Trajna kriza na liniji Sveučilište – Filozofski fakultet u Zagrebu, uzrokovana samovoljnim upravljanjem rektora Damira Borasa i nastojanjem da se iskontrolira najvažnija opozicijska sastavnica, dobila je svoju najnoviju epizodu. Na sjednici održanoj 28. travnja, Senat Sveučilišta je s 49 glasova za, 12 protiv i 6 suzdržanih podržao tzv. “uskratu suglasnosti” rektora na program predloženog dekana FFZG-a dr. sc. Nevena Jovanovića, kojeg je Fakultetsko vijeće u veljači izabralo s ogromnom većinom od gotovo 90 % glasova. Jovanović je pročelnik Odsjeka za klasičnu filologiju poznat po svojem konzistentnom opozicijskom angažmanu: aktivno je podržavao blokadu Filozofskog fakulteta 2009. godine, sudjelujući i u alternativnoj nastavi, a u novije vrijeme se istaknuo protivljenjem štetnoj upravi bivšeg dekana Vlatka Previšića, osobito njegovom nastojanju da sklopi sporne ugovore s Katoličko bogoslovnim fakultetom.

Upravo je suprotstavljanje Borasu bliskim ljudima na Filozofskom, kao i podrška upravi aktualne dekanice Vesne Vlahović-Štetić, ono što je presudno utjecalo na rektorovu blokadu Jovanovićeva izbora. U Borasovoj odluci, koju prenosi portal Srednja.hr, Jovanoviću se zamjera što se “višekratno pohvalno izjašnjava” o radu dosadašnje uprave FFZG-a, pri čemu rektor ukazuje na navodno protuzakonito i protustatutarno djelovanje dekanice Vlahović-Štetić. Rektorova odluka bizaran je dokument utoliko što je u najvećem svojem dijelu posvećen upravo razračunavanju s mandatom aktualne dekanice, umjesto analizi Jovanovićeva programa, a čitava je stranica pritom posvećena postupku oduzimanja znanstveno-nastavnog zvanja redovitog profesora dr. sc. Anti Čoviću, moćnom Borasovom savezniku i prorektoru.

Od konkretnih nedostataka Jovanovićeva programa izdvaja se, prema Borasu, izostanak mjera za provedbu procesa reakreditacije studijskih programa Filozofskog fakulteta. Kako stoji u odluci, “profesor Jovanović ne navodi niti općenite podatke o novom reformskom smjeru novih studijskih programa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Senat Sveučilišta u Zagrebu nema uvid niti je upoznat s budućim izmjenama i dopunama studijskih programa najveće sastavnice Sveučilišta u Zagrebu.” Programu se također prigovara zbog neusklađenosti sa strateškim dokumentima, poput Strategije studija i studiranja na Sveučilištu u Zagrebu, Odluke o donošenju Strategije pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2020. godine i Akcijskog plana za provedbu Strategije pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje od 2016. do 2017. godine.

Kao posebno sporan element ističe se Jovanovićeva najava zalaganja “da nevladine organizacije i udruge budu uključene u pojedine kolegije (gdje je to umjesno i svrhovito)” s ciljem da “relevantan volonterski rad studenata i društveno korisno učenje, kao oblici neformalnog i informalnog obrazovanja, budu predviđeni, uključeni i priznavani u studijskim programima”. Prema Borasu, ovaj dio Jovanovićeva programa “nameće indicije o protupropisnom, nekvalitetnom uključivanju različitih subjekata u pripremu i izvođenje nastave na Sveučilištu u Zagrebu kroz nevladine organizacije i udruge građana”. Premda se poziva na brigu za standarde akademske nastave, Borasov je stav primarno razumljiv u kontekstu konzervativnog otpora prema nevladinom sektoru i nezavisnoj kulturnoj i umjetničkoj sceni. Osobito se znakovito u tom smislu čini rektorovo isticanje važnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu za “očuvanje hrvatskog identiteta i kulture”.

Koliko je riječ o utemeljenim prigovorima, a koliko o još jednom činu institucionalne represije možda najbolje pokazuje sami postupak glasanja o rektorovoj odluci. Sjednica Senata održana je naime dopisno, bez mogućnosti rasprave ili postavljanja pitanja uživo o pojedinoj točki dnevnog reda, što znači da je procedura, izuzev dekorativnog prava na uvrštavanje pisanog prigovora u zapisnik, svedena naprosto na glasanje. Dojam da je smisao ovakvog rektorovog postupanja obračun s aktualnom upravom Filozofskog fakulteta podcrtava i činjenica da je na istu sjednicu uvršteno odlučivanje o dodjeli počasnog zvanja Vlatku Previšiću.

U reakciji na ovakvu odluku Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu nazvao ju je “grubim opstruiranjem demokratskih procesa”, dok je dekanica Vlahović-Štetić izjavila kako je Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputila zahtjev za upravnim nadzorom postupanja Sveučilišta. Ministrica Divjak za N1 je potvrdila zaprimanje zahtjeva, ističući kako joj se čini da “princip akademske slobode” temeljen na akademskoj raspravi u slučaju odbijanja programa profesora Jovanovića “nije stavljen u funkciju”. Odlučivanje rektora Borasa, ukratko, pomaknulo je ionako visoke standarde samovolje na Sveučilištu, produbljujući krizu u kojoj se ono već duže vrijeme nalazi. Sudeći prema raspletu njegovih dosadašnjih sukoba s Filozofskim fakultetom, čijim dekanom je i sam bio, moglo bi se reći da je ovo jedan od rijetkih slučajeva borbe protiv institucija u kojem razloga za tihi optimizam ipak ima.

Uzevši u obzir recentno čišćenje gotovo svega što je preostalo od Kulture promjene, ključno je pitanje za polje nezavisne kulture i umjetnosti novo programsko usmjerenje Kulture SC-a. A obrisi nove etape pod sanacijskim upraviteljem Mirkom Bošnjakom i njegovim ađutantom Davorom Šišmanovićem se, izgleda, počinju nazirati: u ponedjeljak, 26. listopada, na SC-ovim je stranicama objavljen Javni poziv za predlaganje programa kojim se poziva “sve studentice i studente, studentske udruge, umjetničke akademije, fakultete u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj, sve mlade ljude – na suradnju pri osmišljavanju i realizaciji kulturnih projekata, programa i srodnih sadržaja”.

Ležerna inkluzivnost uvodnog paragrafa potvrđuje se i u popisu tipova sadržaja koje je moguće prijaviti. Tako u sljedećoj, eliptičnoj rečenici doznajemo da će biti razmatrani prijedlozi “koji se odnose na festivale, video i filmske cikluse, kazališne (izvedbene) projekte, koncerte, tribine (književne, znanstvene, društveno-kulturološki aktualne, …), izložbe, performanse, radionice, plesne projekte multimedijalne i multidisciplinarne projekte, dramske i književne tekstove te općenito na kulturne programe svih rodova, vrsta i žanrova”. I to je to – nema programskih smjernica, kriterija, ničega po čemu bi se dalo zaključiti kakvim će tipovima sadržaja biti dana prednost. Također nije moguće razabrati iz kojih i kolikih će se sredstava financirati predloženi programi, što ovaj natječaj  pretvara u bizarno nadmetanje nasumično prijavljenih programa čiji prijavitelji ne mogu imati predodžbu ni na kakve produkcijske gabarite mogu računati ni kojim se konceptom trebaju voditi pri razradi svojih prijedloga.

Sve ovo upućuje na očekivano protjerivanje nezavisnokulturnih umjetničkih sadržaja kojima se toliko odlikovao kulturni program zagrebačkog SC-a i okretanje mainstream događanjima zabavnog, a dijelom i komercijalnog tipa, uz vjerojatno brojne slučajeve upitnog korištenja SC-ove infrastrukture, kao što je već zabilježeno iznajmljivanje Francuskog paviljona privatnoj osobi za prodajnu izložbu. U tom je smislu simptomatično i ono malo što smo čuli od trenutnih SC-ovih vladara po pitanju budućnosti tamošnjeg kulturnog programa. Tako je Bošnjak na dan objave Javnog poziva za N1 “pojasnio” da će nova Kultura SC-a “imati u temelju: a) potrebe sveučilišne populacije; b) mogućnosti društvene zbilje i kapacitete matične ustanove; c) suvremene spoznaje o interakcijama kulture/umjetnosti i životnog standarda te općenitog boljitka zajednice; d) uspostavu prepoznatljivosti programske sheme i termina; e) uvođenje kontinuiteta u cjelinu program Kulture SC-a; f) usmjerenost na povratak publike u prostore SC-a, kao mjesta gdje će, prvenstveno, rado dolaziti svi oni zbog kojih Studentski centar i postoji, zatim svi oni čiji su mladost i studiranje bili obilježeni kulturnim događanjima i druženjima u &td-u, Galeriji SC, Klubu SC, MM-u, SKUC-u…, ali i svi ostali žitelji metropole željni ‘dobre vibre’.”

Na stranu besmislice poput tvrdnje da će se Kultura SC-a temeljiti na “mogućnostima društvene zbilje” (?), kao i manipulativne implikacije da dosadašnji kulturni program nije posjedovao kontinuitet i prepoznatljivost – a riječ je o jednom od najprepoznatljivijih ovdašnjih programa u kulturi koji je trajao 14 godina – najbolja indikacija smjera u kojem će se kretati Bošnjak-Šišmanovićev koncept su “dobre vibre” na kraju ovog nesuvislog popisa. Pozdravimo se, dakle, s kritičkim, eksperimentalnim i inovativnim sadržajima na mjestu koje ih je proizvodilo i udomljavalo gotovo šest desetljeća i pomirimo se s kulturnom ponudom u potpunosti u skladu s komercijaliziranim horizontom kulture koji je zaposjeo Zagreb – vjerojatno uz isti dugoročni ishod po pitanju statusa nekretnina u vlasništvu SC-a.

Da je sanacijskoj upravi iznimno stalo do približavanja studentima pokazuje i činjenica da je na mjesto Silvije Stipanov, koja je u rujnu dala otkaz zbog nemogućnosti da obavlja svoj posao u privremenim uvjetima, kao upravitelj programa i realizacije Kulture SC-a postavljen stanoviti Vlatko Previšić, SC-ov zaposlenik o čijem se djelovanju u kulturi ne može pronaći nijedan podatak, ali se zato na internetu ističe u ulozi – uzgajivača jagoda! Pridodamo li tomu činjenicu da selekciju programa u sklopu SC-ovog novog Javnog poziva provodi misteriozno Programsko vijeće za kulturu u koje je na proceduralno neobjašnjiv način imenovan i Jakov Sedlar, teško je ne posumnjati u ideju da je sanacijskoj upravi od svega na prvom mjestu inkluzivna studentska kultura.

Kakav će kulturni program biti realiziran u SC-u bit će znatno jasnije početkom sljedeće godine kada budu dostupni rezultati javnih potreba u kulturi, kao i ovog natječaja. S obzirom na prve korake sanacijske uprave i novog voditelja Kulture, međutim, sva je prilika da će novi “izlog studentske kreativnosti” koji priziva tekst Poziva biti siromašniji za sve ono zbog čega je zagrebački SC postao ključnim mjestom suvremene umjetnosti i kulture na ovim prostorima.

Reći na uopćen način da su feminističke teme ovih dana “ponovno aktualne” moguće je samo iz pozicije razmjerne bezbrižnosti spram konteksta koji svakodnevno poziva na njihovo otvaranje. Suzimo li pak tu tvrdnju na uže područje alternativne ili nezavisne medijske scene, zadnjih su mjesec dana na osobit način obilježili seksistički, a potom i otvoreno antifeministički tekstovi dvaju autora s portala Ravno do dna, čiji je naziv, preuzet od Azre, počeo banalno ironično opisivati njihovu kritičarsku “poetiku”. 

Priču je osvrtom na zagrebački koncert grupe Cigarettes After Sex pokrenuo glavni urednik portala Zoran Stajčić nastupajući s uzvišene pozicije “glazbenog znalca”, kako samog sebe naziva u tekstu. Taj “znalac”, jedinstven po tome što ne razlikuje ritam od tempa pa u istom tekstu piše o “sporom i sanjivom (?) ritmu”, većinu je teksta posvetio ne komentiranju muzičke izvedbe, nego patronizirajućem i infantilizirajućem oslikavanju ženske publike. Te “mlade i starije dame”, ukratko, u Stajčićevom su prikazu došle histerično vrištati ili pak konzumirati guilty pleasure “ukinutog mačizma” koji odašilju riječi i glazba benda, kao i figura njegova frontmena.

Stajčiću je argumentirano i vrlo odmjereno odgovorila H-alterova urednica i novinarka Ivana Perić smjestivši njegove komentare u širi kontekst muške mejnstrim glazbene kritike, pokazujući pritom dobru volju za dijalogom i odbijajući Stajčića osobno proglasiti seksistom u njihovoj objavljenoj prepisci. Međutim, umjesto da je Perićin korektan, iako po Stajčićeve autoprojekcije nesumnjivo neugodan tekst iskoristila kao povod za reviziju vlastitog pisanja, ekipa s Dna odlučila se na protunapad koji će po nesrazmjeru između stava i stvarne informiranosti autora Đine Kolege zasigurno ostati upamćenim kao jedan od najgorih trenutaka naše nezavisnomedijske scene.

Ne treba puno znati o feminističkim pokretima da bi Kolegine ležerne panorame poput “Feminizam je danas najobičniji fashionstatement koji je u svojoj najagresivnijoj varijanti prigrlio distopijske elemente političke korektnosti” izazvale zdravu sumnju da se raznovrsni rezultati stoljeća i pol borbene i intelektualne tradicije, nebrojenih škola mišljenja i epizoda dubinske samokritike možda i ne daju otpisati u 142 znaka s razmacima. Pa i taj kontekst, da je jedan muškarac odlučio otpisati ukupnost feminističkih pokreta u 142 znaka s razmacima, reći “feminizmu danas” što on zapravo jest, posebno je poražavajuć, osobito uzmemo li u obzir da je riječ o alternativnom portalu.

Iako nisu bili na ovaj način javno prezentirani, odvijajući se uglavnom putem društvenih mreža, ni drugi slučajevi polemika o seksizmu na mjestima na kojima ga se obično ne bi očekivalo nipošto ne izostaju. Katkada je riječ o omjerima sudionika i sudionica na aktivističkim panelima, katkada o naslovnicama lijevih novina, katkada o suptilnijim komunikacijskim momentima – posmatrane zajedno, takve situacije upućuju na to da feministički rad nije sasvim apsolvirana stvar ni na stereotipnom teritoriju ljevice.

Ako u imaginariju ovdašnje javnosti postoji upravo njen paradigmatski teritorij, onda je to nedvojbeno Filozofski fakultet u Zagrebu. Međutim, studentski aktivizam i odsječke oaze na stranu, uzme li se u obzir koje su grupacije donedavna držale vlast na fakultetu, takav dojam pokazuje se vrlo varljivim – riječ je redom o ljudima bliskim desnici i Crkvi, poput bivšeg dekana i sadašnjeg rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa. Iz borbe protiv njegova nasljednika i saveznika Vlatka Previšića, okupljene na studentskoj razini u inicijativu Filozofski je naš, značajnim je dijelom proizišla novopokrenuta Inicijativa za feministički Filozofski koja se po prvi puta javno predstavila u utorak, 18. srpnja u prostorima Kluba Močvara. Na tribini su sudjelovale članice inicijative, studentice Marija Dejanović, Katarina Poljak i Petra Kurtović, uz moderiranje Tomislava Čankovića.

Sudionice su na samom otvaranju tribine iznijele tezu da, iako FFZG prednjači po pitanju zastupljenosti ženskih i rodnih tema, one nipošto nisu prisutne u dovoljnoj mjeri. Pozivajući se na istraživanje Centra za ženske studije, napominju da su kolegiji posvećeni primarno takvom sadržaju u najvećoj mjeri izborni, ako uopće postoje, dok općenita prisutnost rodnih tematskih blokova na silabima izuzetno varira. Govoreći pak na razini Sveučilišta, kao posebno se poražavajući podatak istaknuo potpuni nedostatak kolegija rodne tematike na Fakultetu političkih znanosti.

Smatrajući da feministička teorija ne smije biti “privjesak pojedinih disciplina”, predstavnice Inicijative su kao njenu glavnu ulogu istaknule “okupljanje znanja raspršenog među studijskim grupama”. Tu raspršenost, između ostalog, pritom povezuju i sa štetnim posljedicama uvođenja Bolonje koja je, smatraju, uvelike pojednostavila sadržaj kolegija na društvenim i humanističkim studijima.

Govoreći o inicijalnoj komunikaciji s predavačima na Fakultetu ususret službenom početku djelovanja Inicijative, Dejanović je navela pozitivan kontakt s profesorom Ljatifom Demirom s diplomskog studija romistike pri Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije. S Demirom, koji je na tu temu već javno istupao, dogovorena je serija tribina o Romkinjama i njihovom statusu u zajednici.

Podrška Inicijativi pristigla je i s Pedagogije, kao i tradicionalno progresivne Komparativne književnosti, na kojoj bavljenje feminističkim temama može naći poticaj u znanstvenom i predavačkom radu profesorica Lade Čale Feldman i Andree Zlatar Violić, docentice Maše Grdešić, ali i drugih nastavnika i nastavnica. Za početak, međutim, predstavnice su kao ključnu navele inicijalnu komunikaciju sa studentima, najavljujući od rujna niz aktivnosti koje uključuju raznovrsne tribine, pripremu zbornika radova posvećenog rodnoj problematici, kao i opću tekstualnu produkciju, osobito u formi izvještaja s diskurzivnih događanja u organizaciji Inicijative.

Ipak, tijekom tribine su dijelom izostala detaljnija pojašnjenja o smjeru djelovanja Inicijative, kao i konkretnijim institucionalnim oblicima okupljanja rodnih studija u okviru Fakulteta, koje bi njezine članice i članovi zagovarali. Takvo što i same su predstavnice pripisale pomalo preuranjenoj organizaciji predstavljanja, zbog čega se povremeno gubio fokus u pojedinim izlaganjima. Primjerice, izvještaj Katarine Poljak o nekim općim odrednicama položaja žena u Hrvatskoj, s osobitim naglaskom na statističke podatke o nasilju, iako je podsjetio na najmučniji aspekt ženske podređenosti, djelovao je izmješteno s obzirom na neposredni povod razgovora, onemogućujući time i da se razgovor primjereno posveti dramatičnim podacima koji su u njemu navedeni.

Nešto je uklopljenije djelovalo izlaganje o stanju na Filozofskom fakultetu, u kojem se Petra Kurtović osvrnula na pretpovijest Inicijative u borbi protiv prethodne uprave i kritiziranih ugovora s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Kurtović je upozorila i na prisutnost seksizma na najvišim fakultetskim instancama, pozivajući se na javno dokumentirana obraćanja bivšeg dekana Previšića članicama Fakultetskog vijeća sa “ženska glavo” i njihovim patroniziranjem zbog odlaska na porodiljni dopust.

Široka postavljenost izlagačkog bloka diskusiju je dijelom usmjerila na općenita pitanja poput definiranja kulture silovanja ili ekofeminizma, raspršujući razgovor o samom djelovanju Inicijative. Ipak, šira rasprava omogućila je da do izražaja posebno dođe inzistiranje izlagačica – osobito Dejanović, koja je izuzetno strpljivo reagirala na sve intervencije iz publike – na razumijevanju rodnih pitanja u okviru kritike kapitalističkoga sustava.

Sudeći i prema ovom nešto općenitijem razgovoru, dakle, jasno je da članice inicijative feministički angažman shvaćaju kontekstualno izuzetno svjesno, uzimajući u obzir u svojim komentarima i izlaganjima niz vanjskih aspekata, od strukture čitavog obrazovanja, preko njegovog ekonomskog okvira pa do ekološke razine. Prema dijelu feminističke tradicije nastupaju implicitno ili eksplicitno kritički, pokazujući njeno vrsno poznavanje i pozicionirajući se vrlo artikulirano svaki puta kada su pod pitanje stavljene osnovne koordinate njihova djelovanje, poput uvažavanja klasne osnove rodne neravnopravnosti. Uzevši u obzir tekstove poput onih s Ravno do dna, kao i dio komentara iz publike, odluka da se nanovo javno pretresaju i najopćenitija mjesta feminizma, čak i nauštrb konkretnog fokusa, činila se uistinu sve opravdanijom kako je diskusija odmicala.

Što se same Inicijative tiče, ona, po svemu sudeći, dolazi u dobrom trenutku za Filozofski fakultet. Ne samo da su rektorovi konzervativni saveznici konačno izgubili borbu za upravljanje fakultetom, dok na zadnjoj sjednici Fakultetskog Vijeća odabrani obećavajući prodekani, nego je i dekanicom ranije postala prof. dr. sc. Vesna Vlahović Štetić s Odsjeka za psihologiju – prva žena, ističu iz Inicijative, u dugo vremena na tom mjestu. Uzevši u obzir i da je na čelo Ministarstva znanosti i obrazovanja nedavno došla prof. dr. sc. Blaženka Divjak, vrlo artikulirana kritičarka rektora Borasa, opći uvjeti su, s obzirom na nepovoljan politički kontekst, omogućili da na Filozofskom slobodnije prodišu aktivistički pokreti. S obzirom na sve agresivniju kampanju desnice za ograničavanje ženskih prava, s obzirom na povremene tenzije i na nezavisnoj i aktivističkoj sceni, pokretanje Inicijative za feministički Filozofski, sve i ako još nisu poznati konkretni gabariti njezina djelovanja, djeluje kao izuzetno dobrodošla i nasušno potrebna pojava.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

KP: Možete li, ukratko, iznijeti kronologiju “događaja” vezanih uz krizu upravljanja Filozofskim fakultetom, čisto da podvučemo crtu?

Mislite da ima smisla još jednom ponavljati? Nisam siguran. Kome, uostalom? Oni koje stvar na Filozofskom zanima, ionako već znaju sve. Oni koje ne zanima, kao što su, na primjer, članovi Senata Sveučilišta u Zagrebu, imaju pametnijeg posla. Oni kojima se srce i um zažari kad vide “klerofašizam” u tekstu ili njegovoj opremi, znaju unaprijed o čemu se radi jer im je svijet definiran upravo onako kako ga vide i žele vidjeti. Oni pak koji ciničnim uvidom stvari svode na “a gdje ste bili dosad?” jesu uglavnom fejsbuk šehidi ili socijalni padobranci gnjevni pred vlastitom tastaturom.

Na Filozofskom je suspendirana institucionalna demokracija na najbrutalniji mogući način i to zato jer se mislilo da se proces demokratskog razrješenja dekana poodmakle, prekomjerne radne dobi jednostavno rješava rasturanjem Studentskog zbora i izgonom studentskih predstavnika iz Fakultetskog vijeća, što je trebalo zaustaviti demokratski proces, osigurati nov odnos snaga i zajamčiti status quo. Zatim se oglasilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, dekan je razriješen, ali nije povučena nestatutarna odluka Senata o studentskim delegatima u Vijeću. E sad, što je bilo prije toga, kakve to veze ima s KBF-om, rektorskim mandatom Damira Borasa, ponudom dvopredmetne “suradnje”, kao i odakle je i zašto pokrenuta ta inicijativa, mislim da je suvišno i ponavljati i tumačiti.

Zato bih “događaje” vezao isključivo uz način upravljanja fakultetom, uz činjenicu da se u demokratskom političkom okviru toleriraju i, štoviše, zagovaraju i zatim provode oktroirane odluke i nezakonita rješenja. Riječ je zapravo o brutalnoj suspenziji osnovnih radničkih i studentskih prava vezanih uz sudjelovanje u procesu upravljanja vlastitom institucijom. Što reći o profilu koji ne želi ispoštovati odluku kvalificirane većine i ponuditi mandat na raspolaganje ili v. d.-u dekana koji nema minimum podrške u središnjem upravljačkom tijelu fakulteta, ali zato “rješava krizu” u instituciji? Ili o nametnutim v. d. prodekanima koji zdušno prakticiraju svoju nametnutost? Iz pristojnosti govorimo o “demokratskom deficitu”. Zato mi se čini da je konačni ishod ove krize, da ne kažem pobjeda onih koji demokratski misle, da se institucija vrati u ruke njezinih legitimnih tijela i demokratski izabranih predstavnika ili čelnika, ono nešto poput “Tvornice radnicima!” svojedobno. O ostalim, možda i važnijim ili društveno/medijski atraktivnijim aspektima govorilo je niz mojih kolegica i kolega u mnogobrojnim intervjuima i medijskim nastupima.

KP: Kako bi, da je kojim slučajem implementirana, u praksi funkcionirala predložena “meka integracija” Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta? Kako komentirate izjavu Nenada Zakošeka s Fakulteta političkih znanosti da bi, prema pravilima bolonjskog procesa, suradnje između visokoobrazovnih institucija svakako moralo biti, odnosno, da citiram: “Sveučilište je nedovoljno integrirano. Teško je birati studije, predmete i to administrativno provesti”. Dodao je i da u ovim raspravama nema mjesta za “tešku ideološku artiljeriju”? Što bi, u situaciji u kojoj jedna visokoobrazovna i znanstvena institucija praktički paralizirana, uopće bila “teška ideološka artiljerija”?

O problemu su, barem ovih zadnjih šest-sedam mjeseci, govorili mnogi. Govorili su napamet, govorili po sluhu, govorili koještarije i u pravilu zatrpavali kanale poluinformacijama, kao što je to bilo u Dujmovićevoj emisiji u kojoj su gostovali Zakošek i Tonči Matulić. KBF je, barem u ovom krugu, završena priča i nema veze s integriranim sveučilištem, ali ako izbjegavate srž problema, onda, naravno, izvlačite iz rukava načelne stvari i bolonjske adute. Potonji su uobičajeni izgovor za sve i sva. Kao što Matulić s KBF-a neprestano ponavlja da “inicijativa za suradnjom” nije došla s njihove strane. Tko je onda pokrenuo stvar i s kakvom namjerom, da ne kažem legitimacijom?

Složio bih se da nema mjesta za “tešku ideološku artiljeriju”, ali nisam baš siguran da sam čuo njezine plotune, ako podrazumijevamo što Zakošekova sintagma uobičajeno znači u domaćem kontekstu. Doduše, razina rasprave je takva da “samouprava”, “sekularnost”, “demokratsko upravljanje”, “javna institucija”, “nezakonita odluka” ili “sudjelovanje u upravljanju” slabo utječu na “ideološki” libido i ostaju u perifernom vidu ili se zaborave u drugom koraku. To su kao slabi označitelji, sitnice, trice i kučine, “klerofašizam” je, naravno, više seksi. Ali ako nemate stabilnu unutarnju organizaciju i dobru mobilizaciju, neće vam puno pomoći razmetanje jakim označiteljima.

KP: Na koji se način sve to reflektira na neometano obrazovno, znanstveno i administrativno funkcioniranje Filozofskog fakulteta?

Posljedice ćemo tek u cjelini vidjeti, osobito nakon što bude javno dostupno poslovanje Filozofskog fakulteta u posljednjih deset mjeseci. Uobičajena akademska djelatnost odvija se bez problema. Zanimljivija je jedna druga stvar: studenti i nastavnici okupljeni u ovoj borbi uspjeli su nadići feudalna, burgovska, sitnokonkurentska ograničenja vlastitih odsjeka, njihovo sudjelovanje u podjeli plijena, bila to radna mjesta, projekti ili nešto slično. Mnogi prvi put vide Filozofski fakultet kao cjelinu, jedinstvenu i svoju instituciju. To je izniman dobitak ove mobilizacije, dobar ulog za dalje.

KP: Bernard Koludrović piše da je aktualna “bitka za Filozofski” odraz važnosti autonomije znanosti i visokog obrazovanja te promišljanja ustrojstva suvremenog sveučilišta (u odnosu prema humboldtovskom modelu) i suštinski je povezana s procesima donošenja odluka, odnosno samom autonomijom”. Slažete li se da su na djelu povezani procesi?

Slažem se da treba osmisliti sustav upravljanja koji se mora temeljiti isključivo na javnom interesu, ali to nije moguće uspostaviti odmah. Zato uvijek “I cento passi” Modena City Ramblersa kao slika, ako hoćete, što nam je činiti, pa zvalo se to Humboldt 2.0 ili posthumboldtovsko sveučilište. Ali da se ne igramo frazama, proces donošenja odluka je pitka demokratska formulacija, plemenita u namjeri, rekao bih, kao što je na primjer “savjetovanje sa zainteresiranom javnosti”. Može li biti jamac donošenja dobrih, ispravnih, najboljih odluka ili će prije funkcionirati kao demokratska legitimacija partikularnih interesa pojedinih grupacija koje drže poluge moći i trže javno obrazovanje kao da je njihovo? Riječ je o uvjetima proizvodnje odluka, dakle, igramo li svi čistih ruku?

KP: Što je uopće dovelo do izbora Damira Borasa, a onda i Vlatka Previšića na mjesto dekana? Što je prethodilo pripremi terena za njihov uspon? Odnosno, sada vidimo da su političko organiziranje i politička borba na fakultetima itekako važni za funkcioniranje tih institucija, a u većini slučajeva se čini da se, primjerice, izbori za dekane i studentske predstavnike odvijaju gotovo mehanički, bez prevelikog interesa radnika i studenata, a javnosti pogotovo?

Svaka borba, ako riječ nije preteška, započinje u sferi rada. Odnosi u procesu proizvodnje, što god bio finalni produkt, ključ su za razumijevanje političkih problema. S druge strane, demokracije ima onoliko koliko ste je spremni konzumirati i u njoj sudjelovati. Ako nema sudjelovanja i ako se glava okreće, eto vam na horizontu svakovrsnih likova. Pokazalo se da demokracija u instituciji nema jamstava, osobito su joj zakoni i statuti slaba jamstva kad je riječ o situaciji na Filozofskom. Akademija je još jednom potvrdila da je zaspala u feudalnom snu časti i privilegija, da ne poznaje solidarnost, da nije spremna ni za kakav oblik društvene odgovornosti. Uostalom, zašto bi akademsko plemstvo bilo odgovorno društvu? To je preteško, profiti su nikakvi, a posla i odgovornosti preko svake mjere. Dajte mi novce za projekt, isplatite mi putne naloge i briga me tko i kako upravlja – to je ukratko vladajuća perspektiva, ništa posebno ni novo.

KP: Kako komentirate izostanak reakcije resornog ministarstva? Postoji li uopće bilo kakva relevantna komunikacija između ministarstva znanosti i obrazovanja i Inicijative članova Vijeća Filozofskog fakulteta i njihovih zamjenika?

Očekivana šutnja. Barišićevim izborom je dovršena zgrada ekipe koja multiplicira svoju moć, rukopis je prepoznatljiv. Naravno, uz uobičajeno stajalište da bi bilo kakvo miješanje značilo udar na autonomiju Sveučilišta. Je li Šustarova odluka u Previšićevu slučaju bila udar na autonomiju ili je ukazala na nezakonitost pa se Sveučilište brže bolje prenulo i bez trunke samokritike ili, ne daj vraže, samorefleksije, postupilo u skladu s preporukom Ministarstva? Zahtijevani upravni nadzor nad zakonitošću odluka Senata nije okončan, a hoće li biti ikad – to nitko ne zna, čak ni oni koji su ga dužni provesti. Toliko o funkcioniranju sistema.

Htio bih dodati još nešto kad spominjete Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Filozofski fakultet, kako god to zvučalo, “ima” troje saborskih zastupnika – Vesnu Pusić, Bojana Glavaševića i Milorada Pupovca, dakle troje kolega nastavnika sjedi u Saboru, kontaktira s Vladom, radi u odborima itd. Osim dva, za javnost efektna, motiva o slobodi izrečena u vjetar, nismo dobili ništa osim šutnje. Jesmo li im trebali pokucati na vrata ili je logičnije obrnuto? I to je sistem.

KP: Što nas, nakon što je rektor Boras odbio priznati odluke s posljednje sjednice Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, očekuje dalje?

Očekuje nas nastavak u kojemu će se te odluke, prije ili kasnije, proceduralno potvrditi. Slijedi, dakle, duga borba u instituciji. Ništa se ne rješava preko noći, bit će iscrpljujuće, sve do trenutka kad im netko napokon ne dojavi da su odavno izgubili. Pobijediti ne mogu, a što im to prije postane jasno, bit će svima bolje. Filozofski je naš, rekli bi studenti, samo ekipi u rektoratu i njihovim satelitima u instituciji to još nitko nije dojavio. Velika je odgovornost na novoj upravi, osobito ako u njoj budu sudjelovali ljudi koji su svih ovih mjeseci pokazali koliko im je stalo do demokratskog upravljanja Filozofskim fakultetom. To je drugi korak, jednako važan kao i ovo dosad.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Zamagljene slike budućnosti koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Za početak, možda vrijedi istaknuti da je pohvalno što u javni diskurs oko Sveučilišta napokon ulaze argumenti profesionalaca iz pravničke struke. Ne zato što se s relevantnim argumentima nismo ranije susretali u istupima onih direktno involviranih pa im zbog nismo bili skloni vjerovati, već zato što kad mehanizmi vlasti postanu instrumenti samovolje, pravni je okvir – tako nas uče načela demokratske države – jedino što nas štiti od institucionalnog kaosa.

Ako za fundament rasprave o Sveučilištu uzmemo Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te Statut Sveučilišta u Zagrebu, kako je istaknuo Bjeliš, a u tome ga podržao i Josipović, onda iz njih, unatoč određenim manjkavostima, treba crpiti sve relevantne argumente. Prema tome, situacija kakva je sada na Filozofskom fakultetu je sljedeća: Vijeće Filozofskog fakulteta, njegovo najviše upravno tijelo, temeljito je nagriženo nelegalnim i protustaturnim odlukama Senata Sveučilišta u Zagrebu, njegovog najvišeg upravnog tijela. Senat je, kaže Josipović, glasao o suspenziji dekana Vlatka Previšića koji je već de facto stekao uvjete za mirovinu i samim time de iure nije mogao nastaviti obnašati dužnost dekana. Dalje, time je rektoru otvoren prostor da za obnašatelja dužnosti dekana postavi Željka Holjevca, umjesto da ga, prema Statutu, među svojim članovima imenuje Vijeće fakulteta. Ono što je potom učinio rektor Damir Boras, a o tome smo već izvještavali, nema nikakve veze s praksom ni procedurom, kao ni sa zakonom i statutom: imenovao je obnašatelje dužnosti prodekana koji su pak automatizmom postali članovi Vijeća Filozofskog fakulteta. Nigdje se ne može naći uputa koja bi rekla da prestankom mandata dekana prestaje i mandat prodekana. Njihovo razrješenje moguće je tek na dekanov prijedlog ili zahtjev samih prodekana, a potvrda takvog postupka u ingerenciji je Vijeća pojedinog fakulteta, a ne Senata Sveučilišta. Donedavni su prodekani, čiji je mandat i dalje trajao, tako imenovanjem obnašatelja dužnosti jednostavno – razriješeni.

“Što se pak Studentskog zbora tiče, odnosno studentskih predstavnika u Vijeću, oni imaju izborni legitimitet i pravno i statutarno ih ništa ne može spriječiti da sudjeluju u radu tog tijela. Za sve propuste koji su se u tom izbornom procesu eventualno desili, odgovoran je dekan, a ne Senat ili rektor. Trebali bi se održati dopunski izbori za dodatna dva člana Studentskog zbora, kao bi studentska populacija imala ravnomjernu zastupljenost”, rekao je Josipović. Karlo Jurak, studentski predstavnik u Vijeću Filozofskog fakulteta, iz publike je pak upozorio da čak i da je odluka Senata o raspuštanju Studentskog zbora bila legalna, ona ne bi imala nikakvu težinu za studentske predstavnike u Vijeću jer između njih i Studentskog zbora ne stoji znak jednakosti. Odnosno studenti prema Statutu u Vijeću fakulteta moraju imati svoje predstavnike i ne može ih se naprosto iz njega izbaciti.

Na pitanje što i kako dalje, Josipović je rekao da bi se legalno izabrani predstavnici studenata morali prema toj spornoj odluci Senata odnositi kao da ona jednostavno ne postoji, no nije, nažalost, rekao – kako. Obnašatelja dužnosti dekana Holjevca ništa ne sprečava da, kao i njegov prethodnik, angažira zaštitare koji će studentima fizički priječiti ulazak na Vijeće. Također, nije jasno niti kako bi se uopće trebalo odnositi prema Vijeću u kojem – kao što je gore navedeno – nelegalno sjedi čak petero ljudi.

Sporan je i dokument izvršenog upravnog nadzora Ministarstva znanosti i obrazovanja, od kojega se i krenula razvijati ova situacija, a za koji je Nicole Kwiatkowski, inače odvjetnica koja dobila prvu nepravomoćnu presudu u slučaju Franak, rekla da je “u njemu izloženo neko nesuvislo mišljenje oko izbora za Studentski zbor”. U tom se smislu očekuju i konkretni pravni postupci, a neki su već i učinjeni: kako je objasnio odvjetnik Anto Nobilo, njegov ured Upravnom je sudu u ime Inicijative članova Vijeća Filozofskog fakulteta i njihovih zamjenika uručio tužbu protiv Senata kojom se traži da se sporni akti proglase ništavnim. “Ti ništavni pravni akti”, istaknuo je Nobilo, “po meni su napad na ideje studentske participacije u upravljanju sveučilištem i prema njima se treba odnositi kao da jednostavno ne postoje”.

Kako će se prema svemu tome postaviti novi ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić – znanstvenik i profesor nadnaravnih sposobnosti koji na četiri sveučilišta predaje na čak 19 kolegija – za sada se ne zna. Inače, Barišića je pred nekoliko godina skupina kolega optužila za plagiijat i prijavila Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju; glavni urednik časopisa u kojemu je objavio taj navodni plagijat je Ante Čović, inače Borasov prorektor za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju Sveučilišta u Zagrebu i profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta. Barišić pak s delegatom u Senatu Sveučilišta Mislavom Ježićem i njegovim sinom Franom Ljudevitom Ježićem, inače postdoktorandom na spomenutom Odsjeku za filozofiju, potom s rektorom Damirom Borasom pa i novoizabranim premijerom Andrejem Plenkovićem sjedi u predsjedništvu nečega što se zove Hrvatska paneuropska unija. Ako se vratimo na pitanje s početka paragrafa – kako će se Barišić postaviti prema situaciji na Sveučilištu – s obzirom na moto te neobične organizacije – “grčka mudrost, rimsko pravo, kršćanska vjera” – sasvim je izgledno da će se već nekako dogovoriti.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Tko god da je smjenom dekana Vlatka Previšića očekivao razrješenje pravno-birokratske zavrzlame na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bio je, kako sada stvari stoje, potpuno u krivu. Ne ulazeći u špijunske situacije u kojima rektor Damir Boras po sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu postavlja svoje ljude kako bi ipak omogućio njegovu snažniju integraciju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, i dalje ostajemo s protustatutarnim imenovanjem vršitelja dužnosti prodekana. 

Na izvanrednoj sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, rektor Boras razrješio je dužnosti dekana Previšića koji je, samo dan ranije, odbio tu mogućnost rekavši da za to ne postoje zakonske niti moralne osnove. Vršiteljem dužnosti dekana potom je imenovan Željko Holjevac, izvanredni profesor na Odsjeku za povijest, što je odluka primjerena rektorovim ingerencijama. Imenovani su potom i vršitelji dužnosti prodekana, unatoč tome što za takvo što ne postoje osnove niti u rektorovim niti u ovlastima Senata. Naime, imenovanje vršitelja dužnosti prodekana u ingerenciji je matičnog Fakultetskog vijeća. Takvo pak Borasovo kadroviranje itekako utječe na raspored snaga u tom vijeću jer u njemu prodekani automatizmom imaju svoje mjesto, a radi se o izv. prof. dr. sc. Ivani Franić, doc. dr. sc. Domagoju Tončiniću, doc. dr. sc. Tinu Turkoviću, doc. dr. sc. Marku Aleriću i doc. dr. sc. Ivanu Markiću.

Na ovakav razvoj događaj reagirao je plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu zatraživši opoziv odluke o poništenju izbora za Studentski zbor, vraćanje studentskih predstavnika u Fakultetsko vijeće, vraćanje studentskih prostorija na upravljanje studentima te omogućavanje nesmetanog rada plenuma. Studenti, studentice, profesori, profesorice, građani i građanke okupljeni na plenumu donijeli su odluku i da “ne priznaju v.d. prodekane koje je postavio Senat Sveučilišta, jer nisu izabrani u skladu sa statutom Sveučilišta”. 

Kratak je ovo epilog recentnih zbivanja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a koja bi mogla usmjeriti poglede i prema višoj instanci, prema rektoru koji je uz svoje studente i svoje radnike stao tek kad više nije imao kamo odvratiti pogled. Prema tome, borba ujedinjenih snaga studenata i profesora za demokratično i transparentno sveučilište nešto je što nam, očito, tek predstoji. 

Vlatko Previšić, dekan Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u svom prvom javnom pojavljivanju nakon raspuštanja Studentskog zbora Filozofskog fakulteta, u HRT-ovoj emisiji Otvoreno, izjavio je da je zaštitare, koji patroliraju zgradom fakulteta i ograničavaju kretanje studentima i profesorima, angažirao zbog potencijalne terorističke prijetnje. Izrekao je to, kao što i priliči njegovom diskurzivnom uobličavanju stvarnosti, bez ikakvih stvarnih argumenata, ponudivši tek nejasnu kvalifikaciju o “opasnim vremenima” u kojima živimo. Dekanu Previšiću trese se poslovično tlo pod nogama još od pokušaja implementacije spornih ugovora između Filozofskog i Katoličkog bogoslovnog fakulteta, a sada, kada je suočen sa smjenom čiji je postupak još u lipnju većinom glasova izglasalo Fakultetsko vijeće, sve što mu preostaje su retorika zastrašivanja i suspenzija demokracije pod prijetnom fizičke sile, a koju zaštitari na hodnicima fakulteta nesumnjivo predstavljaju. 

Prisutnost zaštitarske službe u prostoru univerziteta, koliko god ju Previšić zagovarao kao uobičajenu, predstavlja, teško se s time ne složiti, “neke od najtamnijih stranica u povijesti ovoga Fakulteta”. Izrekao je to Nenad Ivić, profesor na Odsjeku za romanistiku i član Fakultetskog vijeća, iznoseći sedam točaka koje su formulirali njegovi kolege i odbili sudjelovati u radu tog vijeća bez prisutnosti studentskih predstavnika. “Smatramo apsolutno neprihvatljivim dovođenje zaštitara na fakultet. Jedini razlog njihova dovođenja vidimo u zastrašivanju studenata i nastavnika budući da nema ni nasilja ni nereda. Zbog toga tražimo da se zaštitari odmah povuku s fakulteta”, izjavio je Ivić. 

No, rezimirajmo prvo događaje koji su se posljednjih dana razmatali oko Filozofskog fakulteta u Zagrebu: plenum, najavljen kao reakcija na raspuštanje Studentskog zbora, onemogućen je zaključavanjem fakulteta, i održao se – po prvi puta od 2009. godine – na otvorenom, na parkirališnom prostoru ispred zgrade. Istovremeno, studentima i profesorima onemogućen je i pristup knjižnici, inače otvorenoj za sve studente i akademske radnike, i to u jeku završnih ispitnih rokova i netom prije početka nove akademske godine, kao i pristup studentskim i drugim fakultetskim službama. Zaštitari na sjednicu Fakultetskog vijeća potom nisu dopustili studentskim predstavnicima u vijeću ulaz u dvoranu D7, da bi nakon toga i profesori odbili sudjelovati u radu takvog, okrnjenog Vijeća. “Bez obzira na pravna tumačenja, smatramo potpuno neprihvatljivom situaciju u kojoj se na Fakultetskom vijeću donose odluke dok su predstavnici nekog odsjeka ili dijela Fakulteta isključeni iz rada Vijeća. To nije tek načelni etički problem, nego će biti i pravno-proceduralni budući da rad i odluke takvog krnjeg Vijeća nemaju legalnost”, istaknuli su, među ostalim, profesori i profesorice Filozofskog fakulteta. Odlukom plenuma, ukoliko do 3. listopada dekan Previšić samostalno ne odluči otići, blokada fakulteta je neizbježna. 

Gore istaknuti događaji tek su srž recentnih zbivanja, a eskalaciji – odnosno zahtjevu za odlaskom dekana i potrebi za uspostavom uvjeta za zakonito funkcioniranje institucije – itekako je doprinjelo i njegovo potpisivanje produžetka ugovora sa samim sobom unatoč činjenici da je dosegao dob za umirovljenje, sporan pokušaj razrješenja prodekanice za znanost Branke Galić, kaznene prijave protiv nje i profesorice Nadežde Čačinovič zbog “organiziranja nelegalnoga nastavka sjednice, uspostavljanja paralelnoga sustava upravljanja fakultetom te ometanja rada i narušavanja ugleda institucije”, činjenica da je zaposlenicima fakulteta onemogućen pristup službenim dokumentima, ugovori s KBF-om i, na kraju, njegova opstrukcija odluke Vijeća o postupku pokretanja razrješenja. 

Unatoč svemu ovome, kako je rekao dekan Previšić u Otvorenom, “fakultet normalno funkcionira”. Istovremeno, otvara se i pitanje odgovornosti rektora Damira Borasa, inače bivšeg dekana Filozofskog fakulteta, koji već mjesecima naočigled studenata, kolega i javnosti ignorira situaciju na najvećoj sastavnici Sveučilišta kojem predsjeda, da bi prije koji dan izjavio da “mora uzeti malo vremena i razmotriti kako se postaviti u novonastaloj situaciji”.

“Na Fakultetu se događa vrlo ozbiljna suspenzija institucionalne demokracije i gomila nelegalnih radnji koje svakim danom sve više izlaze na vidjelo, od raspuštanja Studentskog zbora do produžetka radnog ugovora dekanu Previšiću nakon akademske godine u kojoj je napunio sedamdeset godina života, do, eto, zaštitara koji nas čuvaju o terorizma. Uglavnom, na Filozofskom fakultetu, kao i na Sveučilištu, otvorena je, s jedne strane, Pandorina kutija nelegalnosti, dok istodobno njime pokušava vladati gola sila”, kaže Dean Duda s Odsjeka za komparativnu književnost u razgovoru za Lupigu i dodaje da do dekanovog odlaska – bilo razrješenjem, njegovom ostavkom ili rektorovom odlukom – mora doći odmah.  

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Inicijativa članova i zamjenika u Vijeću Filozofskog fakulteta i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja (NSZ) zatražili su očitovanje rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa, koji je potpisao odluku o poništavanju izbora za Studentski zbor Filozofskog fakulteta i studentskih predstavnika u Fakultetskom vijeću te provođenju novih izbora. Nakon što je dekan fakulteta Vlatko Previšić u lipnju ove godine zatražio upravni nadzor nad postupkom njegova razrješenja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa potvrdilo je da je Fakultetsko vijeće sastavljeno protivno važećim propisima i zakonima. 

Inicijativa traži od rektora Borasa da se očituje je li odluka Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta – iz koje nije vidljivo je li Ministarstvo uopće provelo upravni nadzor nad zakonitošću rada Vijeća, na temelju čije odluke i koje dokumentacije – legalna i u skladu s uvriježenom procedurom. Potom, zanima ih na temelju kojih statutarnih i zakonskih ovlasti rektor može raspustiti Studentski zbor neke od sastavnica Sveučilišta te postoji li svijest rektora o pravnim posljedicama te odluke: što je sa svim odlukama Vijeća u razdoblju kad je djelovalo u tako “nelegalnom” sazivu. Također, Inicijativu zanima gdje je rektor pronašao pravno uporište prema kojemu bi dekan Filozofskog fakulteta mogao ostati u radnom odnosu nakon akademske godine u kojoj je navršio 70 godina života, osobito s obzirom na činjenicu da je aneks o produžetku potpisao sam sa sobom. S posljednjim u vezi Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja uputio je rektoru Borasu dopis u kojem od njega traži da postupi prema člancima Statuta Sveučilišta koji se tiču nadležnosti rektora te izboru i razrješenju dekana.

“Izostanak očitovanja shvatit ćemo kao potvrdu sudioništva u protustatutarnim i nasilnim radnjama. Studenti, nastavnici i javnost imaju pravo znati. Plenum je pravo mjesto za to. Vi, rektore, isprva kao prodekan pa kasnije kao dekan FF-a, imate iskustvo sudjelovanja u radu plenuma još od blokade 2009, jednako kao što Vlatku Previšiću nije smetao Plenum kad je na njemu tražio studentsku podršku za dekansku kandidaturu. Pozivamo Vas da se večeras u 20 sati u D7 Filozofskog fakulteta pridružite Plenumu. Neki Vaši časni prethodnici, poput Alekse Bjeliša, imali su dovoljno mudrosti i hrabrosti da se na Plenumu suoče sa svojim studentima. Imate li Vi? Imate li barem pristojnosti da javno odgovorite na postavljena pitanja?”, pitaju u Inicijativi članova i zamjenika u Vijeću Filozofskog fakulteta.

Podršku Inicijativi članova i zamjenika u Vijeću Filozofskog fakulteta, članovima raspuštenog Studentskog zbora Filozofskog fakulteta te Plenumu Filozofskog fakulteta u njihovoj namjeri da obrane pravo na zakonito i demokratsko odlučivanje dali su i Kulturnjaci 2016: “Ovakav čin dekanske samovolje, kao i rektorove instrumentalizacije procedura na Sveučilištu, u potpunosti narušava ugled i demokratska načela po kojima ove institucije moraju funkcionirati”. Podršku studentima, profesorima i suradnicima Filozofskog fakulteta izrazila je Inicijativa Sloboda Trećima, Klub studenata Fakulteta političkih znanosti, studenti Tekstilno-tehnološkog fakulteta, udruga Zelena Istra, nogometni klub Zagreb 041, a svi koji žele doprinijeti borbi za demokratske procese koji se ne mogu i ne smiju silom zaustavljati, pozvani su da sudjeluju u Plenumu u srijedu, 21. rujna, u 20 sati u dvorani 7 Filozofskog fakulteta.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Senat Sveučilišta u Zagrebu odlučio je jednoglasno poništiti izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Izbori održani 25. i 26. ožujka 2015. godine poništeni su jer postupak izbora nije proveden na način propisan Zakonom o studentskom zboru i sveučilišnim Pravilnikom o izborima te statutom Filozofskog Fakulteta. Naime, nakon što je dekan tog fakulteta Vlatko Previšić u lipnju ove godine zatražio upravni nadzor nad postupkom njegova razrješenja, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa potvrdilo je da je Fakultetsko vijeće sastavljeno protivno važećim propisima i zakonima. Prema nalazima MZOS-a, izvještava Srednja.hr, umjesto zakonom predviđenih 15 posto, studentski predstavnici čine 14,6 posto Fakultetskog vijeća, Studentski zbor nije donio Statut te koristi pečat “čiji se oblik, boja, dimenzije i tekst mogu propisati odredbama Statuta”. Sukladno tome odluka o razrješenju Previšića je nevažeća, a rektor Damir Boras će naknadno odlučiti o datumu održavanja novih izbora. 

Nastavak je to birokratske tragikomedije započete pokušajem sprovođenja spornih ugovora o zajedničkom izvođenju nastave s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, protiv kojih se izjasnilo čak 70 posto studenata Filozofskog fakulteta, kao i daljnjih opstrukcija dekana Previšića u pokušaju da spriječi vlastito razrješenje. Prošloga smo tjedna tako doznali i da je Previšić podnio kaznene prijave protiv Branke Galić i Nadežde Čačinovič koje su, tvrdi, “organizirale nelegalni nastavak sjednice” Vijeća Filozofskog fakulteta na kojoj se trebalo glasati o njegovom razrješenju.

Podsjećamo, s te je sjednice odaslano priopćenje Inicijative članova Vijeća Filozofskog fakulteta u kojem stoji: “Dekanova opstrukcija sjednice Vijeća pokušaj je proizvodnje pravnog kaosa i posve je sukladna dosadašnjem modelu njegova rada, utemeljenom na prikrivanju važnih informacija, lažima, ucjenama, zastrašivanju, klijentelizmu, trgovini radnim mjestima i nepoštivanju odluka Vijeća. Današnja sjednica još je jednom potvrdila da dekan Previšić radi protiv interesa vlastite ustanove i dokazala da je njegovo razrješenje jedini demokratski izlaz iz talačke situacije u kojoj se Filozofski fakultet trenutno nalazi”. 

Istovremeno, od Akademske solidarnosti doznajemo da je Previšić otišao i korak dalje, pa je studentima i studenticama zabranjeno korištenje prostorije A-015, tradicionalnom mjestu susreta različitih studentskih inicijativa još od početka devedesetih, a angažirao je i privatnu zaštitarsku tvrtku koja, za sada, studente i studentice onemogućava tek u postavljanju plakata.

“Ne bojte se, ovo neće ovako završiti”, poručuju studenti, profesori, radnici i aktivisti iz Akademske solidarnosti, “Možda to još niste shvatili, ali vaše je vrijeme gotovo. Ovakvo je gušenje slobode govora na jednoj akademskoj instituciji, nakon svih manipulacija i korupcije samo još jedna stavka na već podužoj listi. Otići ćete u ropotarnicu prošlosti kao najgori i najomraženiji dekan u povijesti FF-a”.

Prema plakatima koje s hodnika na javnom fakultetu revno skidaju privatni zaštitari, uskoro će plenum. To je, za sada, sasvim dovoljna najava za moguće razrješenje eskalacija na Filozofskom fakultetu.

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta, održanoj 16. lipnja, pokrenut je proces razrješenja dekana Vlatka Previšića, a potom je, na sjednici Vijeća održanoj 1. srpnja većinom glasova, odbačen predloženi ugovor o izvođenju zajedničkog dvopredmetnog studija s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Birokratskim rječnikom, tim su se slijedom događaja ispunili i moralni i statutarni uvjeti za odlazak čovjeka koji je tijekom svog dekanskog mandata sustavno ignorirao volju svojih kolega, studenata i radnika i, iz još uvijek nerazjašnjenih razloga, inzistiranjem na spornim ugovorima s KBF-om, pod svaku cijenu pokušavao narušiti znanstveni i obrazovni integritet Filozofskog fakulteta.

Na jučerašnjoj sjednici Fakultetskog vijeća zadnja je točka dnevnog reda bila postupak razrješenja dekana, no on je, zajedno s troje svojih prodekana, napustio sjednicu i time – s obzirom da je sljedeće sjednica najavljena za rujan – onemogućio da se glasanje provede u propisanom roku od 60 dana od izglasavanja nepovjerenja.

“Filozofski fakultet tako je doveden u shizofrenu situaciju u kojoj najviše tijelo odlučivanja, Fakultetsko vijeće, ne može demokratski donositi odluke, već ovisi o autokratskim manevrima dekana koji je u postupku razrješenja. Iako je protiv dekana pokrenut postupak zbog kršenja Statuta i prisvajanja ovlasti koje mu ne pripadaju, on se tim istim metodama služi kako bi zadržao svoju krajnje kompromitiranu poziciju”, navodi se u priopćenju Studentskog zbora Filozofskog fakulteta.

Rasprava na sjednici Vijeća 14. srpnja nastavljena je i nakon dekanova odlaska, a sudionici te rasprave okupljeni u Inicijativu članova Vijeća Filozofskog fakulteta akademskoj je i široj javnosti odaslala izjavu u kojoj stoji da je dekan izigrao legitimitet koji mu za obavljanje dužnosti demokratkom odlukom daje Vijeće i koje taj legitimitet, ukoliko dekan radi protiv interesa vlastite visokoškolske ustanove, može demokratski osporiti i poništiti. 

“Dekanova opstrukcija sjednice Vijeća pokušaj je proizvodnje pravnog kaosa i posve je sukladna dosadašnjem modelu njegova rada, utemeljenom na prikrivanju važnih informacija, lažima, ucjenama, zastrašivanju, klijentelizmu, trgovini radnim mjestima i nepoštivanju odluka Vijeća”, stoji u izjavi Inicijative. “Današnja sjednica još je jednom potvrdila da dekan Previšić radi protiv interesa vlastite ustanove i dokazala da je njegovo razrješenje jedini demokratski izlaz iz talačke situacije u kojoj se Filozofski fakultet trenutno nalazi”, dodaje se.

Izjavu Inicijative članova Vijeća Filozofskog fakulteta u cijelosti možete pročitati ovdje.