Piše: Vatroslav Miloš

Vijest tjedna svakako je uhićenje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Uz Bandića uhapšeni su i predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić, s Gradom povezan privatnik u biznisu upravljanja s otpadom Petar Pripuz, ali i čitava svita zaposlenika gradske uprave i holdinga, sveukupno devetnaest njih. Mediji već nekoliko dana bruje o tome kako je to tek vrh ledene sante, ali rijetki se, poput Ivana Kegelja na Lupigi, pitaju što dalje? “Kad stavimo po strani pohvale”, piše Kegelj, “što ih, rekosmo i čestitasmo, za ovu akciju zaslužuju organi gonjenja; kad ostavimo po strani ulisičenog i privedenog gradonačelnika, njegove suradnike i privatno-poduzetničku Pripuzovu glavu, pred oči će nam iskrsnuti cijela lepeza dobrostojećih i službeno uglednih zagrebačkih poduzetnika, predvođenih najraskošnijim cvijetom hrvatskog gospodarstva, uz čije ime i novac je neraskidivo vezana karijera gradonačelnika Zagreba”.

Da je žena tek uterus s urođenim hendikepom koji može prouzročiti govor pa čak i rudimentarnu sposobnost razmišljanja jasno je svakome tko je ikada imao priliku susresti se s HDZ-ovim političkim programom. Sjetimo se samo klasika bespuća povijesne zbiljnosti Tončija Trstenjaka i Ante Bakovića. No to je prošlost. Sadašnjost, ili bolje reći realnost, takva je da je u institucijama javnog zdravstva u Republici Hrvatskoj, u kojoj je abortus legalan, teško pronaći liječnika koji ne bi imao priziv savjesti na prekid trudnoće. Bolnica Sv. Duh u Zagrebu ga ne obavlja, kao ni bolnice u Našicama, Vinkovcima, Požegi i Kninu. U Splitu ga obavlja jedan, a u Zadru nevjerojatna dva liječnika. HDZ-ov izgledni ministar zdravlja, Ante Ćorušić, za Jutarnji list je rekao kako je “žena u trenutku neplanirane i neželjene trudnoće u stanju povišene uznemirenosti te ne može sama donijeti odluku i sagledati sve njene aspekte”. U Novom listu reagirala je Sanja Sarnavka rekavši da “žene trebaju emigrirati iz Hrvatske ako će on biti ministar zdravlja s takvim izjavama”, a Neva Tolle dodala: “Nedopustivo je da osoba unutar strukture države, koja bi mogla zastupati resor odgovoran za zdravlje svih građana, dovodi u pitanje realizaciju prava žena na izbor”. 

Oliver Frljić je za Dan neovisnosti, 8. listopada, riječki HNK preimenovao u “Hrvatsko LGBT kazalište” i na njegovom pročelju razvio zastavu duginih boja. To je, dakako, izazvalo brojne reakcije, od one Kolinde Grabar-Kitarović do gostovanja Nore Krstulović i Jasena Boke u emisiji Studio 4 na HRT-u, na što je reagirao i sam Frljić. Što o tome misle Jasna Žmak, Gordan Bosanac, Darko Lukić, Bruno Isaković, Milena Zajović, Gordan Duhaček, Marina Orsag i drugi čitajte na CroLu.  

Evo Morales treći je uzastopni put osvojio mandat za predsjednika Bolivije. Time je, piše Ellie Mae O’Hagan u Guardianu, dokazao da “socijalizam ne može naštetiti ekonomiji” i “zbunio kritičare iz Washingtona, Svjetske banke i MMF-a”. 

Koliko je velik zagrebački 25 FPS dovoljno govori činjenica da o njemu piše Sight and Sound, časopis Britanskog filmskog instituta posvećen kritici i esejistici. Osvrćući se na pitanje “što je to uopće eksperimentalni film” Michael Pattison usporedno piše o zagrebačkom Festivalu eksperimentalnog filma i videa i Experimenti, programu Londonskog filmskog festivala posvećenom eksperimentanom filmu. 

Prošle godine Gradska skupština Grada Zagreba izdvojila je AGM iz Holdinga te mu tako omogućila da uđe u proces restruktuiranja – kako bi bio privatiziran. Tim procesom otvara se pitanje što će se dogoditi s Galerijom Nova.  

“Odgovori na pitanja o budućnosti i upravljanju Galerijom Nova ne tiču se samo sudbine jedne institucije nego predstavljaju slučaj koji otvara i šira pitanja o kulturnoj politici Grada Zagreba, dinamici između reprezentativnih institucija (muzeji i sl.) i malih institucija koje drugačijom vrstom dijaloga, intenziteta i kontinuiteta doprinose kulturnoj proizvodnji, ali i aktivno i angažirano tematiziraju društveni i politički kontekst u kojem djeluju. Smatramo da je važno da se zainteresirana javnost što ranije uključi u tu raspravu kako svi zajedno ne bismo ponovno bili zatečeni štetnim rješenjima. 

Kao kulturni djelatnici dužni smo brinuti o sudbini kulturnog života društvene zajednice u kojoj djelujemo, želimo, uz to, aktivno propitivati kakvu kulturnu produkciju imamo, koje mjesto kultura zauzima u našem društvu i gdje se u tim konstelacijama smješta Galerija Nova kao javna institucija svjetskog ugleda i duge tradicije. Odgovori na ta pitanja ne bi se smjeli donositi samo u uredima vlasti, nego bi trebali ovisiti i o djelovanju sviju nas”, najava je tribine u Novinarskom domu.

Tribina će biti održana u petak, 21. veljače u 10 sati, a pozvani su govornici: Boris Bakal, Želimir Koščević, Emina Višnić te predstavnici uprave Grada Zagreba i Gradske skupštine. Moderirat će Marina Škrabalo, a na tribini će biti predstavljena publikacija Kronologija Galerije Nova 1975. – ? koju su pripremili Darko Šimičić i WHW.

Izvor: WHW / Fotografija: Sanja Iveković, Ona prava. Biseri revolucije, 2010.

Nakon izlaganja Snježane Banović za riječ se javio Tihomir Milovac, kustos Muzeja suvremene umjetnosti, koji je istaknuo da ured koji objedinjuje obrazovanje, kulturu i sport i nije nužno bastardna formacija te ga je vrlo jednostavno rasformirati. Ono što ga zabrinjava u sadašnjem formatu jest nepostojanje strategije – unatoč usvojenom Planu 2020, kultura je zastupljena iznimno skromno što pokazuje nedostatak pravih inicijativa u području kulture, konkretno inicijativa gradskih ureda. Milovac smatra da vizija određuje stategiju, a Zagreb nema viziju kako upotrijebiti resurse i potencijale koji su iznimno veliki. Također, smatra da na praktičnoj razini ima previše preklapanja te da se hitno treba založiti za osamostaljenje ureda i krenuti u izradu strategije kulturnog razvoja i djelovanja, otvoriti prostor za koordiniranje programa i aktivnosti. Problematičnim vidi to što veliki broj ustanova djeluje potpuno samostalno u prostoru javnosti i netransparentno raspolaže javnim sredstavima. Pozdravio je poticaje udruživanja institucija i nevladinih organizacija za što smatra da je dobar generator brojnih potencijala, a lošim je pak istaknuo prešutnu privatizaciju koja je dovela do situacije u kojoj ustanovama upravljaju ljudi s doživotnim mandatima. 

Prije izlaganja Emine Višnić, Darinko Kosor nas je podsjetio na brojke prema kojima se u Gradu Zagrebu za kulturu izdvaja 7% proračuna, što čini nekih pola milijarde kuna, no napomenuo je da se od te naizgled pristojne brojke dvije trećine izdvaja za hladni pogon ustanova. Emina Višnić se suprotstavila tezi da gradski uredi trebaju imati inicijativu i upravljati projektima te kao negativan primjer toga spomenula upravo Rijeku. Istaknula je kako bismo trebali inzistirati na autonomiji kulturnog djelovanja i graditi ju. Podsjetila je da Grad Zagreb ima 34 ustanove koje je sam osnovao, 35 umjetničkih zbirki, niz institucija koje je osnovala država, a smještene su u Gradu Zagrebu od kojih je dio u zajedničkom vlasništvu grada i države, a što se pak tiče radnika u kulturi Grada Zagreba – zaposlena je 1841 osoba. Podsjetila je i na trenutno aktualan problem AGM-a koji je podružnica Holdinga te otvorila pitanje Galerije Nova koja je dio te izdavačke kuće.

Vraćajući se na 2005. godinu i spajanje ureda, što sektor nije prihvatio bez negodovanja, podsjetila je na očekivanja da će taj korak dovesti do sinergijskih projekata, a od kojih nije bilo ništa. Na razini proračuna, istaknula je da od 2009. do 2014. Grad bilježi pad proračuna od oko 15%, dok je pad u kulturi 20%, pri čemu je proračun vezan uz sport povećan. Također je napomenula da od ukupnih sredstava najveći dio odlazi na hladni pogon, zbog čega pate programi koji su drastično smanjeni i zbog čega imamo učmalu kulturnu sliku. Višnić je podsjetila i na problem monstruozne odredbe o obustavi “zapošljavanja” te postavila pitanje, kad je već uvedena takva odredba, zbog čega ured za kulturu nije taj koji kontrolira protok novca i njegovu distribuciju već gradonačelnik. Za kraj je napomenula da osnivanje zasebnog ureda ne može riješiti sve nagomilane probleme, ali može biti početak dobivanja snažnijeg sugovornika. 

Nakon Emine Višnić za riječ se javila Vitomira Lončar koja je kao prvi korak navela sektorsku analizu na temelju koje će tim okupljenih stručnjaka, za koje se temeljem njenog izlaganja već činilo kao da su imenovani, sastaviti kulturnu strategiju. U sferu političkog raspravu je vratio Darinko Kosor na što se za riječ javio Tomislav Stojak, zastupnik HNS-a u Gradskoj skupštini i član Odbora za kulturu Gradske skupštine koji se deklarirao kao zagovornik samostalnog gradskog ureda za kulturu jer to jedino smatra logičnim. Stojak smatra da moramo znati što danas u Zagrebu imamo, što se nalazi u institucijama te kako se raspolaže sredstvima. Pripomenuo je da je politika ta koja će donijeti odluku, a da ona mora biti usmjerena na samostalan ured za kulturu. Izrazio je nadu da će ovakav forum nastaviti dalje s radom te je pohvalio predsjednika Skupštine radi okupljanja zainteresiranih aktera. Prema Stojakovoj procjeni, institucionalni okvir je postao besmislen, a smanjenje novaca za nezavisnu produkciju ocijenio je iznimno štetnim jer smatra da se iz tog dijela diže kulturni život u gradu. Za kraj je i na sebe preuzeo odgovornost za to što nije inzistirao na pitanju gradskog preustroja, ali je izrazio nadu da za to još uvijek nije kasno te pozvao predsjednika Skupštine da počne vršiti pritisak na gradske strukture. 

Darinko Kosor zaključio je da se radi o temi u kojoj nema suprotstavljenih strana, podsjetio da je i gradonačelnik Bandić u predizbornoj kampanji govorio o samostalnom uredu za kulturu, kao i pročelnik ureda Lovrić, te je pozvao okupljene da nastave dalje i izrazio duboko uvjerenje da će do realizacije i doći. 

No, do realizacije čega? Kakvog to ureda? Po kojim će principima biti krojen taj ured? Na koji će način i prema kojim standarima biti kreirane politika i strategija tog ureda? Ovo su samo neka od pitanja koja nisu niti iznesena na stol, a oko njih će biti puno teže postići sporazum i istomišljeništvo među okupljenim, a ponajprije odsutnim akterima – jer ovo okupljanje uglavnom nije privuklo predstavnike gradskih institucija – osim ravnatelja ansambla Lado i Dvorane Lisinski. Raspravu je iz strateško-planskih metrika i politika, za malo optimizma pri kraju, zaključio Neven Frangeš, podsjetivši da zajednička točka borbe jest samostalan ured za kulturu, da su načini na koje će se stvari organizirati i upravljati bitni, ali da ne smijemo izgubiti iz vida ono što jest bit kulture, a to je sam sadržaj koji je nastajao i prije institucija, i mimo njih, kao i da nema jakih nezavisnih aktera bez jakog institucionalnog okvira. 

A.L.

Naglasili su da odvajanje podružnica bez imovine jasno pokazuje namjeru gradonačelnika Bandića i uprave Holdinga – privatizaciju ili davanje u koncesiju komunalnih usluga i javne imovine.

Također je rečeno kako će se ovakvom odlukom smanjiti mogućnost javne kontrole nad pružanjem usluga, budući da privatna poduzeća nemaju odgovornost prema građanima već samo prema svojim vlasnicima. Privatizacija komunalnih usluga znači da će se one pružati s isključivim ciljem ostvarivanja profita, a ne s ciljem unapređenja kvalitete života. Kako pokazuju primjeri iz europskih gradova, privatizacija učestalo dovodi do smanjenja kvalitete i povećanja cijene komunalnih usluga, kao i do pada investicija u komunalnu infrastrukturu.

Na prosvjednoj akciji se okupilo preko 300 aktivista Zelene akcije, Prava na grad i Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju te radnika članova sindikata koji djeluju u Zagrebačkom holdingu.

Izvor: Pravo na grad

Akcija se održava povodom odluke Gradske skupštine o izdvajanju podružnica Zagrebačkog holdinga te prijetnje za njihovu privatizaciju i davanja u koncesiju, što bi dovelo do pada kvalitete usluga i povećanja cijene za građane. 

“Poštovane, povlačimo naš prijedlog Sporazuma o raskidu ugovora što smo Vam ga proslijedili dana 20. lipnja o.g.”.

Sadržaj je to elektroničkog pisma poslanog 5. srpnja iz Zagrebačkog holdinga, od strane izvjesne Vanje, pretpostavimo iz Odjela za odnose s javnošću, kustoskom kolektivu WHW petnaest minuta prije početka zakazane konferencije za novinare u Galeriji Nova. Pismo je proslijeđeno i Milanu Bandiću, zagrebačkom gradonačelniku, Vesni Kusin, pročelnici za kulturu, i Jeleni Mihini, tajnici Uprave Zagrebačkog holdinga.

Podsjetimo, konferencija za novinare zakazana je nakon što je kustoski kolektiv koji programski osmišljava rad Galerije Nova od 2003. godine krajem lipnja primio obavijest od strane AGM-a, podružnice Zagrebačkog holdinga, o otkazivanju ugovora o vođenju Galerije Nova, a koji je trebao stupiti na snagu 1. siječnja 2014. godine.

U dopisu nije bilo naznačeno radi li se o otkazivanju ugovora s WHW-o ili prestanku rada Galerije kao takve. Na opetovane upite kustoskoga kolektiva upućene na sve odgovorne gradske instance poput Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Ivice Lovrića, Vesne Kusin ili Tedija Lušetića, nitko nije odgovorio. Dan prije konferencije za novinare, Vid Mesarić s Hrvatskoga radija uspio je dobiti izjavu Ive Čovića o namjeri prenamjene prostora Galerije u prostor za promociju knjiga, a zbog potrebe štednje.

S kustoskim kolektivom otkako im je poslana obavijest o raskidu ugovora nitko iz gradskih struktura nije uspostavio dijalog, nije priopćen nikakav službeni stav osim što im je rečeno da nije ugovorna obaveza Grada da daju odgovore.

Sporazum koji se spominje u pismu poslanom 5. srpnja nije nikakav sporazum, istaknule su WHW-ovke na konferenciji. Sporazum može biti samo obostran, što obavijest Holdinga o otkazivanju ugovora nije. Radi se o jednostranom činu (samo)volje gradske vlasti koji može biti legitiman jedino ako WHW-u bude odbijen prijavljeni program Galerije. I o tome je kustoski kolektiv vodio računa te je Boži Čoviću poslao prijedlog programa za sljedeću godinu. Čović se nije htio očitovati. Spomenimo usput da je tijekom konferencije jedna od novinarki obavijestila prisutne da Bože Čović daje izjave za medije “za petnaest minuta ispred Umjetničkog paviljona”.

Na konferenciji za novinare kustoski je kolektiv izrazio strepnju da pismo primljeno petnaest minuta pred početak konferencije nije nikakva garancija, ne obvezuje Grad ni na što, a najmanje na to da poštuju vlastiti dopis. Postavljeno je pitanje o odnosu AGM-a odnosno Zagrebačkog holdinga prema Galeriji Nova u koju AGM investira jedino u pogledu plaćanja režija, dok su bilokakve druge investicije, što u prostor što u program, isključivo odgovornost WHW-a.

Zbog (ne)odgovornosti gradskih vlasti, u pogledu uspostavljanja dijaloga sa zainteresiranim i zaslužnim dionicima na kulturnoj sceni, a onda i zbog nepostojanja kulturne politike i strategije koje bi kulturnu proizvodnju u Gradu činile održivom i smislenom, WHW smatra da je upravo ovo trenutak u kojem treba nastaviti s inzistiranjem na razgovoru i postavljanju pitanja. Potrebno je Grad obvezati na donošenje kulturne politike koja će u sebe uključiti valorizaciju programa i rada umjetničkih prostora u gradskom vlasništvu.

Pitanje WHW-a i Galerije Nova nije samo pitanje WHW-a i Galerije koju osmišljavaju od 2003. godine trudeći se politizirati kulturu i baviti se temama koje dominantna kultura ignorira. Uporna desetogodišnja praktična otvorenost programa Galerije Nova i rada kustoskoga kolektiva WHW pitanja postavljena na današnjoj konferenciji okreće otkaz ugovora, sporazuma, povjerenja i dijaloga prema cjelokupnoj nezavisnoj kulturnoj sceni.

Galerija Nova neprofitna je gradska galerija koju su 1975. osnovali umjetnici Ljerka Šibenik i Mladen Galić. Galerija je bila dio Centra za kulturne aktivnosti Socijalističke omladine Zagreba. U 1970-ima, galerija je provodila radikalan program izložbi, izlažući cijeli niz avangardnih modernističkih umjetnika kao što su Aleksandar Srnec, Jo Klek i Exat 51, zajedno sa scenom koja je tada bila u nastajanju, a obuhvaćala je umjetnike kao što su Goran Trbuljak, Braco Dimitrijević, Grupa šestorice autora i Mladen Stilinović.

WHW je galerijom upravljao od 2003. godine otkada je njezin program bio posvećen istraživanju, dokumentaciji i proizvodnji znanja modernističke i suvremene vizualne umjetničke prakse i njenog proširenog polja. Temeljen na nizu samostalnih i grupnih izložbi i diskurzivnih programa (predavanja, diskusija, seminara), program je osmišljavan kao kontinuirani napor da se reaktualizira politički potencijal umjetničke prakse unutar šireg konteksta. U prošlom desetljeću galerija je djelovala unutar nekoliko samoorganiziranih suradničkih platformi. Pokušala je reagirati na specifične potrebe lokalne scene, ispunjavajući područja koje je dominantna kulturna produkcija ignorirala. Program galerije često je reflektira WHW-ove međunarodne dugoročne projekte i otvara njihove istraživačke procese lokalnoj publici, pokrivajući cijeli niz tema kao što su socijalistički modernizam, modeli kolektivizma i samoorganizacije, inovativne kulturne politike, politike izlaganja.

Članovi su kustoskog kolektiva What, How & for Whom/WHW kustosice Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, te dizajner i publicist Dejan Kršić. Od svog osnutka 1999. WHW je razvijao modele kolektivnog načina rada putem izložbi, publikacija i diskurzivnih događanja. Kolektiv je prvi dobitnik Nagrade Igor Zabel za kulturu i teoriju (2008), dodijeljene kao priznanje za kulturne aktivnosti u središnjoj i jugoistočnoj Europi. Projekti WHW-a bili su zamišljeni kao platforme za socijalno angažirane modele kulturne produkcije i refleksije socijalne zbilje. WHW je dobio ime po svojoj prvoj izložbi: Što, kako i za koga, povodom 152. obljetnice Komunističkog manifesta, održanoj 2000. godine u Zagrebu. Što, kako i za koga su tri temeljna pitanja svake ekonomske organizacije a tiču se planiranja, koncepta i realizacije izložbi, kao i produkcije i distribucije umjetničkih djela i umjetničke pozicije na tržištu rada. Ta pitanja postala su moto WHW-ovog rada i izvor inspiracije za sve sljedeće projekte. 

U petak, 5. srpnja u 11 sati, u Galeriji Nova će se održati konferencija za medije na koje WHW poziva zainteresiranu javnost kako bi pomogli otvoriti raspravu o budućnosti Galerije, o kulturnoj politici Grada Zagreba te njezinim sustavima valorizacije WHW-ovog desetogodišnjeg rada u galeriji.

Izvor: WHW / Foto: Tomislav Medak, s izložbe Izgledi Arkzina, 2013.

Kvalitetne programske sadržaje ”kojima se ostvaruje pravo građana Zagreba na javno informiranje i obaviještenost, koji obrađuju teme o ostvarivanju ljudskih i političkih prava, teme namijenjene djeci i mladima, teme o osobama s invaliditetom i posebnim potrebama, teme u svezi zaštite prirode, okoliša i ljudskog zdravlja, koje promiču ravnopravnost muškaraca i žena, hrvatski nacionalni i kulturni identitet, kulturno i umjetničko stvaralaštvo, teme u svezi kulture javnog dijaloga, koje potiču razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i športa, te koje promiču medijsku pismenost” Grad Zagreb i njegov gradonačelnik Milan Bandić prepoznali su u elektroničkim publikacijama odnosno portalima Index.hr (dodijeljeno 205 tisuća kuna), Zagrebancija.com (195 tisuća kuna), PolitikaPlus.com (190 tisuća kuna), Tjedno.hr (160 tisuća kuna), Dalje.com (145 tisuća kuna), Javno.hr (100 tisuća kuna), Novi-Zagreb.hr (95 tisuća kuna), MojZagreb.info (90 tisuća kuna) i UrbanCult.hr (90 tisuća kuna).

Javni natječaj za “sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2012.” objavljen je 12. lipnja, a na njega su se mogli prijaviti isključivo nakladnici elektroničkih publikacija registrirani u Upisniku pružatelja elektroničkih publikacija pri Agenciji za elektroničke medije. U devet godina, koliko traje misija Vijeća za elektroničke medije na popisivanja elektroničkih publikacija, u registru se nalazi sedamdeset i osam portala, od više tisuća postojećih. Vijeće je objavilo registre Neupisanih 11. rujna, u samom naslovu sugerirajući od koje godine ti portali stoje tako, neupisani.

Vijeće za elektroničke medije 6. srpnja obaviještava javnost da je “u zadnje vrijeme zaprimilo veći broj zahtjeva pružatelja elektroničkih publikacija za upis u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija. Zahtjeve za upis pružatelji su uputili Vijeću radi prijave na javne natječaje za dodjelu namjenskih sredstava za proizvodnju i objavu programskih sadržaja od javnog interesa koje su raspisale jedinice lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj” te naglašava da je “upis u Upisnik namijenjen isključivo elektroničkim publikacijama koje se cjelokupnim sadržajem obraćaju širokoj javnosti, dok se specijalizirane publikacije, koje se odnose na usko određena geografska područja (općine, gradovi) i/ili su specijalizirane s obzirom na odabir tema koje obrađuju (primjerice, kultura ili glazba), ne mogu upisati. To im, dakle, automatski uskraćuje mogućnost prijave na natječaje za sredstva za koja bi se inače morali moći natjecati”. Istovremeno, u spomenutom registru, koji se od 11. rujna zove Knjiga pružatelja elektroničkih publikacija od sedamdeset i osam uvedenih elektroničkih publikacija njih dvadesetak (među kojima su i nagrađeni portali Zagrebancija, Novi-Zagreb i MojZagreb) pokriva upravo usko određeno geografsko područje koje ih automatski diskvalificira za upis. Isti je i razlog zbog kojega je nekoliko neprofitnih medija, među kojima i ovaj koji čitate, izbrisano iz registra, ali ne zbog geografije, već zbog (preuske) tematike.

Jedan od preduvjeta pristupanju javnom natječaju Grada bila je okolnost da se prijavljeni portali za svoje programske sadržaje ne financiraju iz sredstava Fonda za pluralizam, na što portali ionako po važećim propisima nemaju pravo: pluralizam u suvremenom hrvatskom tumačenju znači doslovno dva, televizija i radio. Druga je okolnost bila da se ne financiraju iz proračunskih sredstava. Ispalo je tako da se taksonomija kvalitetnih programskih sadržaja, pobrojana u prvoj rečenici, razlikuje s obzirom na to primjenjuje li se na lokalnoj ili državnoj razini. Zato i nije začudio još jedan javni natječaj grada Zagreba, objavljen krajem srpnja, identično nazvan, ”za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2012”, no koji se odnosi na elektroničke publikacije koje svoj kvalitetni programski sadržaj upražnjavaju izvještajima, vijestima i priopćenjima o radu Skupštine grada Zagreba. Nije naodmet spomenuti i nedavnu akviziciju Zagrebačkog Holdinga u vidu “javnih nabava – usluga”, odosno zakup medijskoga prostora u Večernjem listu i 24 sata vrijedan milijun i tristotrideset tisuća kuna. Nikada dovoljno usko određenih geografskih područja, pojma koje bi potpisao Zdenko Ljevak, predsjednik Vijeća za elektroničke medije i, naravno, ravnatelj Agencije za te iste nesretne, neupisane, uskogeografske medije.
 
Pritom je u natječaju istaknuto da portali koji se prijavljuju moraju “redovito svaki dan” obnavljati programske sadržaje “u vezi s Gradom Zagrebom”, i to “najmanje šest mjeseci kontinuirano” do dana raspisivanja natječaja. U ovome slučaju, problematika širine geografskoga područja anulirana je kvalitetnim sadržajima koji bi odabrani portali trebali obrađivati. S obzirom da se ovaj tekst objavljuje na portalu izričito fokusiranom na teme iz područja kulture, nije naodmet pogledati što gradski oci smatraju kulturnom obaviještenošću svojih građana. Tako je na portalima Zagrebancija i Dalje kultura tek stavka u rubrici scena, Tjedno i Javno kulturom se bave isključivo u vidu vijesti, PolitikaPlus obrađuje kulturu vezanu uz profitna kazališta, kina, a i turistička sezona našla je svoju statističku obradu u ovoj rubrici. Index kulturu boja u crno, ružičasto i lajk, što se može prevesti i kao scena, šoubiz te guzice i sise. Novi-Zagreb objavljuje vijesti iz kulture preuzete s portala Dalje, Zagrebancija i Večernji list, a u moru preuzetih članaka posebno se ističe i jedan autorski, naime o Operaciji Oluja Josipa Kapraljevića, glavnoga urednika portala. Na portalu MojZagreb najveći dio zauzima marketinški prostor, kultura je pokrivena kalendarom i vijestima koje ne odudaraju mnogo od onih na jedinom ”portalu za praćenje kulturnih događanja” među navedenima, UrbanCultu, gdje je aktualna vijest o Justinu Bieberu kojem je ponuđena ulogu u erotskom filmu. UrbanCult je, kako se oglašava, ipak i portal za razonodu, a prema sveprisutnoj matrici tretiranja kulture u medijima, kultura i nije ništa do razonode. Poprilično je već očito da se teme o ostvarivanju ljudskih i političkih prava, teme namijenjene djeci i mladima (ukoliko ih ne zanima samo ta i takva razonoda), teme o osobama s invaliditetom i posebnim potrebama, teme u svezi zaštite prirode, okoliša i ljudskog zdravlja, koje promiču ravnopravnost muškaraca i žena, teme u svezi kulture javnog dijaloga, koje potiču razvoj obrazovanja, znanosti umjetnosti i športa, te koje promiču medijsku pismenost, mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Period od raspisivanja natječaja do roka za podnošenje prijave iznosio je punih osam dana, od čega je četiri dana otpadalo na vikend i državne praznike. No, tko je stigao – stigao je. Milijun i dvjestosedamdeset tisuća kuna raspodijeljeno je između devet portala, čiji izbor i ne čudi, jer s obzirom na popisanih sedamdeset i osam elektroničkih publikacija u Knjizi, zbiljskom se kritikom gradskih vlasti i pravodobnim, objektivnim informiranjem o njenim postupcima i izborima, ne može pohvaliti niti jedan odabrani portal. Ponajmanje će to moći portal čija je domena registrirana na Novi Zagreb zapad zadrugu za građenje i završne radove u građevinarstvu, a na natječaj je prijavljen preko Otvorene računalne radionice Svi smo protiv koja u Zagrebu raspolaže sa sto i sedamnaest metara četvornih u vlasništvu Grada Zagreba.

Naopakom logikom Grada, na kojoj je i temeljen ovaj natječaj, nagrađeno je nepostojanje i neobrađivanje tema koje su propisane kao osnovni preduvjet natječaja. Osim usko određenih geografskih područja, na ovim se prostorima ipak ponajviše cijeni i uski pogled na stvarnost.

KP: Kako nastaje kustoski kolektiv Što, kako i za koga – WHW?

D. K.: Meni je sve to ispalo kao neki logičan nastavak. Počevši od iskustava iz 80-ih koja su se 90-ih prenijela u Arkzin pa isto tako i ovo što se iz Arkzina na prijelazu stoljeća/milenija prelilo u WHW. WHW je iniciran oko priče Komunističkog manifesta sa Žižekovim predgovorom, knjige koju je izdao Arkzin. Razmišljali smo da se napravi neki javni događaj koji bi privukao ljude i potaknuo neku javnu diskusiju oko te teme, ne samo knjige kao proizvoda na tržištu, nego oko tradicije komunizma, komunizma danas – što nam znači u ovim novim uvjetima tranzicijskog, neoliberalnog kapitalizma. Tako sam pozvao Natašu Ilić koja je s Igorom Grubićem radila na projektu Knjiga i društvo – 22%, serije performansa oko ukidanja poreza na knjige i za koji smo napravili katalog. Ja sam mislio da bi to moglo biti tako nešto, relativno manjeg opsega. Nataša je onda pozvala Anu Dević i Sabinu Sabolović da zajedno to osmisle i nakon dvije godine složile su projekt Što, kako i za koga? Izložba je održana u HDLU, predavanja u mami, a iz toga se nekako logično nastavilo s daljnjim radom. Osnovana je udruga, pridružila se Ivet Ćurlin koja se tada upravo vratila sa studija u New Yorku, dijelili smo prostor, osmislili nove projekte.

KP: 2003. godine WHW na poziv Janoslava Šabana, tadašnjeg direktora AGM-a, počinje voditi Galeriju Nova. Koliko je postojanje Galerije utjecalo na rad WHW-a u smislu vidljivosti i prepoznatljivosti? 

KP: Gotovo od samih početaka WHW je prisutan na međunarodnoj sceni. Radite projekte izvan Hrvatske. Koliko ti kao autor/dizajner, koji u tim situacijama ipak moraš komunicirati i s nekim drugim subjektima i u nekim drugim kontekstima, u tome nalaziš izazova i koliko ti to otežava rad? 

S Istanbulom je pak stvar bila potpuno drugačija. Riječ je o puno većoj organizaciji, u kojoj postoji Fondacija koja organizira Bijenale. Oni imaju i svoj marketinški odjel, direktore i podjelu poslova. Već je priličan uspjeh WHW-a što ih je uspio nagovoriti da radimo kuriranje i vizualni identitet u paketu, točnije da je vizualni identitet sastavni dio, a ne nešto što dolazi naknadno kad se projekt već postavi i kada ga samo treba nekako prezentirati publici. Meni je, naravno, bilo puno teže. Trebalo je sa svima njima komunicirati i pokušati pronaći kompromise između raznolikih zahtjeva, kustosica, umjetnika, fondacije i marketinga i na kraju krajeva mene samog kao dizajnera. Cijeli je projekt utoliko bio puno kompleksniji i više iscrpljujući u tom pregovaranju.

D. K.: Veliko je pitanje koji su to odnosi i kako ih definirati. Mislim da jedan dio problema leži u činjenici da ti odnosi često uopće nisu definirani. Npr. prilikom rada na Istanbulskom bijenalu dogovaraš posao s Fondacijom. I ti kao dizajner si u načelu slobodan sve dok ne govoriš protiv Ataturka. Ali već u nekom drugom koraku se ipak pokaže da tu postoje raznorazni obziri koje ne smiješ zanemariti. I tu je stvar dogovora i kalkulacija – koliko se može pritiskati, koliko ne, pri čemu naručitelj uvijek ima hrpu argumenata za svaki svoj ne. Ili npr. kada smo Ilić, Ruta i ja radili redizajn Večernjeg lista i Slobodne Dalmacije, situacija je bila slična, uporno ti ponavljaju: Kod nas se tako radi. Pa dobro, kod vas se tako radi sad, ali ne znači da je tako zacrtano jednom za uvijek pa da baš tako mora biti. Ali institucije su trome same po sebi.

D. K.: Spontano i intuitivno smo podijelili stvari, nikada to nismo posebno formalizirali, tako da se ja doista nekada navodim, nekada ne. Dakle, kada je riječ o kustoskom poslu onda se radi o timu 4 kustosice, a kada je nešto šire onda je to udruga WHW pa sam tu i ja i neki drugi ljudi. Nemam neki veliki problem autorstva i potpisivanja. A istina je da imam neki privilegirani položaj vizualizacije pa tako htio ne htio utječeš na to kako ljudi, naročito u inozemstvu, percipiraju i shvaćaju te projekte.

KP: Pored toga što dizajniraš promotivne i popratne materijale projekata, ti si ujedno autor dizajna pojedinih izložbi WHW-a. Kako je došlo do ovog širenja tvoga angažmana i na postav izložbi? 

U tim izložbenim projektima naglašen je diskurzivni element, više dokumentacija i govor o kontekstu nego samo izlaganje umjetničkih radova, pa tako sam dizajn izložbe ima važnu ulogu, na izvjestan način nadomješta estetski element samih umjetničkih radova.

Bez konvencionalnih hijerarhija – Dvotjednik Arkzin nije bio na tragu konvencionalnog novinarskog dizajna devedesetih godina. Dejan Kršić bio je jedan od dizajnera, a kasnije i glavni urednik.