place, Roberta Fittermana i Sophie Calle obrađuju Blake Butler, Thom Donovan, David L. Ulin, Lauren O’Neill-Butler i Sara Bremen.

Dizajn 33. Libre Libere potpisuje Mirko Rastić. Studirao je dizajn vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji u Splitu i Communication Design na Winchester School of Art u Engleskoj. Bavi se grafičkim dizajnom, ilustracijom i stripom, živi i radi u Šibeniku. Dosad je objavljivao u Zarezu i hrvatskom izdanju Le Monde diplomatiquea, a nedavno je pokrenuo i blog/eksperiment gdje objavljuje radove s linkom na članak koji ilustrira.

Strip potpisuju Travis i Bret Millard, a novi broj Libre Libere možete pronaći ovdje.

Izvor: Libra Libera / Fotografija: Illona Gaynor

Libra Libera u 31. broju donosi kritički blok tekstova o konceptu zajedničkog dobra, koje je prethodnih godina s privatizacijom raznih sfera postalo jedna od gorućih tema. Ovaj broj donosi i temat o medijskom umjetniku Ryanu Trecartinu, čiji su radovi podigli implicitnu, neosviještenu audio-vizualnu logiku YouTubea na umjetničku razinu. U književnom bloku možete čitati ulomak romana Knjige o anđeoskom zaposjedanju Jasona Stuarta Ratcliffa. U uvodnom, grafičkom dijelu ovaj put je predstavljen rad Igora Hoffbauera, domaćeg autora koji je svojim plakatima za klub Močvara postavio temelje jednog specifičnog stila.

Promocija će biti održana u utorak 26. veljače u 19 i 30 sati u zagrebačkoj Knjižnici Bogdana Ogrizovića.

Žiri kojim predsjeda Ana Grbac čine Tomislav Brlek, Gordan Duhaček, Katarina Luketić, Igor Mandić, Miroslav Mićanović i Jadranka Pintarić. Nakon izbora polufinalista, članovi žirija u svojoj ocjeni istaknuli su, prenosi tportal, da “činjenica da na natječaj stiže podjednak broj prijavljenih naslova kao i proteklih godina pokazuje da se kriza izdavaštva ipak nije odrazila na broj objavljenih romana” jer se unazad četiri godine, koliko se nagrada dodjeljuje, brojka prijavljenih romana kretala oko pedeset. Žiri je istaknuo i kako je pažnje je vrijedna i pojava većeg broja debitanata, pri čemu je nerijetko riječ o autorima sklonim nekonvencionalnim poetičkim izborima. Zavidna kvantiteta, prema članovima stručnog žirija, ipak ne korespondira sasvim s kvalitetom: “U cjelini gledano, može se, štoviše, reći da je prošlogodišnja romaneskna produkcija slabija u odnosu na prethodne godine.”

Pred tportalovim žirijem je izbor pet finalista čija će imena biti objavljena sredinom lipnja. Dobitnik ili dobitnica pete po redu nagrade roman@tportal.hr bit će proglašen(a) u Kinu Europa 28. lipnja. 

“Quorum je uvijek bio vrlo opsežan časopis, s različitim sadržajima, tako da bih teško mogao reći: Ovaj broj je za mene najbolji. Bilo je mnogo sadržaja koji su mi bili ili su mi još uvijek značajni, ali ne mogu reći da je to neki broj od prve do posljednje stranice zato što su oni mišljeni kao prostor razlika”, kaže u intervjuu za novi dvobroj časopisa Quorum Branko Čegec, gdje na pitanja odgovara Tvrtku Vukoviću i čitateljima, objavljuje novu poeziju iz Istanbula, a o njegovu putu u vlastitu odsutnost i ironičnoj autoreferencijalnosti u opsežnoj studiji piše ugledna poljska kroatistica Krystyna Pieniążek-Marković.

Pjesnici i prevoditelji Damir Šodan i Tomica Bajsić razgovarali su za Quorum s Yannisom Livadasom, grčkim pjesnikom, prevoditeljem, publicistom, čija se poezija sve češće dade vidjeti po američkim, francuskim i svjetskim časopisima, a obično ga se titulira jazz-pjesnikom, iako takva odrednica navodi na pogrešan trag jer je doista riječ o polivalentnoj i osebujnoj pjesničkoj pojavi.

Poezija Vesne Bige, makedonskih pjesnika Jovice Ivanovskog i Nikole Madžirova, u prijevodu Borislava Pavlovskog, čine Quorumove književne prakse uzbudljivom mapom različitog i drukčijeg, što se jednako čita u novoj prozi stišanog i intrigantnog Nevena Ušumovića i Marka Pogačara.

Izbor prevedenih autora u ovom časopisu je u djelokrugu rada Zorana Roška, koji u tematu U početku bijaše Mathias Svalina koji je pokrenuo posao stvaranja Mathiasa Svaline upozorava: “Pisanje tekstova o autorima koje volimo sumoran je posao, bez ikakvih burzovnih ili poljoprivrednih posljedica. Da bismo se razveselili, morali smo tome dodati malo više poduzetništva, metafizičkog cirkusa, malo više kapitalizma. Lirskog kapitalizma. Pokrenuli smo zato u Quorumu posao pisanja tekstova i njihova ubrizgavanja u oblake tako da po ljudima padaju s kišom”. Autor, koji potječe s naših područja, u tom smislu je i za Quorum najbolji mogući izbor, jer “zapanjujuće i predivno i nadrealizam Mathiasa Svaline postaje gotovo (tehno)šamanistički: nježan i arhaičan, jezovit i romantičan”. 

Monika Bregović potpisuje temat o kazalištu, baveći se prostorima svijesti na pozornici u teatru Richarda Foremana. U kritičkim praksama, Marko Pogačar piše o novoj knjizi poezije Aleša Debeljaka Krijumčari, vrednujući tekuću književnu produkciju zajedno s ogledima Katarine Brajdić, Marjana Čakarevića, Anere Ryznar, Vladimira Arsenića i Borisa Postnikova. Nepredvidivu antologiju čitanja hrvatskih pjesnika čine u ovom broju Boris Biletić, Daniel Načinović, Jakša Fiamengo, Zvonimir Balog i Petar Gudelj. 

Naslovnicu i fotografije, što je uvijek posebno i autorski zaštitni znak Quoruma, u ovom broju potpisuje Ana Mihalić, u izboru i dizajnu dvobroja koji potpisuje Vladimir Končar.

Izvor: Quorum / Na fotografiji: Yannis Livadas

Novi broj časopisa Libra Libera, kao i prethodnih osam brojeva, možete besplatno preuzeti ovdje.

KP

Izložba Etikete tumačenja umjetničkog djela dio je šireg projekta čija je namjera ponuditi neke alternativne modele prezentiranja i medijacije umjetnosti na lokalnoj likovnoj sceni.

U pripremnoj fazi izložbe među sudionicima umjetničkoga svijeta (umjetnik – pisac predgovora – posjetitelj) provedeno je anketno istraživanje koje je propitivalo simbiotski odnos između pisca predgovora i umjetnika, ali i reakcije posjetitelja na konačan rezultat te vizualno-tekstualne interakcije. Sam postav izložbe vizualizira neke od rezultata provedene ankete na primjeru umjetničkoga rada i njegova iščitavanja. Neki od rezultata pokazuju kako većina  umjetnika smatra da pisci predgovora kvalitetom svojih tekstova pridonose cijenjenosti određenog umjetničkog djela, neki se pak  povjesničari umjetnosti uopće ne trude bit razumljivi široj javnosti, a četvrtina posjetitelja osjeća se frustrirana zbog nerazumijevanja posjećenih izložbi.