Radionica će trajati četiri tjedna, a održavat će se dvaput tjedno, utorkom i petkom, od 18 sati, u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost (Trgovačka 20, Vodnjan). Prvi susret planiran je za petak, 17. travnja.

Radionica je namijenjena svim ljubiteljima i ljubiteljicama fotografije, bez obzira na razinu prethodnog iskustva, te obuhvaća teorijski i praktični dio. Polaznici_e će imati priliku svladati osnove digitalne fotografije, uključujući ekspoziciju, kompoziciju, fokus, rad sa svjetlom, balans bijele boje te dubinsku oštrinu. Osim tehničkih znanja, radionica nudi priliku za kreativno istraživanje i drugačiji pogled na svakodnevni život u zajednici. Polaznici_e će kroz zadatke dokumentirati svakodnevni život, potičući ih da promatraju svoje okruženje očima fotografa.

Po završetku radionice, bit će organizirana izložba najboljih radova svih polaznika_ca. Svaki sudionik_ca imat će priliku predstaviti svoj rad javnosti i primiti povratne informacije od mentora i kolega_ica.

Prijave se šalju putem e-maila na adresu: vodnjanskevizure@gmail.com

Rok za slanje prijava je 13. travnja.

Radi se o imerzivnoj multimedijalnoj zvučnoj instalaciji nastaloj u suradnji s glazbenicom Youmnom Sabom. “Kroz pažljivo izrađene popise, terenske snimke iz područja Libanona najpogođenijih sukobima i zvučne pejzaže, rad istražuje što ostaje, što se mijenja te kojim dijelovima libanonske prirodne i kulturne baštine nestanak prijeti, uključujući floru, faunu, znamenitosti i domove. Osvrćući se na proteklo razdoblje kroz slike, zvukove, informacije i vijesti, Nathalie Harb stvara inventar proturječnih temporalnosti u formi multimedijalne dvokanalne video instalacije”, piše u najavi.

Pojašnjavajući složeni kontekst društvene situacije koja ju je potaknula na umjetničko istraživanje temporalnosti, Harb je istaknula: “Protekla godina djeluje i daleko i blisko, a oblikovao ju je genocid u Palestini, rat u Libanonu, neofašizam Trumpove vlasti koji je poništio desetljeća napretka. Živeći izvan Libanona, bila sam rastrgana između osobnih i globalnih vremenskih ciklusa”.

Nathalie Harb je multidisciplinarna umjetnica i dizajnerica koja djeluje na relaciji Pariz – Bejrut, a promišlja javni prostor iz perspektive ljudi koji žive i rade u gradovima pogođenim sukobima. Njezin rad usmjeren je na dobrobit i prostornu pravdu, a kroz različite formate umjetničke prakse – kao što su javne intervencije, instalacije i scenografija – propituje koncepte doma i skloništa, kao i djelovanja pojedinca u urbanim i ruralnim kontekstima Europe, Latinske Amerike i Bliskog istoka.

Prošle je godine boravila u rezidenciji KAMOV Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci gdje je u suradnji s Fondacijom Art Explora prethodno predstavila instalaciju Land Inventory / Inventar Zemlje.

Umjetnička instalacija En Route četvrta je verzija kiparskog projekta Luize Margan, izvorno naslovljenog Hotel (E)Migranti. Rad odaje počast bivšem Hotelu Emigranti u riječkoj luci – zgradi blisko povezanoj s prekooceanskom migracijom – kao i širim pripovijestima o kretanju, odlasku i izmještenosti koje i dan danas otjelovljuje.

Hotel Emigranti izgrađen je 1905. u Fiumeu – današnjoj Rijeci – u vrijeme austrougarske monarhije za smještaj prekooceanskih migranata koji prolaze kroz luku. Ovi putnici pretežno su bili siromašni iz središnje i istočne Europe, koji su bježali od ekonomskih nedaća i društvene nestabilnosti u potrazi za prilikama u Sjevernoj i Južnoj Americi. U to vrijeme, Rijeka je bila ključna migracijska točka takvih putovanja. Kao odgovor na sve veći priljev prekooceanske migracije, Ministarstvo unutarnjih poslova mađarske vlade – u to vrijeme kolonijalne sile koja je vladala teritorijima u sklopu Austrougarskog carstva – naručilo je izgradnju hotela u riječkoj luci.

Svrha inicijative bila je i strateška i humanitarna: omogućavala je Carstvu da kontrolira migracije i profitira od njih, ujedno pružajući organiziranu podršku i infrastrukturu putnicima na odlasku. Zgrada duga 160 metara imala je čekaonice, prostore za medicinsku skrb i karantenu, spavaonice i područja za druženje, a mogla je smjestiti do šezdeset tisuća osoba godišnje na svom vrhuncu. Izgrađen inovativnom tehnikom armiranog betona – tada prvi u regiji – te projektiran u elegantnom secesijskom stilu, hotel je bio spoj modernih sadržaja i sigurnijeg, higijenskijeg okruženja za ljude u tranzitu.

Hotel je ovako poslovao sve do 1914. Kasnije je pretvoren u bolnicu, pa potom prenamijenjen u industrijsku zgradu. Danas leži u ruševinama, a njegova sudbina kao spomenika kulturne i industrijske baštine i dalje je neizvjesna.

Instalacija Luize Margan u Apoteci u Vodnjanu – na povijesnoj ruti koja spaja velike lučke gradove Rijeku i Trst – uključuje skulpturu, zidnu intervenciju i fotografske asamblaže.

En Route u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost skreće pažnju na aktualni globalni – a osobito lokalni – manjak humanitarne podrške i sigurne, dostojanstvene infrastrukture za ljude koji prelaze opasne migracijske rute u potrazi za sigurnošću i prilikama. U kontekstu Hrvatske i šire balkanske regije, gdje su migracije i dalje obilježene graničnim nasiljem, neodgovarajućim sustavima azila i ograničenom transportnom podrškom, ovaj rad odražava aktualna politička i etička pitanja mobilnosti i pripadnosti, tražeći vizionarska rješenja u čijem su središtu ljudsko dostojanstvo i briga.

Luiza Margan umjetnica je s bečkom adresom, rođena u Rijeci. Bavi se skulpturom, fotografijom, instalacijom, performansom i prostornom intervencijom, a propituje nesklad između prevladavajućih i potisnutih povijesnih narativa koji se pojavljuju u javnim prostorima, arhitekturi i kulturnim institucijama. Spajajući umjetničko i materijalno istraživanje, ona stvara radove koji odražavaju i iskustva pojedinaca i šire društvene kontekste. Izlagala je u brojnim međunarodnim institucijama te je postavila niz hvaljenih intervencija u javnim prostorima.

Radionica će trajati četiri tjedna, a održavat će se dvaput tjedno, utorkom i petkom, od 18 sati, u Apoteci – prostoru za suvremenu umjetnost (Trgovačka 20, Vodnjan). Prvi susret planiran je za utorak, 15. travnja.

Radionica je namijenjena svim ljubiteljima i ljubiteljicama fotografije, bez obzira na razinu prethodnog iskustva, te obuhvaća teorijski i praktični dio. Polaznici_e će imati priliku svladati osnove digitalne fotografije, uključujući ekspoziciju, kompoziciju, fokus, rad sa svjetlom, balans bijele boje te dubinsku oštrinu. Bilo da želite usavršiti svoje fotografske vještine ili započeti profesionalni put, ova radionica pruža čvrste temelje.

Osim tehničkih znanja, radionica nudi priliku za kreativno istraživanje i drugačiji pogled na svakodnevni život u zajednici. Polaznici_e će kroz zadatke dokumentirati svakodnevni život, potičući ih da promatraju svoje okruženje očima fotografa.

Po završetku radionice, bit će organizirana izložba najboljih radova svih polaznika_ca. Svaki sudionik_ca imat će priliku predstaviti svoj rad javnosti i primiti povratne informacije od mentora i kolega_ica.

Prijave se šalju putem e-maila na adresu: vodnjanskevizure@gmail.com

Rok za slanje prijava je 14. travnja.

Radovi na izložbi uključuju skulpture, video radove, umjetničke knjige i procesualne instalacije, a svi propituju granice između sebe i Drugog kroz razne pristupe, polazeći od povijesnog nerazumijevanja Drugosti, inspiriranog romanom Bengalska noć antropologa Mircea Eliadea. 

“Iskustvo Ljetne škole vidljivo na izložbi ukazuje nam na umjetničko istraživačke metode, eksperimentalnu etnografiju, participativnu umjetničku praksu i radioničke procese. Sudionici i sudionice škole zajedno su pomakli dihotomiju Ja u odnosu prema Drugom i transformirali je u istinsko propitivanje granica između dva različita pogleda, našeg i njihovog, običnog i graničnog, faktičnog i interpretativnog”, pojašnjava u popratnom tekstu izložbe Josip Zanki. 

Izložba Bengalska noć: interpretacije Drugog i Drugosti donosi radove studenata_ica Helene Bosnar, Marte Katavić, Filipa Paljara, Matea Sita, Ivane Šerić, Mate Ugljanca, i Ive Žepine, doktorandice Mie Maraković, člana La Colline Pavela Bredona, voditelja škole Ivana Fijolića i Josipa Zankija i dokumentaciju radionica suvremenih umjetničkih medija u Osnovnoj školi Vodnjan.

Više o izložbi i izlagačima potražite ovdje.

U svom trećem filmu Jumana Manna istražuje kako je ilegalno branje divljih biljaka za palestinski narod postao nenasilan čin otpora protiv izraelskog režima. “Državni propisi zabranjuju sakupljanje začinskih usnača ’akkoub i za’atar (nalik timijanu) te je stotine Palestinaca koji su ulovljeni u branju ovih autohtonih biljaka osuđeno na zatvor ili plaćanje pozamašnih globa”, stoji u najavi. Snimljen u visoravni Golan, Galileji i Jeruzalemu, film kombinira fiktivne i dokumentarne elemente s arhivskim snimkama kako bi pokazao utjecaj zakona koji služe kao “ekološka koprena za maliciozno zakonodavstvo i demonstraciju ekonomske moći” kojima izraelski režim dodatno okupira i onesposobljuje svakodnevni život palestinskog naroda. Film slijedi svoje “zelene protagonistice od divljine do kuhinjskog stola, od ilegalne berbe preko potjera do suđenja”, te preispituje politike očuvanja i uništenja. S istančanom ironijom, Manna postavlja pitanje “tko određuje što je osuđeno na izumiranje, a tko ili što će nastaviti živjeti”. 

Film Divlje cvijeće temelji se na snimljenom materijalu kojim je redateljičin otac Pavo dokumentirao ratna stradanja mjesta i njegova doma u Radovčićima. Tridesetak godina kasnije, od kćeri je zatražio da digitalizira snimke koje je on snimio jedinog dana kada je koristio videokameru. U želji da sačuva očev osobni arhiv od zaborava, redateljica je snimila film u kojem istražuje odnos sjećanja prema dokumentaciji i neinstitucionalnim arhivskim praksama. “Povezujući politiku s prostorima intime, Divlje cvijeće propituje utjecaj rata na privatne arhive i ulogu vrtova kao mjesta novih početaka”, stoji u najavi.

Karla Crnčević je dramaturginja i filmska radnica koja istražuje politike slike i zvuka kroz različite formate i uvjete proizvodnje. Njeni video radovi i kratki filmovi prikazani su u domaćem i međunarodnom kontekstu. Jedna je od osnivačica Unseen festivala koji se bavi revitalizacijom kino prostora.

Branka Vierda radi kao nezavisna istraživačica i edukatorica u oblasti tranzicijske pravde i politika sjećanja. Posebno je zainteresirana za teme nasljeđa ratova devedesetih na postjugoslavenskom prostoru kroz interpretacije nacionalizma i manjinskih prava.

Ulaz je slobodan. Više informacija o programu pronađite ovdje.

Iz predgovora izložbe: “Psihijatar Franco Basaglia, vizionar i idejni začetnik pokreta Demokratske psihijatrije ravnao je  Psihijatrijskom bolnicom u Trstu od 1970. do 1979. godine. Za vrijeme tih revolucionarnih godina Basaglinom zaslugom je u Italiji donesen Zakon 180 (Legge 180 – Basaglin zakon) koji će reformirati psihijatriju u Italiji i i svijetu te otvoriti put novim i inkluzivnijim oblicima terapije. Upravo je Basaglinom djelovanju posvećena izložba Romantizirane imaginacije drugog i drugosti. Izložba je nastala kao rezultat terenskog istraživačkog rada u sklopu programa Ljetne škole Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu koja je održavana od 13. do 22. lipnja 2023. godine u Grožnjanu. 

Terenski rad, istraživanja, predavanja i radionice u okviru škole polazili su od propitivanja ideje, imaginacije, reprezentacije i percepcije Drugog i Drugosti, putem dva različita pogleda i kulture; hrvatske i talijanske. Studenti i studentice Akademije likovnih umjetnosti surađivali su s članovima udruge Coperativa Sociale La Collina, na lokacijama Parco di San Giovanni u Trstu, Parco Basaglia u Gorici u Italiji i u prostorima Ljetne škole u Grožnjanu. U sklopu programa Ljetne škole Tomislav Peharda predstavio je svoj istraživački rad u području palijativne terapije i šamanizma u Općoj bolnici Pula, dok je profesorica Janka Csernák (Sveučilište Moholy-Nagy, Budimpešta) u Grožnjanu održala predavanje i radionicu iz područja socijalnog dizajna.  Terenski rad, predavanja i radionice u Ljetnoj školi zasnivali su se na različitim medijskim iskustvima, participativnim umjetničkim praksama i kolaborativnim istraživačkim procesima.  U prostoru Apoteke svoje umjetničke radove kreirane za vrijeme Ljetne škole predstavljaju studentice Carolina Barbarić, Lucija Bogunović, Iva Bagarić, Matea Despot, Lea Plaščar, Mihaela Rašica i Laura Stojkoski; studenti Samuel Matijević i Leonardo Losciale; profesori/voditelji Ivan Fijolić i Josip Zanki; članovi La Coline Pavel Berdon i Diego Porporatti; suradnik škole Matija Debeljuh. 

Više informacija o programu možete pronaći ovdje.

“Radovi Alme Gačanin mogu se čitati kao svojevrstan dnevnik, i to prije svega dnevnik rada. Kako sama u svojoj biografiji redovito ističe, Alma živi i radi kao umjetnica, bez obzira na posao koji u datom trenutku obavlja. Je li to zaobilazni način da se kaže da se od umjetnosti ne živi, da se za život obično radi neki drugi posao? Eufemizam? Nastali u relativno dugom luku, od 2018. do jučer, radovi tako reflektiraju razne njezine proizvodne pozicije: od stanovanja u roditeljskom domu, ‘gdje mi je bio omogućen vrhunski self care, život bubrega u loju, preko osamostaljivanja, morala sam sve to da pokvarim i otisnem se u svijet avantura tj. prekarijata (Ovo bi moja mama rekla!)’, i prihvaćanja raznih privremenih poslova, poput onoga stjuardese, sve do rezidencijalnog boravka u jednom od centara svijeta umjetnosti, New Yorku. Iako dnevnički, radovi ipak nisu intimističkog karaktera, oni su više na tragu onoga što Annie Ernaux naziva auto-socio-fikcijom: priča o sebi kroz nužnu društvenu optiku. Stoga oni zrcale kontekste u kojima nastaju, više nego samu autoricu. Ona je, uostalom, ionako neprepoznatljiva.

Izložba predstavlja radove nastale posljednjih pet godina, u relativno dugom periodu, ali kratke produkcije, brzopotezno, kao što je uobičajeno za dnevničke bilješke. Na najnovijima, onim nastalima na njujorškoj rezidenciji, primjećujemo: imperijalizam, vojno-industrijski kompleks, simbole MAGA-patriotizma. Ni sama tehnika u njezinim radovima nije nedužna. Akvarel, znamo iz feminističke intervencije u povijesti umjetnosti, obilježen je kao ‘ženska tehnika’, brza, kojoj ne trebaju veliki formati i ateljerski uvjeti, koja može nastajati u malim prostorima, najčešće u kućnoj varijanti i paralelno uz obavljanje socijalno reproduktivnoga rada, kao umjetnicama nekad jedina dostupna tehnika. 

Na Alminim radovima srećemo čudovišna bića, polu-ženu polu-životinju, nekad bez svih udova, nekad s više ruku i nogu, često s repom. Ta queer bića hodaju četveronoške, a znaju i na rukama, uvijek imaju snažne mišiće, kandže i dlakave noge. Pretjerana, pomalo jezovita, ali u osnovi smiješna. Humor je bitan element Alminoga rada, njezina središnja strategija, ‘jer je jako važan za drugarstvo i feminizam pa tako i za moj rad kroz koji komuniciram širok spektar ideja koje proizlaze iz svakodnevnih borbi’. Pa ipak, ne možemo se oteti dojmu groteske, ambivalentnosti između komedije i horora, stvarnog i fanstastičnog. Gledamo li svijet okrenut naopačke ili zastrašujuću stvarnost? ‘U nekom trenutku sam prepoznala svoj alter ego u crtežima koji sam nazvala Djevina, i shvatila da na taj način prisvajam slobodu stalno i iznova’.

Okretanje uvriježenih predožbi naglavačke, groteskno povezivanje raznorodnoga pa i proturječnoga u središtu su Alminoga umjetničkog postupka. Čudovišna bića, Djevina, Alma, Kentaurica ostavljaju na nas kontradiktorne dojmove: tješe kad se prepoznajemo u nekim situacijama, tjeraju na smijeh, ali ne bez određene zebnje. Okretanje svijeta naglavačke za posljedicu ima i okretanje odnosa moći, kratko i imaginarno, ali dovoljno da nas podsjeti da je povijest potčinjavanja, otuđenja, discipliniranja bila i povijest strašnih otpora”, piše Vesna Vuković.

Alma Gačanin (Sarajevo, 1988.) živi i radi kao umjetnica, bez obzira na posao koji obavlja u datom trenutku. Master u edukaciji likovnih umjetnosti stekla je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu na Nastavničkom odsjeku. Bavi se crtežom, fotografijom, videom i performansom. Dobitnica je nagrade za najbolju_eg umjetnicu_ka u BiH, ZVONO 2022. Predstavljala je BiH na Bijenalu mladih Europe i Mediterana u Milanu 2015. Njezin se rad temelji na istraživanju specifičnosti rada i prekarnosti pojedinih zanimanja, a posebno je zanima pozicija žene u kapitalizmu i rodna podjela rada. Feministkinja je u privatnom životu i u ulogama koje igra kao umjetnica-radnica. Piše poeziju i objavljuje u časopisima, zbornicima i na internet portalima u BiH i regiji.

Alma Gačanin u Apoteci izlaže u sklopu programske jedinice Otvoreni termin 2023, otvorenog javnog poziva za izlaganje, kojeg Apoteka provodi u želji za stvaranjem novih mogućnosti za izlaganje, realizacijom programa, otvorenog za različite umjetničke medije, pozicije i prakse. Otvoreni termin usmjeren je svim zainteresiranim umjetnicima i kustosima, povjesničarima umjetnosti, posebno mlađoj generaciji i lokalnim umjetnicima, te studentima likovnih akademija, kako bi u okviru programa Apoteke mogli upoznati, pratiti i javno predstaviti njihov rad. Ovom gestom Apoteka želi postati otvoreni prostor i pružiti podršku mladim umjetnicima za izlaganje te produkciju rada i izložbe. Na taj se način umjetnicima, umjetničkim projektima i ostalim sudionicima omogućava i osigurava u nedostatku financijskih i prostornih uvjeta adekvatna financijska i tehnička podrška.