U izdanju Muzejskog dokumentacijskog centra (MDC) iz Zagreba, objavljen je novi broj stručno znanstvene publikacije Muzeologija, posvećen temi muzejske komunikacije: muzejskim izložbama kao najsnažnijim komunikacijskim sredstvom i ulozi muzeja kao medija u suvremenom društvu. U sklopu 52. broja Muzeologije, koju urednički potpisuje Višnja Zgaga, ravnateljica MDC-a, objavljena je doktorska disertacija Željke Miklošević pod nazivom Muzejska izložba i stvaranje značenja.

Uloga i poslanje muzeja u društvu, smisao i razlog njegova postojanja predmet su promišljanja teoretičara kulture, sociologa, antropologa i, dakako, muzeologa. Taj zamah preispitivanja muzeja potaknut je prvenstveno prepoznavanjem muzeja kao važne informacijske i komunikacijske točke. U središtu teorijskog razmatranja našla se muzejska izložba kao najsnažniji komunikacijski ambijent i izvor znanja. Autorica u svijet muzeja uvodi novi znanstveni okvir, društveno-semiotičku teoriju multimodalne komunikacije koja interpretira izložbu kao živ prostor različitih sastavnica, od koje sve utječu na posjetitelja i na njegovu percepciju i interpretaciju sadržaja.

Valjanost ove paradigme provjerena je na primjerima izložbenih projekata 9 zagrebačkih muzeja – Arheološkog muzeja, Etnografskog muzeja, Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Hrvatskog povijesnog muzeja, Hrvatskog školskog muzeja, Tiflološkog muzeja, Muzeja grada Zagreba, Muzeja suvremene umjetnosti i Tehničkog muzeja. Pritom su izložbe i stalni postavi analizirani kao materijalno oblikovani medijski konteksti, a vodstva koja provode vodiči muzeja promatrani su kao interpersonalni oblici komunikacije. 

Posebna vrijednost ovog broja Muzeologije jest u sveobuhvatnoj analizi korisničkog poimanja muzeja, koja s obzirom na načine prezentacije, upotrijebljene medije i značenja koja se njima prenose, može biti iznimno korisna muzejskim stručnjacima za potvrđivanje pozitivnih primjera i za ponovno oblikovanje onih izložaka koje ne ispunjavaju namjeravane komunikacijske ciljeve, čime bi muzejska praksa u Hrvatskoj trebala dobiti novu kvalitetu.

Miklošević je izložbenu praksu hrvatskih muzeja prikazala u cjelovitom društvenom kontekstu i njegovu prožimanju s ostalim kulturnim praksama, zaključivši kako će se muzeji u budućnosti morati usmjeriti prema današnjim potrebama društva i svoju komunikaciju o baštini pretvoriti u komunikaciju s pomoću baštine. To će u konačnici otvoriti mnogo veći broj tema koje će proširiti iskustva, poticati na propitivanje i pozvati na kritiku, ne samo baštine, nego društva i pojedinca općenito.

Novi broj Muzeologije možete kupiti u Muzejskom dokumentacijskom centru u Ilici 44 u Zagrebu ili naručiti preko maila, po cijeni od 150 kn.

“Promatran u cjelini, ovaj ciklus radova reflektira životnu promjenjivost trenutaka u širokom rasponu kognitivnih i emotivnih stanja, od smiraja do erupcija koje čine jedan pulsirajući autobiografski kaleidoskop. No, u toj osobnoj ikonografiji postoji poetika koja istovremeno progovara i univerzalnim jezikom, onim koji govori o svojevrsnoj egzistencijalnoj supstanci. Svijet koji okružuje umjetnicu transformira se u njezinoj nutrini u intimni svijet koji umjetničkim činom ponovno biva vraćen okolini, i to onoj izložbenoj, u kojoj promatrač može na trenutak zaroniti u prisnost sa zagonetnošću djela, te time i sa samom umjetnicom, ali i doživjeti sublimiranu svakodnevnost, posebno one feminine, s kojom je moguće poistovjetiti se bilo po vlastitom iščitavanju simbolike, bilo po osjećajima evociranim različitim prizorima”, navodi kustosica izložbe Željka Miklošević.

Otvorenje izložbe Jelene Kovačević održat će se 2. listopada u 20 sati, a može se pogledati do 14. listopada.

Jelena Kovačević rođena je 1982. u Osijeku. Godine 2005. diplomirala je grafiku u klasi prof. Ante Kuduza, na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Godine 2009. magistrirala je grafiku u klasi prof. Lojze Logara na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Trenutno pohađa doktorski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a zaposlena je u zvanju docentice na Učiteljskom fakultetu u Osijeku. “Osječka umjetnička scena, prije svega u dijelu vizualnih umjetnosti po mnogo čemu je najvitalniji izraz njezina postojanja. Ona je to izvana, ali i iznutra, drugim riječima, kao takvu je prepoznaju i cijene u svim sredinama hrvatske kulture, pa i njezinu središtu, ali još i više, ona je to i u vlastitoj sredini, svom gradskom kulturnom urbanitetu, koji zapravo upravo u toj činjenici vidi i prepoznaje vlastiti identitet. Akademska grafičarka Jelena Kovačević vrlo je karakterističan i nadasve vrijedan umjetnički lik ili, preciznije, umjetnička osobnost koja, dakako, ima važnog udjela u tim općim i zajedničkim svojstvima cjeline o kojoj je riječ. U tome ona ima udjela prije svega s obzirom na svoje umjetničko obrazovanje i umjetnički iznimno nadarenu inteligenciju i volju, što čini jedno i posebno, ali opet i ono zajedničko svojstvo cjelokupnosti umjetničkog okruženja u kojem živi i radi”, napisao je o umjetnici Vlastimir Kusik.