“Svakidašnji život u mnogome je određen vremenom. Samo vrijeme, međutim, izmiče određenjima. U nekom univerzalnom postojanju, različiti vremenski poreci su sinkroni, a kronološko vrijeme, s kojim se najčešće poistovjećujemo, samo je jedan od poredaka. Čine nam se razumljivima i dohvatljivima dijakronijske kategorije kao što su početak, sredina i kraj, uzrok i posljedica. Ipak, iako linearni slijed takvog vremena daje prividni red životu i ulijeva nam sigurnost, neprestano to vrijeme opstruiramo. Kao da se nadmudrujemo s njim: pokušavamo ga sustići, obrnuti ili zaustaviti, čak dokinuti stalnom sadašnjošću novih tehnologija. U svom najnovijem radu Vrijeme – otpor Ivana Keser razmišlja upravo o strategijama otpora vremenu. Prostor u kojem izlaže izjednačen je s knjižnicom, a to je pak prostor nagomilanih vremenskih protoka i obrazaca i prostor je usporavanja. Nekoliko mjeseci koji su prethodili radu, ona je skupljala pitanja koja korisnici knjižnice smatraju važnim pitanjima današnjice. Njih je uključila u vlastita promišljanja oblikujući esejističko-slikovni kolaž o vremenu kao kategoriji kroz koju se značajno prelama svakodnevni život. U društvu koje je apsolutno podređeno ubrzanju pod čijim se pritiskom gubi stabilnost uspostavljena na relacijskim modelima predkibernetičkog doba, ona poseže za anakronom strategijom otpora: dokoličarenjem. Dokolica nije neproduktivna, to je stanje primanja, čekanja, promatranja, i stoga je danas subverzivna, navodi autorica. Kao i umjetnost ona je prilog trajanju. No, Ivana Keser ne zadržava se samo teorijski na obrani dokoličarenja. Postavljajući uvećane stranice svojih bilježaka u prozore galerije, ona poziva prolaznike na čitanje, a to znači na zadržavanje – na kratkotrajno zaboravljanje obaveza, pristajanje na gubljenje vremena, rupu u dnevnom rasporedu”, napisala je o izložbi Irena Bekić.

Izložba je otvorena do 7. prosinca.