Festival Flora Dalmatica predstavlja program koji se bavi odnosom čovjeka i prirode kroz prizmu suvremene umjetnosti i lokalne zajednice, a naziv festivala potječe iz djela Šibenčanina Roberta Visianija, jednog od pionira botanike u Europi.

Izložba se sastoji od serije fotografija i popratnih, tekstualnih formi u kojima se autorica vraća prostoru vode. Kako piše u najavi, u središtu rada nalazi se “pojam brumacije, fiziološkog usporavanja, koji Đurđek koristi kao okvir za razmišljanje o povlačenju, kontemplaciji i prisutnosti. Ne kao bijegu, nego kao načinu da se stvari osjete preciznije: kroz dah, tijelo i odnos s prostorom”.

Lana Đurđek (Zagreb, 1999) vizualna je umjetnica čija se praksa temelji na fotografiji i tekstu. Diplomirala je Novi medij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a magistrirala fotografiju na HDK Valand u Göteborgu. Sudjelovala je na izložbama u Zagrebu i Göteborgu te je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2021. godine. Sudjelovala je u rezidencijama u Leipzigu i Parizu, a živi i radi u Zagrebu.

Glavni cilj projekta DROPS je revalorizirati vodne sustave i vodni sliv na otoku Zlarinu kroz angažman zajednice koji se postiže razmjenom znanja lokalnog stanovništva, studenata, dionika civilnog društva i stručnjaka o održivim modelima korištenja vode kroz participativni radionički proces i stručna predavanja iz perspektiva urbanizma, bioraznolikosti, kulturnog krajolika, narodnih običaja i drugih.

U sklopu radionice Kuda teče? polaznici i polaznice imat će priliku sudjelovati u edukativnim šetnjama o vegetaciji i tradicionalnoj gradnji Zlarina, stručnim predavanjima o urbanizmu, bioraznolikosti i kulturnom krajoliku Zlarina te radionicama gradnje suhozida i Klimatskog kolaža. Glavna okosnica radionice Kuda teče? je praktično transdisciplinarno istraživanje s mentorskom podrškom, a čiji će rezultati biti objavljeni u publikaciji krajem godine.

Program započinje u srijedu 4. listopada u popodnevnim satima kad je predviđeno upoznavanje sudionika s otokom i ciljevima radionice. Idućih dana, 5., 6., 7. i 8. listopada polaznici će uz vodstvo mentora mapirati istraživanja koja će finalno biti prezentirana 8. listopada široj otočkoj zajednici. Procesom će ih voditi lokalni interdiscipinarni tim.

Poziv za radionicu specifično je otvoren za studente arhitekture, geografije, etnologije i kulturne antropologije, sociologije, antropologije, povijesti umjetnosti, biologije, agronomije i svih drugih polja usmjerenih na prostor i interpretaciju prostora.

Dodatno, poziv je otvoren i za sve zainteresirane praktičare ovih tema. Zahvaljujući sredstvima donatora projekta, smještaj i hrana za sudionice i sudionike su osigurani. Broj sudionica i sudionika je ograničen, a prijave se zaprimaju do 18. rujna.

“Postoje priče i legende o gradovima ispod vode, poznajemo urbanizirana područja ‘na vodi’, a tijekom svojih života sve bolje upoznajemo i svijet ispod vode. Strah od poplave jedan je od onih koji može potpuno ‘paralizirati’ čovjekov život. Iako ponekad iracionalan jer ne znamo kako će nam izgledati budućnost (niti možemo vratiti ono što je prošlo), taj strah je potpuno opravdan. Živi među nama. Nasuprot stoji kontrapunkt – ekstremne suše i izostanak vode. Ekstremi su sve češći, gotovo postaju uobičajeni, prihvatljivi, asimilirani. Iako već nekoliko godina živimo u izazovnim i nemirnim vremenima, u posljednjih nekoliko mjeseci pitanje (opstojnosti) vode postaje sve glasnije postavljeno”, stoji u tekstu poziva.

Radove će odabrati šestočlani kustoski tim: Ana Kovačić, Helena Kušenić, Valentina Radoš, Romana Tekić, Tanja Špoljar, Maša Zamljačanec. Realizacija ovog projekta obuhvaća skupnu izložbu odabranih autora u Galeriji Koprivnica.

Prijavom na Poziv odabrani autori_ice će Muzeju grada Koprivnice ustupiti pravo korištenja i reproduciranja predanih materijala, bez naknade, u svrhu promidžbe Drava Art Biennala u svim medijima, kao i radi objave u katalogu, pozivnici, plakatu, te na web i Facebook stranicama Muzeja i partnerskih institucija. Odabrani autori svoje će radove dostaviti u Galeriju Koprivnica osobno, poštom ili drugim načinom transporta, osim ako se Muzej i autori_ice drugačije ne dogovore. Izloženi radovi bit će vraćeni na isti način na koji su pristigli, a u slučaju vraćanja radova poštom, poštanske troškove snosi Muzej. Autorima-izlagačima Muzej će isplatiti simbolične autorske honorare u skladu s financijskim mogućnostima projekta.

Izložbeni koncept će se, uz izbor prijavljenih radova, upotpuniti i uključivanjem referentnih autora čija je produkcija orijentirana na ovu problematiku. Izložba će se održati u Galeriji Koprivnica (8.9. – 29.10.), a tijekom 2024. postav će se preseliti u Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku i Galeriju umjetnina grada Slavonskog Broda.

Umjetnici_e se pozivaju da prijave najviše 2 rada (koje umjetnik_ca sam producira) u bilo kojoj tehnici, mediju ili načinu izraza. Prijavi je potrebno priložiti životopis i kontakt informacije; fotografije, ili nacrt rada; kratku izjavu o radu i njegov opis (materijal, dimenzije i prostorna dispozicija).

Prijave je moguće dostaviti mailom, a rok za prijavu radova je 20. lipanj.

U Hrvatskoj je preko 85 posto stanovništva pokriveno zdravstveno ispravnom, kvalitetnom vodom iz vodoopskrbnog sustava. Usprkos tome, naša je zemlja 12. u svijetu po potrošnji flaširane vode po stanovniku. U Hrvatskoj se na vodu iz boce, tisuću puta skuplju od one iz vodovoda, godišnje potroši nekoliko milijardi kuna, a najveći proizvođač flaširane vode je jedna od najprofitabilnijih tvrtki u Hrvatskoj.

Na tribini će biti predstavljena i Analiza javne politike sustava koncesija za crpljenje vode radi flaširanja i prodaje na tržištu koju je u posljednjih šest mjeseci proveo Tomislav Tomašević iz Instituta za političku ekologiju. Analiza je pokazala da poduzeća koja flaširaju vodu plaćaju državi tek 3 lipe po litri koncesijske naknade što čini samo 1% troškova najvećih proizvođača. Nejasan i nelogični pravni okvir omogućuje da za aromatizirane flaširane vode poduzeća plaćaju oko 200 puta manju koncesijsku naknadu od 3 lipe po litri. Nedovoljna je transparentnost sustava koncesija, a među državnim institucijama postoje neusklađeni podaci o tome koliko su poduzeća crpila vode i koliko su trebala platiti za koncesijsku naknadu. Najveći proizvođač flaširane vode ima operativnu dobit u poslovanju s vodom 10 puta veću od iznosa koncesijske naknade za crpljenje te iste vode.

Na tribini govore Tomislav Tomašević iz Instituta za političku ekologiju, Lidija Runko Luttenberger s Odsjeka za politehniku Filozofskog fakultea u Rijeci i redatelj Dario Juričan.

“Vodnim uslugama u Hrvatskoj upravlja se autoritativno i hijerarhijski, a pružaju ih isključivo javna poduzeća kao javnu uslugu. Hrvatske vode zajedno s resornim ministarstvom donose sve važne odluke, bez kvalitetnog savjetovanja s provoditeljima politike i drugim ključnim dionicima: vodno-komunalnim poduzećima, jedinicama lokalne samouprave, građanima i udrugama građana. U Hrvatskoj tako dominira model birokratskog upravljanja, ali uz elemente novog javnog menadžmenta, poput koncesioniranja usluga pročišćavanja otpadnih voda i sve većeg oslanjanja na financiranje prodajom usluga potrošačima, a ne iz proračuna. Elementi participativnog upravljanja nisu prisutni. Reforma, pokrenuta radi usklađenja sa standardima EU-a, dovela je do specijalizacije poduzeća za vodoopskrbu i odvodnju te slijedi njihovo okrupnjavanje. Iako ovaj pristup može doprinijeti rješavanju problema neefikasnosti, posebno velikih gubitaka vode u mreži, iskustva drugih zemalja upozoravaju na oprez jer time usluge vodoopskrbe i odvodnje postaju pogodnije za privatizaciju. No, i održavanje statusa quo, odnosno postojećeg neučinkovitog, klijentelističkog i ponekad koruptivnog upravljanja vodnim uslugama može dugoročno pridonijeti privatizaciji vodnih usluga i vodne infrastrukture da bi se vratili dugovi komunalnih poduzeća nastali neracionalnim trošenjem javnog novca. Uz sredstva EU fondova, dio velikih preuzetih financijskih obveza za ulaganja u vodnu infrastrukturu (ukupno 34 milijarde kuna do 2023.) trebalo bi pokriti iz državnog proračuna, a ne iz znatnog povećanja cijena vodnih usluga ili privatizacije vodnih usluga. S obzirom da je kriza vode u svijetu prepoznata kao kriza upravljanja uslijed tretiranja vode kao robe, Hrvatska treba inzistirati na vodi kao javnom i zajedničkom dobru te tako njime i upravljati”, stoji u uvodnom dijelu izvještaja.

Opći cilj projekta “Korupcijski SONAR – Glasom javnosti protiv korupcije u upravljanju prostorom i prirodnim resursima” je unaprijediti utjecaj organizacija civilnoga društva za borbu protiv korupcije u upravljanju prostorom i prirodnim resursima u Hrvatskoj. Specifični cilj projekta je ojačati kapacitete lokalnih organizacija civilnoga društva (OCD) za analizu javnih politika te umrežavanje OCD-a za nadzor javnih politika i poticanje zagovaračkih inicijativa. Ove inicijative unapređuju sudjelovanje javnosti te osnažuju borbu protiv korupcije u postupcima prostornog planiranja i dodjele koncesija koje se odnose na prostor i prirodne resurse. Projekt se provodi u Gradu Zagrebu i sedam hrvatskih županija uz jadransku obalu. Među aktivnostima u okviru projekta “Korupcijski SONAR” jest i provedba analize jedne hrvatske javne politike u riziku od korupcije na lokalnoj razini i prirodne resurse te izrada izvještaja iz sjene o provedbi odabrane politike. Projektni partneri su kao temu izabrali analizu politike upravljanja vodnim uslugama jer je za vrijeme projekta krenula reforma upravo u tom području. Fakultet političkih znanosti je za članove OCD-a održao tri radionice te ih educirao o javnim politikama i javnom upravljanju. Uz mentorstvo Fakulteta 19 članova projektnih partnera provelo je istraživanje čiji su rezultati uključeni u ovaj izvještaj.

Izvještaju su analizama doprinijeli Jelena Brbora, Enes Ćerimagić, Tomislav Domes, Ljubomir Grgurević, Sven Janovski, Doroteja Jaković, Marina Kelava, Josipa Knez, Nikola Kukec, Borko Magazin, Iva Marčetić, Dunja Mickov, Gligor Radečić, Dušica Radojčić, Tamara Šandor, Tomislav Tomašević, Dominik Vadlja i Melita Varga. 

Elektronička verzija izvještaja može se naći ovdje. 

Izvor: Multimedijalni institut

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Program počinje umjetničkom intervencijom AQUA Natashe Kadin i radionicom stop animacije za djecu i mlade koju vodi umjetnica Tihana Mandušić, nastavlja se nizom aktivnosti te završava umjetničkom kolonijom Multimedijalni kamp @ Silba na kojoj će umjetnici i znanstvenici zajedničkim snagama proizvesti prototip mehanizma koji pretvara morsku vodu u pitku. Odmah po završetku festivala, aktivnosti i umjetnički radovi nastali tijekom 3. Silbenskog kulturnog ljeta bit će predstavljeni i na kopnu, u Zadru u sklopu platforme Novomedijska galerija Zadar.

Posebna atrakcija ovogodišnjeg festivala je praizvadba prve silbenske opere Kralj od Silbe. Silba je naime jedini otok koji ima svoju operu za koju je libreto napisao Ferdinand Ž. Miler, a glazbu je skladao Vjekoslav Rosenberg Ružić. Rukopis, koji je dio Ružićeve ostavštine, danas se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a nastao je oko 1899. godine. U operi se spominje drevni običaj biranja seoskog kralja u 17. stoljeću, a ove godine opet će na Silbi zakratko oživjeti ovaj stari običaj u operi Kralj od Silbe.

Organizator festivala je udruga MAVENA, suorganizatori su TZM Silbe i udruga Toreta, a pokrovitelji i sponzori Ministarstvo kulture RH, Grad Zadar, Županija zadarska, Hrvatska turistička zajednica, Mia tours d.o.o. i konoba Alavija.

Detaljan program možete preuzeti ovdje.

U razgovoru će biti riječi o njezinu romanu Voda, paučina u izdanju Algoritma 2011. godine u kojem se isprepleću sadašnje vrijeme i  vrijeme kad je 1964. godine u Zagrebu bila velika poplava.

Za taj je roman autorica nagrađena Nagradom Grada Zagreba i godišnjom nagradom Vladimir Nazor za književnost. O knjizi će, uz autoricu, govoriti i književni kritičar Srđan Laterza.

 

Voditeljica tribine Dekonstrukcije je Darija Žilić. Početak je u 19 sati.