Iako postoje razne alternativne formi znanstvenog članka, u suvremenom sustavu znanosti ona predstavlja središnji način distribucije novog znanja. Znanost nije rad individualnih istraživača_ica, već je riječ o kolektivnom procesu sastavljenom od niza malih doprinosa. Posredovanje i komunikacija tih doprinosa su stoga izuzetno važni, što posljedično važnim čini i način funkcioniranja sustava znanstvenog izdavaštva, kao i poticaja koje ono generira. Da bi objavili članak u znanstvenom časopisu, znanstvenici_e ga trebaju napisati, stručni recenzenti iz relevantnog polja trebaju procijeniti vrijednost i pouzdanost istraživanja, urednici_e ga pak trebaju pripremiti za objavu itd. Međutim, zbog sustavnih razloga izdavači znanstvenih časopisa – poput Elseviera, Wileya ili Springera – rad na tom čitavom procesu plaćaju izrazito malo, ako ga uopće plaćaju, što im uz pomoć oligopolne pozicije na tržištu omogućuje goleme profitne marže, kao i nesrazmjeran i štetan utjecaj na znanstvenu proizvodnju.

Znanstvena istraživanja, plaće znanstvenih radnika i radnica i sveučilišne knjižnice uglavnom su financirane javnim sredstvima. Akademske radnice_i već godinama ukazuju da izdavači parazitiraju na javno financiranim istraživanjima, pritom naplaćujući sveučilištima i knjižnicama pretjerane naknade za pristup znanstvenim člancima koji su ionako rezultat njihova kolektivnog rada. Te naknade nerijetko pak onemogućuju pristup znanstvenim informacijama pojedincima_kama i institucijama s ograničenim proračunima, stvarajući informacijsku hijerarhiju u kojoj je pristup znanju određen ekonomskom moći. Za podsjetnik, o načinima na koje piratski arhivi poput Sci-huba omogućuju otvoreni pristup znanju na Kulturpunktu smo pisali u više navrata.

Zbog velikog pritiska za otvaranje pristupa znanju u posljednje vrijeme raste broj takozvanih open access časopisa, čiji model podrazumijeva dostupnost članaka svima, ubrzo nakon ili odmah po objavi. No umjesto da smanje vlastite profitne marže, izdavači u tom modelu troškove prebacuju na autore i autorice članaka, od kojih se očekuje da plaćaju troškove obrade vlastitih članaka. Ukratko, sve većem broju dionika postaje jasno da je sustav neodrživ.

Primjerice, u lipnju 2022. godine, urednici_e NeuroImagea, časopisa za snimanje mozga, službeno su zatražili da Elsevier smanji pristojbu za objavu članka ispod dvije tisuće dolara (tada je iznosila otprilike tri i pol tisuće). “Kako smanjenje nije ponuđeno, ponovno smo pisali u ožujku 2023. objašnjavajući da ćemo svi dati ostavke i pokrenuti novi časopis ako se pristojba ne smanji. U travnju je Elsevier svim urednicima odgovorio da pristojba za obradu članka neće biti smanjena jer vjeruju da tržišne snage podržavaju trenutnu cijenu”, navode urednici_e NeuroImagea u nedavnoj objavi za javnost povodom podnijetih ostavki.

Neuroimage je tako izgubio cijelo uredništvo nakon što je više od 40 znanstvenika i znanstvenica dalo otkaz u znak prosvjeda protiv pohlepe Elseviera. Urednice_i napomenuli su kako smatraju da su naknade neetične i nepravedne u usporedbi s troškovima uključenim u recenziju i uređivanje. Optužili su Elsevier da vrijeđa akademsku zajednicu i da znanosti malo toga doprinosi. Prema pisanju The Guardiana, Elsevier je prošle godine izvijestio o povećanju prihoda od 10 posto, na 2,9 milijardi funti. Razmjeru parazitiranja posebno svjedoči Elsevierova profitna marža od gotovo 40 posto, prema podacima  iz 2019. godine. 

Osim ekstrakcije golemih profita iz javnih sredstava, izdavačke kompanije nanose štetu funkcioniranju samog sustava znanosti. Uvođenjem profitnog motiva u sustav stvara se čitav niz štetnih poticaja. Primjerice, zbog prekarizacije akademskog rada zaposlenje mnogih radnika i radnica ovisi o proizvodnji i objavi znanstvenih članaka. No u pokušaju da budu relevantni, časopisi su skloni objavi tekstova koji se bave popularnim temama, što povratno diktira koja će znanstvena područja dobiti veću pozornost i financije. Dakle, umjesto da se o znanstvenim istraživanjima odlučuje na temelju javne potrebe, stvara se neefikasan sustav povratnih poticaja. Iako je ovo samo jedan od brojnih primjera koje je moguće navesti, dovoljno je za zaključiti kako profit nema mjesto u znanstvenom radu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Ekosustavima uključive kulture koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Ministarstvo kulture podržalo je Apel za obnovu i očuvanje znanstvene infrastrukture u Republici Hrvatskoj koji je Vijeće Filozfskog fakulteta u Zagrebu 24. siječnja uputilo Vladi Republike Hrvatske. Podsjećamo, uprava Filozofskog fakulteta u svom je apelu istaknula kako planiranje proračunskih sredstva za znanost i rad u znanosti u 2012. godini, te u projekcijama za godine koje slijede, ne smije polaziti od zatečenih stavki u proračunima za posljednje dvije godine. 

Započinjući svoj apel tabelarnim prikazom planiranog proračunskog podupiranja znanstvene infrastrukture u razdoblju 2003. do 2011. godine, Vijeće fakulteta je upozorilo kako su posljednje dvije godine bile razdoblje agonije sustava i evidentnog urušavanje infrastrukturne podloge za funkcioniranje i razvoj znanosti s pogubnim posljedicama.

Ministarstvo kulture u svom priopćenju ističe da je izravno zainteresirano za sadržaj i podržavanje apela budući da u okviru redovne djelatnosti sufinancira i brojne programe koji direktno utječu na očuvanje i održavanje znanstvene infrastrukture u Hrvatskoj. Ministarstvo dodaje da je ranijih godina u manjoj mjeri sufinanciralo objavljivanje vrijednih naslova iz društveno humanističkih znanosti. Zbog smanjenih sredstava koja su dodjeljivana za znanstvenu knjigu u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, zadnjih se godina tako u velikoj mjeri povećao pritisak na Ministarstvo kulture od strane znanstvenih ustanova i izdavača specijaliziranih za znanstvenu knjigu, navodi se.

“Nažalost, ni Ministarstvo kulture nije u okviru svojih predviđenih sredstava, uz vrijedne naslove domaće i strane književnosti, bilo u mogućnosti poduprijeti objavljivanje svih vrijednih znanstvenih knjiga i časopisa tako da je hrvatska znanstvena, ali i šira kulturna zajednica ostala bez velikog broja vrijednih izdanja koja bi zasigurno bitno pridonijela razvoju i afirmaciji domaće kulture i znanosti”, ističe se u priopćenju.

Ministarstvo kulture podržava apel “s konkretnim prijedlogom da se proračunsko sufinanciranje znanstvenih knjiga i časopisa poveća, odnosno uskladi sa sufinanciranjem objavljivanja književnih djela u okviru djelatnosti Ministarstva kulture, ali bez negativnih posljedica ili smanjenja sredstava bilo za znanost bilo za kulturu”, ističe se u priopćenju, te dodaje kako, kao što je navedeno u apelu, problem financiranja znanstvene infrastrukture nije samo resorni problem već “pitanje od iznimne državne važnosti zbog očuvanja i razvoja znanja i znanosti kao važnog segmenta prepoznavanja hrvatskog društva i identiteta, naročito u europskim i svjetskim okvirima”.

Filozofski fakultet je u svom apelu podsjetio na Izjavu o ugroženosti hrvatskoga znanstvenog izdavaštva koju je Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu donijelo krajem 2009. godine, a kojom od hrvatske Vlade traži da hitno razmotri problem znanstvenog izdavaštva i donese interventne financijske mjere kojima će se spriječiti urušavanje sustava znanstvenog izdavaštva. Stoga je Fakultet od Vlade zatražio da inicira promjenu pogrešne znanstvene politike u području znanstvenog izdavaštva, te hitno pošalje poruku ohrabrenja brojnim urednicima znanstvenih časopisa i djelatnicima u području znanstvenog izdavaštva koji svojim entuzijazmom i osobnim zalaganjem grade i održavaju sustav znanstvenog izdavaštva preko kojeg je hrvatska znanost postala vidljivom i prepoznatljivom na međunarodnom planu.

Izvor: culturenet, Ministarstvo kulture