Piše: Maja Flajsig

Kultna science fiction djela koja su predviđala visokotehnološki napredak i bliske susrete treće vrste u našoj suvremenosti nisu doživjela svoju realizaciju. Leteći automobili koji voze među visokim zgradama velikih tehnopolisa dio su budućnosti koju smo predviđali, koju još iščekujemo. Međutim, na drugom polu iščekivanja dočekala nas je, gotovo neminovno, distopija. Distopijski scenariji ispunjavaju našu svakodnevicu, no ipak ne u tolikom obujmu kojim prožimaju književna djela poput Fahrenheit 451, Vrli novi svijet ili Cesta. Oni polagano tinjaju, sporadično i nesigurno dok se od svih budućnosti koje možemo izmaštati istopija doima najizvjesnijom. No, što ostaje nakon propasti? Romantični relikti u brisanom prostoru ispunjeni tišinom i kotrljanjem prašine dio su distopijske estetike koja se neprestano mijenja i transformira.

Upravo se estetikom distopije i njenim mogućnostima bavi irski umjetnički kolektiv Difference Engine koji čine Wendy Judge, Gillian Lawler, Mark Cullen i Jessica Foley, a zagrebačkoj publici predstavio se izložbom Altern_ators održanom od 19. travnja do 6. svibnja u Galeriji Bačva HDLU-a. Difference Engine na međunarodnoj je sceni prisutan od 2009. godine, a njegovo je djelovanje obilježeno kontingentnim izložbama u nastajanju i kustoskim modelom pod vodstvom samih umjetnika. Možda podrijetlo njihova imena, tog poetičnog mota, ponajbolje opisuje njihove umjetničke taktike i stategije. Naime, Difference Engine ime je devetnaestostoljetnog izuma, prvog mehaničkog računala Charlesa Babbagea. Suradnja Babbagea, matematičara, filozofa i izumitelja s prvom računalnom programerkom Adom Lovelace kolektivu je poslužila kao inspiracija za kreativno, kritičko i pragmatično suradničko djelovanje obilježeno aforizmom “Jamming is a form of Error Detection”.

Tako kolektiv Difference Engine pojam jamminga shvaća dvojako: kao zaustavljanje, rupturu i šok koji uspoređuju sa sintagmom paper jam koja bliješti na malim ekranima printera u trenutku kada se u njima zaglavi papir. S druge strane, u procesu produkcije umjetničkih radova riječi jamming pripisuju značenje koje obitava u glazbenom miljeu, usmjereno ka zajedničkom eksperimentu, razvitku, improvizaciji i promjeni. Ova višeznačnost refleksija je vlastitog kapaciteta za stvaranje novih kreativnih politika u kontekstu vremena i prostora u kojemu se nalaze. Stoga među svoje radove heterogenih formi i materija postavljaju relacije u kojima nerijetko sudjeluje i publika, te kroz poetični eksperiment generiraju kritičko promišljanje društvenih, političkih i environmentalnih pitanja života i smrti na Zemlji.

Izložba Altern_ators u galeriji Bačva potvrđuje ove prethodno zadane premise, prizivajući distopiju čiju prisutnost Difference Engine naslućuju. Umjetnički radovi variraju od foto manipulacija poput Fabricationland, Replacement Peak for Now i skulptura Earth Working, Forbidden Planet – A Backdrop Wendy Judge, preko ulja na platnu Super Elevation, Breaker III pa do kombinirane tehnike na 75 slajdova Eminent Domain Gillian Lawler – radova koji tematiziraju pustopoljine, planine i okoliš te koji odišu mirnoćom i mukom karakterističnima za trenutak nakon eksplozije u kojemu život nestaje i guta ga tišina.

Međutim, tišina u akustičnoj Bačvi funkcionira na simboličnoj razini odsutstva jer je zvuk doista prisutan, i ključan za ovaj ambijentalni Gesamtkunstwerk. Pri ulasku u sam prostor, dočekuje nas dinamična instalacija Marka Cullena Dogstar 2, ventilator koji visi sa stropa, proizvodeći repetitivni mehanički zvuk folijom pričvršćenom na nj. Taj zvuk prati mehanički ritam slajd projektora, dok se u pozadini čuju jedine naznake ljudske prisutnosti, audio rad Jessice Foley. Grleno pjevanje muških i ženskih glasova vraća nas ka korijenima civilizacije, ritualnog i šamanističkog pjevanja. Riječi pjesme poput “Transhuman, Transporter, Übermensch, Radiant, Repeat, Underground…” korespondiraju s hibridnom aurom ambijentalne instalacije, gdje u pustopoljini distopije ostaju tehnološka dostignuća u kojima se očituju tek naznake ljudskog postojanja koje se vraćaju ka onim drevnim znanjima.

Sukladan toj ideji je i rad Time Well Spent Jessice Foley, vezeni rad koji križnim šavovima imitira apstraktne, pikselizirane motive. Iste karakteristike poprima i rad Marka Cullena Carpet, crtež uzorka islamskih pločica aperiodične simetrije preuzetog iz nacrta Topkapi Saraja, istanbulske palače 15. stoljeća. Visoko tehnologizirana dimenzija rada počiva na njegovom nosaču, srebrnoj višeslojnoj aluminijskoj izolacijskoj tkanini koju je razvila NASA. Najzad, tehnološko dostignuće civilizacije koje vreba ljudski rod svoju reifikaciju pronalazi u nefunkcionalnim robotičkim instalacijama Articulated Bionic Grips Wendy Judge i Y.U.R.T. Marka Cullena koji ipak u sebi sadrže prema čovjeku prijeteću intenciju naglog oživljavanja.

Upravo je pokretanje glavna specifičnost ove ambijentalne instalacije, čije se konstrukcije slažu, a relacije mijenjaju ovisno o prostoru u koji ga kolektiv Difference Engine odluči izložiti. Naime, putujući različitim artist-run galerijama, kolektiv preslaže instalaciju koja nikada ne ostaje ista. Tako su radovi na ovoj izložbi dio međunarodne suradnje HDLU-a i Pallas Projects/Studija koja će izložbom I Saw a Woman in Inverness Whom I Shall Never Forget u listopadu u Dublinu predstaviti i hrvatske umjetnike različitih generacija: Antuna Maračića, Andreju Kulunčić, Bojana Mucka i Anu Mušćet. Ova razmjena bit će popraćena i predavanjima hrvatskih umjetnika na Trinity Collegeu, dok su irski umjetnici po dolasku u Zagreb održali predavanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te najzad postavili uzvratnu izložbu u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Smisao ove razmjene bila je prezentiranje umjetničkih radova u nezavisnim produkcijama i analognim situacijama, o čemu je Mark Cullen, jedan od članova kolektiva, u suatorstvu s Gavinom Murphyjem napisao i publikaciju Artist-Run Europe: Practice/Projects/Spaces. Naime, glavni poticaj za ovakvu vrst suradnje između HDLU-a i kolektiva Difference Engine bilo je slično iskustvo nezavidnog financiranja umjetničkih projekata, što je i glavni razlog tomu što je izložba Altern_ators u potpunosti umjetničke produkcije. Stoga umjetnici, osim što koriste artist-run prostore, djeluju i kao kustosi i tehničari svoje izložbe, obzirom na to da u Irskoj, pa tako niti u Hrvatskoj, umjetnici ne dobivaju honorar za vlastite izložbe. Ovu bi situaciju trebao razriješiti novi Zakon o umjetnicima koji je trenutno u izradi. Slijedom usvajanja zakona intenzivno bi se nastavila i plodonosna suradnja između nezavisnih kolektiva i HDLU-a, čija je izložba Altern_ators svijetli primjer.

Djelovanje kolektiva Difference Engine stoga predstavlja nomadsko putovanje u kojima se total instalacije slažu ovisno o vremenskom i prostornom kontekstu. Time njihova intencija promišljanja budućnosti koje bi se mogle dogoditi doživljava svoju realizaciju, poput stalnog putovanja u postapokaliptičnom svijetu, neprestano tragajući za izvorima humanosti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Izložba je dio međunarodne suradnje HDLU-a i Pallas Projects/Studios, koja osim predstavljanja irskih umjetnika uključuje i predstavljanje hrvatskih umjetnika Antuna Maračića, Andreje Kulunčić, Bojana Mucka i Ane Mušćet u Dublinu izložbom I Saw a Woman in Inverness Whom I Shall Never Forget i predavanjem na prestižnom Trinity Collegeu.

U Galeriji Bačva irski umjetnici će se predstaviti ambijentalnom instalacijom popraćenom slikama, fotografijama i zvučnim instalacijama.

Difference Engine je izložba u nastajanju i kustoski model pod vodstvom Wendy Judge, Gillian Lawler, Marka Cullena i Jessice Foley. Difference Engine poigrava se idejom jamminga, koji u jednom smislu označava zastoj, šok i prekid, dok u drugom označava promjenu, rast, improvizaciju i energičnost sudionika.

Kako stoji u najavi, umjetnici konstatiraju “kako su sve svjesniji da žive u trenutku brzih tehnoloških i okolišnih promjena, pervazivnih ratova i intelektualne, emocionalne i političke inercije”. Navode kako su današnja društva sve više uvjetovana antidemokratskim politikama, prediktivnim algoritmima i grotesknim tehnološkim konzumerizmom, neodgovornošću i otpadom. Njihov umjetnički kolektiv ne pristaje biti apatičnim promatračem spoznatog i inzistira na nužnosti djelovanja kroz umjetnost.

Izložba je otvorena do 6. svibnja.