“Danas, u doba globalizma, kad suvremeni čovjek u potrazi za boljim političkim, socijalnim, ekonomskim ili kulturnim uvjetima života spremno napušta zadane nacionalno-teritorijalne okvire i seli se iz mjesta u mjesto duž čitavoga planeta, fenomen nomadizma možemo smatrati doista relevantnom znanstvenom temom. To je činjenica koja zbornik čini posebno zanimljivim i aktualnim. Budući da je zbornik okupio renomirane stručnjake iz raznih akademskih sredina, problematika nomadizma obrađena je u njemu iz najrazličitijih aspekata, pritom najčešće uz interdisciplinarnu orijentaciju i komparatističko sučeljavanje analizirane građe”, napisala je u recenziji Živa Benčić.

Prilozi u zborniku temom nomadizma bave se iz različitih rakursa: kulturološko-političkog (primjerice, odnos Roma i države), književno-poetičkog (lutajući sižeji, intertekstualnost, problem prijevoda), proučavanjem sovjetskog perioda (pisac i tekst, emigracija), suvremenog (postutopijski nomadizam, nomadizam u druge prostore/svjetove, ponovljeni nomadizam) te vizualnog (nomadizam kamernog oka, putovanje i povratak u slikarstvu). Zbornik se uvelike, osobito kvalitetom, problematikom i autorima-suradnicima, nadovezuje na međunarodne projekte odnosno zbornike što ih je zagrebačka rusistika osmislila, izvodila i dovršavala još od početka 1980-ih godina, odnosno višesveščanih nizova poput Pojmovnika ruske avangarde i Zagrebačkog pojmovnika kulture 20. stoljeća.

Sve tekstove u zborniku okuplja interes za ista ili slična pitanja – zaokupljeni su snom kao poetičkim i antropološkim problemom: granicama svijesti i podsvijesti, funkcioniranjem mašte, prepletanjem sna i jave, istine i fikcije, realističnoga, fikcionalnoga i fantastičnoga, mogućnostima prijenosa  sna kao proizvoda nesvjesnog u književni tekst kao proizvod umjetničke svijesti. Iz tih tekstova može se razabrati da su se u književnim djelima od srednjega vijeka do moderne u tumačenju snova nadavali različiti odgovori, da su se snovi tumačili u rasponu od transcendentnog, kao fenomena koji dolazi i pripada nečem ili nekom izvan čovjeka (demijurgu, Bogu, arhetipskom, Animi, kolektivnom nesvjesnom) pa do nepoznatih i skrivenih slojeva pojedinačnog nesvjesnog. I bez obzira kakvi nam se odgovori u tim tekstovima nude, bez obzira povezuje li se san s onim proročanskim, snoviđenjskim ili potisnutim i cenzuriranim ili pak s onim arhetipskim, pokazuje se neupitnim da se u književnom tekstu san uobličuje u različite, nerijetko dramatske forme, u kojima se sanjač pojavljuje i kao pripovjedač i režiser i scenograf i glavni glumac književnog djela. 

Zbornik su uredile Živa Benčić i Dunja Fališevac, a izdao Disput. . 

Izvor: Disput