I sama umjetnost je vrlo ozbiljna stvar, kao što znaju svi koji su iskusili studij povijesti umjetnosti, kao i oni koji slijede tradicionalni pristup ovom području (tzv. feđisti). Pa i sama sam u svojim kritičarskim počecima pisala ozbiljne tekstove pune pametnih riječi kao što su hegemonija i depolitizacija (ajde, i danas mi se zna zalomiti koja). Danas sam pak stava da pisanje o umjetnosti može biti zabavno – ako ga sami takvim učinimo. To ne znači da ne poštujemo temu o kojoj pišemo; dapače, za mene je svaka kritika svojevrsni čin ljubavi jer podrazumijeva posvećeno, da ne kažem intimno, bavljenje temom.

Ova razmišljanja već dugo me prate, no ono što me potaknulo da ih stavim na (digitalni) papir je izložba Pet kratkih priča Egle Oddo, talijanske umjetnice s finskom adresom, održana u Galeriji Miroslav Kraljević od 12. studenog do 4. prosinca. Ova tema me je dopala jer sam se zahvaljujući svom prošlom tekstu očito profilirala kao stručnjakinja za “biljkovite” umjetničke projekte (što je, je, uvijek sam težila opskurnim područjima!). No razmišljajući o tome kako da pristupim tekstu počela sam razmišljati o stvarima koje nisu usko vezane uz samu izložbu. Moglo bi se reći da je Egle Oddo u mene zasadila sjeme samorefleksije! Naime, upravo je sjeme tema kojom se Oddo bavi već nekoliko godina, a sjeme je, kako kaže Vandana Shiva, izvor života. Ne samo to – sjeme je 2014. proglašeno nematerijalnom kulturnom baštinom UNESCO-a, pa ako to nije dovoljan razlog da bude protagonist umjetničkog projekta, ne znam što jest!

Izložba Pet kratkih priča nastavak je suradnje Galerije Miroslav Kraljević (GMK) i Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG), koje od 2017. razvijaju projekt Sjeme za budućnost kako bi potaknule na promišljanje i poticanje konzumiranja hrane koja dolazi od sjemena tradicijskih sorti, multikultura, vrtlarstva, razmjene sjemena i generalno svijesti o tome što jedemo. Međutim, moram biti iskrena i priznati da nisam neka obožavateljica Vandane Shive (koja, čini se, i nije takva pozitivka kakvom se prikazuje), čije ideje predstavljaju bitnu okosnicu Oddinog projekta.

U svakom slučaju, izložba mi se svidjela (a i treba cijeniti umjetnice koje se ne libe zaprljati ruke, doslovno!). Intrigantna u svojoj minimalističkoj poetičnosti, izložba u GMK-u na suptilan način izmješta čovjeka iz njegove privilegirane pozicije subjekta reprezentacije, ujedno odbacujući hijerarhijsko/ljudsko viđenje prirodnog poretka. Oddo na taj način potiče da promotrimo biljke kao naše ravnopravne sugrađanke u lokalnoj zajednici, a ne kao nežive objekte koje modificiramo i podređujemo imperativu funkcionalnosti (jednostavniji uzgoj, veći urod i sl.), pritom zanemarujući specifičnosti lokalnog ekosustava.

Oddo gotovo 15 godina istražuje sjeme, patente, vegetalnu svijest i agensnost, reprodukciju biljaka i bioraznolikost, upozoravajući na ekološke i gospodarske posljedice odumiranja prakse razmjene sjemena. Kako navodi Vandana Shiva, jačanje korporativne kontrole sjemena i biljaka glavni je razlog nestanka bioraznolikosti. Primjera radi, novi prijedlog Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja u Hrvatskoj donosi dodatna ograničenja proizvođačima koji na svojim gospodarstvima koriste domaće sjeme, što bi moglo dovesti do daljnjeg smanjenja genetske raznolikosti.

Upravo je s ciljem unapređenja lokalnog sjemenarskog sustava i očuvanja bioraznolikosti 2018. osnovana ZMAG-ova neformalna Društvena banka sjemena, koja posebno podržava tradicijske i autohtone sorte. Društvene banke sjemena počele su nicati ranih 1980-ih u različitim dijelovima svijeta, a temelje se na očuvanju i razmjeni sjemena koje je prilagođeno lokalnim uvjetima, umrežavanju ljudi te promicanju održive poljoprivrede. Projekt Sjeme za budućnost ZMAG-a i GMK-a započeo je 2017. suradnjom s umjetničkim kolektivom Ljubavnice, dok Oddinih Pet kratkih priča u obliku nelinearnog narativa predstavlja njezino transdisciplinarno istraživanje fokusirano na biljno sjeme.

Pet priča iz naziva izložbe odnosi se na pet fiktivnih likova koje je Oddo osmislila promatrajući rad znanstvenica i aktivista uključenih u očuvanje sjemena, a možemo ih sagledati “i kao pet prijevoda raznolikih individualnih strategija očuvanja okoliša zasnovanih na bezrezervnom poštivanju i suživotu s prirodom”, kako piše kustosica Lea Vene u predgovoru. S obzirom na to da se izložba sastoji od 10 izložaka u prostoru te da nigdje nije eksplicitno navedeno koji su to pojedinci kojima Oddo odaje počast, identiteti pet fiktivnih likova nisu jasno razgraničeni. Iako nisam sigurna je li to svjesna strategija ili pak neuspjela komunikacija s publikom, u svom doživljaju izložbe nisam se ni fokusirala na spomenutih pet likova, već sam upravo sjeme, odnosno biljke doživjela kao likove same po sebi – likove koji na neki način izvrću tradicionalno poimanje mrtve prirode i portreta.

Jedan od tih protagonista je Triticum durum var. Hordeiforme (tal. russello; hrv. tvrda pšenica), drevna sicilijanska žitarica s niskim udjelom glutena, vrlo probavljiva i hranjiva. Izgledom je crvenkasta, visoka i krhka, nema obilan urod, a najbolje uspijeva upravo u sušnim područjima. Međutim, za uzgoj ove tipične sicilijanske sorte nije moguće dobiti subvencije Europske unije. Kako objašnjava poljoprivrednik i aktivist Guy Kastler, “sustav opskrbe sjemenom u Europi je vrlo organiziran i strogo kontroliran. Europski zakoni koji se tiču tržišta sjemena s vremenom su se mijenjali kako bi osigurali da samo određene, uniformirane vrste sjemena budu dostupne za industrijsku poljoprivredu”. Uz strogu regulaciju intelektualnog vlasništva i proizvodnje hibrida, europski zakoni isključuju poljoprivrednike iz sustava sjemena, navodi Kastler. Ipak, u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. prepoznaje se potreba za povećanjem genetske raznolikosti kroz korištenje i očuvanje tradicionalnih i lokalnih sorti žitarica, kao i njihovu veću zastupljenost na tržištu. (Usput rečeno, iako sam velik dio djetinjstva provela na selu, nisam mislila da ću ikad proučavati strateške dokumente o poljoprivredi, i to za potrebe likovne kritike!)

Rusello se pojavljuje u nekoliko izložaka, počevši od instalacije na samom ulazu u galeriju koja se sastoji od “spremnika” za sjeme (ljuski oraha i alabastera) postavljenih na drveni panj nabavljen lokalno za potrebe izložbe, dok su russello i mineral alabaster karakteristični za Siciliju. Iako sve skupa djeluje poput klasičnog prizora mrtve prirode, kako dalje istražujemo izložbu, tako sve više percipiramo izložene predmete kao aktere koji u sebi nose trag vitalnosti. Zatim, instalaciju naziva Problem protagonizma čini knjiga za arhiviranje lica u kojoj, međutim, ne nalazimo fotografije ljudi, već ona predstavlja portret papira, odnosno drveta od kojeg je papir izrađen. Slijede uokvireni portreti komada breze i bora; “Obiteljske slike” pšenice u tehnici cijanotipije, gdje slučajno uočen oblik vlati russella poprima vlastitu osobnost; te jedno jedino sjeme pšenice uz koje se nalazi njegov naziv na latinskom ispisan na predimenzioniranoj etiketi, čime umjetnica komentira privilegiranje i rigidnost znanstvenog nazivlja i strogih kategorija u koje razvrstavamo našu okolinu. Jedini rad koji iskače na izložbi zapravo je niz ljudskih portreta u tehnici crteža – amalgami osoba koje se bave očuvanjem sjemena – jer nakon što smo se uljuljkali u “biljni narativ” izložbe. ljudski lik djeluje gotovo kao uljez. Na kraju, potrebno je spomenuti da sam izložbu pogledala na otvaranju, kada je sama umjetnica bila prisutna i pojasnila radove, koji su, vjerujem, bili puno nerazumljiviji i hermetičniji posjetiteljima koji su došli naknadno budući da popratni tekst sadrži samo šture podatke koji ne omogućuju stvaranje poveznica i percepciju šire slike.

Uz samu izložbu, aktivistička komponenta rada realizirana je kroz seriju peformansa u javnom prostoru (nastalih u sklopu međunarodnog programa Performative Habitats koji financira talijanska vlada). S istančanim osjećajem za vizualno, Oddo izvodi akcije u upečatljivoj crvenoj haljini, raspuštene duge kose, uz apsurdni pripremni čin nanošenja crvenog ruža. Odabravši sjeme iz ZMAG-ove Društvene banke, umjetnica izvodi svoju intervenciju u formi svojevrsnog rituala, silovito zamahujući motikom poput kakve šamanke, čime do izražaja dolazi i fizički aspekt rada na proizvodnji hrane.

S obzirom na to da živimo u gradu u kojem se građani i građanke koje žele urediti zelene površine kažnjavaju, Oddina gerilska intervencija na komadu zemlje u Martićevoj ulici te ispred zgrade HDLU-a čini se osobito provokativnom. Dapače, kopanje i sadnja u centru grada – ako ih ne vrše radnici Zrinjevca – očito su toliko ekscesni da ne mogu proći nezamijećeno od stanara i prolaznika, koji su se interesirali, pa čak i sami priključili, ovoj nesvakidašnjoj akciji poboljšanja vlastite okoline. Stoga je šteta što sam performans odlukom organizatorica nije bio javno oglašen jer vjerujem da bi se više ljudi rado bilo priključilo ovoj društvenoj akciji, dok se ovako cijela priča zadržala unutar uskog kruga ljudi vezanih uz GMK i ZMAG.

ZMAG je edukacijsko-ekološka udruga koja je od svog osnutka 2002. godine, samostalno ili u različitim partnerstvima, uspješno provela 62 različita projekta. Subotnje će događanje obuhvatiti ponudu zadružnih proizvoda, stručne ture Imanjem, igraonicu tradicijskih dječjih igara, projekciju dokumentarnog filma o Imanju i brojne druge sadržaje.

Detaljan program dostupan je na sljedećoj poveznici.

U Zagrebu se od 31. ožujka do 2. travnja održava Treća konferencija o dobroj ekonomiji u organizaciji Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG) i Platforme za dobru ekonomiju. Prvog dana konferencije održana je otvorena rasprava o društvenom poduzetništvu (DP), poduzetništvu s etičkim integritetom koje se provodi s ciljem maksimiziranja društvenog, a ne privatnog profita. Povezuje poduzetničku praksu poslovnog svijeta i vrijednosti društvene odgovornosti, zaštite okoliša i mjerenja socioekonomskog učinka, uz inovativno kombiniranje postojećih resursa.

Katarina Ivanković Knežević iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava (MRMS) govorila je o prije gotovo godinu dana usvojenoj Strategiji razvoja DP-a čija je primarna zadaća bila uspostava zakonodavnog i institucionalnog okvira, Akcijskom planu Strategije te otvaranju posebnog Odjela za razvoj društvenog poduzetništva pri MRMS-u. No, pitanja konkretne provedbe Strategije, praćenja društvenog poduzetništva, poreznih olakšica i pristupa njima, još uvijek nisu u procesu rješavanja. Razvoj DP-a u najvećoj će se mjeri financirati iz Europskog socijalnog fonda, u omjeru 85 posto ESF – 15 posto državni proračun, te je Knežević ponovno najavila raspisivanje velike potpore za DP u iznosu od 3,4 milijuna eura. S obzirom da financiranje DP-a sadrži natruhe državnih potpora (ukratko, sadrži ih sve što u sebi ima poduzetništvo), a na što Europska komisija neće gledati blagonaklono, te što još uvijek ne postoji evidencija postojećih društvenih poduzeća, u tijeku su dogovori s Ministarstvom financija o skupu izuzeća od državnih potpora. Razgovori s Ministarstvom financija trebali bi biti gotovi sljedeći tjedan, najavila je Knežević, te bi se nakon javne rasprave u trajanju od petnaest dana raspisao natječaj za potpore DP-u – krajem travnja ili početkom svibnja. Na njega bi se mogla prijaviti postojeća društvena poduzeća te pravne ili fizičke osobe koje žele razviti segment DP-a unutar svojih djelatnosti. Primarni je cilj natječaja zapošljavanje. 

Cluster za eko-društvene inovacije i razvoj (CEDRA HR) je mreža centara podrške za postojeće i potencijalne društvene poduzetnike, osnovana 2012. kao udruga sa sjedištem u Zagrebu. Trenutačno povezuje 40-ak stručnjaka u šest regionalnih centara podrške (Čakovec, Dubrovnik, Osijek, Rijeka, Split, Zagreb), a pruža usluge informiranja, edukacije, savjetovanja, povezivanja i umrežavanja ljudi, organizacija, institucija i zajednica. Njihova je predstavnica Sonja Vuković rekla da joj se činilo da je donošenje Strategije bio veliki korak, s obzirom da je model DP-a u Hrvatskoj tek u nastajanju, no da je joj se sada, kada Strategiju treba realizirati, čini da smo opet na novom početku. Smatra da ne smijemo upasti u zamku da se oslonimo samo na Strategiju već da moramo dalje razvijati nove modele. 

Na tribini se govorilo o poticanju učeničkog zadrugarstva i studentskog poduzetništva te je spomenuta prva i za sada jedina zadruga studenata, Fabric8 co-op. Jedna je govornica rekla da društveno odgovorno poslovanje treba povezati s obrazovanjem, konkretno građanskim odgojem, jer ne smijemo dopustiti da našu budućnost vežemo samo uz projektne prijedloge. Drugi je govornik ustvrdio da od reforme obrazovanja ne može biti ništa ako ne povežemo učeničke zadruge i strukovne škole sa srodnim fakultetima i širim društvenim potrebama – nezaposlenim i ranjivim skupinama, zapuštenim gospodarstvima osiromašenih obitelji. Spomenuto je da možda nije potrebno osmišljavati nove projekte i razvijati nove ideje već transformirati postojeće – u manjim lokalnim sredinama postoji mnogo poduzetnika koji već posluju društveno odgovorno, a da to i ne znaju. 

Društveno poduzeće, prema autoru pojma Freeru Spreckleyu, poduzeće je u vlasništvu svojih zaposlenika ili članova lokalne zajednice, vođeno podjednako društvenim kao i komercijalnim ciljevima, koji njime upravljaju zajednički na demokratskim načelima. Na tribini je predstavljeno nekoliko primjera dobre prakse koji su ukazali na brojne modele i mogućnosti koji proizlaze iz dobre ekonomije. Ana Teskera i Maja Šepetavec u Zadru pokreću prvu zadružnu pivovaru u Hrvatskoj pod nazivom Brlog. Ispočetka su pivo kuhale kod kuće ili na balkonu, a uskoro su počele kružiti pozitivne glasine o njihovom proizvodu i sve se više ljudi javljalo koji su ga željeli degustirati, pa kupiti. Paralelno su upisale Crowdfunding akademiju i stvorile svoj recept za pivo pod nazivom Plavuša. Putem crowdfunding kampanje koja traje još dva dana namjeravaju prikupiti 13000 dolara, a proizvodit će isključivo zanatske pive. Njihova zadruga broji trinaest članova, a kampanju su pokrenuli radi nabave posljednjih elementa nužnih za proizvodnju: dva fermentora, boca, etiketa i gajba. 

Zinka Mujkić predstavila je kulinarsko-vrtnu-jezičnu zadrugu Okus doma, nastalu kao projekt bilježenja recepata i azilantskih odnosno izbjegličkih priča. Kao rezultat višegodišnjeg istraživanja, u siječnju ove godine objavljena je kuharica istog naziva, koja osim recepata donosi i kratke zabilješke o podrijetlu pojedine hrane i začina, te njihovog puta do naših stolova, ali i životne priče izbjeglica koji su podijelili svoja sjećanja na mirise, okuse i hranu doma koji su bili prisiljeni napustiti. Međusobnom suradnjom, kuhanjem i interakcijom izbjeglice i migranti imaju priliku postati dijelom lokalne kulture, ali i osamostaliti se na tržištu rada. Kako bi opremili kuhinju i nabavili osnovna sredstva potrebna za pokretanje posla, pokrenuli su crowfunding kampanju kojom su tri dana prije isteka roka uspjeli prikupiti novac potreban za pokretanje cateringa specijaliziranog za afričke, arapske i bliskoistočne okuse. Kao i kampanja pivovare Brlog, i ovaj crowdfunding spada u kategoriju temeljenu na nagradama.

U kontekstu povezivanja društvenog poduzetništva, koje se bavi prevencijom ili ublažavanjem posljedica siromaštva, socijalne isključenosti i zagađenja, s drugim društvenim pokretima koji smjeraju izgradnji održivog i otvorenog društva, Janja Sesar iz Saveza udruga Operacija Grad predstavila je kampanju Saveza i platforme Upgrade pod nazivom Zagreb – Otvoreni grad. Ona podrazumijeva zajedničko djelovanje solidarne ekonomije i održivog razvoja, izgradnju interkulturalnog dijaloga, socijalno poduzetništvo, socijalnu uključenost, kulturu i umjetnost te gospodarski razvitak grada. Konkretno, radi se o ideji osnivanja društveno-kulturnog centra po modelu civilno-javnog partnerstva između organizacija civilnog društva i Grada, a kultura ovdje djeluje kao agens gradnje partnerstava i otvaranja dijaloga. Sesar je prisutne društvene poduzetnike pozvala da se uključe u kampanju za community centar koji bi omogućio prostor u kojem bi zajednički mogli razvijati i ponuditi inovativne modele rješenja problema zajednice.

Ana Raguž, suosnivačica i koordinatorica događaja u Impact Hub-u Zagreb, za kraj je predstavila priču o spontanom projektu koji je nastao temeljem ideje prijateljice i kolegice Dragane Tomić Filipović, i same društvene poduzetnice. Radi se o društvenoj igri na ploči o društvenom poduzetništvu – bez budžeta i planiranog tijeka primili su se izrade prije desetak mjeseci i nakon nekoliko testiranja shvatili da je igra odličan edukacijski alat. Njena je svrha educirati o DP-u, ali i širem kontekstu dobre ekonomije. Igra je u finalnoj fazi, a s obzirom da se takve igre najčešće vežu uz popularni Monopoly, njihova je ideja nazvati ga Tripoly, prema 3P: planet, people, profit. 

Bit je dobre ekonomije, pa tako i društvenog poduzetništva, da ne inzistira samo na jednom ispravnom modelu, već da poštuje lokalne specifičnosti i društveni kontekst. Moderator tribine, Dražen Šimleša iz ZMAG-a, u tom je kontekstu ukazao na potrebu bavljenja bilo kojom skupinom – mladima, studentima, poduzetnicima, osobama u nepovoljnom položaju – jer jedno ne isključuje drugo, a sve zajedno doprinosi razvoju društvene odgovornosti i povećanju socioekonomskog učinka DP-a.

Ususret konferenciji, ZMAG je objavio novi izvještaj pod nazivom Dobra ekonomija u dobrim pričama koji donosi jedanaest inspirativnih priča iz Hrvatske, “priča koje svaki dan žive dobru ekonomiju”. Predstavljeni su socijalna zadruga Relax, Banka vremena, Hedona d.o.o., O La La, Udruga Kamensko, Učenička zadruga Šparooga, Udruga IKS, Impact Hub Zagreb, Udruga Sunce, ITAS Prvomajska d.d. te Zajednički pašnjaci. Izvještaj je dostupan na istaknutoj poveznici.

Program Treće konferencije o dobroj ekonomiji potražite ovdje.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.