Gotovac je Prilagođavanje izveo 14. listopada 1997. prilikom otvorenja Tjedna performansa u organizaciji zagrebačkog SCCA i neovisnog umjetničkog projekta Doma – A casa – At Home. U trideset godina od svog prvog performansa Happ naš – Happening Gotovac je do 1997. izveo niz performansa kojima je u javni prostor izravno prenio svoj prisan, umjetnički i fantazijski odnos prema gradu u kojem je živio. Najpoznatiji među tim performansima je Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!) na koji se podnevni performans naslovom i poziva.

“Svakodnevne pješačke radnje prelaska zebre, driblanja teniskom lopticom ili sjedanja uz rub klupe postaju dijelom svojevrsne ulične koreografije. Performans započinje, i nakon cirkularnog obilaska zapadne strane Trga, završava uz Meštrovićev Zdenac života. Gotovac svojim tijelom ulazi u pukotine Zdenca, među naga tijela-skulpture, ali se s jednakim žarom priljubljuje i uz rub fasada, površinu žardinjere, vertikalu stupa ulične rasvjete, rukohvat… Hotimične i slučajne akcije prolaznika ravnopravno su uključene u umjetničko zbivanje – poziv na osvajanje osobne slobode u javnom prostoru, na zagrebačkom pločniku”, stoji u BADco.-ovom opisu Gotovčevog glasovitog performansa.

“To je stvarno ljubavnički odnos prema Zagrebu. Zato sam i bio odjeven da ne bih izazvao nesporazume. Intiman sam s tim trgom već desetljećima, a i njegovo je ime podsjećanje na mladost. […] Performans se radio o tome da uguram svoje tijelo u sve rupe toga meni dragog trga. Tu je kazalište, Meštrovićev Zdenac života. Njegova skulptura je manifestna, vrhunska. Ona je dio mog života, moje prvo razmišljanje o umjetnosti. Klinac koji je s četiri godine 1941. došao u Zagreb mogao je zdenac dotaknuti, tamo je bila voda… meni je to bilo senzacionalno”, izjavio je Gotovac za Vijenac 1998. godine.