Ova glazbeno-ekološka manifestacija okupila je niz suradnika koji se kroz umjetnost, aktivizam ili edukaciju bave ekologijom. Program festivala uključivao koncerte, zborske nastupe, radionice i izložbu, a otvorenje je posebno obilježio koncert biljaka s umjetnicom Tigrillom Gardenijom.

U povodu prvog dana festivala razgovarali smo s profesoricom iz Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu Bernardom Cesar, dvjema učenicama Sarom Matanom i Helenom Božiček, producenticom Lucijom Maroević i Tigrillom Gardenijom.

Snimila i uredila: Sara Gurdulić

Program će u petak u 16 sati otvoriti izložba mobila i predstavljanje “glazbene ograde”. Udruga bivših učenika ŠPUD-a prezentirat će audio mobile koji su sastavljeni od neuobičajnih, obnovljivih materijala i potiču na promišljanje o mogućnostima nestandardnih glazbala. Dio dvorišne ograde Jedinstva bit će zamijenjen interaktivnom glazbenom instalacijom Luke Veverca koja će trajno ostati na ovoj lokaciji. Glazbena ograda sastoji se od vertikalnih cijevi i predstavlja pravi melodijski instrument.

U 17 sati slijedi predstavljanje umjetnice Tigrille Gardenije, čiji edukacijski rad polazi od holističkog pristupa i povezivanja s prirodom. Umjetnica će ovom prilikom održati prezentaciju svog audio rada s biljkama. Gardenia koristi tehniku detekcije elektromagnetskih valova na listovima ili korijenju biljaka koje pretvara u zvuk putem MIDI sučelja. Prvi dan festivala zaključit će nastupi zborova Domaćigosti i LeZbor s početkom u 18:15 sati.

Subotnji program počinje ZMAG-ovim eko-radionicama lakto-fermentacije i izrade hotela za kukce od 11 do 13 sati, a zatim će Tigrilla Gardenia održati radionicu pod nazivom Glazba biljaka u 15 sati. Drugi blok ZMAG-ovih radionica odvit će se u paralelnom terminu od 15 do 17 sati. Sudionici_e će tijekom ovog dvosatnog termina naučiti prepoznavati samoniklo bilje i kreativno reciklirati pomoću pegle, igle i konca te stvarati raznolike uporabne predmete.

Kraj festivala obilježit će koncert benda Eksterminator ’81 koji čine Toni Starešinić, Andrej Jakuš i Janko Novoselić. Riječima Starešinića, “’81. označava njegovo godište, a naziv Eksterminator je inspiriran stripom priznatog francuskog strip majstora bosanskog porijekla Enki Bilala, u kojem glavni junak vrhunski znanstvenik neposredno prije svoje smrti dušu prenaša u robota kojeg je sam stvorio i time si daje novi život u mehaničkom tijelu, koji ga odvede i do zvijezda”.

Sve radionice su besplatne, a prijaviti se možete preko obrasca. Prijave su otvorene do popunjenja radionica.

Više detalja o programu pronađite ovdje.

S obzirom na to da sam propustila edukacijsku šetnju kvartom koju su dan ranije vodile Antonija Komazlić i Petra Đukić, moje žitnjačko iskustvo započinje pokaznom radionicom vrtlarenja. Naša učiteljica je gospođa Ana Martinec, dugogodišnja vrtlarica i poljoprivrednica do čije kuće, omeđene sa šest tisuća kvadrata velikom parcelom, dolazimo prelazeći cestu. Dočekuje nas nasmijana na svom trijemu, okružena stablima marelice, jabuke i trešnje, a pri prvim riječima (“Ja sam Ana, ali ako susjedi budu tražili Ankicu – to sam isto ja”) hvata je kašalj jer, kaže, osim sa psom nije puno pričala danas. Ana se udala u Žitnjak gdje je sa svojim sada pokojnim mužem nakon posla obrađivala zemlju, a plodove bi potom distribuirali po naselju ili bi ih svekrva prodavala na placu. Nejasno joj je što, pod milim bogom, mi mladi danas radimo po pet sati u kafićima (kad ionako više ne znamo razgovarati) i s našom generacijom se nipošto ne bi mijenjala. Oni nisu plandovali, tek rijetko bi si dozvolili da odu u kino, grle se i pijuckaju vermut. Dok iz vrta čupa sadnice blitve za komunalni vrt Atelijera, a mi plijevimo “smrdljivi drač”, priča nam o povijesti ovog kraja, dok je Žitnjak još bio selo. Sada je malo starosjedioca, zemlja se više ne obrađuje jer “pomrli su ljudi, nema više tko”, a poslijeratni doseljenici uglavnom dižu katnice s dvorištima velikima tek toliko da u njih stane auto.  

Nakon što smo dobili pokoju mudru riječ i sadnicu, odlazimo s Anom do Atelijera gdje prema njezinim naputcima sadimo blitvu, luk, salatu, mrkvu, peršin i četiri sorte cvijeća. Kako saznajem iz najavnog teksta, ideja iza ovog dijela programa jest uzgojiti plodove koji će se, kad za to dođe vrijeme, objedovati na otvorenjima izložbi i ostalim događanjima. Osim same logistike, tj. manjka prehrambenih dućana u blizini, ovaj čin još važnije rezonira s duhom nekadašnje žitnice grada, najveće planirane zagrebačke zone nazvane prema svojim žitorodnim površinama. Dakle, ovdje se odnos između nomena i omena doima poprilično samorazumljivim. No ispostavilo se da to pravilo ne vrijedi kada na omanjem komadu zemlje u rad upregnete generacije međusobno udaljene pola stoljeća. Tako kad baka Ana kaže “guzica dolje, glava gore” misli na poziciju luka pri sadnji, a “ako stisneš srce, glavica ne može rasti” nije patos ozeble duše već savjet za bolje rascvjetavanje salate. Uostalom, da se manim jalova posla, jer opire se njezin šarm “crno na bijelo” formi, prilažem par audio snimki (naravno, uz Anino dopuštenje, jer ona je “samo istinu pričala”).

Ode Ankica jest’, a mi odosmo kuhat’ s kulturnom antropologijom Reom Drvar. Njezina baka je Kolumbijka koja se po udaji preselila u Karlovac, a kako nije poznavala hrvatski jezik sa svekrvom je komunicirala kuhajući. Najvelebnijim izdankom te sinergije ispostavile su se štrudle. Njihov recept usmeno kola kroz generacije Reine obitelji, pri čemu svatko ima vlastitu “herezu” oko tijesta, a svake godine odabire se “štrudla godine” (ove godine čestitke idu Ani, ujakovoj partnerici). Preko kuhinjskog stola AŽ-a ljudi sada razvlače tu drevnu smjesu tekućine i brašna, ja od gladi i mirisa nadjeva padam u trans i opsesivno slikam ruke u dodiru s hranom. 

Za to se vrijeme u atriju, zahvaljujući Petri Pavleki, odvija razmjena i prodaja sjemena za nadolazeću vrtlarsku sezonu. Petra je voditeljica Društvene banke sjemena ZMAG-a u kojoj se okupljaju sjemenari i hobisti, točnije svi poljoprivrednici koji djeluju na područjima biodinamike, permakulture, ekološke ili regenerativne poljoprivrede. U fokusu uglavnom imaju autohtone stare sorte, ali u zadnje vrijeme priliku daju i dobro udomaćenim sortama koje su se pokazale otpornima na klimatske promjene. Kako saznajem od organizatora, uvrštavanje ove aktivnosti u program bio je način otvaranja prema zajednici i poziv lokalcima da se upoznaju s radom Atelijera, ne samo kao mjestom produkcije i konzumacije umjetnosti, već i razmjene u širem smislu tog značenja.  

Ipak, prije nego što bi došljaci uopće dobili priliku udomaćiti se u atriju, neizbježno su morali proći kroz predvorje u kojem ih je dočekivao čopor golih debelih namrgođenih ćelavaca. Riječ je o trenutnoj izložbi (namjerno) stereotipnog naziva Stereotipi Margarete Lekić, čiji postav nam je približio voditelj Galerije AŽ Bojan Krištofić. Svojim vodstvom uspješno je rasplinuo uvijek prijeteću mistifikaciju apsolutno svega što se nađe na postolju, a na slično upućuje i popratnim tekstom izložbe: “Jer to je ono što stereotip jest – viđenje života kušanjem tek jedne njegove kriške. A ovi ćelavci su ih pojeli puno, jako puno. Zašto im to ne priznati i promatrati ih onakve kakvi neizbježno jesu – nepovratno potrošna i beznadežno živa ljudska bića?” Gledam ih i oni više nisu satiričan prikaz konzumerističkog društva, bome ni suvremeni avatari Pantagruela, naprosto se nikome ne rugaju; oni su goli, debeli, namrgođeni i ćelavi. Opiru se svakom narativu, a naročito su nervozni kada im se netko približava sa psihoanalitičkim alatom iza leđa. Oni su rukotvorine bez puno predumišljaja i traže ruke koje će ih, isto tako, bez puno predumišljaja pogladiti po ćeli. 

Primaklo se 19 sati, šušur je u punom zamahu, neki Pavle negdje pije vino em rakija dok u atriju ZborXop izvodi tradicionalnu etno glazbu sa šireg područja Balkana. Započinjem razgovor sa starijim muškarcem koji se drži po strani, ne sjećam se više kako, ali vjerojatno žicajući upaljač. Kaže mi kako je u prostorima Atelijera nekoć bila škola koju je pohađao i da ga ne vežu lijepe uspomene, prvenstveno zbog “odgojnih” metoda koje su se koristile. Izvedba zbora i atmosfera malo ublažuju sjećanja koja za njega nose ti zidovi, ali ne poznaje nikoga pa se osjeća pomalo zaglavljeno u ulozi pasivnog promatrača. Još par rečenica i shvaćam da je on kipar kod kojeg se po programu ovog događanja sutra ide u posjetu – koju ću morati propustiti jer radim u to vrijeme. Pozivam ga da sjednemo na kauč u hodniku i kratko popričamo ne bih li mogla uvrstiti pokoju o njemu u izvještaj.  

Darko Pondeljak samouki je kipar iz Petruševca. Njegovo dvorište prepuno skulptura slučajno je ugledao voditelj galerije Bojan dok je biciklirao tim zabačenim krajem, a naknadno su mu koautorice programa Maja i Jelena ostavile poruku na vratima s brojem mobitela i porukom “molim vas nazovite nas”. I tako je on sad tu. Darko se 12 godina bavio cinkografijom u Vjesniku, a nakon što je ostao bez posla hvatao se svega i svačega (često uz komentare poslodavaca da je prestar da započne nešto raditi), da bi na kraju završio delajući u skladištu u kojem će uskoro dočekati mirovinu. U periodu “svega i svačega”, razmišljajući kako da si osigura egzistenciju, počeo je izrađivati skulpture od drveta. Iskopao bi panj iz zemlje, osušio ga, okrenuo naopačke i obrezivao korijenje nastojeći ne izgubiti razgranatost organske strukture. Kaže, bila je to umjetnička suradnja prirode i njega, svakom po pola zasluge.

U početku je bio zadovoljan i uspio ih prodavati, ali nakon više neugodnih iskustava u kojima nije bio plaćen za obavljen posao, stavio je ključ u bravu, ostavio oko 150 panj-figura da zjape u njegovoj sobi i otišao u skladište. Sklon umjetničkom izražavanju, nastavio je u slobodno vrijeme mozgati i “kemijati” s mogućnostima likovne artikulacije. Aha-efekt zatiče ga prije šest godina u momentu kada je ugledao bauštelce kako postavljaju fasadu od stiropora. Od tada su njegova after hours svakodnevica (kada mu to lijepo vrijeme dozvoli jer nadstrešnicu u dvorištu nema) postali stiropor koji uzima od građevinara ili mu nabavljaju prijatelji, žica i ljepilo za pločice u vlaknima. Dakle, kako to već zna biti s umjetničkom oblašću, materijalna uvjetovanost i oskudica kao pokretačka sila primorale su Darka da se, iznalazeći jeftinije načine rada, posveti originalnijim načinima kreacije. Pri svemu tome, on ne samo da nije akademski obrazovan, već je i na Vi s mobitelom i internetom, kaže “svađa se s tipkama jer imaju svoju volju”. Za njega je stvaranje prirodno stanje, nužnost, a svojih 20-ak skulptura napravio je bez ikakve skice dopuštajući samom procesu da ih profilira do kraja.

Ipak, da ne otkližem u romantiziranje, biti kipar bez ateljea i galerije gruba je rabota. Premda svaka figura zahtijeva mnogo sati muke i truda, jednom kad je zgotovljena, ona nema gdje nego završava u dvorištu ili improviziranom “parku skulptura” ispred kuće gdje se potom na nju hvataju lišajevi, izbija hrđa, po njoj divljaju djeca, a nekolicinu njih su susjedi i namjerno i nenamjerno polupali. Zaboravljajući na njegov sukob s tehnologijom, pitam Darka da mi pokaže slike na što me srdačno poziva sutra u Petruševec. Radim, ne mogu, pozdravljam ga i želim mu sve najbolje.

Atmosfera je goruća, ali ja se gasim, odbijam odlazak na nečiji rođendan i povlačim se doma. Guglam Darka tražeći njegove radove, ali nigdje ni slova o njemu, nigdje ni piksela njegovih skulptura. Polusan napada moju svijest i savjest, san pravednika kao Mora stoji pokraj kreveta i zna da znam što mi je činiti, on samo neumoljivo na to upozorava. Više to nije bila stvar izbora; ujutro tražim zamjenu u smjeni (hvala Sara), uzimam fotić od cimerice (hvala Ema) i junački jurišam u Petruševec. E pa, nisam “vele” ni u fotografiranju ni u pisanju, ali volim vjerovati da znam što je vrijedno dokumentacije. Žao mi je Darko, nije baš nešto, ali je bar nešto. 

Žitnica umjetnosti na rubu grada, kako saznajem kroz razgovor s organizatorima, svojevrstan je nastavak prošlogodišnjeg projekta Arhiv Žitnjak u pokušaju daljnje kontekstualizacije AŽ-a iliti “Centra periferije” u prostoru i vremenu. Dok se prvi dio bavio istraživanjem povijesnog značaja ovog lokaliteta i tako vertikalno produbljivao povezanost s njim, trenutni program radi na horizontalnom umrežavanju, odnosno pokušava familijarizirati lokalno stanovništvo s djelovanjem AŽ-a. Kako bi susret tih dvaju ploča prošao bez podrhtavanja, sve sprovedene aktivnosti bile su usklađene sa žitnjačkom tradicijom i nastale su u suradnji sa susjedima i kulturnim radnicima iz četvrti Peščenica-Žitnjak.

Premda suživot bez komunikacije može opstati, on nije naročita radost. Neka baka Cvijeta s početka teksta podsjeti na to koliko je malo suvislog dijaloga potrebno da hajduk postane umjetnikom, a još koji susret i ponešto više dijaloga pa će, vjerujem, i “oni tamo (čudni, ali blagonakloni) umjetnici” postati radnicima. Žitnjački program dokazuje kako je simbiotski sklad na periferiji moguć i poželjan, pri čemu je jasno da je ovo tek prvi korak, a značajniji progres će nastupiti samo ukoliko se na njemu nastavi temeljito i sustavno raditi. Cvjeta je inače pozvana da dođe na razmjenu sjemena, ali kaže “ne treba to njoj, ona već sve sjeme ima”, a obećana joj je i pjesma za rođendan u izvedbi Zborxopa, ali nije došla. Malo po malo; svoju ruku s peršinom je ispružila. 

P.S. Kipar Darko još nikada nije dobio priliku izlagati svoje radove u nekoj galeriji, a želja za tim mu je velika. Nek Mora sad progoni nekog drugog!

Naredno izdanje What Could Should Curating Do usmjereno je kolektivnom istraživanju, prakticiranju i promišljanju i zamišljanju ekološki i etički održivih umjetničkih institucija između urbanih i ruralnih ekosustava, zbog čega se dio programa održava u Beogradu, a dio u ruralnom dijelu središnje Srbije.
Uz polaznike_ce edukacije, u programu mentorski sudjeluju INLAND (Španjolska), Cassa delle Agriculture (Italija), ZMAG (Hrvatska), Muzej Zoma (Etiopija), Madeleine Collie, Madeleine Collie (Food Art Research Network), Manuel Borja-Villel (Muzej Reina Sofia), kolektiv Škart (Srbija) i niz drugih suradnika_ca.

Akademsko obrazovanje u područjima umjetnosti i povijesti umjetnosti nije uvjet za prijavu. Iznos plaćanja školarine utvrđuje se prema standardu država izabranih kandidata_kinja. Organizatori_ce će djelomično pokriti troškove smještaja.

Više informacija dostupno je ovdje.

Rok za prijavu je 7. travanj.

Izostanak diskusije oko ekoloških tema koja bi uključila post- ili neljudsku perspektivu poslužio je kao poticaj projektu Mi smo kompost koji su ovih dana u Galeriji Nova pokrenule kustosice Ana Kovačić i Lea Vene. Projekt polazi od Harrawayine ideje komposta kao suživota vrsta u dinamičnom neredu raznorodnih tijela, a čine ga prezentacije radova u nastanku Ane Kuzmanić i Zrinke Užbinec te niz projekcija inozemnih umjetnika i umjetnica. Format projekta odmiče se od klasične izložbe te uključuje niz mikro-događanja koji se iz različitih perspektiva nadovezuju na temu i jedni na druge.

U istom prostoru boravi vizualna umjetnica Ana Kuzmanić. Ona radi na instalaciji u kojoj “kompostira” širok spektar literature vezane uz temu – od praktičnih priručnika za vrtlarenje pa sve do ekološke literature i različitih refleksija o smrti. Kuzmanić će tijekom trajanja izložbe svaki četvrtak i petak otvarati svoj rad u nastanku kroz susrete s posjetiteljima_cama, a poziva i sve zainteresirane da se uključe u stvaralački proces i ponesu literaturu koja će postati dio rada.

Tako će Naša dobra hrana  među ostalima ugostiti Korneliju Benyovsky Šoštarić, autoricu knjige Zeleni kvadrat – zdravlje iz organskog vrta te urednicu i voditeljicu TV emisije Vrtlarica koja će predavanjem pod nazivom Zašto ja vrtlarim ekološki? sudionicima prenijeti dio svog bogatog praktičnog iskustva. Kako se suvremeni uzgoj može jednostavno i povoljno prilagoditi potrebi za zdravijom hranom, uz minimum utjecaja na okoliš, kako se baviti organskim vrtom na suvremeni način te koja rješenja su jednostavna i povoljna, a prirodna – samo su neka od pitanja s kojima će se ovo predavanje baviti.

Projekt Društvena banka sjemena predstavit će Sendy Osmičević iz ZMAG-a, a konferencija će, uz predavanja gostujućih predavača, uključivati i panel Naši dobri proizvođači na temu organske poljoprivrede u Hrvatskoj na kojem će sudjelovati Ranko Lipovščak (Demetra d.o.o.), Josip Sabol (OPG Sabol), Branko Pintar (OPG Pintar) i Matija Cetinić Frankos (Zadruga Berry Organica).

Konferenciju će pratiti i dodatni program razmjene sjemena koja će biti organizirana za vrijeme trajanja konferencije u predvorju Kina Tuškanac, dok će kao uvod u konferenciju, u petak, 12. listopada u 19 sati u Art kinu Grič (Jurišićeva 6) biti prikazan dokumentarni film Sjeme: neispričana priča. Također, jedan od popratnih programa bit će i stručna radionica Plodnost tla, koju će voditi Bruno Motik, Cvijeta Biščević i Igor Zlojtro, a koja će se održati u nedjelju 14. listopada na Recikliranom imanju u Vukomeriću.

Konferencija će trajati od 10 do 18 sati. Na konferenciji mogu sudjelovati svi zainteresirani. Ulaznica za konferenciju uključuje sva predavanja, a moguće ju je kupiti po cijeni od 70 kuna putem sustava Entrio.

Više informacija o programu možete pronaći na službenoj stranici.

Na konferenciji će se ove godine učiti i razgovarati o društvenoj i solidarnoj ekonomiji, radničkim zadrugama, iskustvima gradova i regija koje podržavajući dobru ekonomiju stvaraju održive ekosustave za razvoj sektora, Economy for the Common Good – sustavu mjerenja utjecaja na društvo i lokalnu zajednicu, razvoju solidarnih i odgovornih sustava između proizvođača i kupaca u području hrane, stanju ekonomske demokracije u Istočnoj i Jugoistočnoj Europi, lokalnim i regionalnim valutama odnosno o alternativnom novcu te inspirativnim pričama o pomaganju i osnaživanju isključenih poput imigranata, nezaposlenih i drugih obespravljenih društvenih skupina.  

Tokom trajanja konferencije partneri iz Malog placa organiziraju sajam “hrane s izvora” te će sudionici i sudionice konferencije moći podržati male proizvođače lokalne hrane.

Ove godine održava se i 7. Glavna skupština Europske mreže solidarne ekonomije – RIPESS. Skupština RIPESS-a se održava 16. i 17. lipnja u dvorištu i prostorima Gimnazije Tituša Brezovačkog Zagreb, na Gornjem gradu. Prvi dio skupštine u subotu, lipnja otvoren je za javnost.

Na Konferenciju i Skupštinu iz različitih europskih zemalja stiže preko 30-ak aktivista i aktivistkinja, predstavnika organizacija i mreža koje provode i promoviraju dobru ekonomiju. 

Zbirka je nastala na trodnevnoj rezidenciji Tragovi u snijegu održanoj na Recikliranom imanju Vukomerić u organizaciji Art Lab-a i ZMAG-a.

Svaka pjesma u zbirci je jedinstvena pjesnička refleksija o problematici ekološkog otiska, pojmu permakulture i potencijalnim permakulturnim rješenjima.

Pjesničko druženje započet će kratkom prezentacj rezidenciji te nastaviti uz izlaganje pjesmi autora Roberta Vodanovića Čopora, Gorana Zajčeka, Tome Zidića, Tamare Grdić, Anamarije Levak i Vedrane Pavlak.

U Zagrebu se od 31. ožujka do 2. travnja održava Treća konferencija o dobroj ekonomiji u organizaciji Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG) i Platforme za dobru ekonomiju. Prvog dana konferencije održana je otvorena rasprava o društvenom poduzetništvu (DP), poduzetništvu s etičkim integritetom koje se provodi s ciljem maksimiziranja društvenog, a ne privatnog profita. Povezuje poduzetničku praksu poslovnog svijeta i vrijednosti društvene odgovornosti, zaštite okoliša i mjerenja socioekonomskog učinka, uz inovativno kombiniranje postojećih resursa.

Katarina Ivanković Knežević iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava (MRMS) govorila je o prije gotovo godinu dana usvojenoj Strategiji razvoja DP-a čija je primarna zadaća bila uspostava zakonodavnog i institucionalnog okvira, Akcijskom planu Strategije te otvaranju posebnog Odjela za razvoj društvenog poduzetništva pri MRMS-u. No, pitanja konkretne provedbe Strategije, praćenja društvenog poduzetništva, poreznih olakšica i pristupa njima, još uvijek nisu u procesu rješavanja. Razvoj DP-a u najvećoj će se mjeri financirati iz Europskog socijalnog fonda, u omjeru 85 posto ESF – 15 posto državni proračun, te je Knežević ponovno najavila raspisivanje velike potpore za DP u iznosu od 3,4 milijuna eura. S obzirom da financiranje DP-a sadrži natruhe državnih potpora (ukratko, sadrži ih sve što u sebi ima poduzetništvo), a na što Europska komisija neće gledati blagonaklono, te što još uvijek ne postoji evidencija postojećih društvenih poduzeća, u tijeku su dogovori s Ministarstvom financija o skupu izuzeća od državnih potpora. Razgovori s Ministarstvom financija trebali bi biti gotovi sljedeći tjedan, najavila je Knežević, te bi se nakon javne rasprave u trajanju od petnaest dana raspisao natječaj za potpore DP-u – krajem travnja ili početkom svibnja. Na njega bi se mogla prijaviti postojeća društvena poduzeća te pravne ili fizičke osobe koje žele razviti segment DP-a unutar svojih djelatnosti. Primarni je cilj natječaja zapošljavanje. 

Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj (CEDRA HR) je mreža centara podrške za postojeće i potencijalne društvene poduzetnike, osnovana 2012. kao udruga sa sjedištem u Zagrebu. Trenutačno povezuje 40-ak stručnjaka u šest regionalnih centara podrške (Čakovec, Dubrovnik, Osijek, Rijeka, Split, Zagreb), a pruža usluge informiranja, edukacije, savjetovanja, povezivanja i umrežavanja ljudi, organizacija, institucija i zajednica. Njihova je predstavnica Sonja Vuković rekla da joj se činilo da je donošenje Strategije bio veliki korak, s obzirom da je model DP-a u Hrvatskoj tek u nastajanju, no da je joj se sada, kada Strategiju treba realizirati, čini da smo opet na novom početku. Smatra da ne smijemo upasti u zamku da se oslonimo samo na Strategiju već da moramo dalje razvijati nove modele. 

Na tribini se govorilo o poticanju učeničkog zadrugarstva i studentskog poduzetništva te je spomenuta prva i za sada jedina zadruga studenata, Fabric8 co-op. Jedna je govornica rekla da društveno odgovorno poslovanje treba povezati s obrazovanjem, konkretno građanskim odgojem, jer ne smijemo dopustiti da našu budućnost vežemo samo uz projektne prijedloge. Drugi je govornik ustvrdio da od reforme obrazovanja ne može biti ništa ako ne povežemo učeničke zadruge i strukovne škole sa srodnim fakultetima i širim društvenim potrebama – nezaposlenim i ranjivim skupinama, zapuštenim gospodarstvima osiromašenih obitelji. Spomenuto je da možda nije potrebno osmišljavati nove projekte i razvijati nove ideje već transformirati postojeće – u manjim lokalnim sredinama postoji mnogo poduzetnika koji već posluju društveno odgovorno, a da to i ne znaju. 

Društveno poduzeće, prema autoru pojma Freeru Spreckleyu, poduzeće je u vlasništvu svojih zaposlenika ili članova lokalne zajednice, vođeno podjednako društvenim kao i komercijalnim ciljevima, koji njime upravljaju zajednički na demokratskim načelima. Na tribini je predstavljeno nekoliko primjera dobre prakse koji su ukazali na brojne modele i mogućnosti koji proizlaze iz dobre ekonomije. Ana Teskera i Maja Šepetavec u Zadru pokreću prvu zadružnu pivovaru u Hrvatskoj pod nazivom Brlog. Ispočetka su pivo kuhale kod kuće ili na balkonu, a uskoro su počele kružiti pozitivne glasine o njihovom proizvodu i sve se više ljudi javljalo koji su ga željeli degustirati, pa kupiti. Paralelno su upisale Crowdfunding akademiju i stvorile svoj recept za pivo pod nazivom Plavuša. Putem crowdfunding kampanje koja traje još dva dana namjeravaju prikupiti 13000 dolara, a proizvodit će isključivo zanatske pive. Njihova zadruga broji trinaest članova, a kampanju su pokrenuli radi nabave posljednjih elementa nužnih za proizvodnju: dva fermentora, boca, etiketa i gajba. 

Zinka Mujkić predstavila je kulinarsko-vrtnu-jezičnu zadrugu Okus doma, nastalu kao projekt bilježenja recepata i azilantskih odnosno izbjegličkih priča. Kao rezultat višegodišnjeg istraživanja, u siječnju ove godine objavljena je kuharica istog naziva, koja osim recepata donosi i kratke zabilješke o podrijetlu pojedine hrane i začina, te njihovog puta do naših stolova, ali i životne priče izbjeglica koji su podijelili svoja sjećanja na mirise, okuse i hranu doma koji su bili prisiljeni napustiti. Međusobnom suradnjom, kuhanjem i interakcijom izbjeglice i migranti imaju priliku postati dijelom lokalne kulture, ali i osamostaliti se na tržištu rada. Kako bi opremili kuhinju i nabavili osnovna sredstva potrebna za pokretanje posla, pokrenuli su crowfunding kampanju kojom su tri dana prije isteka roka uspjeli prikupiti novac potreban za pokretanje cateringa specijaliziranog za afričke, arapske i bliskoistočne okuse. Kao i kampanja pivovare Brlog, i ovaj crowdfunding spada u kategoriju temeljenu na nagradama.

U kontekstu povezivanja društvenog poduzetništva, koje se bavi prevencijom ili ublažavanjem posljedica siromaštva, socijalne isključenosti i zagađenja, s drugim društvenim pokretima koji smjeraju izgradnji održivog i otvorenog društva, Janja Sesar iz Saveza udruga Operacija Grad predstavila je kampanju Saveza i platforme Upgrade pod nazivom Zagreb – Otvoreni grad. Ona podrazumijeva zajedničko djelovanje solidarne ekonomije i održivog razvoja, izgradnju interkulturalnog dijaloga, socijalno poduzetništvo, socijalnu uključenost, kulturu i umjetnost te gospodarski razvitak grada. Konkretno, radi se o ideji osnivanja društveno-kulturnog centra po modelu civilno-javnog partnerstva između organizacija civilnog društva i Grada, a kultura ovdje djeluje kao agens gradnje partnerstava i otvaranja dijaloga. Sesar je prisutne društvene poduzetnike pozvala da se uključe u kampanju za community centar koji bi omogućio prostor u kojem bi zajednički mogli razvijati i ponuditi inovativne modele rješenja problema zajednice.

Ana Raguž, suosnivačica i koordinatorica događaja u Impact Hub-u Zagreb, za kraj je predstavila priču o spontanom projektu koji je nastao temeljem ideje prijateljice i kolegice Dragane Tomić Filipović, i same društvene poduzetnice. Radi se o društvenoj igri na ploči o društvenom poduzetništvu – bez budžeta i planiranog tijeka primili su se izrade prije desetak mjeseci i nakon nekoliko testiranja shvatili da je igra odličan edukacijski alat. Njena je svrha educirati o DP-u, ali i širem kontekstu dobre ekonomije. Igra je u finalnoj fazi, a s obzirom da se takve igre najčešće vežu uz popularni Monopoly, njihova je ideja nazvati ga Tripoly, prema 3P: planet, people, profit. 

Bit je dobre ekonomije, pa tako i društvenog poduzetništva, da ne inzistira samo na jednom ispravnom modelu, već da poštuje lokalne specifičnosti i društveni kontekst. Moderator tribine, Dražen Šimleša iz ZMAG-a, u tom je kontekstu ukazao na potrebu bavljenja bilo kojom skupinom – mladima, studentima, poduzetnicima, osobama u nepovoljnom položaju – jer jedno ne isključuje drugo, a sve zajedno doprinosi razvoju društvene odgovornosti i povećanju socioekonomskog učinka DP-a.

Ususret konferenciji, ZMAG je objavio novi izvještaj pod nazivom Dobra ekonomija u dobrim pričama koji donosi jedanaest inspirativnih priča iz Hrvatske, “priča koje svaki dan žive dobru ekonomiju”. Predstavljeni su socijalna zadruga Relax, Banka vremena, Hedona d.o.o., O La La, Udruga Kamensko, Učenička zadruga Šparooga, Udruga IKS, Impact Hub Zagreb, Udruga Sunce, ITAS Prvomajska d.d. te Zajednički pašnjaci. Izvještaj je dostupan na istaknutoj poveznici.

Program Treće konferencije o dobroj ekonomiji potražite ovdje.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Učenje o zadrugama i suradnji, društvenom poduzetništvu, plavoj ekonomiji, solidarnoj ekonomiji, lokalnim valutama te poštivanju različitosti i povjerenja u zajednicu samo su neke od tema konferencije. Pozitivnim pričama koje osnažuju lokalno društvo i primjerima dobre prakse ukazat će se na brojne modele i mogućnosti koji proizlaze iz dobre ekonomije, jer njezina bit je da ne inzistira samo na jednom ispravnom modelu, već da poštuje lokalne specifičnosti i društveni kontekst.

Konferenciju organizira Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG) u suradnji s Platformom za dobru ekonomiju. Cijena ulaznice za trodnevnu konferenciju iznosi 90 kuna, dvodnevna 70 kuna, a dnevna ulaznica stoji 50 kuna. Ulaznice možete kupiti putem Entrio sustava ili na njihovim prodajnim mjestima. U cijenu ulaznice uključen je prijevod, ručak i kava.

Informacije o konferenciji mogu se pratiti na Facebook stranici i na Facebook eventu.