“Posljednjih desetljeća svjedočimo intenzivnom interesu za otkrivanje, dokumentiranje i organiziranje materijala, čijom je promjenom mjesta u idejnoj i/ili izvedbenoj strukturi te definiranjem važnosti elemenata koji postaju vidljivi ili dostupni moguće oformiti nove, inovativne forme arhiva. U njima ne počiva samo povijesno znanje i sjećanje. Arhivi su repozitoriji osobitih strategija uređenih sadržaja. Zasnovani su na temelju umjetničke slobode, kulturalnog sadržaja koji je netko odlučio izdvojiti i prezentirati, ponekad fragmentirajući sadržaj do te mjere da cjelina koja se izdvaja od zaborava postaje destabilizirajuća”, navodi se u pozivu uredništva časopisa Život umjetnosti.

Kako umjetnici izdvajaju sadržaje, medije i teme? Postoje li sličnosti između arhiva i zbirke, i možemo li muzej i arhiv smatrati sinonimima? U kojem su odnosu pojmovi arhiva, sjećanja i pamćenja? Jesu li mehanizmi i strategije arhiviranja u istočnoeuropskim zemljama usporedljiviji s Bliskim istokom ili zapadnjačkim sredinama? Stvaraju li arhivi paralelne povijesti umjetnosti, nezavisne od institucija, ili im prijeti institucionalizacija i historijalizacija? Jesu li arhivi tek pomoćno sredstvo arheologije znanja ili kontingentne performativne prakse, te na koji način u galerijskom/muzeološkom kontekstu rekonstruiraju i resemantiziraju izrečeno ili prešućeno? Može li prešućeno na kraju biti izgovoreno, i po kojoj cijeni? Trese li nas arhivska groznica zbog prevelike količine nezaustavljivo proliferirajućih dokumenata koji postaju sastavni dijelovi nove vizualne tipologije?

Ovo su pitanja kojima uredništvo časopisa Život umjetnosti upućuje poziv za prijavu radova za zimski broj časopisa. Rok za prijavu sažetaka je 1. ožujka, nakon čega će uredništvo u dogovoru s autorima prihvaćenih radova dogovoriti potrebne detalje. Rok za predaju gotovih radova koji se upućuju na recenzentski postupak i prijevod je 1. lipnja.

Više o časopisu Život umjetnosti pronađite ovdje, a sažetke šaljite na adresu elektroničke pošte.

Izvor: Život umjetnosti / Fotografija: Centar za dokumentiranje nezavisne kulture

U novom projektu, Kopam po stvarima koje bih mogao poreći: povijest moderne i suvremene arapske umjetnosti, kojeg započinje 2007. godine, problematizira ideje vodilje moderne i suvremene arapske umjetnosti, pri čemu se poziva na pisca i umjetnika Jalala Toufica. 

Walid Raad autor je multimedijalnih projekata i knjiga, dobitnik brojnih nagrada, a njegovi su radovi izlagani na prestižnim manifestacijama poput Documente 11 i Documente 13 u Kasselu, Venecijanskom bijenalu te Festival d’automne u Parizu. Radovi mu se nalaze u kolekcijama mnogih svjetskih muzeja. Redoviti je profesor umjetnosti na učilištu The Cooper Union u New Yorku.

Nakon nastupa na Eurokazu 2002. performansom/predavanjem Najglasnije mrmljanje je završeno: dokumenti iz arhive Atlas grupe, Raad ponovno dolazi u Zagreb gdje će govoriti o svome kontinuiranom radu na projektu Kopam po stvarima koje bih mogao poreći (Scratching on Things I Could Disavow: A History of Modern Art in the Arab World) koji u fokus stavlja infrastrukturu vizualnih umjetnosti na Bliskom istoku. U kontekstu u kojem je kulturni turizam postao instrumentom ekonomskog rasta i moći, Raadov se projekt naslanja na ideološku, privrednu i političku dimenziju ovoga fenomena, a koji se, na primjeru Otoka sreće (Happiness Island) u Abu Dhabiju gdje nastaju inačice Louvrea i Guggenheima, manifestira kao vidno upitan.

Predavanje i razgovor bit će održani na engleskom jeziku, u subotu, 11. siječnja, u 18 sati u prostoru Školice Muzeja suvremene umjetnosti. Ulaz je slobodan.

U novom projektu, Kopam po stvarima koje bih mogao poreći: povijest moderne i suvremene arapske umjetnosti, kojeg započinje 2007. godine, problematizira ideje vodilje moderne i suvremene arapske umjetnosti, pri čemu se poziva na pisca i umjetnika Jalala Toufica. 

Walid Raad autor je multimedijalnih projekata i knjiga, dobitnik brojnih nagrada, a njegovi su radovi izlagani na prestižnim manifestacijama poput Documente 11 i Documente 13 u Kasselu, Venecijanskom bijenalu te Festival d’automne u Parizu. Radovi mu se nalaze u kolekcijama mnogih svjetskih muzeja. Redoviti je profesor umjetnosti na učilištu The Cooper Union u New Yorku.

Nakon nastupa na Eurokazu 2002. performansom/predavanjem Najglasnije mrmljanje je završeno: dokumenti iz arhive Atlas grupe, Raad ponovno dolazi u Zagreb gdje će govoriti o svome kontinuiranom radu na projektu Kopam po stvarima koje bih mogao poreći (Scratching on Things I Could Disavow: A History of Modern Art in the Arab World) koji u fokus stavlja infrastrukturu vizualnih umjetnosti na Bliskom istoku. U kontekstu u kojem je kulturni turizam postao instrumentom ekonomskog rasta i moći, Raadov se projekt naslanja na ideološku, privrednu i političku dimenziju ovoga fenomena, a koji se, na primjeru Otoka sreće (Happiness Island) u Abu Dhabiju gdje nastaju inačice Louvrea i Guggenheima, manifestira kao vidno upitan.

Predavanje i razgovor bit će održani na engleskom jeziku, u subotu, 11. siječnja, u 18 sati u prostoru Školice Muzeja suvremene umjetnosti. Ulaz je slobodan.