Suočeni sa sličnim izazovima, neki su gradovi posegnuli za figurom noćnog gradonačelnika. Naziv nije novost – njegovi korijeni sežu daleko u prošlost, pa su ga tako već srednjovjekovni latinski izvori poznavali pod imenom proconsul nocturnus, a engleski pisac Thomas Dekker spominje službu “noćnog stražara”. U 19. stoljeću taj se naziv pojavio i u SAD-u, no ipak, suvremeno značenje pojma – kao glasnogovornika i zaštitnika gradskog noćnog života – najčešće se vezuje uz Rotterdam, gdje je pjesnik i džezer Jules Deelder još 70-ih godina neslužbeno prozvan “noćnim gradonačelnikom”, a taj se nadimak s vremenom pretvorio u pravu gradsku funkciju. Prvi Nachtburgemeester tako je pionirski uveden u Amsterdamu 2003. godine, a neki gradovi koji prakticiraju ovu funkciju su Berlin, Pariz, London, Zurich, Prag, Beč, Varšava, New York, Chicago, San Francisco i drugi.

Nazivi i opisi ove funkcije donekle se razlikuju od grada do grada. Tako se, na primjer, u Berlinu njihov noćni gradonačelnik prilično tehnički naziva “povjerenik za klubove”, dok London koristi poprilično flamboajantnu titulu “noćnog cara” (engl. night tzar). Noćni gradonačelnik nije policajac. Nije niti “promotor”. On je strateg i pregovarač – osoba koja sjedi za stolom s vlasnicima klubova, udrugama, stanovnicima, komunalnim službama i gradskom upravom te iz te složene dinamike izvlači funkcionalne kompromise.

Noćni gradonačelnik zagovornik je i katalizator – netko tko se bori da nezavisni glazbeni prostori ne nestanu pod pritiskom tržišta, gentrifikacije ili stanodavaca, da radno vrijeme klubova bude usklađeno s potrebama susjedstva, a ne s hirovima inspektora, te da se sigurnost u kasnim noćnim satima ne svodi na nadzorne kamere i uniforme, nego i kvalitetno osvjetljenje, funkcionalni javni prijevoz te socijalne programe. Otkako je ovu funkciju uveo, Amsterdam je u nekoliko godina drastično smanjio broj pritužbi vezanih uz noćni život, dok su istodobno prihodi iz noćne ekonomije porasli. Berlin je otišao korak dalje, kada je njemački Bundestag 2021. izglasao odluku kojom su noćni klubovi proglašeni kulturnim institucijama, što je bio rezultat višemjesečne kampanje organizacije Clubcommission, koji su u parlamentu lobirali protiv sve učestalijeg zatvaranja klubova.

Noćna kultura kao javni interes

Tena Šarčević – organizatorica konferencije Rejvitalizacija i novinarka koja godinama pokriva teme noćnog života – osvrće se na ovaj zaokret od pogrešne perspektive prema kojoj se noćni život tek “tolerira” prema onoj u kojoj se strateški razvija kao sastavni dio kulturne infrastrukture grada: “Vjerujem da bi uvođenje takve funkcije značajno pridonijelo strukturiranju i destigmatizaciji noćnog života. To bi istovremeno bio i simboličan potez koji bi pokazao da Grad brine o ovoj branši, ali i konkretan alat za upravljanje. Umjesto moralnih panika oko buke i ‘nereda’, imali bismo osobu ili ured koji se bavi konkretnim podacima, medijacijom i dugoročnim planiranjem.”

Šarčević pritom nabraja konkretna područja koja bi takva funkcija pokrivala: pametno zoniranje grada i regulaciju radnog vremena u zonama, sigurnost u klubovima i harm reduction, javni prijevoz noću, zaštitu radničkih prava u često prekarnoj noćnoj smjeni, osiguravanje jasnih mehanizama korištenja javnih prostora za kulturna događanja i tome slično. Uz nabrojano, uvođenje ove funkcije značilo bi simboličko priznavanje noćne kulture kao legitimnog dijela urbanog identiteta, a ne kao problema koji treba kontrolirati.

Smatra da bi jedna od bitnijih uloga funkcije zagrebačkog noćnog gradonačelnika bila artikulacija noćnog života kao legitimnog područja javnog interesa. Napominje kako danas zagrebačku scenu dobrim dijelom nose mali kolektivi, nezavisne organizacije i pojedinci koji proizvode sadržaj visoke kulturne vrijednosti, ali djeluju izvan institucionalnih okvira i često u prekarnim uvjetima, snagom vlastitog entuzijazma i dobre volje.

“U tom smislu, noćni gradonačelnik mogao bi imati važnu zagovaračku ulogu prema Gradu – ne samo u simboličkom priznavanju scene, nego i u razvoju konkretnih mehanizama podrške. Jedan od njih bio bi uspostavljanje namjenskog, dostupnog fonda za noćnu kulturu, koji ne bi nužno morao biti velik da bi bio transformativan, a njegova bi vrijednost bila u prepoznavanju i stabiliziranju scene koja već postoji, ali funkcionira u uvjetima stalne nesigurnosti. Time bi se stvorio prostor za kontinuitet, profesionalizaciju, hrabrije programe i dugoročniji razvoj, umjesto pukog preživljavanja od događaja do događaja.”

Detaljniju analizu trenutnog stanja zagrebačkoga noćnog života pod nazivom Zagreb Night-Time Economy: Hit or Myth prošle je godine proveo Institut za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), a ovo je istraživanje uvod u četverogodišnji europski projekt NITIES, koji IRMO i Grad Zagreb provode u partnerstvu s nekoliko drugih europskih gradova. Projekt je vrijedan gotovo 1,83 milijuna eura a za cilj ima napokon uvesti noćni život u kulturnu politiku Zagreba, učeći od primjera poput Berlina, Londona i Vilniusa. Kako će se projekt u Zagrebu manifestirati ostaje nam za vidjeti u narednim godinama.

Zagreb raspolaže svim preduvjetima za sličan model. Ima relativno razvijenu noćnu scenu, povijest noćnog života, talentirane ljude, kultna mjesta i klubove koji ga čine atraktivnim. Ono što Zagreb i dalje nema jest političku i pregovaračku funkciju koja će sve skupa objediniti u koherentnu priču. Bez sustavnog pristupa, Zagreb noću djeluje po principu nadglasavanja i nasumičnosti. Stanovnici se žale zbog buke, ugostitelji zbog restrikcija, umjetnici zbog gentrifikacije, gosti zbog cijena, i tako u krug… Razlog tome nisu samo financije, nego i izostanak infrastrukture i gradske kulture koja ih prepoznaje. Grad koji nema nekoga da sustavno promišlja noćnu kulturu kao ozbiljnu temu šalje jasnu poruku kako mu to nije prioritet.

Noćna ekonomija nije samo zabava

Noć je “treća smjena” grada, a noćna ekonomija dakako nije samo zabava. Ona uključuje opskrbne lance, čišćenje i održavanje ulica, noćne radove i niz “nevidljivih” poslova koji omogućuju da grad od jutra nadalje funkcionira. Ti sustavi često su neprepoznati u urbanim promišljanjima, iako su ključni za život grada. Istovremeno uz klubove, rade i bolnice, dostave, logistika, hoteli, komunalne službe, i mnogi drugi. Ti sustavi nisu usklađeni po pitanju prijevoza, sigurnosti, radnih uvjeta… Upravo u kontekstu ove problematike, noćni gradonačelnik dobiva smisao – kao koordinator koji povezuje sektore koji inače djeluju paralelno, slijepo i bez zajedničke strategije.

Jana Perković, istraživačica u polju strateškog planiranja i dizajna i doktorandica Sveučilišta u Melbourneu, zajedno sa svojim tadašnjim mentorom i kolegama pri Melbourne School of Design pokrenula je 2019. godine policy studio pod imenom Night Shift (Noćna smjena) – projekt koji je označio početak njenog sustavnog istraživanja noćne ekonomije.

Ono što je započelo kao akademska radionica ubrzo je preraslo u složeni istraživački projekt koji danas, pod okriljem Melbourne Centre for Cities, okuplja noćne gradonačelnike iz cijelog svijeta, surađuje s industrijskim stručnjacima na podizanju tzv. “noćne pismenosti” u urbanom planiranju te savjetuje gradske vlasti o složenim pitanjima koja noć donosi sa sobom: od glazbene i ugostiteljske scene te noćnih radnika u zdravstvu, dostavi i beskućničkim službama, do problema seksualnog uznemiravanja u ugostiteljstvu i noćnog kriminala.

Kako ističe Perković, “noćna ekonomija često je nevidljiva i podcijenjena, ali značajna: mnogi stanovnici rade nakon zalaska sunca, u područjima kao što su ugostiteljstvo, zabava, logistika, zdravstvo, promet. Ova radna snaga često se zanemaruje i slabo razumije uglavnom zbog nedostatka podataka. Kada i postoji interes, on ostaje na vrlo vidljivim područjima zabave i ugostiteljstva, a previđa rad vezan za održavanje i javne usluge, kao i volonterski i neformalni rad.”

Posebno upozorava na ranjivost samih noćnih radnika koji se nerijetko suočavaju s raznim problemima, poput prekarnog zaposlenja, specifičnih zdravstvenih rizika, izloženosti određenim vrstama kriminala, poteškoćama prilikom putovanja do radnog mjesta itd. Ovi izazovi naglašavaju potrebu za hitnim uvođenjem inovativnih rješenja koja će radnicima osigurati bolju zaštitu, unaprijediti sigurnost na radnom mjestu te omogućiti da se noćni rad primjerenije vrednuje i sustavno uključi u gospodarsko i prostorno planiranje.

Pitanje sigurnosti, dakako, šire je od policijskog nadzora: gdje se i kako ljudi kreću kroz grad u kasnim noćnim satima, koliko su javni prostori i prolazi osvijetljeni, postoje li sigurne rute i pouzdan javni prijevoz? Grad može biti siguran, bez da pritom postane restriktivan – ali to traži pomno planiranje, a ne ad hoc intervencije. Jedan od najvećih noćnih problema svakako je i mobilnost. Nakon ponoći, javni prijevoz postaje rijedak ili nepouzdan, a bez funkcionalnog noćnog prijevoza – grad se fragmentira.

Perković dodaje kako sustavi upravljanja noćnim radom formalno mogu biti strukturirani kao komisije, vijeća, odbori ili gradonačelnici, kako unutar gradskih struktura tako i kao neovisni subjekti, a njihov opis poslova obuhvaća savjetovanje donosioca odluka, zastupanje različitih dionika, promicanje suradnje i višestrano umrežavanje gradske uprave, industrije i građana. Ono ključno, ističe Perković, jest da takvo upravljanje noćnom ekonomijom bude uključivo i orijentirano na dijalog, te integrira glasove različitih skupina u urbano planiranje i politiku.

Ideja noćnog gradonačelnika tako nije nekakav simbolički dodatak ili nepriuštivi luksuz, nego ozbiljan alat upravljanja gradom koji shvaća da mu noć ne bi trebala biti problem koji valja kontrolirati, već resurs koji treba razvijati. Zagreb ima potencijal, ali mu evidentno nedostaje strateški okvir za upravljanje noćnom ekonomijom, stoga se trebamo nadati da će u skorijoj budućnosti aktualna gradska uprava ovaj propust nadoknaditi. Dok mnogi gradovi u Europi već dugi niz godina imaju svoje “šefove noći”, Zagreb i dalje (doslovno i preneseno) tapka u mraku. Pitanje više nije je li ideja noćnog gradonačelnika dobra, već zašto je i dalje ignoriramo?

Tekst je objavljen u sklopu projekta Kulturni hodogram, sufinanciranog potporom male vrijednosti Grada Zagreba za proizvodnju i objavu programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.