Piše: Lana Beović

Posljednji “trzaj” splitske umjetničke scene prije kolektivne ljetne obamrlosti vjerojatno je bio niz otvorenja izložbi u četvrtak, 14. srpnja. Među njima istaknula se izložba umjetnice Tine Vukasović naziva Zaboravljeni vrtovi: Vrt trećih načela / u čast Filadendronu, kojom započinje serija izložbi “Zaboravljeni vrtovi” u sklopu ciklusa NMG@PRAKTIKA, no koja umjesto galerije Praktika, uključuje više prostora u splitskom Domu mladih.

Iako stoji nedovršen posljednjih trideset godina, Dom mladih predstavlja kulturni centar alternativne splitske scene. Nekadašnjem Domu socijalističke omladine Splita kamen temeljac postavljen je još 1975., uoči priprema za Mediteranske igre u Splitu 1979., no gradnja je stala 1984. godine, te su u nedovršenom prostoru tijekom 1990-ih skvotirali lokalni umjetnici. Danas u Domu mladih djeluje niz umjetničkih, kazališnih, plesnih i glazbenih udruga okupljenih oko Platforme Doma mladih, dok samim prostorom upravlja Multimedijalni kulturni centar. Neriješeno stanje Doma mladih u Splitu nije izolirani slučaj, te njegovu sudbinu dijeli niz društvenih centara u Hrvatskoj, no višegodišnji napori struke da se takvi prostori revitaliziraju nisu prošli nezamijećeno. Hrvatsku stoga na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu arhitekture predstavlja arhitekt Dinko Peračić radom we need it – we do it / to trebamo – to radimo. Peračić, zajedno s autorskim timom kojeg čine Miranda Veljačić, Emina Višić i Slaven Tolj, predstavlja projekt rekonstrukcije prostora bivše tvornice Jedinstva u Zagrebu, zgrade H bivše tvornice Rikard Benčić u Rijeci te Doma mladih u Splitu. 

Rad u prostoru Doma mladih inspirirao je umjetnicu Tinu Vukasović na vlastitu intervenciju, i to u njegove najzapuštenije dijelove. U samom Domu postoje tri manja odjeljka namijenjena unutrašnjim vrtovima i jedan veći dvorišni odjeljak. Iako prostor koristi niz udruga, spomenuti vrtovi leže desetljećima zapušteni. Valja spomenuti i da se vrtovi nalaze u prostorima koji predstavljaju arhitektonske poveznice između raznih dijelova zgrade i njezinih korisnika. Autoricu je svaki od tih vrtova, bez obzira na razinu zapuštenosti i održavanja, zaintrigirao pitanjima o prošlosti i  mogućnostima korištenja. Započela je s obnovom jednog unutrašnjeg vrta u južnoj strani zgrade te cijeli projekt okopavanja, čišćenja i sadnje predstavila izložbom Zaboravljeni vrtovi: Vrt trećih načela / u čast Filadendronu.

Izložbu čini obnovljeni vrt, kojeg je umjetnica predstavila u doslovno novom svjetlu. Koristeći teatarsku rasvjetu autorica radu daje gotovo scenski moment. Naglašavanjem prirodne komponente artificijelnom rasvjetom i zvukom autorica postiže nadrealni ambijent jarkim tonovima ružičaste i zelene. Ovaj rad je u suštini intervencija u prostor te se može promatrati kroz prizmu relacijske estetike, pa čak i obnovljenog ready-madea, no pristupom osvjetljenju autorica se vraća svom primarnom izričaju – pristup boji “odaje” autoričinu pozadinu akademske slikarice. 

Osim samog vrta kao prostorne instalacije, Vukasović je u drugom krilu Doma mladih izložila seriju fotografija, maketu i pronađene artefakte. Okopavanje vrta, koje je trajalo desetak dana, više je nalikovalo arheološkim iskapanjima. Niz pronađenih predmeta – od ključeva, razbijenog stakla koje je autorica izložila kao mozaik a površinom izgleda kao zrcalo, stare televizije, listića iz kladionice do čak četiri para cipela – ukazuju na zbivanja u prostoru posljednjih desetljeća. Jedini dio vrta kojeg je autorica sačuvala u novom “postavu” jest gigantski filadendron koji se prilagodio prostoru tako što je s njim srastao.

Jedan od najintrigantnijih dijelova izložbe je maketa koja prikazuje vrt i cijeli niz konstrukcija načinjenih od drvenih paleta. Simbolizam dječje igre inače je snažno prisutan u autoričinom radu, te Vrt trećih načela nije iznimka. Utvrde koje Vukasović gradi u malom mogu se protumačiti kao dječja percepcija mogućnosti prostora: dovoljno je izgraditi nešto što izgleda kao utvrda te ono to i postaje. U ovakvom komentaru prisutna je i kritika – autorica se cijelo vrijeme poigrava s poantom “uljepšavanja” i obnove živućeg punkta u zapuštenom prostoru pritom preispitujući prepreke i mogućnosti izvođenja estetsko urednog rada u izrazito neurednom prostoru. 

Cijeli proces rada prezentiran je kroz tri stop-animacije u sjevernom dijelu Doma mladih. Osim u samom vrtu, autorica je izlažući u raznim dijelovima Doma ovladala cjelovitim prostorom kompleksa, te navodeći publiku na šetnju potakla u njima razmišljanje o arhitekturi te obnovi i korištenju iste. Upravo je participativan proces i angažiranost korisnika prostora ključ čitavog rada. Vrt trećih načela / u čast Filadendronu tek je prvi u nizu zaboravljenih vrtova koji čekaju obnovu. Ovom izložbom Vukasović poziva posjetitelje i korisnike Doma da donacijom biljaka ili radom postanu kreatori izgleda i sadržaja vrta te da time vrtovi Doma mladih napokon postanu mjesta zajedništva arhitekture, prirode i ljudi.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.