Panel, organiziran u suradnji Zaklade Heinrich Böll i Green European Foundation okupila je predstavnike i predstavnice zelenih stranaka s područja Zapadnog Balkana i Slovenije. Predstavnik European Green Party, Steve Emmot govorio je o razvoju “zelene opcije” u Evropi te o trenutnoj političkoj poziciji i utjecaju zelenih stranaka u Evropskoj Uniji. Prema Emmotu, zelena opcija jedina je moderna politička opcija nastala u prethodnih 25 godina koja nudi odgovore na probleme suvremenog društva. Tijekom tih godina trećina evropskih zemalja imala je predstavnike zelenih stranaka u svojim vladama, što je trenutno slučaj samo u Finskoj. Reforma poljoprivrednih politika, regulacija GMO-a, klimatske promjene, obnovljivi izvori energije, recikliranje, rodna ravnopravnost te ljudska prava temeljne su odrednice zelenih politika koje bi se dale svesti pod zajednički nazivnik, a to je održivo društvo. Pored toga, slogan “misli globalno djeluj lokalno” slogan je zelenih stranaka iz razloga jer se sudjelovanjem u lokalnoj vlasti direktno mijenja svakodnevni život ljudi na bolje, a upravo je unaprjeđenje kvalitete života za birače najvažnije. U skladu s navedenim, Emmot je istaknuo kako diljem Evrope postoji 15 000 predstavnika zelenih stranaka u lokalnim vlastima od čega najveći broj odlazi na Njemačku, a što je razlog velikom uspjehu zelene stranke na nacionalnoj razini. Zaključio je kako baš zelene stranke proizvode nove, konstruktivne i inovativne ideje nevezane uz ijednu dogmu što s prethodno iznesenim smjernicama čini zelene stranke “privlačnima” biračkom tijelu.

Nakon uvoda uslijedio je pregled razvoja zelenih stranaka te njihove trenutne pozicije u zemljama regije kroz što su detektirana određena opća mjesta zajednička većini predstavljenih zemalja. Tako Tea Šentjurc iz slovenske stranke SMS – Zeleni (Stranka mladih Slovenije – zeleni Evrope) ističe kako je na prvim izborima stranka osvojila devet mjesta u parlamentu, što je bio njezin najveći uspjeh do danas. Međutim, nakon takvog uspjeha stranka se nije uspjela ideološki konsolidirati zbog čega se raslojila na niz manjih stranaka. Današnji SMS – Zeleni osnovani su 2000. godine, a neki od rezultata njihovog rada su antikorupcijsko vijeće, osiguranje besplatnog vrtića za svako drugo dijete, rad s osobama treće životne dobi i manjinama, dok je fokalna točka njihovog interesa politika mladih.

O razvoju bosanskohercegovačke Naše stranke govorio je Dennis Gratz. Stranka je osnovana 2008. godine od strane kulturnih djelatnika s ciljem mijenjanja mišljenja ljudi i vraćanja morala u politiku, socijalno gledano je liberalna, a politički lijevo orijentirana. Naša stranka na izborima 2010. osvojila je svega jedno mjesto u parlamentu, čemu je mnogo razloga, od loše kampanje do odbijanja sudjelovanja u podjeli vlasti na tri konstitutivna naroda zbog njegove diskriminatornosti. Ipak, ističu kako su jedina stranka iz federacije koja je koalirala sa strankom iz Republike Srpske, ali i koja je otvoreno podržala sarajevski Queer festival, zbog čega su i dva člana stranke bila pretučena. Zanimljivo je kako Gratz govori o motivaciji za osnutak stranke kao o društveno odgovornom činu u teškoj socijalno-političkoj situaciji. Za sebe kaže kako bi radije bio umjetnik ili nešto drugo, nego političar i nada se kako će jednog dana zbog ispunjenja određenih ciljeva mirne duše moći odstupiti.

Potaknuta upitima medija o zelenima kao trećoj političkoj opcije u Hrvatskoj, Vlasta Toth iz Zelene liste govorila je o stanju zelenih stranaka. Trenutno u Hrvatskoj postoji 8 zelenih stranaka, nekoliko velikih i istaknutih nevladinih organizacija i više od 600 ekološki orijentiranih nevladinih organizacija koji djeluju unutar svojih lokalnih zajednica. Istaknula je kako postoje velike podjele te kako između velikih nevladinih organizacija kao što su Zelena akcija, Zelena Istra, GONG, Transparency International i političkih stranaka nema povezanosti, što je začuđuje budući da svi imaju isti cilj. Smatra da na putu ujedinjenja zelene opcije, pored egotripova te osobnih i političkih ciljeva, stoji i sustav koji potiče stvaranje stranaka, a koje nakon osnutka ni na koji način ne kontrolira. Vezano za svoju stranku, navela je kako postoje sedam godina tijekom kojih su imali nekoliko lokalnih zastupnika. Rezignirano je zaključila kako su financijski, organizacijski i kapacitetno slabi, no usprkos tome izaći će na izbore i nadati se najboljem.

Zanimljiv primjer stranačkog djelovanja iznijela je Puhie Demaku iz kosovske organizacije Lëvizja Vetëvendosje! (The Self-Determination Movement). Naime,  registrirani su kao politički entitet te djeluju kao parlamentarna stranka, ali i aktivistički – “bacamo se i po cesti i po parlamentu”. Na ovogodišnjim izborima Lëvizja Vetëvendosje! osvojili su 12 zastupničkih mjesta i time postali treća stranka u zemlji, a za zelene politike opredijelili su se jer su one tijesno povezane s vladavinom prava i antikorupcijom.

Nešto manje uspješan primjer stranke predstavio je Nikola Božić, član srpske Zelene stranke, koji je oslikao stanje zelene opcije vrlo slično onom u Hrvatskoj – postoji velik broj stranaka orijentiranih na okoliš i zelene teme koje međusobno slabo surađuju. Naveo je kako se trenutno bave guranjem zakona protiv GMO-a.

Pregled stanja stranaka zelene orijentacije u regiji istovremeno je otkrio rezigniranost i razočaranje u jednim te energiju i polet u drugim zemljama. Glavni razlog neuspjeha zelenih stranaka identificiran je na samom početku panela: proliferacija te nemogućnost ideološke konsolidacije takvih stranaka popraćena slabom suradnjom dionika tako nastalog “zelenog sektora”. Sam problem ideološke konsolidacije je višeslojan, čini se kako stranke svoje političke programe baziraju isključivo na ekološkim temama što je u kontekstu političkog natjecanja osuđeno na neuspjeh. U postkonfliktnim, ideološki podijeljenim zemljama koje su u dubokoj ekonomskoj krizi, isključivo ekološka orijentacija stranke dala bi se ocijeniti kao politički iznimno neodgovoran potez. Ukoliko određena stranka pretendira na preuzimanje političke vlasti, trebala bi imati donekle jasne programe djelovanja za svaki od dijelova društvenog totaliteta. Problematiku stanja zelenih u Hrvatskoj izvrsno je sumirao Dennis Gratz: “Stranke se usredotočuju na ekološke teme, a zelena opcija je puno više od toga. Jednom kad se deklarirate zelenima, zbog razine obrazovanosti društva ograničeni ste na skupljanje plastičnih vrećica, protiv čega treba raditi.” Drugim riječima, zelene politike obuhvaćaju puno širi kontekst od onog ekološkog, a ukoliko takvo što nismo u stanju prepoznati i artikulirati možda bi bilo bolje i društveno korisnije fokus svog djelovanja preusmjeriti s političke arene na onu civilnu.

Foto: Mirela Šavrljuga

Zaklada Heinrich Böll u suradnji sa Zelenom Europskom Zakladom od 21. do 26. kolovoza 2011. na otoku Visu organizira Zelenu Akademiju 2020, petodnevni program sastavljen od niza predavanja, diskusija i radionica na temu Kriza političke imaginacije – transformativni potencijal zelene politike. Tijekom pet dana Zelene Akademije novinari portala Kulutprunkt.hr – Ante Jerić, Srđan Laterza, Petra Novak i Leda Sutlović će uz uredničku ruku Antonije Letinić izvještavati s lica mjesta. 

Ove godine Zelena Akademija 2020 će kroz svoj program pokriti pitanja poput: