Odabirom manje poznatih influencera kompanija im je pružila priliku za širi doseg pratitelja, pritom koristeći ono što Tansy E. Hoskins u knjizi Zašiveno do bola: antikapitalistička knjiga mode ističe kao iznimno važnu promjenu u brendiranju modnih kompanija – suradnju s pojedinačnim online blogerima koji kupcima pružaju veći osjećaj povjerenja prema reklamiranom proizvodu. Hoskins je kapitalističku kooptaciju (pasivnih) parasocijalnih odnosa koje gledatelji ostvaruju s influencerima ili drugim autorima online sadržaja u vidu preporuka opisala još 2014. godine. 

Skoro 10 godina kasnije, situacija u brendingu i kampanjama modne industrije nije ništa bolja. Velike kompanije razvile su marketinške strategije koje prate razne progresivne politike “u trendu”, poput naglaska na održivosti ili reciklaži materijala, čime se šire na tržištu i neometano nastavljaju s hiperprodukcijom tekstila koji u brzom roku odlazi na smetlište. S time se složila i publika nakon nedavno održane projekcije filma The True Cost (2015.) režisera Andrewa Morgana u Zelenoj Akciji. 

Projekcija filma The True Cost i predstavljanje tekstilne instalacije Ivane Stećuk održala se u okviru projekta Dani održive mode koji je provela Zelena akcija u Zagrebu, Splitu i Umagu. Cilj ove višetjedne manifestacije je ukazati na alternativne i manje štetne pristupe osmišljavanju i konzumaciji mode.

The True Cost dokumentarni je film iz 2015. godine koji se bavi temom brze mode i njenog pogubnog utjecaja na ljudska prava i okoliš. U film su uključeni intervjui s osobama iz različitih ogranaka modne industrije s ciljem mapiranja zajedničkih, već široko poznatih problema poput iskorištavanja jeftine (ženske) radne snage, neplaćenog i nesigurnog rada, hiperprodukcije štetne za okoliš, neadekvatnog rješavanja toksičnog otpada i uništavanja prirodnih usjeva pri uzgoju biljaka za proizvodnju tekstila.

Među provedenim intervjuima ističe se onaj sa Shimom Akhter, radnicom u jednoj od tvornica tekstila u Dhaki. Radnice u Bangladešu nalaze se među najpotplaćenijima u svijetu. Akhter je ujedno i pokretačica sindikata u svojoj tvornici, a iz njenog svjedočanstva saznajemo o fizičkom okršaju s upravom i nesigurnim uvjetima rada protiv kojih se zajedno s drugim radnicama borila. Pokušaji sindikalnog udruživanja za poboljšane uvjete rada otežavaju državne politike u vidu zabrana, ušutkavanja i raznih ilegalnih akcija zbog profita koji bi multikompanije preseljenjem u države s još nižom razinom zakonske regulacije mogle odnijeti.

U filmu se spominje i tragedija u Rana Plazi, izrabljivačkoj tvornici koja se 2013. godine urušila, a u nesreći je poginulo više od 1000 radnika_ca. Hoskins, koja se u filmu također kratko pojavljuje, u svojoj knjizi napominje da su radnice na dan urušavanja molile svoje nadređene da ne ulaze u zgradu zbog vidljivih strukturnih oštećenja na zgradi. Šefovi su njihove zamolbe ignorirali i prijetilii neisplaćivanjem mjesečnih plaća onima koje odbiju raditi. Da bi se ovakvi uvjeti rada diljem 4500 tvornica u Bangladešu sprječili, Hoskins ističe “potrebna je suma od 3.5% osobnog bogatstva svakog člana obitelji Walton”, koja posjeduje multikompaniju Walmart čija se proizvodnja tekstila također odvijala u Rana Plazi.

Zbog određenog ustručavanja od eksplicitnog povezivanja navedenih problema s kapitalističkim načinom proizvodnje, The True Cost ostaje nedorečen, pogotovo u usporedbi s ranije spomenutom knjigom Zašiveno do bola Tansy Hoskins. No bez obzira na nedostatke, film uspješno mapira problematične točke modne industrije i zbog toga može poslužiti kao dobar uvod u temat.

Kako bi probleme poput hiperprodukcije i prekomjerne konzumacije iznesene u filmu nastojali popraviti u lokalnom kontekstu, Ana-Marija Mileusnić iz Zelene akcije navela je važnost izgradnje alternativnih mreža i pristupa modi poput buvljaka razmjene i radionica prerade tekstila. Na tom se tragu nastavlja ostatak manifestacije čija je iduća aktivnost održiva modna revija na kojoj će, uz sudionike_ce, prisustvovati Ivana Stećuk i njene tekstilne instalacije u obliku nametnika koji brzoj modi poručuju Tick off.

Zašiveno do bola: Antikapitalistička knjiga mode predstavlja istraživanje autorice Tansy E. Hoskins o pitanju mode, odijevanja i tekstilne industrije unutar kapitalističkog sustava, te dekonstrukciju pomno građene medijske slike o modnoj industriji. Tansy E. Hoskins spisateljica je, novinarka i aktivistica, piše za Guardian i Business of Fashion te uređuje emisije na BBC-u, Al Jazeeri i Channel 4. Često radi “na terenu”, na izvoru gdje odjeća nastaje, što je velika iznimka za modne novinare, a pošto nije usko vezana za industriju mode ima mogućnost pisanja s odmakom i kritiziranja sustava u cjelini.

Promocija hrvatskog izdanja knjige za koje su zaslužni CIMO – Centar za istraživanje mode i izdavač Sandorf & Mizantrop, održana je 29. ožujka u knjižnici Bogdana Ogrizovića. Knjigu su predstavili urednik Ante Tonči Vladislavić, prevoditeljica Tihana Bertek, izdavač Ivan Sršen, te Lea Vene iz CIMO-a. Misija CIMO-a promatrati je i proučavati modu “s druge strane”, znanstveno istraživački, ali i aktivistički, zbog čega je prijevod britanske autorice bio logičan korak, istaknuo je Vladislavić. Knjiga govori o čvrsto strukturiranom modnom sustavu koji je nastao s industrijalizacijom, a sastoji se od proizvodnje, distribucije i potrošnje, procesu o kojem mi kao potrošači ne znamo ništa niti u njemu sudjelujemo. Strukturirana je prema modelu “zapadnog” mišljenja stoga jednako primjećuje velike marke kao i uličnu modu, a autorica se posebno osvrće i kritizira najmanje vidljivu razinu masovne proizvodnje s izrazito lošim uvjetima rada, takozvani sweatshop. Hoskins svaku iznesenu teoriju potkrepljuje podacima i ne banalizira problematiku, naglašava Vladislavić.

Lea Vene osvrnula se na poglavlje Moda i veličina u kojem autorica pokušava osvijestiti ideju “konstrukcije tijela” i nametanja veličine nula kao krajnjeg ideala ljepote. Autorica je u rad uključila i brojne izjave Dunje Knežević, predsjednice Sindikata manekenki koji se bori za prava modela i na neki način daje glas osobama inače predstavljenim samo njihovim tijelima. Velik dio mode je i pitanje rasizma, odnosno potrebe da se svake godine iznova zadovolje konstruirani standardi “bezvremenske nedostižne ljepote u kojem debele žene i žene drugih rasa ne postoje”. Pitanje kulturne aproprijacije i izrazito nekorektno preuzimanje kulturnih elemenata različitih depriviranih zajednica još je jedan od primjera situacija i kodova mode koji moramo naučiti uočiti i razumjeti.

Tihana Bertek istaknula je kako je feministička perspektiva autorice očita, stoga se upravo time vodila u prevođenju. Jedan od problematičnih elementa prijevoda predstavljala je riječ worker, koja je za razliku od hrvatskog, u engleskom jeziku rodno neutralna. Bertek naglašava da je u što više slučajeva pokušavala koristiti oblik radnica pošto se autorica uglavnom referira na ženski rad, specifično loše uvjete radnica u tvornicama, ali i širem društvu zemalja u kojima se takve tvornice najčešće nalaze. Izraz sweatshop koji nema izravnu hrvatsku inačicu prevela je kao izrabljivačke tvornice, polazeći od etimologije izraza koji se prvi put pojavio u 19. stoljeću, a označava rad u lošim uvjetima, za male nadnice i bez mogućnosti udruživanja. Bertek je na kraju istaknula kako se pročitavši knjigu, osjetila nemoćno kao pojedinka, no i autorica također ističe da je za bilo kakvu promjenu potreban širi društveni pokret. Ipak za početak, ali i za nas same, važno je znati odakle dolazi odjeća koju nosimo, zaključuje.

Knjiga završava poglavljima Otpor, Reformiranje i Revolucioniranje kojima autorica daje svojevrsne smjernice modne revolucije, ali i nadu u mogućnost promjene sustava u cjelini kako bi svi imali jednak pristup modi.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Na promociji će govoriti urednik knjige Ante Tonči Vladislavić, prevoditeljica Tihana Bertek, izdavač Ivan Sršen, te Lea Vene iz Centra za istraživanje mode i odijevanja.

Knjiga Zašiveno do bola: Antikapitalistička knjiga mode predstavlja istraživanje i kritiku modnog sistema danas, kao slike krajnje glamurizacije društva, proizvodnje luksuza i banalizacije proizvodne cijene u području ljudskoga rada obično u zemljama trećeg svijeta. Krećući se od Karla Lagerfelda do Karla Marxa, knjiga istražuje aspekte potrošnje i oglašavanja, medijacije i difuzije modnog proizvoda i modne poruke.  

Autorica problematizira pitanja mode i odijevanja danas, ali i nudi neke odgovore: mogućnost otpora, reformiranja i revolucioniranja modno-odjevne prakse. Ova knjiga predstavlja prvu značajnu, jedinstvenu, hrabru, ali argumentiranu kritiku jednog važnog segmenta suvremene kulture unutar dominantne kapitalističke proizvodne prakse.    

Tansy E. Hoskins je spisateljica, novinarka i aktivistica. Piše za Guardian i Business of Fashion, a uređuje emisije na BBC-u, Al Jazeera-i i Channel 4.