Sunce je nevladina organizacija smještena u Splitu koja se zauzima za povećanje standarda i unapređenje sustava zaštite okoliša i prirode, potiče uključivanje i sudjelovanje javnosti te zagovara stvaranje odgovornog društva svjesnog povezanosti ljudi i prirode.

Radni odnos se zasniva puno radno vrijeme i na određeno vrijeme od godinu dana uz probni rok od šest mjeseci uz mogućnost produženja ugovora. Radno mjesto uključuje: vođenje projekta Zeleni telefon, koordinaciju rada Sunca u okviru Mreže Zelenih telefona RH, koordinaciju studenata_ica koji_e rade na projektu Zeleni telefon te sudjelovanje u rješavanju složenijih slučajeva po potrebi u suradnji s drugim odjelima Sunca, vanjskim suradnicima i odvjetničkim uredom.

Uvjeti za prijavu glase ovako:

• viša stručna sprema, stručni upravni studij ili visoka stručna sprema, Pravni fakultet
• minimalno dvije godine iskustva u upravljanju projektima i/ili zagovaračkim i/ili pravnim poslovima;
• znanje rada na računalu (Word, Excel, PowerPoint, snalaženje u različitim aplikacijama);
• pisano i usmeno znanje hrvatskog i engleskog jezika

Izabrani kandidat_kinja radit će u dinamičnom, kreativnom i fleksibilnom radnom okruženju uz osobe s dugogodišnjim iskustvom u zagovaranju, provedbi istraživanja, edukaciji i informiranju javnosti te upravljanju projektima u zaštiti prirode i okoliša. Tijekom rada osoba će imati mogućnost usvajanja novih znanja i vještina iz širokog područja zaštite prirode i okoliša, kao i sudjelovanja javnosti.

U prijavi je potrebno priložiti životopis i pismo motivacije, do maksimalno 800 riječi, koje sadržava opis dosadašnjeg iskustva, stečenih vještina i znanja povezanih s navedenim radnim mjestom, motiviranosti za rad na ovom radnom mjestu i osobna očekivanja od radnog mjesta i organizacije.

Puni tekst natječaja pročitajte ovdje.

Prijave se šalju mailom na adresu info@sunce-st.org do 1. srpnja.

Na konferenciji će biti predstavljeni rezultati zajedničkog projekta koji su provele Slobodna domena – Zadruga za otvoreni kod i dizajn i Zelena akcija. O ključnim nalazima projekta govorit će Jasna Šumanovac iz programa Zeleni telefon i Pametni Zeleni telefon Zelene akcije, te Marko Vuković iz Slobodne domene.

U okviru istraživanja uspoređeni su otvoreni podaci Grada Zagreba o lokacijama zelenih otoka i reciklažnih dvorišta s prijavama problema iz kategorije “otpad” koje pristižu Zelenom telefonu. Cilj je bio analizirati postoji li povezanost između broja prijava i dostupnosti infrastrukture za odlaganje otpada.

Konferencija je otvorena za sve zainteresirane, bez prethodne prijave. Nakon izlaganja slijedi diskusija uz ručak.

O zajedničkim inicijativama, važnim uspjesima, budućim izazovima i razvoju civilnog društva u Hrvatskoj razgovarali smo s predsjednicom Zelene akcije Željkom Leljak Gracin.

KP: Početci djelovanja organizacije vezani su uz lokalni kontekst kada ste se pod imenom Zelena akcija Zagreb bavili problemima održivog grada. Iako ste u međuvremenu rasli i širili područje djelovanja, posljednjih nekoliko godina pojačane su aktivnosti na lokalnoj razini, od pitanja otpada do Generalnog urbanističkog plana. Kako biste usporedili današnje prilike, što se promijenilo u odnosu na vrijeme kad ste počinjali?

Prve teme kojima se Zelena akcija bavila bile su vezane uz otpad jer se već tada pojavila ideja da se u Zagrebu gradi spalionica kojoj smo se protivili. No, kao i mnogo drugih organizacija civilnog društva, i Zelena akcija je nekako potekla iz pokreta Svarun, a prva kampanja u koju smo krenuli nakon osnivanja u siječnju 1990. bila je Antiratna kampanja. Osvrtom na zadnjih trideset godina, danas nam se čini da smo od samog početka bili svjesni da se, bez obzira na naše ime, ne želimo baviti samo okolišem, već da imamo društvenu odgovornost reagirati na ono što je u tom trenutku najvažnije i biti pokretači promjene. Naravno, na to se nadovezuju antinuklearni pokreti, ali i općenito pitanje velikih društvenih promjena koje su se tada događale na ovom prostoru.

Okolišna pitanja nisu vezana samo uz čist zrak ili vodu, već se odnose i na pravo javnosti na informacije, pravo na sudjelovanje u odlučivanju, itd. Jako smo ponosni na to da se naše vrijednosti svih ovih godina nisu promijenile te da se i dalje uključujemo u teme i pitanja koja nisu isključivo okolišna. Tako smo i 30. rođendan odlučili proslaviti u našem stilu, pa nakon konferencije 30 godina aktivizma, otpora i promjena sudjelujemo u organizaciji prosvjeda Dosta je! vezanog uz odluku o poskupljenju zbrinjavanja otpada koja tog dana stupa na snagu, kao i uz zagrebački GUP koji se po ne znam koji put štetno mijenja. Stoga pozivamo građane da nam se pridruže na Trgu bana Jelačića u subotu, 1. veljače u 16 sati i da skupa poručimo da nam je – dosta.

KP: Neke od promjena koje ste s margine zagovarali_e prije 30 godina danas su postale dio političkog i društvenog mainstreama, barem na diskurzivnoj razini. Kako vidite ulogu i utjecaj Zelene akcije u toj promjeni na razini Hrvatske?

Drugi nam često kažu da smo skromni, pa smo odlučili da za 30. rođendan nećemo biti skromni i da ćemo prihvatiti da smo imali određenu ulogu u mobilizaciji ljudi da sudjeluju u prosvjedima, da ih nije strah reći glasno što misle o određenim odlukama, politikama, o nosiocima vlasti i donosiocima odluka. Za javno prepoznavanje našeg rada najzaslužniji su naša tvrdoglavost i upornost – nismo se bojali i nismo kalkulirali, jer smo uvijek smatrali da je javni interes najvažniji od svega. Nekada je izazov prenijeti poruku javnosti, kao što je to bilo s kampanjom Ne damo Varšavsku! ili u slučaju Zakona o igralištima za golf gdje su se građani pitali zašto prosvjedujemo protiv zelenih površina i benigne igre. Sigurna sam da smo našom kampanjom i mnogobrojnim uličnim akcijama građanima uspjeli pokazati da u središtu te priče nije igra, već praktički izgradnja novih gradova oko igrališta, otimačina poljoprivrednih zemljišta kojima će kasnije skočiti cijena, a da korist od toga neće imati oni nego šačica investitora. Na kraju smo uspjeli ukinuti iznimno štetan propis, i to tako da se Zelena akcija i argumenti koje smo iznijeli izrijekom spominju u samom obrazloženju ukidanja zakona.

I temu GMO-a smo u našem javnom prostoru mi stavili na tapetu. Taj bi se zakon svakako u nekom trenutku dogodio, ali mislim da slobodno možemo reći da su naše javne akcije i jačanje svijesti javnosti o ovom pitanju pridonijeli da imamo dosta strog popis o GMO-u i da smo ga uspjeli do danas očuvati, što je važno jer se kod nas loše ideje stalno recikliraju. Što se tiče pitanja klimatskih promjena, vidimo da su se sad svi probudili, to je postala top tema i svima su je puna usta zato što se sad vide konkretne posljedice. Nitko više, osim možda Donalda Trumpa, ne može reći da ne vjeruje u klimatske promjene. Drago nam je, naravno, da se društvo budi, no brine nas je li to još uvijek na vrijeme. Jer ako sve ostane samo na točkastim prosvjedima ili na lijepim riječima koje će tu i tamo neki član vlade reći, i dalje se ništa neće dogoditi. Promjena je moguća samo ako se okrenemo boljoj i održivijoj politici.

Tu promjenu zagovaramo i potičemo kroz različite programe, od suradnje s tijelima javne vlasti do nebrojenih edukacija koje smo u ovih 30 godina proveli u školama, s građanima i drugim organizacijama. Sve to radimo paralelno, a najvidljiviji je, naravno, onaj dio koji se događa na ulici. Zato smo za ovu obljetnicu pripremili konferenciju na kojoj ćemo razgovarati o različitim oblicima aktivizma i prisjetiti se kako smo našim javnim djelovanjem i zagovaračkim akcijama doprinijeli da u Hrvatskoj nekoliko štetnih propisa i projekata ipak nije doživjelo svjetlo dana, ili su u nekim slučajevima bili manje loši nego što bi to inače bili. Ti nam uspjesi daju vjetar u leđa i pokazuju da vrijedi biti tvrdoglav i da se vrijedi boriti.

KP: Jedna od važnih odlika Zelene akcije je upravo ravnoteža između različitih zagovaračkih aktivnosti te aktivizma, direktne komunikacije s građanima i stvaranja pritiska odozdo. Koliko vam je važno, i s druge strane zahtjevno, održavati taj balans?

Čini mi se da se zadnjih desetak godina stvari ipak pomiču s mrtve točke i da se u Hrvatskoj mijenja ozračje, pa tako ima jedinica lokalne i regionalne uprave koje su spremne surađivati s akterima civilnog društva, prepoznaju naš rad i žele s nama uspostaviti suradnju jer nas smatraju dovoljno stručnima. S pojedinim gradovima i općinama jako puno radimo na gospodarenju otpadom, prvenstveno preko mreže Zero Waste u koju se učlanjuje sve više njih koji žele ići u nekom drugom smjeru od onog koji nudi nacionalna vlast, koji žele biti progresivni i raditi u korist svoje zajednice. Potreban nam je dijalog i suradnja s tijelima javne vlasti ondje gdje je ona moguća. Oko nekih se pitanja, kao što je LNG terminal na Krku, nećemo moći naći na pola puta s nacionalnom vlasti koja taj projekt smatra prosperitetnim dok mi mislimo da je on dubinski pogrešan.

No ima nekih procesa u kojima možemo sudjelovati, poput većeg otvaranja pristupa informacijama, s institucijama koje se time bave kao što su Pučka pravobraniteljica i Povjerenik za informiranje. To su institucije s kojima imamo odličnu suradnju u kojoj zajedno promišljamo kako promijeniti sustav na dobrobit građana, kako ubrzati procese, biti proaktivan i uključiv. Kad su okolišne teme u pitanju, građane se povremeno poziva da sudjeluju u donošenju odluka, ali uzaludno je ako taj poziv ostaje samo na papiru, a donositelj odluke ne radi ništa da bi potaknuo građane na sudjelovanje. Nekada su formalni uvjeti ispunjeni, ali građani ne znaju što znači ići na npr. javnu raspravu o studiji utjecaja na okoliš –  a bez stvarnog uključivanja javnosti sustav neće profunkcionirati.

Da su građani zainteresirani pokazuje nam iskustvo našeg Zelenog telefona – besplatnog info servisa koji postoji još od 1992. godine. To je sjajna priča koju je pokrenula kolegica Gordana Klarić: krenulo je kao ideja za projekt, a na kraju je preraslo u jedan od najdugovječnijih i najpoznatijih programa Zelene akcije. Samo u zadnja tri mjeseca prošle godine imali smo preko 400 poziva građana koji zovu s najrazličitijim pitanjima i problemima, nekada im je potrebna pravna pomoć, a ponekad savjet kako doći do informacije ili kako pisati komentare na prostorni plan. Iako su njihovi upiti zbilja jako raznoliki, od samog početka najbrojnije su prijave vezane uz otpad, jer to građani vrlo lako vide, nanjuše. To se u trideset godina našeg rada nije promijenilo.

KP: Zelena akcija značajna je i po doprinosu razvoju civilnog društva u Hrvatskoj i podršci borbama koje zadiru u širi društveni kontekst od onog usko ekološkog. Možete li se prisjetiti nekih kampanja koje su ostavile trag ili su na neki način bile formativne za organizacije koje su u njima sudjelovale?

Uvijek nam je bilo jako bitno da, bez obzira na temu, imamo široku podršku civilnog društva i građana općenito. Od Antiratne kampanje na početku, preko podrške prvom zagrebačkom Prideu, do Varšavske i Zakona o igralištima za golf koji su nas obilježili, smatrali smo da civilno društvo treba njegovati suradnju te da organizacije trebaju jedne drugima biti podrška. U nekim kampanjama koje se jesu ticale okolišnih pitanja, bilo nam je izuzetno važno da su ljudskopravaške organizacije s nama ili da su nam na neki način podrška, jer je pitanje zdravog života i zdravog okoliša osnovno ljudsko pravo. Posljednjih godina aktivni smo u Inicijativi Dobrodošli, kao što smo bili i u Inicijativi za snažno civilno društvo, kada smo se te užasne 2016. godine zajedno borili protiv smanjenja sredstava dostupnih za rad i razvoj civilnog društva. Postupci tadašnje vlade potakli su desetak organizacija da na vrijeme reagiraju – da dignu glas i daju do znanja da rezanjem financijskih sredstava vlada jasno pokazuje da želi suziti mogućnosti za djelovanje progresivnog civilnog društva.

Iako su neke tendencije zaustavljene, posljednjih godina preko natječaja koji se otvaraju ipak osjećamo da nedostaje podrške zagovaračkom radu civilnog društva te da se on usmjerava u aktivnosti edukativne prirode. Iako su nam edukativni programi važni, zagovarački rad i programi usmjereni na razvoj demokracije (monitoring različitih procesa, pristup informacijama, antikorupcijski programi) ključan su dio našeg rada koji država treba financijski podržati. Umjesto toga, u posljednje vrijeme inzistira se na aktivnostima u polju socijalne zaštite pri čemu se od organizacija civilnog društva očekuje da obavljaju posao države, što je jako opasno.

KP: Za nastavak rada i razvoj organizacija civilnog društva ključno je i njihovo pomlađivanje. Kako se Zelena akcija nosi s ovim izazovom? Prepoznaju li mladi ljudi, primjerice učenici organizirani u prosvjede za klimu, vašu organizaciju kao mjesto gdje bi mogli nastaviti aktivističko djelovanje?

Rad s mladima nam je iznimno važan. Imamo svoju Aktivističku grupu koja se gotovo od samog početka našeg rada sastaje jednom tjedno i bez koje naše akcije ne bi bile moguće. Nadalje, naš Eko-seminar i edukativni programi koje radimo u školama između ostalog služe u tome da se mlade ljude potakne na aktiviranje i djelovanje. Što se tiče Fridays for Future, oni su Zelenu akciju prepoznali kao partnera koji im može pomoći, s tim da nam je jako važno da nismo pokretači pokreta. Bitno je da inicijativa dolazi od mladih, da su se učenici aktivirali po školama, povezali na sve moguće načine i u mnogim gradovima u Hrvatskoj što je uistinu sjajna stvar. Na nas mogu računati za svaki oblik podrške – nekad je ona isključivo logistička, nekada savjetodavna, neki put mobilizacijska, a u jednom smo slučaju mi morali prijaviti prosvjed jer nitko drugi od organizatora nije bio punoljetan. Izuzetno nam je drago da su se mladi aktivirali, ali nam je jednako tako važno da se različite građanske inicijative i akcije događaju paralelno i da se naši glasovi množe. Bitno nam je da u ovom slučaju mi nismo u prvom planu i da nismo inicijatori ovih prosvjeda – jer je za Hrvatsku jako bitno da nismo.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Obrisi zamišljenog zajedništva koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Razgovaramo s Eugenom Vukovićem, voditeljem Info centra Zelene akcije, jedne od najstarijih udruga u Hrvatskoj koja od 1990. vodi najznačajnije kampanje za zaštitu okoliša.

KP: Možete li ukratko predstaviti organizaciju, njene glavne programe te projekte za koje mislite da su imali određeni utjecaj na društvo u posljednjih dvadesetak godina?

Organizacija postoji od 1990. godine i jedna je od najstarijih nevladinih udruga u Hrvatskoj. To znači, naravno, da smo i jedna od najstarijih udruga za zaštitu okoliša u Hrvatskoj. Čuli smo za neke koje su osnovane koji tjedan ili mjesec ranije, ali Zelena akcija je u cijelom periodu, od svog osnivanja do danas, svakako okolišna organizacija s najvećom vidljivošću i najvećim utjecajem. Zelena akcija se bavi vrlo širokim spektrom tema i problema vezanih uz okoliš. Pojedinačnim temama, tj. kompleksima problema, Zelena akcija se bavi kroz tzv. programe. Trenutno aktivni programi su: program energetike, program klimatskih promjena, program zaštite prirodnih resursa, program održivog gospodarenja otpadom, program prava okoliša i program transporta. Gotovo od samog početka u Zelenoj akciji djeluje Zeleni telefon na koji građani mogu prijaviti slučajeve zagađenja okoliša, uključujući i one čisto lokalne naravi, koje pogađaju samo njihovo susjedstvo ili samo njih osobno, a mi im onda pomažemo riješiti te probleme. U Zelenoj akciji djeluje i aktivistička grupa – to je grupa uglavnom mlađih ljudi koji se, uz brojne druge stvari, bave organizacijom uličnih akcija (po kojima je Zelena akcija u Hrvatskoj dosta poznata). Tu je i Info centar Zelene akcije koji se bavi direktnom komunikacijom s građanima i organizacijom edukativnih programa usmjerenih na tzv. generalnu javnost. U sklopu Info centra djeluje i Biciklopopravljaona – besplatni volonterski servis u kojem građanima pomažemo da sami poprave svoj bicikl, što je  i jedan oblik promocije održivog transporta te resursne efikasnosti.

Mislim da su svi naši programi do sada imali znatan društveni utjecaj. Naravno, nemoguće je precizno reći koliko je za određene pomake u svijesti građana, kao i za konkretne promjene u praksi i uspjehe pojedinih kampanja, zaslužan naš rad, a koliko drugi faktori, ali neki značajni uspjesi su svakako ostvareni. Mnoge kampanje koje smo vodili završile su uspjehom. U nekima od tih kampanja sudjelovale su, pored naše, i druge organizacije, ali u svima njima je naša uloga bila vrlo važna, ako ne i ključna, tj. vodeća. Neke od stvari koje mi mnogo godina zagovaramo i na koje se prije gledalo kao na nekakva utopistička snatrenja sada su debelo ušla u mainstream. Na primjer, program energetike od samog svog početka, tj. od samog osnutka Zelene akcije 1990. godine, zagovara postepeno napuštanje fosilnih goriva i prelazak na obnovljive izvore energije. Dugo se to od strane kreatora energetskih politika proglašavalo nerealnim i neizvedivim, ali danas je ta priča postala potpuni mainstream. Obnovljivi izvori igraju sve značajniju ulogu u europskoj i svjetskoj energetici, a najvažniji donosioci odluka na svjetskoj razini prihvaćaju, makar deklarativno, da u dogledno vrijeme trebamo prijeći na energetiku temeljenu u potpunosti na obnovljivim izvorima.

Kada je riječ o uspjesima pojedinih naših kampanja, naveo bih ovdje samo neke. Recimo, u drugoj polovici 90-ih, puno prije nego sam sam postao aktivan u Zelenoj akciji, kada sam još išao u srednju školu, Zelena akcija je vodila kampanju protiv velike termo elektrane na ugljen u podnožju Velebita, u mjestu koje se zove Lukovo Šugarje. Sjećam se da je ta kampanja doista u jednom trenutku postigla izuzetnu vidljivost i na kraju je rezultirala uspjehom, tj. od projekta se odustalo, iako se u startu činilo da postoji velika odlučnost u vrhu države da se projekt realizira. Ranih dvijetisućitih vodili smo kampanju SOS za Jadran. Ona se nije, poput istoimene kampanje koju smo vodili prije par godina, bavila planovima za eksploataciju nafte u Jadranu, već planovima o naftovodu koji je naftna polja u kaspijskom bazenu trebao spojiti s Jadranom, pri čemu je Omišalj trebao biti luka u kojoj bi se ta nafta ukrcavala na brodove. Taj projekt je zaustavljen iako se i tada činilo da ima snažnu podršku vrha države. U aktivnostima protiv naftovoda nismo sudjelovali samo mi, već i razne druge organizacije. Zatim mi pada na pamet kampanja protiv termoelektrane Plomin C, u Plominu u Istri, koja je također bila uspješna. To su bile vrlo velike kampanje. Nedavno smo imali kampanju koja se ponovno zvala SOS za Jadran, a koja se sada bavila planovima za istraživanje i eksploataciju nafte u Jadranu. I u ovu kampanju je bilo uključeno više udruga, ali i tu je naša uloga bila vrlo važna.

Pada mi na pamet i kampanja protiv gradnje hidroelektrane na Ombli, koju je vodio naš Program zaštite prirode. Ovdje se radi o planu gradnje hidroelektrane na vrlo slabo istraženoj rijeci ponornici za koju se zna da je vrlo bogata bioraznolikošću, a ujedno je i glavni izvor vode za grad Dubrovnik. To se uspjelo spriječiti. Što se tiče otpada, ne mogu nabrojati neke velike uspjehe, u smislu konkretnih kampanja koje su postigle svoj cilj, ali su postignuti značajni pomaci u svijesti građana o problemu otpada te svijesti o važnosti odvojenog prikupljenog otpada, što je nešto za što se mi dugo borimo.

Postoje programi čiji rad nije toliko vidljiv, ali je za uspješan rad svih drugih programa ključan – takav je Program prava okoliša koji piše žalbe, podnosi tužbe i brani naše aktiviste, što sve nije nimalo lak posao. Tako je on na neki način podrška svim drugim programima. Aktivistička grupa također pruža podršku svim programima, ali ponajviše s tehničko-operativne strane, oko organizacije uličnih akcija i sličnih aktivnosti. Treba spomenuti i neke programe koji su se u međuvremenu ugasili. Nekada je postojao i urbanistički program koji se bavio temama održivog urbanizma. On je bio jako angažiran, na primjer, oko kampanje Ne damo Varšavsku!. Kampanja nije uspjela spriječiti realizaciju projekta protiv kojeg se borila, ali se tema održivog grada i drugačijeg planiranja prometa “uhvatila” u javnosti. Na primjer, prije početka te kampanje velik broj ljudi je mislio da su podzemne garaže super, a mislim da ih danas većina to ne misli.

KP: Kakve ste suradnje (akcije, kampanje, zagovaračke aktivnosti) ostvarili u širem civilno-društvenom polju? Što su te suradnje donijele vašoj organizaciji? 

U Hrvatskoj postoji nešto što se zove Zeleni forum. To je mreža od nekih 40-ak udruga iz cijele Hrvatske. Nikada nismo išli prema tome da uspostavljamo neke ogranke u drugim dijelovima Hrvatske. Ljudi nas pitaju da li imamo neku svoju podružnicu u Splitu, Istri, itd… Mi tako zapravo nismo nikad radili, nego smo se oko pojedinih kampanja povezivali s već postojećim lokalnim organizacijama i/ili inicijativama. Trudili smo se njih osnažiti, pomoći im, a ne osnivati ogranke.

KP: Jeste li se i na koji način povezivali s akterima (organizacijama, inicijativama, pojedincima) u polju kulture, pogotovo izvaninstitucionalne, tijekom svog djelovanja? Što su te suradnje donijele vašoj organizaciji? 

Još u drugoj polovici 90-ih postojao je festival alternativne glazbe koji se zvao Ponikve. To je bio u to vrijeme vrlo značajan događaj na takozvanoj alternativnoj muzičkoj sceni kojeg je Zelena akcija organizirala zajedno s Udruženjem za razvoj kulture, organizacijom koja i danas vodi klub Močvaru. U kampanji Ne damo Varšavsku! je sudjelovalo jako puno ljudi s takozvane nezavisne kulturne scene. Tadašnju inicijativu Pravo na grad koja je zajedno s nama vodila tu kampanju činili su uglavnom ljudi s te scene. Nedavno smo zajedno s Booksom organizirali natječaj za najbolju kratku SF priču o klimatskim promjenama, to je i objavljeno kao zbirka priča. Isto tako, ljudi iz udruga u kulturi doživljavaju naš prostor kao nešto što im je blisko i mnogo puta su neke od tih udruga neke svoje aktivnosti tamo provodile. Postali smo i svojevrsni eksperti za organizaciju prosvjeda i uličnih akcija. Tako smo mnogim udrugama pomogli nacrtati transparent, osigurali bi im pokretni razglas i tome slično.

KP: Jesu li se u vašoj organizaciji dogodile veće promjene u strukturi upravljanja i rada te u kadrovskom smislu, od početka do danas? 

Programi koje sam spominjao su jedan dio strukture Zelene akcije. Pored toga postoje tijela slična onima u većini drugih udruga: Skupština, Upravni odbor, Nadzorni odbor, a kod nas i Vijeće, koje je neka vrsta savjetodavnog tijela skupštini i upravnom odboru. Rekao bih da je razina demokratičnosti unutar organizacije dosta visoka. Kao zaposlenik Zelene akcije to mogu reći barem kada jer riječ o odnosima među zaposlenicima, tj. o odnosu zaposlenika s drugim zaposlenicima koji se u danom trenutku nalaze na upravljačkim pozicijama u udruzi. O ostalome neka sude drugi. Formalnih članova udruge trenutno nema jako puno, ali je mnogo onih koji na neki način aktivno sudjeluju u različitim kampanjama i drugim aktivnostima udruge. Zelena akcija je udruga u kojoj je kroz godine jako mnogo ljudi bilo dulje ili kraće vrijeme aktivno.

Vodstva Zelene akcije su se mijenjala. Nitko ne može biti predsjednik Zelene akcije više od 2 mandata, a jedan mandat traje dvije godine. Tim ritmom su se mijenjali predsjednici. Dešavalo se i da su pojedine grupe aktivista odlazile iz udruge, ali nije se nikad desilo da iz organizacije odjednom ode tako veliki broj ljudi da bi sve trebalo započinjati ispočetka. Tako da velikih diskontinuiteta nije bilo.

KP: Je li organizacija sustavno radila na arhivskom i tehničkom sređivanju svoje dokumentacije? Jeste li ikada radili veći presjek svojeg rada (npr. monografiju) koji je uključivao upotrebu arhivskog gradiva? Postoji li interes istraživača za vašim radom?

Bolno pitanje… Ne možemo se nažalost pohvaliti nekom naročitom sređenošću naše arhive. S jedne strane postoje dokumenti koje smo po zakonu obavezni čuvati i njih čuvamo dobro. To su uglavnom administrativne stvari, zapisnici sa skupština, dokumenti vezani uz financijsko poslovanje i tome slično. Kada je riječ o arhivskim materijalima vezanim uz ono što predstavlja sadržaj našeg rada, dakle aktivnosti vezane uz kampanje i slično, s time stojimo znatno lošije. Ono što smo nedavno napravili je da smo poslagali sve naše publikacije do kojih smo mogli doći na manje-više uredan način. Fotografije, koje su jako vrijedan arhivski materijal razasute su po više kompjutera i prijenosnih hard diskova. To su digitalne slike, a ima i nekih starih fotografija iz pred digitalnog doba. Te stare fotografije najčešće izranjaju iz starih publikacija. Što se tiče video materijala iz pred digitalnog doba, u jednom trenutku je digitaliziran jedan, ali manji dio, materijala s video kazeta za potrebe jednog dokumentarca. Što se tiče knjižnice, pri čemu mislim na knjige koje nisu naše publikacije, nego su ih objavili drugi – mi imamo neki knjižni fond, ali on nije strukturiran kako valja. Određeni skromni knjižni fond postoji, ali on nije uređen.

Ono što nam se sada čini kao prioritet je digitalizacija naših brošura iz pred digitalnog doba. To je važno jer se iz njih može saznati puno o pokretu za zaštitu okoliša u Hrvatskoj. Zelena akcija je kao udruga osnovana netom prije osamostaljenja Hrvatske. Od tog vremena naša je udruga vodila najznačajnije kampanje za zaštitu okoliša u Hrvatskoj i naše su brošure u tom smislu važno povijesno vrelo. Te smo brošure krenuli digitalizirati i kada taj posao bude gotov postavit ćemo ih na Internet. Dobro bi nam došla pomoć stručnjaka, knjižničara ili arhivista, da se napravi nekakav suvisli katalog naših letaka i brošura. To bi bila vrlo korisna stvar. Također, ono što bi nam trebalo je prijenos znanja i ljudski resursi. Najveća potreba osjeća se za stručnjacima koji bi nas podučili osnovnim stvarima vezanim uz vođenje arhiva te, naročito, korištenju softvera za digitalne arhive.

Ne bih rekao da postoji naročiti interes istraživača za našim radom. Mislim da nas je oko nekih stvari iz našeg arhiva kontaktirao samo jedan povjesničar, ali ne znam da li se on danas više bavi tom temom. Interesa povjesničara za povijest pokreta za zaštitu okoliša u Hrvatskoj gotovo da i nije bilo, iako je ta tema, po meni, vrlo zanimljiva. Neke radove su napisali ljudi koji su sami bili akteri. Zoran Oštrić je u časopisu Socijalna ekologija objavio jedan rad o povijesti pokreta za zaštitu okoliša u Jugoslaviji. Neki drugi su se u svojim radovima čiji je primarni fokus nešto drugo bavili i našim akcijama, ali su se oslanjali uglavnom na informacije iz drugih izvora, a ne našu arhivu. Unatoč tome, smatram da raditi na čuvanju i sređivanje arhivske građe u našoj organizaciji ima smisla, jer ona može biti važan izvor informacija ne samo o povijesti pokreta za zaštitu okoliša, nego i općenito, aktivnostima organizacija civilnog društva na ovim prostorima. Ako sada i ne postoji naročiti interes za tu tematiku, u jednom trenutku će se sigurno javiti.

Jedan od vrijednih resursa za povjesničare koji bi se u budućnosti mogli baviti tom temom mogli bi biti naši godišnji izvještaji. Postoji i monografija o prvih 10 godina Zelene akcije. Za neko brzo upoznavanje s poviješću Zelene akcije to bi bio vjerojatno najvrjedniji resurs.

Davne 1992. godine uspostavljen je prvi servis u službi građana za informacije i probleme vezane uz okoliš, prirodu i njihovu zaštitu, a uspostavljen je u udruzi Zelena akcija i nazvan je Zeleni telefon. Nakon osnutka prvog Zelenog telefona i druge udruge odlučile su pokrenuti isti takav servis. Financijskom podrškom Akademije za razvoj obrazovanje (AED) 1999. godine sedam udruga zaštite okoliša osnovalo je Mrežu Zelenih telefona. 

Ugovorom sa HT-om Mreža je osigurala jedinstveni telefonski broj za područje cijele Hrvatske: 072 123 456. Na taj način, za cijenu lokalnog poziva pozivi iz bilo kojeg dijela Hrvatske preusmjeravaju se na najbližu udrugu. Aktivisti i volonteri zajedno s građanima pristupaju rješavanju problema, u suradnji s nadležnim institucijama, te zatim nadziru njihovo rješavanje. 

Od početka 2015. “zelene” organizacije civilnog društva iz Karlovca, Splita, Opatije, Knina, Varaždina i Čakovca, te partneri iz Zadra, Osijeka i Pule, provode projekt za razvoj kapaciteta u zaštiti okoliša javnog i civilnog sektora u Hrvatskoj kroz primjenu servisa Zelenog telefona.

Udruge partneri na projektu – Eko Pan, Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, Žmergo, Ekološka udruga Krka, Eko udruga Franjo Koščec, Zaštitarsko-ekološka organizacija Nobilis – proljetos su u suradnji s lokalnim radijskim i TV postajama pokrenule informativno-edukativne emisije Zeleni telefon. Cilj emisija je predstavljanje aktualnih, lokalnih okolišnih problema i poticanje građana na aktivno sudjelovanje i samostalno djelovanje u rješavanju problema u okolišu.

Tako udruga Krka iz Knina emisiju Zeleni telefon emitira na Hrvatskom radiju Knin jednom mjesečno, udruga Sunce na Radio Splitu svakog drugog ponedjeljka u 9.10 sati, udruga Eko Pan na Radio Trendu svakog četvrtka u 13 sati, a udruga Žmergo na istom radiju svakog utorka u 10.30. Udruga ZEO Nobilis emisiju Zeleni telefon emitira na Hrvatskom radiju Čakovec periodički, a udruga Franjo Koščec na televiziji VTV.

Do sada emitirane emisije možete poslušati ovdje.

Zeleni telefon (ZT) utemeljen je početkom 1992. godine radi sudjelovanja i informiranja javnosti u rješavanju lokalnih problema u okoliš, a njegova je glavna aktivnost primanje dojava građana o problemima vezanim uz okoliš iz njihovog susjedstva te rješavanje tih problema. Prepoznavši ga vrijedan i koristan servis građana, Grad Zagreb ga je od 1994. godine redovito financijski podržavao. Od početka rada, usluge ZT-a svakodnevno koriste građani, inspekcijske službe, institucije grada Zagreba i cijele države, mediji, udruge i ostali. . 

“Dana 18. lipnja 2015. godine Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet nas je obavijestio kako više neće financirati rad ZT-a pozivajući se na Uredbu o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske 5. ožujka 2015. godine”, ističu iz Zelene akcije i dodaju: “I nakon smanjenja iznosa financijske podrške, ZT nastavio je rješavati prijave građana, često propitujući i kritizirajući negativne postupke Gradske uprave vezane uz gospodarenje otpadom, zaštitu zelenila, prenamjenu zemljišta i sl. Zbog toga ukidanje financiranja Zelenog telefona ne možemo promatrati drugačije nego kao oblik osvete ili pritiska na Zeleni telefon i Zelenu akciju”.

Iako je gradska administracija u prvim godinama vladavine Milana Bandića davala veliku podršku ovoj inicijativi, a gradonačelnik je čak i osobno više puta dežurao i primao pozive građana na ZT-u, Zelena akcija se – nakon zajedničkog organiziranja za zaštitu Varšavske – našla na udaru: “Na vrhuncu kampanje za zaštitu Varšavske ulice od građevinskih radova, Gradska uprava 2010. godine, naprasno odbija financirati ZT i tek nakon brojnih javnih kritika zbog pritiska Gradske uprave na Zelenu akciju, krajem godine se osigurava 150.000,00 kn umanjenim za čak 54,6% i to po proceduri koja jasno ovisi o volji gradonačelnika. Za usporedbu, Zelena akcija je 2015. na račun grada Zagreba temeljem poreza i prireza uplatila 185.884,35 kn”, poručuju iz Zelene akcije. 

Podsjećamo, Zeleni telefon godišnje zaprimi i obradi preko 1200 prijava građana, a u posljednje 23 godine obradio ih je više od 23 325, dok je njegov rad prepoznat i na međunarodnoj razini, jer se ovaj sustav usluge građanima uzima kao primjer dobre prakse i u drugim gradovima Hrvatske te zemljama u regiji.

“Kako bi se osigurao kvalitetan nastavak rada Zelenog telefona u interesu građana”, zaključuju iz Zelene akcije, “tražimo od Gradske uprave da isplati sredstva predviđena proračunom za 2015. te da osigura nastavak financiranja ZT na način koji neće biti podložan samovolji gradonačelnika ili bilo koje institucije čiji rad propitujemo”.