Lea Čeč svojim konceptualno-dokumentarističkim fotografskim nizom Romantični vandalizam, obzirom na genius loci Vandalismo romantico, nastalim za vrijeme višegodišnjeg boravka u Napulju, evocira ondje proživljenu romansu. Sam rad tako biva zanimljivim pokušajem svojevrsnog romantično-turističkog mapiranja ovog šarmantnog središta talijanske Kampanije. Svojom geografskom tranzicijom iz Rijeke u Napulj autorica dolazi u doticaj s nešto drugačijim, življim, mentalitetom i kulturom čiji se predstavnici ne libe javne površine, poput kakvog dnevnika, ispuniti svojim najintimnijim doživljajima. S jedne strane vandalnim aktom zanesenjaci narušavaju staro, tradicionalno, vrijedne spomenike starogradsje jezgre, da bi s druge, izašavši iz posvemašnje anonimnosti, stvorili nešto novo, drugačije, hibridno i suvremeno, što izravno upućuje na privlačan mrmor svakodnevice. Tim činom stvoren je specifičan oblik komunikacije koji u sebi koncentrira svu dramu i nepredvidljivost ljubavnih veza.

Srđanu Hulaku ovo je predstavljanje prvi takav istup. Svojim fotografskim ciklusom 10 + 5 ovaj autor specifičnog rukopisa spretno i pomno dokumentira svakodnevnicu. Međutim ta svakodnevica, a osobito njezini bezbrojni na prvi pogled nevidljivi detalji, pod filterom Srđanovog foto-objektiva, postaju ne samo vidljivi već i privlačni, poprimajući, obzirom na igru s kontekstom, posve drugačije značenje: s jedne strane tu su neobični, gotovo apstraktni detalji nastali iz (slučajne ili namjerne) želje za drugačijom interpretacijom svijeta, a s druge pejzaži koji na trenutak prizivaju profinjenu estetiku magičnog realizma. Međutim, u koji god ciklus uronili, onaj prvi monumentalniji i lakši ili drugi sjenovitiji, mističniji i teži, povesti će nas u priču iz koje zasigurno nećemo htjeti tako skoro izaći.

Vedrana Stipić video instalacijom Život jednog crteža istražuje likovne mogućnosti medija kojeg obožava smatrajući ga mjestom gdje protok stvaralačke energije teče nesmetano, bez usiljenosti, nesigurnosti ili razuma. Uz to, ovaj, svojom estetikom/teksturom modernističkim poetikama blizak, video propituje stanje kreativnosti, kao i sam proces nastanka likovnog djela – crteža: od bijelog netaknutog do crnog završenog. Kako crtež kao medij predstavlja konstantu u autoričinu umjetničkom pulsiranju, postavljajući se kao mjesto na kojem nastaje najneposredniji dokaz umjetničke misli ili emanacija samog umjetnika, primarna zadaća ove biografije crteža jest dokumentirati proces njegova nastanka, ali u svojoj cjelovitosti, i to kroz slojeve koji bi zaustavljeni u vremenu i prostoru imali potencijala egzistirati kao samostalne crtačke jedinice. To na koncu postaje metafora protjecanja životne energije koja ima svoj početak, svoju kulminaciju pretrpanu stvarima, dešavanjima i mislima, završavajući zamiranjem u crno. Pomnim promatranjem same instalacije mogu se očitati obrisi, glazbom oslikane, atmosfere jednog sasvim običnog dana, koji čine okvir ovog neobičnog video-crteža.