Izložba Anemoia nastavak je autorskog umjetničko-istraživačkog projekta Pokreti Nostalgije započetog 2022. u Multimedijalnom institutu u Zagrebu i zbornika Introducing Nostalgia Movements iz 2023. nastalog u suradnji sa Centrom za vizualne studije u kojem su pozvani autori predstavili radove koji istražuju različite suvremene oblike nostalgije.

U najavnom tekstu Anemoia je opisana kao “galerijska multimedijalna izložba u kojoj je naglasak na iskustvo izložbe kao ambijentalnog medija. Nastoji se stvoriti ambijent nostalgije, ali i ocrtati nejasnost fenomena nostalgije, je li to čežnja za prošlošću ili samo oblik ovjekovječene proizvodnje koji kroz reanimaciju prošlosti u konačnici krade (stvarno) vrijeme.”

Više o izložbi pročitajte ovdje.

Kako stoji u predgovoru Zlatka Kozine, “oplakivanje nestalog ‘duhovnog modela’ sve je vidljivije i u likovnim umjetnostima, pa je tako osječki kipar Tihomir Matijević u svom radu znakovitog naziva Platon gleda Simpsone posegnuo za globalnim modelom cartoon-biheviorizma u kojem sjećanje na dane pripadanja nekomu i nečemu kao da je još uvijek živo. Riječ je, naime, o instalaciji koju sačinjavaju bijela poliesterska skulptura (grupni portret obitelji Simpson), drvena konstrukcija kao simulacija obiteljskog doma te (jestive) kokice razasute po podu naznačenog prostora (same kokice mogle bi biti sjajna slika halapljivog gutanja kognitivnih grickalica koje ne ispunjavaju ljudsku prazninu, ili wittgensteinovski rečeno – slika su nemogućnosti tehničkog rješavanja temeljnih životnih problema).”

Tihomir Matijević rođen je u Našicama 1975. godine. Godine 2000. diplomirao na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 2013. i doktorirao pod mentorstvom prof. Stjepana Gračana i prof. Leonide Kovač. Izlaže od 1998. godine na skupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Do sada je objavio jednu knjigu Torta i bronca / traktat o ulozi skulpture u javnom prostoru, u izdanju  MLU Osijek. Živi i radi u Osijeku. 

Izložba se može posjetiti do 16. rujna. 

“Viktor Daldon je ‘konkvistador meka srca’ koji na svom putu pronalazi interesantne stvari (pisanje/slikanje riječi, ogrebotine, zapljuskivanja, špricanja, sprejanja i još puno toga) i sve to stavlja u svoju prtljagu koju na kraju puta potpuno isprazni do sljedećeg punjenja. O Zlatnom gradu razmišlja onako kako se razmišlja o Suncu. Njegovo postojanje je više nego dovoljno”, piše u predgovoru izložbe Zlatko Kozina.

Viktor Daldon rođen je 1972. godine u Dubrovniku. Godine 1995. upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci (Odsjek likovne umjetnosti), a 1996. godine nastavlja studij na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je rektorove nagrade za slikarstvo 2001. godine. Diplomirao je u klasi Eugena Kokota 2001. godine. Član je HDLU-a i HZSU-a. Živi i radi u Dubrovniku.

Izložba je otvorena do 4. rujna i može se pogledati svaki dan od 17 do 21 sat.

Slavonskobrodski se umjetnik Zlatko Kozina u svom slikarskom radu kreće na tragu postmodernističke citatnosti spojene s tradicijom bad paintinga. Kozinin slikarski credo Berislav Valušek iskazuje sljedećim riječima: “U jednom dubljem teorijskom strukturalnom umreženju, Kozina pokušava razložiti modernističku i neomodernističku paradigmu (prepoznatljiv autorski rukopis, motivski i oblikovni redukcionizam, postupno zrenje, kodnojedinstvo elemenata oblikovnih struktura slike…) kao sindrom nametnutih društvenih dogovora (konvencija u umjetnosti koja funkcionira i na područjima suvremene i recentne umjetnosti, a uvukao se i u pore onoga što nazivamo postmodernizmom).”

Izložba je otvorena do 26. siječnja.