U ovoj predstavi tužni pjev žar-ptice progovara o svijetu u plamenu. Ples postaje očajnički pokušaj bijega od vlastitog ljudskog lika i pretvara se u čežnju za metamorfozom i ponovnim rađanjem. U svijetu bez budućnosti posežemo za onim što je preostalo: mitovima i narodnim pričama kojima u podlozi leži snaga prirode. Ova potraga za žar-pticom u prvi plan stavlja ptice koje su inspirirale narodno pripovijedanje. U vremenu kada mnogim vrstama prijeti izumiranje, žar-ptica predstavlja beznadnu gestu konzerviranja prirode u kazalištu prisjećajući se neminovne povezanosti ljudske vrste i okoliša.

Koreografiju predstave potpisuje Sergiu Matis, a izvode Ana Mrak, Ana Vnučec, Martina Tomić, Ida Jolić i Branko Banković.

Studio za suvremeni ples osnovan je sezone 1962/63. u Zagrebu pod umjetničkim vodstvom Ane i Vere Maletić. Prvi je ansambl suvremenog plesa u Hrvatskoj i regiji. Umjetničke voditeljice, Ana i Vera Maletić (od 1962.), Tihana Škrinjarić (od 1968.), Zaga Živković (od 1979.) i Bosiljka Vujović-Mažuran (od 1997.), kroz brojne produkcije, koprodukcije i suradnje oblikovale su i mijenjale ansambl i poticale stjecanje novih znanja u polju suvremenog plesnog izraza. U više od 55 godina kontinuiranog djelovanja na hrvatskoj i međunarodnoj sceni SSP je producirao zavidan broj plesnih projekata kroz koje su se profilirale generacije vrsnih plesača, pedagoga i koreografa.

Više informacija o izvedbi možete pronaći na ovoj poveznici.

Tužni pjev žar-ptice u ovoj plesnoj predstavi progovara o svijetu bez ptica. Umjetnici_e Branko Banković, Ana Mrak, Ana Vnučec, Martina Tomić i Ida Jolić plesom će “prikazati bijeg od ljudskog lika i svijeta u plamenu bez budućnosti.” Umjetnička potraga za žar-pticom “u prvi plan stavlja ptice koje su inspirirale narodno pripovijedanje”, a u vrijeme izumiranja mnogih vrsta “žar-ptica predstavlja beznadnu gestu konzerviranja prirode u kazalištu prisjećajući se neminovne povezanosti ljudske vrste i okoliša.”

Dramaturginja predstave je Mila Pavićević, a asistentica koreografije i dramaturgije Dina Ekštajn.

Predstava je nastala u produkciji Studija za suvremeni ples, a realizirana je kroz ZPC-ov program Nerezidencijalne podrške.

Tužni pjev žar-ptice u ovoj plesnoj predstavi progovara o svijetu bez ptica. Umjetnici_e Branko Banković, Ana Mrak, Ana Vnučec, Martina Tomić i Ida Jolić plesom će “prikazati bijeg od ljudskog lika i svijeta u plamenu bez budućnosti.” Umjetnička potraga za žar-pticom “u prvi plan stavlja ptice koje su inspirirale narodno pripovijedanje”, a u vrijeme izumiranja mnogih vrsta “žar-ptica predstavlja beznadnu gestu konzerviranja prirode u kazalištu prisjećajući se neminovne povezanosti ljudske vrste i okoliša.”

Dramaturginja predstave je Mila Pavićević, a asistentica koreografije i dramaturgije Dina Ekštajn.

Predstava je nastala u produkciji Studija za suvremeni ples, a realizirana je kroz ZPC-ov program Nerezidencijalne podrške.

Više informacija o izvedbi možete pronaći ovdje.

Obnova Gradskog dramskog kazališta Gavella započela je još u ljeto 2017. s radovima na sceni Mala Gavella. Zapleta nije nedostajalo – prvi izvođač bankrotirao je tijekom radova, nakon čega se raspisao novi natječaj i nastavilo s drugim izvođačem, da bi se 22. ožujka 2020. dogodio i potres koji je oštetio konstrukciju i značajno proširio opseg potrebnih zahvata. Tijekom dugog procesa obnove, a potom i sanacije potresnih oštećenja, kazalište je sa svojim predstavama gostovalo u drugim kulturnim ustanovama u Zagrebu i drugdje po Hrvatskoj, uključujući brojna kazališta i kulturne centre. Za to vrijeme izvedbeni kapacitet prostora Gavelle povećan je izgradnjom scene Mala Gavella, rekonstruiran je foaje, postavljen je novi pod pozornice i instalirana nova rasvjeta.

No, u finalnoj fazi radova, mediji su izvijestili o nizu propusta vezanih upravo uz novu scenu: od jednog ulaza koji otežava cirkulaciju ljudi i transport scenografije, problema s ventilacijom i reflektorima, odsustva klimatizacije i prostora koji bi biljeteri, šaptači i sufleri koristili za odlaganje odjeće. Osim toga, do Male Gavelle dolazi se stepenicama, što je čini nedostupnom osobama s invaliditetom i drugim osobama otežanog kretanja. Upitom gradskim uredima za graditeljstvo i za kulturu saznali smo kako projektom obnove kazališta nije bio predviđen lift koji bi pristup novoj sceni omogućio svim zainteresiranim posjetiteljima. Ipak, istaknuli su i kako je postupak javne nabave za naknadnu ugradnju lifta već proveden, a radovi se očekuju ovo ljeto. Doduše, u financijskom planu Gavelle za 2024. ne može se, barem zasad, pronaći stavka koja bi odgovarala toj najavljenoj investiciji.

Na upit o pristupačnosti prostora iz Gavelle ističu kako je od 1995. kazalište prilagođeno osobama s invaliditetom; rampe olakšavaju kretanje, na raspolaganju je i biljeterska služba. Također, putem suradnje s udrugom Dodir kazalište omogućuje praćenje predstava slijepim osobama ili onima slabijeg sluha uz pomoć naratora koji u tonskoj kabini preko mikrofona i odašiljača prenosi što se događa na sceni, a naraciju je moguće pratiti putem prijamnika i slušalica. Ipak, ugradnja lifta osigurala bi veću inkluzivnost prostora, a samim tim i mogućnost sudjelovanja građana u kulturnom životu, koje ne bi smjelo biti određeno tjelesnim ograničenjima i poteškoćama.

Unatoč ponovnom otvaranju, obnova zgrade u kojoj se nalazi Zagrebačko gradsko kazalište “Komedija” još nije skroz završena. Nakon što su krajem protekle godine dovršeni renovacija fasade i ugradnja novih instalacija, prema financijskom planu za ovu godinu osigurano je još 2.15 milijuna eura za cjelovitu energetsku obnovu koja će uključivati klimatizaciju i ventilaciju, kao i novu vanjsku stolariju te novu rasvjetu, a sve će se financirati sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Aktualni ravnatelj Miljenko Puljić je u intervjuu za Nacional 2021. istaknuo kako objekt u kojem se kazalište nalazi od svog osnutka 1950. zapravo već neko vrijeme ne odgovara tehničkoj složenosti suvremenih produkcijskih zahtjeva. Uostalom, sam objekt nije u vlasništvu kazališta ni njegovog osnivača, Grada Zagreba, nego je dio kompleksa franjevačkog samostana Sv. Ćirila i Metoda i u crkvenom je vlasništvu. Sve to potaknulo je aktualnog ravnatelja Puljića, ali i prošlog, Niku Pavlovića, na zaključak kako je Komediji potreban novi prostor adekvatnog kapaciteta i tehničke opremljenosti, ali i čistog imovinsko-pravnog statusa.

Iz Gradskog ureda za graditeljstvo ističu kako će Komedija nakon provedene obnove nastaviti djelovati u istom prostoru i kako je za njenu završnu etapu, kao i za sve dosad, ishodovana dozvola samostana, dok se na upit o uvjetima ugovora koji definira taj odnos, gradske vlasti nisu izjasnile. Ako su špekulacije o preseljenju prije obnove i mogle držati vodu, sad je jasno da će se obnovljeni prostor u koji se ozbiljno investira nastaviti koristiti, unatoč inherentnim manjkavostima i podstanarskim statusom Komedije u prostoru koji je tijekom pandemije franjevcima služio i za održavanje misa.

Što se tiče pristupačnosti, kazalište Komedija spada u “poluprilagođene” institucije, kako je na blogu Kultura na kotačima karakterizira Maja Popović. “Glavni ulaz je nepristupačan, pošto do njega vode stepenice, tako da osobe u kolicima u dvoranu mogu ući puteljkom koji vodi do stražnjeg ulaza, pored kafića kazališta”, opisuje. U dvorani su pak postavljena pomična sjedala koje je moguće maknuti, kako bi više osoba u kolicima moglo zauzeti mjesto. Blagajna kazališta osobama u kolicima dostupna je iz dvorane, no ipak postoje određeni problemi: “Ulaz u dvoranu je relativno strm, pošto dvorana nije u razini s pločnikom, stoga pri ulasku treba biti i mrvicu oprezan”, pojašnjava Popović i dodaje kako u kazalištu nažalost nema ni prilagodbe za slijepe i slabovidne posjetitelje.

Udruge osoba s invaliditetom već dugi niz godina sudjeluju u kreiranju dokumenata koji za cilj imaju povećanje inkluzivnosti kako kulture, tako i života u cjelini, a jedan od njih je i Zagrebačka strategija za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom, koja uz osnovnu fizičku pristupačnost pomoću lifta ili rampe, predviđa i druge dimenzije pristupačnosti, poput osiguravanja podnaslova (theatre captioning) u kinima i kazalištima, što još uvijek nije rašireno.

U kontekstu ove teme valja podsjetiti i na ambiciozni Program razvoja kulture Grada Zagreba koji je Gradska skupština Grada Zagreba usvojila 13. prosinca 2023. Tim dokumentom planira se opremanje prostora kulturnih ustanova digitalnom tehnologijom koja pristup sadržajima omogućuje osobama s oštećenjima vida i sluha, kao i osposobljavanje zaposlenika ustanova za njezino korištenje. Na tom planu iz Grada ističu kako će odobravati sredstva za opremanje ustanova u smjeru veće dostupnosti, ali i inkluzivne programe, a kao pozitivan programski primjer navode Gradsko kazalište Žar ptica, koje je u studenom 2023. prikazalo tematski inkluzivnu dječju predstavu Mala Frida, uz koju su osigurani audio-deskripcija, prevoditelji na znakovni jezik i pojednostavljen tekst o predstavi. Prilagodbe u svrhu pomoći u praćenju predstava djeci i drugim osobama s invaliditetom bit će označene i na mrežnoj stranici kazališta, ističu. Pionirskom ulogom u inkluzivnosti istaknuli su i Scenu Vidra, koju još od 1981. na temelju ugovora sa Savezom slijepih koristi Satiričko kazalište Kerempuh. Jedan od korisnika Vidre je Dramski studio slijepih i slabovidnih Novi život, no ona ugošćuje i druge aktere nezavisne kulturne scene.

Ipak, unatoč prisutnosti programa koji potiču sudjelovanje osoba s invaliditetom, one se generalno još uvijek suočavaju s brojnim preprekama koje uglavnom ostaju neadresirane. Iz Udruge invalida rada Zagreba na upit o pristupačnosti ističu probleme previsokih stepenica i nedostatka rukohvata u kazalištima koja su, generalno, u prilično starim zgradama, a skučenost prostora i mali razmak između redova sjedala dodatno demotiviraju osobe ograničene ili otežane mobilnosti odlazak u kazalište. Drugi čest diskvalificirajući faktor za praćenje predstava je, ističu, oštećen sluh, što bi se moglo adresirati uvođenjem znakovnog jezika ili već spomenutom projekcijom podnaslova. Također, u Udruzi vjeruju kako bi bilo vrijedno provesti istraživanje koje bi uključilo osobe s invaliditetom kako bi se o ovim problemima više saznalo iz prve ruke.

Projektna financiranja inkluzivnih programa, poput radionica, edukacija i izvedbi, predstavljaju određen iskaz predanosti radu na inkluziji, no do većih pomaka na razini ozbiljnih gradskih ustanova dolazi se teško i sporo. Upravo je to razlog kako se, posebice po pitanju većih ustanova, pozitivne primjere inkluzivnih praksi moguće relativno lako pobrojati i prezentirati (par gradskih muzeja, među kojima se širinom zahvata na planu inkluzivnosti ističe MSU). S druge strane, iako je prisutnost tematski orijentiranog programa u kulturnim centrima i knjižnicama značajna za destigmatizaciju fizičkih i duševnih poteškoća, ukoliko je glavnina kulturnog programa kojem osobe s tim teškoćama mogu prisustvovati onaj koji je samo njima prvenstveno i namijenjen, to jest bolje od ničeg, no njihova kulturna marginaliziranost u tom slučaju, nažalost, perzistira. Iako su prostori poput već spomenute scene Vidra važni za kulturnu aktivnost, dodirne točke s ostalim kulturnim ustanovama za osobe s teškoćama ograničene su na manji dio muzeja koji te teškoće uspijevaju koliko-toliko adresirati i premostiti.

Obnove gradskih kazališta Gavella i Komedija predstavljale su priliku da se ona učine dostupnijima, no po dosadašnjim rezultatima čini se kako inkluzija dolazi tek kao naknadna misao. U drugom slučaju, također svojstvenom gradskoj vlasti, inkluzija je nešto što je već realizirano samom činjenicom da se netko negdje time bavi i da Zagreb to financijski potiče, bez spomena na svijest o nedostacima i problemima gradskih ustanova koje organizacije civilnog društva, u ovom slučaju udruge osoba s invaliditetom, opetovano ističu. U tom i slučajevima poput ovog deklarirana potpora nekom cilju djeluje kao svojevrsni štit od nepoželjne pretjerane samokritičnosti.

Iz najave: “U vremenu kada mnogim vrstama prijeti izumiranje, Žar-ptica predstavlja beznadnu gestu konzerviranja prirode u kazalištu prisjećajući se neminovne povezanosti ljudske vrste i okoliša.”

Predstava je nastala u produkciji Studija za suvremeni ples, a reprizne izvedbe planirane su za 14. listopada te 1. i 2. prosinca.