Dan kasnije, u utorak ujutro, jedna od organizacija koje se u posljednje vrijeme redovito nalaze na meti napada s političke desnice, Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR), evakuira svoj ured na zagrebačkoj Trešnjevci. U kuverti otvorenoj na radnom stolu nalazi se bijeli prah i poruka “neurotoksin”. Slijedi poziv policiji, očevid, potom i uključivanje postrojbe za nuklearno-biološko-kemijsku obranu. Ubrzo se utvrđuje da je riječ o bezopasnoj tvari, izbjeljivaču brašna. No važnije od same supstance jest poruka koju ona nosi, kao čin zastrašivanja upućen organizaciji koja se bavi ljudskim pravima i suočavanjem s nasljeđem ratova devedesetih.

Treći čin dolazi već u četvrtak. Na adresu Inicijative, koja je samo dva dana ranije bila meta prijetnje, stiže novi napad, ovog puta iz samog vrha vlasti. Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved javno proziva organizaciju zbog Erasmus+ programa koji provodi pod nazivom Kad kažeš Oluja, zamišljenog kao prostor susreta mladih iz Hrvatske i Srbije i razmjene različitih iskustava i sjećanja na rat. Dok ga YIHR predstavlja kao “prvi primjer strukturiranog dijaloga o ratu među mladima iz poslijeratne generacije”, u priopćenju Ministarstva program se opisuje kao pokušaj “izgradnje lažnog narativa” koji “vrijeđa dostojanstvo hrvatskih branitelja i svih stradalnika iz Domovinskog rata”, uz kategoričko odbacivanje ideje da Operacija Oluja može biti promišljana i kao iskustvo koje uključuje dimenziju stradanja i traume srpskih civila.

Tako smo u par koraka stigli do prepoznatljivog obrasca obračuna s neistomišljenicima koji pratimo već neko vrijeme, a koji kreće s delegitimiranjem svake kritike, potom se prelijeva u anonimno zastrašivanje, da bi završio institucionalnim discipliniranjem. Možda bi i vladajući prepoznali da svojim napadima potvrđuju ono na što upozoravaju izvještaji o rapidnom rasapu demokratskih standarda, da nisu zalijepljeni (p)ocrnjenom Hrvatskom. 

Na tu razinu političke instrumentalizacije institucija pažnju su skrenuli i članovi Inicijative, ukazujući u svom odgovoru ministru Medvedu na činjenicu da je reakcija Ministarstva, gotovo od riječi do riječi, u isto vrijeme objavljena i na kanalima Mladeži HDZ-a. Takva podudarnost, kažu, briše granicu između javne institucije i političke stranke, pretvarajući ministarstvo iz tijela koje bi trebalo pružati podršku građanima u instrument političkog obračuna. Istaknuli su pritom i ulogu ministra “koji, u ozračju prijetnje i pritisaka na organizaciju civilnog društva, dodaje ulje na vatru i čini situaciju još manje sigurnom.”

U nastavku odgovora razgrađuju ključne teze Ministarstva, prije svega optužbu o “lažnom narativu”, koja se u konkretnom slučaju odnosi na tvrdnju da njihov program izjednačava agresora i žrtvu te zanemaruje hrvatske žrtve. Takvu interpretaciju odbacuju, podsjećajući na dugogodišnji rad na mjestima stradanja i brojne programe koji uključuju komemorativne prakse i učenje o ratnim zločinima, uz naglasak na priznavanju svih žrtava i odgovornosti, bez obzira na njihov nacionalni predznak. 

Ministar se, naravno, mogao i izravno informirati o programu i radu Inicijative, no ne iznenađuje što to nije učinio, s obzirom na to da se činjenice o djelovanju civilnog društva sve češće podređuju političkom pozicioniranju na desnici. U tom smislu Inicijativa jasno prepoznaje politički okvir u kojem se ovaj napad odvija, pokazujući kako se rasprava o Oluji i njezinim posljedicama u javnom prostoru koristi za proizvodnju podjela: “Vidimo da nastojite prebaciti odgovornost s HDZ-a na hrvatske ratne veterane i na taj ih način iskoristiti za pranje obraza stranke. Kod nas, a ni kod hrvatske javnosti, to vam neće proći.”

Da neće biti taoci jedne istine i jedne interpretacije povijesti, poručuju i iz inicijative Za Hrvatsku slobode u reakciji na istup Ministarstva hrvatskih branitelja. Upozoravaju pritom da ovakvo djelovanje državne institucije predstavlja pritisak na civilno društvo i pokušaj sužavanja prostora za javnu raspravu, pri čemu se Ministarstvo pozicionira kao svojevrsni “arbitar povijesti”. Umjesto poticanja dijaloga, ističu, ovakve reakcije dodatno produbljuju društvene podjele i učvršćuju dominantni narativ u kojem se svako odstupanje proglašava neprihvatljivim. U takvom okviru, upozoravaju, svaka rasprava o odgovornosti ili civilnim žrtvama riskira biti označena kao “lažni narativ”, čime se sužava prostor za kritičko suočavanje s prošlošću.

Kad je riječ o kritičkom promišljanju nedavne prošlosti, vrijedi se vratiti i samom programu koji je bio povod napada: Kad kažeš Oluja, kako ističu iz Inicijative, rezultat je suradnje mladih i stručnjaka iz Hrvatske i Srbije te uključuje različite perspektive – od institucionalnih do osobnih – s ciljem da sudionicima omogući bolje razumijevanje složenosti događaja i njihovih posljedica. Prijave za sudjelovanje otvorene su do 8. travnja za one koji su zainteresirani za slojevito sagledavanje prošlosti i formiranje vlastitih stavova.

Na natječaj se mogu prijaviti svi mladi autori i autorice u dobi od 18 do 30 godina, bez obzira na obrazovanje, zanimanje ili prethodno iskustvo, a otvoren je za interdisciplinarne, osobne, eksperimentalne i kreativne pristupe. Prihvaćaju se eseji, istraživački radovi, kritike i analize, osobne refleksije i svjedočanstva, književne, hibridne i kreativne forme te tekstovi koji spajaju teoriju, umjetnost, aktivizam i životno iskustvo.

Teme mogu uključivati (ali nisu ograničene na): povijesne i suvremene manifestacije fašizma, zaštitu ljudskih prava i sloboda, revizionizam i politizaciju povijesti, diskriminaciju, isključivanje i nasilje nad manjinama, govor mržnje u javnom prostoru i na internetu, solidarnost, otpor i građansku hrabrost, kulturu sjećanja i kulturu solidarnosti, umjetničke i aktivističke prakse u antifašističkom kontekstu, vlastita iskustva s nepravdom, otporom i borbom za ravnopravnost.

Svoj rad i ostale upite možete poslati u .docx formatu putem e-maila croatia@yihr.org. U prijavi je potrebno priložiti ime i prezime, dob, grad, e-mail kontakt i kratku biografsku bilješku (do 500 znakova). Tehničke upute i smjernice možete pronaći ovdje.

Radovi izabrani za objavu na platformama MAZ-a i YIHR-a bit će honorirani. Puni tekst poziva pročitajte ovdje.

Rok za prijavu je 15. veljače.

Jedna je usmjerena na pokretanje (zasad neformalne) Studentske unije za ljudska prava kao platforme za angažman studenata/ica u edukaciji i aktivizmu za ljudska prava, a druga na osnivanje Vijeća ili Komisije za ljudska prava koja smjera okupiti istaknute javne ličnosti sa watchdog svrhom.

Očekivani angažman je 5-10 sati tjedno (po poziciji), a visina honorara i model ugovaranja bit će dogovoren u postupku pregovora (studentski ugovor, ugovor o djelu, sporazum i plaćanje preko računa obrta/tvrtke, a u iznimnim okolnostima ili nakon nekoliko mjeseci postoji mogućnost i ugovora o radu). 

Za sudjelovanje u natječaju nema formalnih uvjeta, a na prijavu se posebno pozivaju mladi ljudi koji vjeruju da imaju znanja i vještine potrebne za rad na društveno i politički značajnim stvarima, kao i želju pridonijeti jačanju sustava zaštite ljudskih prava i građanskih sloboda u Republici Hrvatskoj.

Prijave se vrše putem online obrasca i slanjem životopisa na adresu croatia@yihr.org. Puni tekst natječaja dostupan je na poveznici.

Prijave ostaju otvorene do finalizacije dogovora o suradnji što će organizacija navesti na službenoj stranici.

Grupu su, kako je Jutarnjem listu objasnila jedna od privedenih, zagrebačka kustosica Ana Kovačić iz WHW-a, policajci u civilu dočekali u hotelu te priveli u neoznačenim autima, bez objašnjenja razloga za ovakav postupak. U PU Novi Beograd zadržane_i su na ispitivanju više sati. Na koncu su primorane_i da potpišu dokument, odnosno rješenje na srpskom jeziku i ćirilici, u kojem je, kako prenosi NKSS, navedeno da se donosi “uz mišljenje državnog organa nadležnog za zaštitu bezbednosti Republike Srbije, kojim je utvrđeno da boravak imenovane/imenovanog, državljanke/državljanina (…) predstavlja neprihvatljiv bezbednosni rizik u Republici Srbiji.” Tim je rješenjem privedenima naloženo da u roku od 24 sata napuste državu, u koju im je zabranjen ulazak idućih godinu dana.

U svom priopćenju, NKSS poziva javnost “da ovaj događaj shvati kao znak da više ne sme biti tolerantna prema ovakvom delovanju vlastodržaca i da u ovom činu vidi dokaz njihove panike pod pritiskom opšte društvene pobune. Kukavički, protivzakoniti i podli tretman kolega iz civilnog sektora iz zemalja u našem susedstvu opasan je pokušaj jačanja narativa o stranim agentima, plaćenicima i tajnim službama čija je namera zastrašivanje građana i građanki Srbije”, poručuju.

“Kao zajednica slobodnih i solidarnih radnika i radnica u kulturi, medijima i oblasti ljudskih prava, šaljemo poruku svim svojim kolegama i koleginicama širom sveta, a posebno komšijama, da ćemo dati sve od sebe da se ovo više nikada ne ponovi. Odbijamo da prihvatimo da najplemenitije vrednosti – saradnja, poštovanje, solidarnost i uvažavanje – koje promovišemo zajedno s ogromnim brojem kolega iz regiona, bivaju diskriminisane, kažnjavane, sankcionisane, a naši gosti, saradnici i prijatelji privođeni, maltretirani i izbacivani iz naše zemlje bez ikakvog razloga i objašnjenja. Dosta je bilo žrtava i trauma od ratnohuškačke nacionalističke politike ovih istih vlasti koje su nas tokom čitavih devedesetih kao i ovih poslednjih trinaest godina sramotile pred regionom i svetom”, stoji u priopćenju koje zaključuju tražeći od države Srbije da se ispriča svim privedenim kolegicama_a i njihovim zemljama, te da poništi “sramna rešenja” Ministarstva unutrašnjih poslova RS.

Na protupravne prakse te zastrašivanje stranaca u Srbiji upozorila je koji dan ranije i Inicijativa mladih za ljudska prava. U apelu upućenom 17. siječnja, reagirali su na “javnu klevetničku akciju” u emisiji televizije Informer u kojoj je gostovao ratni zločinac Vojislav Šešelj, gdje su pokazane preslike osobnih dokumenata niza hrvatskih državljana_ki uz tvrdnju da “obučavaju kolovođe protesta”. Među osobama koje su bile meta ovog huškanja nalazili su se aktivistkinja Inicijative, novinari hrvatskih medija i drugi.

“Iako se radi o kleveti i iznošenju sasvim netočnih informacija o obučavanju prosvjednika, ovo je zapravo najmanje važan dio ovog incidenta. Važniji aspekt je što je ovime Republika Srbija pokazala da njezine institucije (više) ne djeluju na način vođen i ograničen zakonom, odnosno, da je zakonitost institucija dovedena u pitanje i da je vladavina prava u Republici Srbiji ozbiljno ugrožena”, tvrde.

“Naime, s obzirom da se među osobama čiji su osobni dokumenti prikazani u programu ove televizije nalaze oni koji su različitim poslovima putovali u Srbiju i odsjedali u različitim smještajima, postavlja se pitanje kako su preslike osobnih dokumenata dospjele do osuđenog ratnog zločinca i Informera, jesu li tamo dospjele institucionalnim kanalima te jesu li proslijeđeni s graničnih prijelaza u Republiku Srbiju”, stoji u priopćenju Inicijative, koja je srpskim, hrvatskim i institucijama Europske unije uputila niz zahtjeva usmjerenih obustavi, sankcioniranju i osudi ovakve prakse.

U međuvremenu je ovakvo protuzakonito objavljivanje osobnih dokumenata u srpskim medijima osudila i Europska komisija, poručivši da je takva praksa neprihvatljiva te da će EU pozorno pratiti razvoj situacije.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Horizonti promjene koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Poziv je otvoren za sve studente_ice, mlade profesionalce_ke i aktiviste_kinje koji imaju izraženi interes za ljudska prava i tranzicijsku pravdu, žele više naučiti o ratnim zbivanjima devedesetih i njihovim posljedicama te se angažirati u poticanju na odgovorno suočavanje s prošlošću.

Ukoliko se pronalazite u navedenom, prijavite se za stažiranje u Inicijativi mladih za ljudska prava – jednoj od vodećih regionalnih mreža u području zagovaranja ljudskih prava i implementacije mehanizama tranzicijske pravde, promicanja pomirenja i regionalne suradnje.

Kriteriji za prijavu:

• mladi od 18 do 30 iz Hrvatske
• dostupnost 10-20 sati tjedno (podložno dogovoru)
• interes za rad u polju ljudskih prava, tranzicijske pravde, ratova devedesetih, društveni angažman
• posvećenost ciljevima, vrijednostima i misiji koju zagovara Inicijativa mladih za ljudska prava

Trajanje i termini pripravništva: 

• do dva mjeseca (120 h) 
• rujan/listopad – studeni/prosinac 2024. / rok za prijavu: 1. rujna
• prosinac 2024. – siječanj 2025. / rok za prijavu: 1. studenog
• siječanj – ožujak 2025. / rok za prijavu: 1. prosinca

Prijave se šalju putem e-maila na adresu croatia@yihr.org

Prijava treba sadržiti životopis i odgovore na sljedeća pitanja (max. 1000 riječi):

1.  Što vidiš kao ključni problem (ili više njih) u načinu odnošenja prema ratovima devedesetih u Hrvatskoj? 
2.  Zašto je važno raditi na suočavanju s prošlošću u Hrvatskoj?
3.  Što te motiviralo da se prijaviš na pripravništvo i čime bi se volio/la baviti za vrijeme njegovog trajanja? 

Potrebno je naznačiti za koji termin (ili termine) se želite prijaviti. Nakon završetka prijava slijedi online ili uživo intervju.

Više informacija o natječaju možete pronaći ovdje.

Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska ima sjedište u Zagrebu, no svoje programe ostvaruje i u drugim djelovima Hrvatske, pogotovo u područjima koja su pogođena posljednjim ratom. Članovi Inicijative su mladih aktivisti za ljudska prava, pravnici, novinari, studenti, pisci, istraživači i stručnjaci iz područja tranzicijske pravde i međunarodnih odnosa iz Hrvatske i ostalih zemalja regije. Inicijativa također ima i aktivističke baze u mnogim gradovima.

Početkom studenoga prošle godine Grad Zagreb je raspisao natječaj za izradu umjetničkog rješenja spomenika dr. Franji Tuđmanu na lokaciji Trga dr. Franje Tuđmana u Zagrebu. Natječaj provodi Udruženje hrvatskih arhitekata. S obzirom da se radi o značajnoj, ali kontroverznoj figuri nedavne hrvatske povijesti, Inicijativa mladih za ljudska prava smatra važnim o ovom pitanju pokrenuti javnu raspravu jer se “o političkom i društvenom nasljeđu Franje Tuđmana otvoreni javni dijalog ne vodi, već se nameće jednostran pogled na njegov politički rad i nasljeđe”.

O “alternativnom natječaju” za umjetničko rješenje spomenika koji je Inicijativa raspisala, a koji je otvoren do 1. ožujka, razgovaramo s programskim direktorom Inicijative Marijom Mažićem.

KP: U raspisu natječaja naveli ste da je natječaj Grada Zagreba dio procesa nametanja jednostranog pogleda na političko i društveno nasljeđe Franje Tuđmana. Gdje još u hrvatskom društvu prepoznajete takva nastojanja?

M.M.: Tako je. Ovu smo tendenciju prepoznali u natječaju čiji tekst čak ističe kako o Tuđmanovu nasljeđu nije potrebno dvojiti. Slična ili ista nastojanja prepoznajemo u obrazovnom sustavu koji ne potiče kritičko mišljenje već samo nekritičko usvajanje narativa, a što držimo posebno problematičnim i dugoročno štetnim. Nadalje, ove tendencije prepoznajemo u činjenici da gotovo sve parlamentarne stranke, kako desne, tako i lijeve orijentacije, brane Tuđmanovo nasljeđe. Nijedna vlada dosad nije iskoristila priliku da adekvatno odgovori na niz negativnih elemenata nasljeđa 1990-ih. Konačno, u javnom je diskursu, naročito u mainstream medijima, vrlo rijetko prisutna kritika nedemokratičnosti i masovnih kršenja ljudskih prava za koje je odgovoran Franjo Tuđman i njegov režim.

KP: Osmislili ste alternativni natječaj s ciljem poticanja javne debate i obilježavanja sjećanja na neka od najmračnijih razdoblja moderne hrvatske prošlosti. U Hrvatskoj je trenutno mnogo spomenika Franji Tuđmanu, no niti jedan se ne referira na njegovu vladavinu kao mračno razdoblje. Kako općenito gledate na spomenike, plastiku u javnom prostru koja bi na neki način trebala predstavljati duh vremena jedne zajednice?

M.M.: Spomenici su iznimno važan element društvenog života. Spomenicima, između ostaloga, društvo oblikuje svoju sadašnjost referirajući se na prošlost i prošle tendencije. Ovo je pitanje određivanja identiteta jednoga društva. Ono što obilježavamo, komemoriramo i čega se sjećamo vrlo jasno svjedoči o viziji društva koje imamo ili želimo imati. Inicijativa se dugo bavi sjećanjem i memorijalizacijom. Uz Spomen područje Jasenovac, članovi smo Međunarodne koalicije mjesta sjećanja. Vodimo regionalni projekt Youth Memories gdje mladi iz regije aktivno konzumiraju spomeničku baštinu analizama i intervencijama u svrhu doprinosa pomirenju i suradnji te izgradnji demokratskih i otvorenih društava u regiji. Zagovaramo osnivanje Muzeja sjećanja na civilne žrtve rata u Petrinji iz uvjerenja kako civilne žrtve i njihove porodice zaslužuju naše sjećanje i suosjećanje. Tražili smo imenovanje Naselja sjećanja u Zagrebu, u kojem bi ulice i park bili nazvani po obitelji Zec, Milanu Levaru, Josipu Reihl-Kiru, Slobodanu Budaku i Vladimiru Primorcu. Odbor za imenovanja Skupštine Grada Zagreba prihvatio je potonja tri prijedloga, a odbio prva dva iz slabo argumentiranih razloga, a što mi vidimo kao tendenciju nametanja jednostranih narativa i poricanja. No, upravo su ove debate važne kako bismo kao društvo stalno radili na unaprijeđenju i izgradnji svoga identiteta. Mi želimo otvoreno društvo u kojem nema tabu tema, u kojem se obilježavaju žrtve, a osuđuju zločini. Želimo društvo u kojem mladi prepoznaju poštivanje ljudskih prava kao vrijednost.

KP: Podnijeli ste zahtjev premijeru Tihomiru Oreškoviću, kao članica Europske antirasističke mreže (European Grassroots Antiracist Movement – EGAM), da povuče imenovanje Zlatka Hasanbegovića i Mire Crnoje ministrima zbog straha od represije i relativizacije antifašizma. Vidite li još neke probleme koji bi mogli nastati iz ministriranja spomenutog dvojca?

M.M.: Drago nam je da je ministar Crnoja smijenjen, iako je žalosno što nije smijenjen zbog najave represivnog alata, već iz drugih razloga. Ministar Hasanbegović je velika civilizacijska sramota ove Vlade. On je poricatelj Holokausta i povijesni revizionist, a uz to nije uopće stručan u resoru koji mu je dan. On je najjasniji znak da je ova Vlada usmjerena na nametanje sramotnih ideoloških i vrijednosnih pozicija. Ova je naša reakcija, uz podršku više desetina organizacija za ljudska prava iz cijele Europe, bila izraz građanske sramote koliko i zagovaračka pozicija. Dok god on obnaša ovu ili bilo koju drugu funkciju u hrvatskoj egzekutivi, Hrvatska će i unutar zemlje i u međunarodnim odnosima biti viđena kao retrogradna, ideološki zaluđena država čija su kulturna i društvena nastojanja suprotna vrijednosnim tekovinama europskoga kruga. To je samo po sebi problem, ali i uzrok niza drugih problema.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Povorka će krenuti u 12 sati s Trga Ante Starčevića Ribarskom ulicom do Promenade. Promenadom će se kretati do Ulice Vjekoslava Hengla iz koje će preko Sakuntala parka i Lučkog prilaza ući u Kapucinsku ulicu kojom će doći do Trga s kojeg je krenula i završiti šetnju. Organizacijsku bazu povorke čine udruga LiberOs, Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) te zainteresirani pojedinci koji su se odazvali javnom pozivu za organizaciju. 

Vođeni idejom “da je vrijeme prikladno za Pride za istim ne bi bilo potrebe”, organizacijski je odbor odlučio pokrenuti ono što se i u Splitu smatralo nemogućim i ono što Rijeka nije uspjela. O pripremama povorke, problemima s kojima su se susreli i atmosferi u Osijeku razgovarali smo sa Slavicom Kotarac iz udruge LiberOs. “Pripreme su tekle relativno glatko, barem što se tiče suradnje s gradom i policijom. Najveći problem s kojim smo se susreli je bio pokušaj sabotaže od jedne skupine ljudi koji s LGBT zajednicom nemaju veze, ali se ipak tako predstavljaju. Spomenuti su, naime, poslali anonimno pismo svim LGBT udrugama u Hrvatskoj u kojem pozivaju na bojkot. Na svu sreću, Iskorak nam je proslijedio to pismo pa smo mogli adekvatno reagirati. Naša predsjednica Mirna Zlatić napisala je odgovor koji se nalazi na gay.hr-u i koji je naišao na podršku forumaške zajednice”.

Iz LiberOsa ističu da imaju i potporu udruga poput Zagreb Pridea, splitskog Rišpeta i riječkih LORI: “Dok nam neki od njih nude konkretnu pomoć, drugi nas savjetuju sukladno vlastitim iskustvima s organizacijom prajda”. Ipak, s druge je strane lokalna zajednica: “Da nas građani podržavaju, potrebe za Prideom ne bi bilo. Ironično, iako su mladi ti koji bi trebali promovirati toleranciju, uglavnom nas podržavaju njihove bake, pod uvjetom da su rodom iz Osijeka ili nekog većeg grada. Osijek je prije rata bio poznat kao tolerantan grad i oni koji ga se sjećaju kakav je bio tada ne mogu se načuditi ovoj provali mržnje i netolerancije koja se slijeva u njega unazad dvadeset godina. Unatoč slaboj podršci građana, suradnja s gradom bila je odlična, izuzev mizerne financijske potpore”. To konkretno znači da im je Grad dodijelio 5000 kuna, a iz udruge ističu da im je posebno važan humanitarni karakter povorke koji se odnosi na osječke beskućnike. “Status beskućnika u Hrvatskoj loše je reguliran, kao što je donedavno bio slučaj s bračnim odnosima među LGBT populacijom. Također, mnogi pripadnici te populacije posvjedočili su da su izbačeni iz svojih domova nakon što se saznalo za njihovu seksualnost”.

Osijek je specifičan i po tome što LGBTIQ zajednica postoji samo u naznakama. “Većinom su ljudi razasuti po malim, privatnim grupicama. Jedini organiziraniji oblici zajednice smo mi, LiberOs, i Gay Osijek, grupa na facebooku koja okuplja muškarce homoseksualne orijentacije. I zato je između ostaloga Osijeku potreban Pride. Veliki poduhvat za cijelu zajednicu, a ne samo one zainteresirane za aktivizam. Pride je za svakog pripadnika zajednice događaj koji će svojim kontinuitetom povećavati vidljivost i polako, ali sigurno mijenjati mentalitet Osijeka. Prijavili smo 200 ljudi, no ako je suditi po odazivu na facebook eventu, možemo očekivati nešto više od 100 ljudi. Što se tiče broja policajaca i zaštitara koji će osiguravati povorku, o tome će sami donijeti odluku kad budu otprilike znali koliko će ljudi sudjelovati u povorci”. Kotarac ističe da od prvog Pridea očekuju da bude veliki korak kako u vidljivosti tako i u formiranju zajednice te da sve prođe na najbolji odnosno najmirniji način.