Značaj ovakvog tipa organiziranja prepoznaje varšavski Centar za arhive zajednice (Centrum Archiwistyki Społecznej) koji podržava inicijative arhivista i pomaže u stvaranju novih community arhiva. Centar funkcionira kao hub za dijeljenje znanja i alata koji potiču na prikupljanje svjedočanstava o životu zajednice i osiguravaju njihovo pravilno očuvanje. Ova je inovativna ustanova jedina te vrste u državi, a posljednjih nekoliko godina služi kao središte pokreta arhiva zajednice u Poljskoj. Suradnjom s više od 700 arhiva, Centar potiče interes za društvenu povijest, a na njihovom portalu Zbiory społeczne (Zbirke zajednice) dostupno je gotovo 150 000 jedinica građe koja predstavlja fotografije, audio i video zapise te druge dokumente koji bilježe život i aktivnosti razlitičih društvenih skupina.

S Joannom Michałowskom i Iwonom Oleszczuk-Jaźwieckom iz Centra za arhive zajednice razgovarali smo o jedinstvenim arhivističkim alatima, razmjeni znanja i drugim aktivnostima kojima promoviraju arhive zajednice i njihovu društvenu važnost.

Za početak, ukratko našim čitateljima predstavite organizaciju, njene fokuse i povijest.

Iwona Oleszczuk-Jaźwiecka: Dijelimo i širimo znanje o arhivima zajednice te potičemo i podržavamo inicijative samih arhivista zajednice. Pomažemo u stvaranju novih arhiva zajednice kako bismo sačuvali što više svjedočanstava o životu zajednice, a surađujemo s mnogim postojećim, manjim ili većim arhivima kako bismo bolje razumjeli prošlost i sadašnjost. 

Naša je ustanova osnovana 2020. godine na inicijativu Zaklade KARTA i Ministarstva kulture i nacionalne baštine kako bi podržao lokalni pokret arhiva zajednice u Poljskoj. Centar za arhive zajednice osnovan je tek prije tri godine, ali priča o arhivima poljskih zajednica mnogo je duža i objašnjava zašto je bilo potrebno osnovati instituciju poput naše.

Iz koje je nužde proizašla potreba za ovakvom institucijom?

Joanna Michałowska: Dugi niz godina u Poljskoj se nije raspravljalo o arhivima zajednice i njihov značaj za čuvanje i dijeljenje povijesnih izvora nije bio poznat. Prva koja je obratila pozornost na arhive zajednice bila je Zaklada KARTA, koja još od 2012. vodi jedan od najvećih arhiva zajednice u Poljskoj. Zaklada KARTA savršeno je razumjela potrebe i izazove društvenih arhiva te je ujedno vidjela njihovu ulogu u očuvanju lokalne povijesti i vraćanju sjećanja na  njezine zaboravljene aktere. Između 2012. i 2020. Zaklada KARTA nastojala je podržati arhive zajednice što je snažnije tada bilo moguće: prepoznala ih je i pokazala njihov opseg; obrazovala arhiviste zajednice koji nisu imali formalnu arhivsku obuku te dijelila besplatni alat za katalogizaciju koji si arhivi zajednice obično ne bi mogli priuštiti.

Nažalost, ubrzo se pokazalo da Zaklada KARTA nije bila dovoljna da pomogne rastućim potrebama arhivskog pokreta zajednice bez ikakvih državnih subvencija. Sve više i više arhiva zajednice zahtijevalo je obuku i svakodnevnu podršku. Također je bilo od ključne važnosti nastaviti razvijati alat za digitalnu katalogizaciju, naš Otvoreni arhivski sustav, promicati pokret i postupno ga činiti sve snažnijim.

Zbog toga je odlučeno osnovati Centar za arhive zajednice – javnu kulturnu ustanovu s redovnim financiranjem koja bi ubuduće mogla podržavati arhive u širim razmjerima. 

Možete li nam ukratko predstaviti širu sliku, kako funkcioniraju slične institucije u Poljskoj?

Joanna Michałowska: Državni arhivi – koji, kao i u većini zemalja, skupljaju vladine ili službene dokumente, a ne lokalne izvore svakodnevnog života – polako stvaraju interes za arhive zajednice. Središnji arhiv suvremenih zapisa (Archiwum Akt Nowych), državni arhiv koji sadrži isključivo dokumente stvorene nakon 1918. godine, uspostavio je ogranak za pronalazak i profesionalno indeksiranje zbirki iz arhiva zajednice. Ogranak je stvoren kako bi pomagao arhivima zajednice u pravnim pitanjima i surađivao s drugim državnim arhivima u pružanju stručne podrške.

Postojalo je i nekoliko namjenskih programa za podršku svakodnevnom radu arhiva zajednice. Jedan od njih je projekt Zaklade “Sjećanje i budućnost” pod nazivom Spašena baština. Regionalne dvorane sjećanja zapadnih i sjevernih zemalja (Saved Heritage. Regional Memory Halls of Western and Northern Lands). Riječ je o jedinicama su koje, slično kao i arhivi zajednice, prikupljaju, čuvaju i dijele izvore o povijesti svojih lokalnih zajednica. Međutim, za razliku od arhiva zajednice, oni gomilaju i artefakte i vrijedne predmete lokalne povijesti u zbirkama sličnim muzejskima. Zaklada “Sjećanje i budućnost” planira surađivati sa 60 takvih projekata i pomoći im da katalogiziraju svoje zbirke, provedu male projekte za lokalne zajednice, steknu iskustvo putem radionica i webinara te, naposljetku, stvore funkcionalnu mrežu institucija koje međusobno surađuju.

Ipak, potrebno je naglasiti da druge institucije koje pomažu arhivima zajednice obično imaju mnogo širi djelokrug rada i sve aktivnosti koje se tiču javnih arhiva su ili projektne ili tek dio veće strukture. Centar za arhive zajednice, naprotiv, u potpunosti je predan arhivima zajednice sa svim svojim zadaćama i operativnim ciljevima.

Budući da Centar nije tipičan arhiv, već ustanova koja omogućuje kvalitetniji rad privatnim i javnim arhivima, možete li opisati svoje glavne zadaće i načine na koje ih provodite?

Iwona Oleszczuk-Jaźwiecka: Glavna područja našeg rada su edukacija, razvoj digitalnih alata, umrežavanje i promicanje arhiva zajednice te njihova aktivacija.

Prije svega, osiguravamo profesionalne, digitalne alate za arhiviste. Pružamo alat koji pomaže pojedincima da od početka postave i održavaju svoje arhive. Uz našu podršku, arhivisti zajednice razvijaju svoje vještine i profesionaliziraju svoje aktivnosti. Naše edukacije i konzultacije namijenjene su svima, od početnika do iskusnijih arhivista, a uglavnom, iako ne isključivo, uključuje teme kao što su kako pohraniti zbirku, kako provoditi intervjue o usmenoj povijesti, i najvažnije – kako započeti.

Drugo, vodimo portal Zbirke zajednice koji predstavlja dokumente društvenog života, fotografije, audio i video zapise usmene povijesti koje su objavile i opisale arhivistice zajednice. Tu je i još jedan vrijedan alat, Otvoreni arhivski sustav (Open Archive System), besplatni softver koji omogućuje arhiviranje i opisivanje izvora. Korisnici stoga mogu pregledavati oko 150.000 javnih jedinica građe, za sada, objavljenih u više od 230 arhiva zajednice.

Uvjerene smo da su umrežavanje i uzajamna inspiracija od neizmjerne važnosti za arhive zajednice kako bi se razvijali. Drugo područje našeg angažmana stoga je organiziranje sastanaka i događaja kako bismo osigurale razmjenu iskustava. Najistaknutiji primjeri su dvogodišnji Kongres arhiva zajednice i Ljetna akademija za arhive zajednice.

Promocija je još jedan od ključnih elemenata našeg rada. Podižemo svijest o arhivima zajednice u društvu i populariziramo tu ideju kako bismo angažirali zajednice u izgradnji snažnog civilnog društva. Na našoj web stranici i društvenim mrežama pišemo o najnovijim zanimljivim vijestima iz arhiva zajednice diljem zemlje – izložbama koje organiziraju, knjigama koje objavljuju, lokalnim aktivnostima koje planiraju. Na svojim društvenim mrežama redovito predstavljamo i opisujemo intrigantne izvore iz tuđih zbirki, kako bi korisnici mogli otkriti bogatstvo lokalno prikupljenih fotografija ili dokumenata. Na kraju, vodimo duge intervjue s odabranim arhivistima i arhivisticama zajednice, dajući im prostor da opišu svoj rad i motivacije, a publici dajemo priliku da sazna više o kolegama aktivistima i da se inspiriraju njihovim radom.

Na kraju, radimo na aktivaciji arhiva. Arhivi koje prikuplja zajednica u sebi imaju veliki potencijal – oni evociraju sjećanja, potiču rasprave i služe kao polazište za književne, kazališne ili druge umjetničke projekte. Organiziranjem kulturnih događanja i izdavaštvom potičemo interes za arhive zajednice. Potičemo kreatore da crpe iz bogatih arhivskih zbirki i iz priča koje se u njima kriju. Sve ove aktivnosti provodi naš tim od 20 ljudi.

Koje biste ključne prepreke i probleme s kojima se susreću arhivisti_ce zajednice izdvojili?

Joanna Michałowska: Među najčešćim izazovima koje spominju arhivisti zajednice su prepreke u dolasku do novih materijala, a zatim rukovanje zbirkom, bilo fizičkom ili digitalnom. Ponekad je arhivistima zajednice potrebna dodatna podrška u poticanju lokalnih zajednica i osmišljavanju načina na koje kreativno koristiti izvorni materijal. Glavni problem je digitalizacija i očuvanje digitalnih kopija – to može biti nedostatak vještine i/ili potrebne opreme. Poljski lokalni arhivi obično nemaju stabilan proračun, što ostaje temeljni problem koji često onemogućuje funkcioniranje community arhiva.

Uočili smo još jedan izazov koji zahtijeva hitnu akciju – osigurati održavanje arhivske građe. Često arhive zajednice vode organizacije civilnog društva, neformalne grupe ili privatne osobe, a čim one prestanu djelovati, izvorna je građa osuđena na propast – o njoj se nema tko brinuti.

Osim suradnje s pojedincima i drugim arhivskim institucijama, surađujete li s akademskom zajednicom ili udrugama civilnog društva?

Iwona Oleszczuk-Jaźwiecka: Iznimno smo ponosne na razvoj čvrste i postojane suradnje s poljskom akademskom zajednicom. Uz redovita izlaganja na konferencijama, Centar organizira okrugle stolove i rasprave stručnjaka i stručnjakinja za arhivistiku ili arhive zajednice. Vodimo nastavu na sveučilištima i nastavljamo dijalog s akademskim krugovima kako bismo razlikovali arhive zajednice od šireg područja arhivskih i/ili povijesnih studija. Državni arhivi sve češće pokazuju zanimanje za aktivnosti lokalnih arhiva, a mi smo partneri u tim naporima.

Nadalje, stavljamo naglasak korištenje povijesnih izvora u umjetničkoj praksi ili društveno angažiranim projektima. Na primjer, na ovogodišnjem Kongresu arhiva zajednice pozvali smo nekolicinu umjetnika i umjetnica da predstave radove za koje su koristili_e usmenu povijest kao polazište.

Značajan dio vašeg rada predstavlja edukacija arhivista-početnika. Kako podupirete nove arhiviste u zajednici?

Joanna Michałowska: Održavamo brojne radionice, online i u fizičkom prostoru, a sve su besplatne. Također, sastajemo se s arhivistima zajednice tijekom studijskih posjeta i pomažemo im s određenim izazovima s kojima se suočavaju. Često naglašavamo da nema potrebe za bilo kakvom formalnom arhivskom, visokoškolskom izobrazbom da biste postali arhivist zajednice, no ipak potičemo ljude da prođu obuku i nadamo se da naša ponuda zadovoljava njihove potrebe.

Izradile smo i platformu za e-učenje koja sadrži mini-tečajeve i video zapise o radu s arhivskom građom i snimkama usmene povijesti. Videozapisi su dostupni svima besplatno, a prate ih vježbe za provjeru znanja i razumijevanja gradiva. Na kraju, dio naših jedinstvenih online radionica snimljen je i postavljen na naš YouTube kanal. 

Edukacija i usavršavanje vještina arhivista zajednice jedna je od najvažnijih zadaća Centra. No, jednako je važno pravilno čuvanje i zaštita arhivske građe. Za to smo razvile strategiju, potkrijepljenu dijagnozom najčešćih prijetnji i problema, praćenu prijedlozima kako ih izbjeći ili nositi se s njima. Cilj nam je u sljedećih nekoliko godina implementirati strategiju te se tako nadamo pomoći u očuvanju i zaštiti krhke arhivske građe.

Možete nam reći i nešto više o drugim digitalnim platformama, Otvorenom arhivskom sustavu i portalu Zbirke zajednice?

Otvoreni arhivski sustav (Open Archive System) alat je za katalogiziranje gdje arhivisti zajednice mogu učitati digitalne kopije svoje građe i detaljno ih opisati. Unutar Sustava potrebno je održavati hijerarhijsku strukturu sličnu tradicionalnoj arhivskoj jedinici, koja osigurava red i jednostavan način organizacije zbirke. Sustav je prilagođen osobama bez stručnog arhivskog znanja, a ipak im omogućuje profesionalno rukovanje svojom zbirkom. Svatko tko odluči koristiti Otvoreni arhivski sustav prolazi obaveznu obuku našeg tima o tome kako maksimalno iskoristiti potencijal sustava. Osiguravamo potpunu podršku čitavo vrijeme korištenja Otvorenog arhivskog sustava.

Nakon toga izvorna građa može, ali i ne mora, biti javna na portalu Zbirke zajednice. Jedinstveni izvorni materijal koji se skladišti u knjižnicama, zakladama ili doslovno u privatnim komodama može biti dostupan svima na internetu besplatno. Portal predstavlja povijesne izvore od 19. stoljeća do danas. Oni nam otkrivaju puno o svakodnevnom društvenom i kulturnom životu, predstavlja velike povijesne ličnosti i anonimne aktere povijesnih promjena. Portal čuva veliko znanje o lokalnim tradicijama, poput pjesama ili kronika, a među zbirkama zastupljene su brojne društvene i profesionalne skupine.

Jesu li izvori financiranja koji su vam dostupni adekvatni za vaš rad? 

Joanna Michałowska: Kao što je spomenuto, Centar za arhive zajednice osnovalo je Ministarstvo kulture i nacionalne baštine te ga ono i financira. Financije gradskih arhiva, naprotiv, vrlo su nestabilne. Proračun ovisi o pravnom obliku u kojem arhiv djeluje. Uz to, arhivi zajednice mogu dobiti novac od 1,5% poreza koji porezni obveznici u Poljskoj mogu godišnje donirati iz svojih prihoda socijalnim službama.

Većina arhiva zajednice registrirana je kao nevladine udruge koje svake godine moraju prijaviti projekte i obnoviti svoje izvore financiranja – novac se može dobiti na natječajima nacionalnih ili lokalnih institucija. Donacije se obično dodjeljuju na jednu do tri godine za specifične zadatke i aktivnosti. Očito neravnomjeran dotok novca onemogućuje slobodan i fleksibilan rad na razvoju arhiva zajednice, međutim bez potpora arhivi uopće ne bi funkcionirali. Projektno financiranje omogućuje organiziranje izložbi, publikacija i niza drugih događaja zahvaljujući kojima rad arhiva postaje vidljiv u javnosti.

Tekst je dio istraživanja neformalne inicijative nezavisnih arhiva i knjižnica (Centar za dokumentiranje nezavisne kulture – Kulturtreger i Kurziv, Multimedijalni institut, Kuća ljudskih prava, Documenta, Savez udruga Klubtura, Arhiv Srba u Hrvatskoj, Centar za dramske umjetnosti, Udruženje za razvoj kulture URK) za bolji položaj izvaninstitucionalnih arhiva.

Istraživanje se provodi u sklopu projekta “Arhivi odozdo – organizacijsko pamćenje kao element održivosti civilnog društva” podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova.