znanje – Kulturpunkt

Krotke i divlje: priroda i rodni stereotipi

Lara Marković — Sat, 19 Apr 2025 09:00:59 +0000

Povodom Noći knjige posvećene temi O životinjama i ljudima, 23. travnja u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u 18 sati, izdavačka kuća Znanje organizira tribinu Krotke i divlje: priroda i rodni stereotipi.

U razgovoru Tene Razumović Žmara i Lidije Milenkov-Ečimović, prevoditeljice knjige, sa znanstvenicama Majom Mucko i Ivanom Hromatko problematizirat će se stečevine teorije evolucije i približiti njezine novije tendencije. Kroz razgovor o buntovnicama životinjskog carstva, pokrenut će se i tema predrasuda s kojima se žene suočavaju u svakodnevnom životu.

Tribina je inspirirana knjigom Bitch: revolucionarni vodič kroz spol, evoluciju i moć žen(k)e (Znanje, 2024), britanske zoologinje Lucy Cooke koju nazivaju nasljednicom Davida Attenborougha jer u knjizi popularizira prirodne znanosti uz humor i zabavne, ponekad zapanjujuće činjenice. Polazeći od Darwinove teorije evolucije, autorica ju dopunjava najnovijim znanstvenim spoznajama o monogamiji, matrijarhalnim ženkama, odabiru partnera i predrasudama o svijetu životinja.

Na temelju ove knjige, tribina Krotke i divlje: priroda i rodni stereotipi kani pokazati kako ženke životinjskog carstva prkose uobičajenim predrasudama o krotkoj ženki i alfa-mužjaku i nerijetko predstavljaju izvor snage, moći i inovacije u prirodi.

Više informacija o tribini potražite ovdje.

Prostor: rezidencijalni boravak

Sara Gurdulić — Wed, 10 Jan 2024 18:40:25 +0000

Platforma Culture Hub Croatia raspisuje natječaj za rezidencijalni boravak u Prostoru u Splitu koji je namijenjen vizualnim, inter- i trans- disciplinarnim umjetnicima_cama iz Hrvatske ili s boravištem u Hrvatskoj. Rezidencija u okviru programa Geometrije (učenja) uključuje korištenje studija i boravak u trajanju od tri tjedna tijekom travnja.

“Tema Geometrije (učenja) odnosi se na teorije stjecanja i produkcije znanja, koje često uključuju i odučavanje te ponovno učenje kao važne procese dekolonijalizacije. Geometrija se u matematici odnosi na granu koja u svojoj izvornoj problematici proučava položaj, oblik i svojstva geometrijskih tijela u prostoru te njihov međusobni odnos. Referirajući se indirektno na prostor, ovim pojmom želimo označiti oblike stjecanja i dijeljenja znanja i odnosa jedinki koji se u tom procesu nađu”, stoji u tekstu natječaja.

Odabranom umjetniku_ci bit će pokriveni troškovi puta, smještaj i honorar u iznosu od 600 eura. Rezidencija uključuje korištenje privatne sobe i zajedničke kuhinje, dnevnog boravka i kupaonice, korištenje otvorenog studija i coworking te izložbenog prostora.

Prijavljeni projekt može biti u bio kojoj fazi istraživanja ili produkcije i ne mora biti dovršen za vrijeme trajanja rezidencije, a pri njenom kraju će se održati i javna prezentacija projekta u obliku otvorenog studija i razgovora s umjetnikom_com.

Prijave se vrše putem online obrasca i traju do 31. siječnja.

Više detalja o rezidenciji pronađite ovdje.

Neupokojeno znanje

petra — Fri, 16 Mar 2012 16:53:39 +0000

Evropski institut za progresivnu kulturnu politiku iz Beča javlja da je u opticaj pušten novi broj internetskog časopisa Transversal. Najnovije izdanje naslova Unsettling knowledges okuplja nekoliko eseja posvećenih znanju i emancipacijskoj borbi.

Kako stoji u uvodniku: “U krizi kognitivnog kapitalizma i kognitivnog rada zrcali se propadanje globalne podjele rada i pojava novog oblika eksploatacije pod krinkom režima fleksibilne akumulacije kapitala. Dok se s jedne strane uvode drastične mjere štednje i kontrole koje posljedično vode prema radikalnim transformacijama socijalne države, na drugoj strani niču nove komunikacijske mreže, borbe i alternativni oblici znanja.

Ovo izdanje predstavlja transverzalni pokušaj razmatranja nekih od općenitih pretpostavki teorije kognitivnog kapitalizma, kao i pokušaj uznemiravanja same pretpostavke o znanju i njegovoj proizvodnji, njegovog ponovnog izmišljanja i njegove mogućnosti stvaranja svijeta. Ovi individualni eseji slijede liniju postkolonijalne historiografije, feminističke i geopolitičke kritike kapitalističkog vrednovanja, pritom propitujući materijalnosti znanja i njegove proizvodnje, kao i umjetnost i produkcija znanja isprepletenu s političkom borbom”.

Za novo izdanje Transversal časopisa pišu Lina Dokuzović (The Resource Crisis and the Global Repercussions of Knowledge Economies), Silvia Federici (African Roots of US University Struggles. From the Occupy Movement to the Anti-Student-Debt Campaign), Encarnación Gutiérrez Rodríguez (AFFECTIVE Value. On Coloniality, Feminization and Migration), Therese Kaufmann (Materiality of Knowledge), Christian Kravagna (The Trees of Knowledge: Anthropology, Art, and Politics. Melville J. Herskovits and Zora Neale Hurston – Harlem ca. 1930), Brigitta Kuster (The Imperceptibility of Memory), Sandro Mezzadra (How Many Histories of Labor? Towards a Theory of Postcolonial Capitalism), Walter Mignolo (Geopolitics of Sensing and Knowing. On (De)Coloniality, Border Thinking, and Epistemic Disobedience) i Raimund Minichbauer (Fragmented Collectives. On the Politics of “Collective Intelligence” in Electronic Networks).

Časopis Transversal izlazi u sklopu projekta Creating Worlds koji je zamišljen kao višegodišnji istraživački projekt ispitivanja odnosa između umjetničke produkcije i proizvodnje znanja u kontekstu tarnsformacije i krize suvremenog kapitalizma. Kreativnost je unutar ovog projekta shvaćena ambivalentno – “stvaranje svjetova” tako predstavlja oblikovne postupke u kognitivnom kapitalizmu i kontroliranim društvima, ali stoji za rastuću političku dimenziju kreativnosti kao političke imaginacije i sposobnosti izmišljanja novih smjerova, nove borbe i novih svjetova.

Ovu publikaciju na engleskom i drugim jezicima možete besplatno preuzeti ovdje.

P. N. / EIPCP

Znanje bez granica

Vatroslav Miloš — Wed, 07 Mar 2012 12:58:45 +0000

Radi se o projektima Znanje bez granica A (za sudjelovanje predstavnika i predstavnica udruga iz Hrvatske na međunarodnim skupovima u inozemstvu) te Znanje bez granica B (za sudjelovanje inozemnih stručnjaka i stručnjakinja na skupovima u Hrvatskoj) za 2012. godinu.

Na poziv za ostvarivanje financijske podrške prijaviti se mogu udruge registrirane u Republici Hrvatskoj. Financijske podrške će se dodjeljivati za sudjelovanje na međunarodnim skupovima i sudjelovanje međunarodnih stručnjaka i stručnjakinja na domaćim skupovima koji su tematski izravno usmjereni k jednom od sljedećih područja: promicanje i zaštite ljudskih prava te unapređenje demokratskih institucija društva i vladavine prava; izvaninstitucionalno obrazovanje za razvoj demokratskog građanstva; zaštita prirode, okoliša i održivi razvoj; mladi; razvoj volonterstva; izvaninstitucionalna kultura, mediji i primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije u razvoju civilnoga društva; regionalni razvoj; društvena kohezija te razvoj društvenog poduzetništva pružanjem usluga u socijalnoj skrbi, zaštiti zdravlja i obiteljskim uslugama; sektorske prilagodbe sustavu Europske unije, informiranje i obrazovanje građana o procesu pristupanja Europskoj uniji, promicanje europskih vrijednosti te promoviranje nacionalnih interesa u ujedinjenoj Europi; promicanje dijaloga među kulturama euro-mediteranske regije; smanjenje društvene isključenosti i borba protiv siromaštva.

Udrugama se tijekom 2012. godine može odobriti samo jedna financijska podrška u okviru dviju inačica ovoga Poziva. Tražena financijska podrška Nacionalne zaklade ne smije preći 70% ukupnih troškova sudjelovanja na međunarodnom skupu odnosno troškova dolaska međunarodnog stručnjaka/stručnjakinja.

Prijave će se zaprimati kontinuirano, odnosno do isteka ukupno planiranoga iznosa za taj oblik financijske podrške u 2012. godini, a najkasnije do 11. studenog 2012. godine, s tim da se događanja mogu odvijati najkasnije do 31. prosinca 2012. godine. Prijave na Poziv za iskaz interesa trebaju biti poslane najmanje trideset dana prije najavljenog datuma održavanja skupa.

Više informacija o uvjetima prijave dostupno je na internetskoj stranici Nacionalne zaklade.

Izvor: NZRCD

Kilometri vijugave ceste

admin — Wed, 14 Apr 2010 10:41:37 +0000

Piše: Barbara Beronja

Petak, dvadeset i jedan sat, Zrinjevac. Umirujuće prštanje vode, slatki miris što u gotovo zvučnim valovima dolazi iz probuđenih bijelih grmova – stari perivoj, u svjetlu i sjeni, tajanstven i siguran… Sve klupe zauzete. U travi leži par tinejdžera i gleda u nebo nad večeras živim gradom. Gotovo da se uspijevaš vratiti u doba kada si i ti bila tako opuštena.

Nešto kasnije, dolaziš na Cvjetni. Iznenađuje te gužva, okupacija stolova na terasama kafića, čini lakšim blag i mirisan vjetar što raznosi žamor veselih glasova i glazbu. Osjećaš intenzivnu razdraganost. Očito, nešto je večeras u zraku, neki tebi nepoznati elementi koji izazivaju sumnjivo dobro raspoloženje. Međutim, zar je to doista samo proljeće?

Razmišljaš… Nekoliko sati prije toga bila si u Booksi na Otvorenom forumu medija i novinara za kulturu. Organizatori događaja bili su najavili “(…) okupiti dvadesetak novinara i medija za kulturu koji će povesti razgovor o budućim mogućim suradnjama, razmjenama i zajedničkim aktivnostima (…)”. Iako si pretpostavljala da će jedan dio diskusije biti usmjeren na depresivne kategoričke tvrdnje – da je publika koja prati kulturne sadržaje malobrojna, da su nezavisni mediji zavisni o zakladama i lokalnoj ili regionalnoj samoupravi, a javni i privatni o profitu i privatnom interesu, onaj dio o suradnji…, ne znam, valjda te on dovukao.

I čim si stigla, nanjušila si, možda je baš ondje sve počelo, kolala je neka pozitivna zračna struja, neka lakoća, neka romantika… Ali, još uvijek si imala prisebnosti da se podsjetiš: Ja zapravo nisam sretna, većina ovih ljudi ovdje vjerojatno nije zadovoljna. To je samo neka opaka promjena vremena.

Počelo je. Slušala si urednike i novinare Novog lista, Jutarnjeg lista, Zareza, Života umjetnosti, Hrvatskog filmskog ljetopisa, Čovjeka i prostora, Modernih vremena, HRT-a, Radija 101, Kultupunkta… Slušala si kako govore o položaju kulture i umjetnosti u mediju za koji oni rade, kako procjenjuju njihovu trenutnu društvenu relevantnost, kako pokušavaju probleme s kojima se susreću podvesti pod zajednički nazivnik. I onda ono zbog čega si došla, kako počinju dogovarati platformu koja bi omogućila, umjesto neplanske i slučajne, sustavnu suradnju i, time, (bržu) rehabilitaciju kulture i umjetnosti.

Njihov predmet, naglašavali su sudionici Foruma, ovom društvu je apsolutno nezanimljiv (jedna je novinarka, naizgled zabavljena tom činjenicom, rekla da se časopis o umjetnosti u kojem ona radi uspio prodati u (čak!), čini mi se, 150 primjeraka, koje su pokupovali oni koji za njega pišu, oni koji su za njega pisali, i oni koji za njega namjeravaju pisati). Tako je teza, plasirana gotovo na samom početku razgovora, o slobodi pisanja o čemu god se želi, neograničenoj moći da se kritizira, objašnjena činjenicom da slobode postoje jer emisije, medije, priloge, članke nitko (a naglasak je na urednicima te vlasnicima i financijerima) ne prati i ne smatra relevantnim. Međutim, do kraja su se sudionici Foruma složili – cenzura nije nestala, ona samo ima stotine lica. Čim se dotakne u osinje gnijezdo, evo je. Činjenica da sve manje kuca na vrata, proizlazi iz toga što se ljudi sve manje usuđuju doticati upaljena područja.

Drugi problem koji je većina istaknula, bio je financiranje – i medija i novinara. Ovi drugi su se i prije slabo zapošljavali i plaćali (vraćamo se na to da malobrojne zanima njihov proizvod), ali sada, u posljednjih nekoliko godina, situacija se približava apsurdu. No apsurd nam, barem javno, nije više baš toliko apsurdan. Valjda smo oguglali od silnih supstancijalnih opisa doista zavidnih radnih statusa: radim na određeno, radim na ruke, radim na studentski, radim besplatno, radim jer sam im platio, ne radim i nema izgleda da u skoro vrijeme proradim.

Kad bi kultura imala publiku, kada bi ljudi željeli pratiti ono što pišu novinari koji se njome bave, ovi potonji bili bi (bolje) plaćeni, no istina je da mediji privlače čitatelje senzacionalističkim, polu-provjerenim i trivijalnim informacijama. Kulturu moramo imati da ne bi rekli da smo nepismen narod, ali bilo bi dobro kada bi ju se svelo na minimum. Pišite o njoj, slobodno, ali koncentrirajte se na potencijalne i realizirane skandale. Navedite ljude da se zgražaju dok se na kavi čude paradoksu u koji smo uvučeni dok smo spavali.

I tu dolazimo do jednog od uzroka ove bolesti… profita. Međutim, nismo mi sami tražili takve sadržaje! Netko nam ih je plasirao, netko nam ih uporno gura (prisjetimo se samo nedavnog izlaska časopisa Sajam taštine), netko nas uvjerava da ih želimo. I to je, u određenoj mjeri uspio postići.

Stanje u kulturi odraz je nastojanja da se sve pretvori u robu koja će se proizvoditi, a potom konzumirati, pa trenutno zadovoljavamo svoje informativne potrebe smećem. Kada nam ono ne bi bilo nametano sa svih strana, možda bismo više razmišljali, ali ovako, bolesni kakvi jesmo, recikliramo ga kako bi nahranili svoju bolest, svoje nezadovoljstvo. Loše nam je, poprilično nam je loše, ili da (fikcijsko-futuristički) upotrijebim opis Rohatinskog – “Mi smo u fazi preživljavanja a ne u razdoblju otvaranja perspektive za izlazak iz krize”. I znajući to, svejedno ne izlazimo na ulice i ne protestiramo, jer znamo da to ne bi ništa promijenilo, nego se grizemo u tišini svojih podstanarskih stanova, svojih neotplaćenih automobila kojima ne uspijevamo platiti servis, na putu na volontiranje ili na kronično ovjeravanje radne knjižice, na razgovorima s prijateljima koji se, kao mi, boje zasnovati obitelj jer si je ne mogu priuštiti… Znamo da ne možemo promijeniti kuglu u koju smo se sami upuhali. I zato se žurimo zatupiti. Zaglupiti. Što prije zaboraviti na realnost. Znanstveni, kulturni, politički sadržaji nisu poželjni jer ljudi osjećaju da se o njima može govoriti tek kada su zadovoljene primarne potrebe. Možemo li živjeti bez kulture? A možemo li bez sredstava za život? Ne.

Ali to ne znači da treba odustati, a jedino svrhovito djelovanje jest ono koje pokušava dostići cilj manipuliranjem svih dostupnih varijabli. Kada se utvrdi da se nešto ne može postići jednim sredstvom, možda bismo trebali posegnuti za drugim. Ili ovo prvo upotrijebiti na drugačiji način. U tom pogledu je Otvoreni forum medija i novinara za kulturu bio, razmišljam, znakovit. Zbog nečega su se ljudi okupili, dva sata entuzijastično analizirali što učiniti… Nisu se izvukli da im je dijete bolesno, da su trenutno u drugom gradu, da imaju nešto drugo u planu, da ne smiju doći. Nešto se počelo mijenjati.

Možda smo napokon shvatili da besperspektivnost zbog koje smo zakopavali glave u pijesak nije nešto što traje godinu, dvije, nego nešto što raste, što se širi, što uništava, već sad je uništilo toliko…

Doista postoji način da se zaštiti kultura, umjetnost, sloboda medija, da se društvo počne rehabilitirati, samo taj put nije autoput nego kilometri i kilometri vijugave, lokalne, šleperima izrovane ceste. Na nju se izlazi iz potrebe da ne zaboravimo da smo obdareni stvaralačkim porivima, intelektualnom znatiželjom, logičkim i kritičkim mišljenjem, željom za napretkom i postizanjem blagostanja; da omogućimo budućim naraštajima da cijene znanje, umijeće, stvaralaštvo, rad.

U svakom slučaju – zanimljiva večer, “jedva čekam nastavak”, kako je rekao netko od sudionika…

I dok tako razmišljaš, nekako ti se čini… da je u zraku nešto više od proljeća.