Ovogodišnji je Motovunski festival otvoren projekcijom filma Loša kosa Mariane Rondón, redateljice, scenaristice i vizualne umjetnice rođene u Venezueli. Projekcija je rezultat suradnje festivala s Queer Zagreb Sezonom koja je započela prošle godine prikazivanjem filma Adelin život Abdellatifa Kechichea, a nastavila se ove godine južnoameričkom pričom o djetinjstvu čiji glavni lik, devetogodišnji Junior, ima “lošu frizuru” koju želi želi izravnati za fotografiju u školskom albumu po uzoru na jednog pop pjevača. Priča o potrazi za identitetom i žudnjom koju dječak još uvijek ne razumije, prisutnoj homofobiji u kulturi mačizma, siromaštva i nasilja isprepletena je s vizualnim prikazom prenapučenog Caracasa, ulica zagušenih prometom i modernističkih blokova zgrada kao neadekvatnim odgovorom na krizu gradskog stanovanja.

U popodnevnim satima pretposljednjeg dana festivala organiziran je razgovor o suvremenoj turskoj kinematografiji na kojem su sudjelovali redatelji Yusuf Pirhasan (Posljednja postaja oslobođenje) i Mahmut Fazil Coşkun (Kriva krunica, Yozgat blues). Poveo se zanimljiv razgovor o razlici i odnosima između turskog mainstream komercijalnog filma i nezavisnog art filma, istaknut je veliki nesrazmjer između sredstava financiranja koja se za njih izdvajaju, a kad se povela priča o turskim sapunicama, Coşkun je zaključio da je razlika u uvjetima rada, doživljaju umjetničkog proizvoda i popularnosti odnosno gledanosti komercijalnog i nezavisnog filma jednaka odnosu između sapunica i kino repertoara. Uvodeći temu prosvjeda koji su prošle godine uzdrmali tursko društvo te odnosa vlasti prema  umjetničkom prikazu stvarnosti, Pirhasan smatra da je od cenzure, odnosno pritiska odozgo, u filmskom svijetu prisutnija autocenzura, izbjegavanje direktnog bavljenja uzrocima društvenih problema.

Direktor festivala Igor Mirković i selektorica glavnog programa Milena Zajović isti su dan vodili zainteresirane posjetitelje kroz festivalsku povijest, motovunske lokalitete i uspomene. “Tajna povijest festivala” i nije toliko tajna jer je Motovun prekriven tablama s natpisima o tome gdje se i što dogodilo proteklih godina, no u vođenoj turi mogli smo saznati i nešto novo, poput anegdote iz 2008. godine kada je zemlja partner festivala bila Rusija, a kolege filmaši ponijeli su sa sobom oko stotinu filmova. S obzirom da festival nije imao kapacitet prikazati ih sve, organiziran je poseban šator samo za njihove projekcije. To je ujedno bio prvi i posljednji put da su filmovi na festivalu prikazivani u šatoru.

Festival će u kinu Trg zatvoriti talijanski Ljudski kapital Paola Virzija, priča o dobrostojećoj obitelji koja ne preže ni od čega da bi održala svoju društvenu poziciju, te u kinu Billy Broj 55 Kristijana Milića, najbolji film ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala. Pobjednika motovunskog festivala publika će moći pogledati u kinu Billy u 23.30, istovremeno s reprizom Završnog reza, filma-eseja poznatog mađarskog redatelja Györgyja Pálfija, u kojem koristi antologijske scene iz oko petsto poznatih filmova i montirajući ih stvara novu filmsku priču. Ovaj film-mozaik jedinstvena je posveta čaroliji sedme umjetnosti i najprimjereniji način zatvaranja filmskog festivala. Zapravo, festival će zatvoriti Kolektif Istanbul, šesteročlani sastav koji svoj zvuk crpi iz tradicionalne etno glazbe Istočne Europe uz elemente modernog popa, a koji će zaokružiti ovogodišnje predstavljanje zemlje partnera Turske, glasno i energično. Naočale za gledanje možete ostaviti kod kuće.