S tim je ciljem početkom ove godine djelovanje započela platforma Novi prostori govora usredotočena na stanje u gradu Zagrebu te je uoči lokalnih izbora 6. svibnja u Novinarskom domu organizirala tribinu Grad Zagreb i mediji.

Na tribini, koju je moderirala Jelena Berković (GONG), sudjelovali su Iva Kvakić (Za grad), Jasen Mesić (HDZ), Diana Pečkaj Vuković (HSLS-HSS-Zelena lista), Tomislav Stojak (HNS-SDP-HSU-ZS-Zeleni-Zeleni zajedno), Vlasta Toth (HSLS-HSS-Zelena lista-DSU) i Branko Vukšić (Hrvatski laburisti – Stranka rada). Iz ureda aktualnog gradonačelnika nitko se nije odazvao pozivu na sudjelovanje u ovoj raspravi.

Prije samih očitovanja sudionika stola na tri unaprijed im postavljena pitanja, uvod u tribinu dala je medijska teoretičarka i docentica na zagrebačkom FPZ-u Viktorija Car. Car je uvod započela pitanjem što je strategija, a uz koje je ponudila dva moguća smjera – temelji li se ona na medijima kakve imamo ili na onakvima kakve želimo. Prvi je model nešto lakši i traži manje angažmana, dok drugi, zahtjevniji, u konačnici može polučiti bitno bolji rezultat. Dosadašnja bi se strategija mogla iščitavati na temelju raspodjele sredstava iz Fonda za pluralizam medija kojima raspolaže Agencija za elektroničke medije, a koja sredstva dodjeljuje lokalnim, uglavnom komercijalnim medijima. Svrha ovakve raspodjele u stvari više ukazuje na izostanak strategije, ustvrdila je Car. 

Osvrćući se na primjere evropskih praksi još od ’20-ih godina prošlog stoljeća, Car je napomenula da se temeljno polazište kreiranja medijske strategije nalazi u njihovoj odgovornosti prema javnosti. Strateška odluka od 1980-ih godina bila je liberalizacija medija koji su potom podlegli diktatu tržišta, što je dovelo do trenutnog stanja koje karakterizira niska kvaliteta sadržaja s tendencijom kontinuiranog pada kvalitete, te degradacija struke – novinara. Prije desetak godina započeo je proces izrade strategije za medijsku reformu čiji su osnovni ciljevi stvaranje medija odgovornih prema javnosti, jačanje medijske regulacije, stvaranje kvalitetnih lokalnih medija te preusmjeravanje dijela sredstava iz profitnog medijskog sektora u medije od javnog interesa. Sagledavajući trenutno stanje na lokalnoj medijskoj sceni, Car je podsjetila na gradsko glasilo koje trenutno vrši funkciju propagandnog biltena aktualnog gradonačelnika što je nedopustivo obzirom da lokalnim sredinama trebaju mediji koji će se baviti temama od važnosti za tu sredinu.

Nakon ovog uvoda, uslijedila su očitovanja sudionika tribine na tri teme: trenutno stanje u medijima, budućnost medija te koje konkretne mjere potencijalni sudionici u gradskoj vlasti planiraju poduzeti po ovom pitanju.

Branko Vukšić odmah se obrušio na Milana Bandića optužujući ga da je kupio većinu medija pod izlikom poticanja pluralizma. Vukšić smatra kako je sve što je povezano sa Zagrebom u stvari vezano uz čitavu zemlju te se nadovezao na skorašnji ulazak u EU kojim se po ovom pitanju ništa neće promijeniti jer je to područje i na ovoj razini neuređeno i prepušteno diktatu krupnog kapitala. Osvrnuo se na novu upravu HRT-a koja se ugledala u politiku, te zaključio kako će mediji biti kvalitetni kada ova kuća bude mjerilo kvalitete. Iako bi se postavljeno pitanje kakvima vide buduće medije moglo smatrati programatskim, Vukšić je priliku iskoristio da prozove novinare koji ga nikada u sučeljavanjima nisu pitali za program, no ovu priliku za to nije iskoristio. Uz konkretne korake naveo je da će se zalagati za razvoj medija, tražiti određivanje svote za poticanje pluralizma te izradu kriterija po kojima će se ona dodjeljivati.

Vlasta Toth medijima zamjera što su generalno zakazali u svojoj temeljnoj zadaći – kvalitetnom i slobodnom prenošenju informacija. Uzroke ovog stanja pronalazi u komercijalizaciji, privatizaciji, potrebi za profitom koje lokalne teme čine nezanimljivima. Moguće rješenje za poboljšanje položaja lokalnih medija vidi u decentralizaciji grada, osamostaljivanju pojedinih četvrti što bi omogućilo i decentralizaciju medija koji bi time dobili priliku služiti lokalnim sredinama i zadovoljavati njihove potrebe za informiranjem. Od konkretnih koraka izdvojila je izradu strategije u prvoj godini rada, no odgovornost je, prema njezinom mišljenju, na glasačima. Stava je da se ništa neće moći promijeniti s istom garniturom na vlasti.

Ne postoji strategija ni za jedno područje grada Zagreba jer to nije bilo u interesu onima koji vladaju ovim gradom, smatra Tomislav Stojak. Ne postoje jasno profilirani kriteriji na temelju kojih bi se odredilo što može ući u financiranja te je potpuno nejasno tko se financira i zašto. Jedini put za upoznavanje s problemima i potrebama vidi u izravnoj komunikaciji s ljudima koji se određenim područjima bave. Program njihove koalicije, istaknuo je, temelji se na drugačijem promišljanju problema, odnosu prema građanima i podršci potpuno zapostavljenih tema kao što su nezavisna kulturna scena i ranjive društvene skupine, a svoje će djelovanje i kriterije oblikovati u suradnji sa zainteresiranom javnosti. Politiku svoje koalicije naziva politikom zdravog razuma – kako na području medija tako i u svim ostalim područjima. Stojak je iznio i najkonkretnije korake: izradu strategije na razini grada, uspostavljanje odjela za medije u okviru resornog ureda te otvaranje rasprave o kriterijima dodjele potpora.

Najveći problem u Zagrebu, drži Diana Pečkaj Vuković, jest financiranje. Lokalni mediji služe promociji trenutne opcije na vlasti koju se veliča, a probleme skriva. Natječaji su loši, a procedure upitne. Mediji ne obrađuju teme iz gradskog života, a o problemima lokalnih zajednica nema ni spomena. Zalagat će se za novinarstvo zdravog razuma, a konkretizaciju vidi u novoj informacijskoj platformi koja će omogućiti transparentnost rada i financiranja medija te decentralizaciju informacija o gradskom životu.

Iva Kvakić, čija se stranka zalaže za podizanje participacije građana, također je suglasna da u medijima izostaju lokalne teme, pa tako neinformirani građani ne mogu niti participirati u odlukama. Mediji su neobjektivni i pod snažnim utjecajem gradonačelnika zbog čega se prema njemu ne mogu izražavati kritički. Važnom smatra informiranost građana o lokalnim temama, radu Skupštine i gradonačelnika kroz nezavisne lokalne medije, a viziju temelji na uključivanju građana u procese donošenja strategije. Vjeruje da je potrebno što prije krenuti s izradom medijske strategije u koju svakako trebaju biti uključeni i struka i građani.

Jasen Mesić također glavni problem vidi u utjecaju gradonačelnika, no naglašava kako Skupština ima instrumente za sprečavanje gradonačelničke samovolje, kojih se na žalost nije latila. Medijska strategija će podrazumijevati i osiguravanje pluralizma i očuvanje tema od javnog interesa. Već iz sada raspoloživih sredstava Mesić vjeruje da se može napraviti serija pilot programa potpora lokalnim medijima. Promjenom vlasti moglo bi se ići u rebalans proračuna te raspisati natječaj za potporu medijima o čemu bi odlučivalo posebno vijeće. Mesić je u vezi strategije izrazio skepsu prema politici koja iz svoje pozicije govori kakve bi medije željeli imati jer smatra da je potencijalna prijetnja upravo dokidanje medijskih sloboda. Na pitanje iz publike kako spriječiti utjecaj onih koji dodjeljuju sredstva na uređivačke politike medija, Mesić se pozvao na model dodjele sredstava kojima raspolaže Zaklada Kultura nova. Vjeruje da bi se dobro strukturiranim programom u kojem vijeće kontrolira provedbu, dodjeljuje sredstava i može uskratiti daljnje financiranje ukoliko nisu zadovoljeni interesi građana i zastupljene teme od javnog interesa osigurao minimalan upliv politike u uređivanje medija.

Susret je zaključila Viktorija Car tezom kako je temeljni problem hrvatskog društva izostanak odgovornog političkog djelovanja što se dakako prelijeva i na medije, no pozitivnim trendom smatra jačanje civilnog društva i građanske participacije.

Ostaje za vidjeti hoće li novi saziv Skupštine i gradonačelnik kojeg će Zagrepčani odabrati u drugom izbornom krugu, u nedjelju 2. lipnja, prepoznati važnost ove teme i koristiti politiku zdravog razuma te politička sredstva kojima raspolažu kako bi Zagrepčani dobili što raznolikije i kvalitetnije medije.

Napomena uz tekst: S obzirom da na tribini nisu bili prisutni predstavnici svih kandidacijskih lista za gradsku Skupštinu, na preporuku Državnog izbornog povjerenstva tekst objavljujemo nakon održavanja izbora za Gradsku skupštinu.

Panel, organiziran u suradnji Zaklade Heinrich Böll i Green European Foundation okupila je predstavnike i predstavnice zelenih stranaka s područja Zapadnog Balkana i Slovenije. Predstavnik European Green Party, Steve Emmot govorio je o razvoju “zelene opcije” u Evropi te o trenutnoj političkoj poziciji i utjecaju zelenih stranaka u Evropskoj Uniji. Prema Emmotu, zelena opcija jedina je moderna politička opcija nastala u prethodnih 25 godina koja nudi odgovore na probleme suvremenog društva. Tijekom tih godina trećina evropskih zemalja imala je predstavnike zelenih stranaka u svojim vladama, što je trenutno slučaj samo u Finskoj. Reforma poljoprivrednih politika, regulacija GMO-a, klimatske promjene, obnovljivi izvori energije, recikliranje, rodna ravnopravnost te ljudska prava temeljne su odrednice zelenih politika koje bi se dale svesti pod zajednički nazivnik, a to je održivo društvo. Pored toga, slogan “misli globalno djeluj lokalno” slogan je zelenih stranaka iz razloga jer se sudjelovanjem u lokalnoj vlasti direktno mijenja svakodnevni život ljudi na bolje, a upravo je unaprjeđenje kvalitete života za birače najvažnije. U skladu s navedenim, Emmot je istaknuo kako diljem Evrope postoji 15 000 predstavnika zelenih stranaka u lokalnim vlastima od čega najveći broj odlazi na Njemačku, a što je razlog velikom uspjehu zelene stranke na nacionalnoj razini. Zaključio je kako baš zelene stranke proizvode nove, konstruktivne i inovativne ideje nevezane uz ijednu dogmu što s prethodno iznesenim smjernicama čini zelene stranke “privlačnima” biračkom tijelu.

Nakon uvoda uslijedio je pregled razvoja zelenih stranaka te njihove trenutne pozicije u zemljama regije kroz što su detektirana određena opća mjesta zajednička većini predstavljenih zemalja. Tako Tea Šentjurc iz slovenske stranke SMS – Zeleni (Stranka mladih Slovenije – zeleni Evrope) ističe kako je na prvim izborima stranka osvojila devet mjesta u parlamentu, što je bio njezin najveći uspjeh do danas. Međutim, nakon takvog uspjeha stranka se nije uspjela ideološki konsolidirati zbog čega se raslojila na niz manjih stranaka. Današnji SMS – Zeleni osnovani su 2000. godine, a neki od rezultata njihovog rada su antikorupcijsko vijeće, osiguranje besplatnog vrtića za svako drugo dijete, rad s osobama treće životne dobi i manjinama, dok je fokalna točka njihovog interesa politika mladih.

O razvoju bosanskohercegovačke Naše stranke govorio je Dennis Gratz. Stranka je osnovana 2008. godine od strane kulturnih djelatnika s ciljem mijenjanja mišljenja ljudi i vraćanja morala u politiku, socijalno gledano je liberalna, a politički lijevo orijentirana. Naša stranka na izborima 2010. osvojila je svega jedno mjesto u parlamentu, čemu je mnogo razloga, od loše kampanje do odbijanja sudjelovanja u podjeli vlasti na tri konstitutivna naroda zbog njegove diskriminatornosti. Ipak, ističu kako su jedina stranka iz federacije koja je koalirala sa strankom iz Republike Srpske, ali i koja je otvoreno podržala sarajevski Queer festival, zbog čega su i dva člana stranke bila pretučena. Zanimljivo je kako Gratz govori o motivaciji za osnutak stranke kao o društveno odgovornom činu u teškoj socijalno-političkoj situaciji. Za sebe kaže kako bi radije bio umjetnik ili nešto drugo, nego političar i nada se kako će jednog dana zbog ispunjenja određenih ciljeva mirne duše moći odstupiti.

Potaknuta upitima medija o zelenima kao trećoj političkoj opcije u Hrvatskoj, Vlasta Toth iz Zelene liste govorila je o stanju zelenih stranaka. Trenutno u Hrvatskoj postoji 8 zelenih stranaka, nekoliko velikih i istaknutih nevladinih organizacija i više od 600 ekološki orijentiranih nevladinih organizacija koji djeluju unutar svojih lokalnih zajednica. Istaknula je kako postoje velike podjele te kako između velikih nevladinih organizacija kao što su Zelena akcija, Zelena Istra, GONG, Transparency International i političkih stranaka nema povezanosti, što je začuđuje budući da svi imaju isti cilj. Smatra da na putu ujedinjenja zelene opcije, pored egotripova te osobnih i političkih ciljeva, stoji i sustav koji potiče stvaranje stranaka, a koje nakon osnutka ni na koji način ne kontrolira. Vezano za svoju stranku, navela je kako postoje sedam godina tijekom kojih su imali nekoliko lokalnih zastupnika. Rezignirano je zaključila kako su financijski, organizacijski i kapacitetno slabi, no usprkos tome izaći će na izbore i nadati se najboljem.

Zanimljiv primjer stranačkog djelovanja iznijela je Puhie Demaku iz kosovske organizacije Lëvizja Vetëvendosje! (The Self-Determination Movement). Naime,  registrirani su kao politički entitet te djeluju kao parlamentarna stranka, ali i aktivistički – “bacamo se i po cesti i po parlamentu”. Na ovogodišnjim izborima Lëvizja Vetëvendosje! osvojili su 12 zastupničkih mjesta i time postali treća stranka u zemlji, a za zelene politike opredijelili su se jer su one tijesno povezane s vladavinom prava i antikorupcijom.

Nešto manje uspješan primjer stranke predstavio je Nikola Božić, član srpske Zelene stranke, koji je oslikao stanje zelene opcije vrlo slično onom u Hrvatskoj – postoji velik broj stranaka orijentiranih na okoliš i zelene teme koje međusobno slabo surađuju. Naveo je kako se trenutno bave guranjem zakona protiv GMO-a.

Pregled stanja stranaka zelene orijentacije u regiji istovremeno je otkrio rezigniranost i razočaranje u jednim te energiju i polet u drugim zemljama. Glavni razlog neuspjeha zelenih stranaka identificiran je na samom početku panela: proliferacija te nemogućnost ideološke konsolidacije takvih stranaka popraćena slabom suradnjom dionika tako nastalog “zelenog sektora”. Sam problem ideološke konsolidacije je višeslojan, čini se kako stranke svoje političke programe baziraju isključivo na ekološkim temama što je u kontekstu političkog natjecanja osuđeno na neuspjeh. U postkonfliktnim, ideološki podijeljenim zemljama koje su u dubokoj ekonomskoj krizi, isključivo ekološka orijentacija stranke dala bi se ocijeniti kao politički iznimno neodgovoran potez. Ukoliko određena stranka pretendira na preuzimanje političke vlasti, trebala bi imati donekle jasne programe djelovanja za svaki od dijelova društvenog totaliteta. Problematiku stanja zelenih u Hrvatskoj izvrsno je sumirao Dennis Gratz: “Stranke se usredotočuju na ekološke teme, a zelena opcija je puno više od toga. Jednom kad se deklarirate zelenima, zbog razine obrazovanosti društva ograničeni ste na skupljanje plastičnih vrećica, protiv čega treba raditi.” Drugim riječima, zelene politike obuhvaćaju puno širi kontekst od onog ekološkog, a ukoliko takvo što nismo u stanju prepoznati i artikulirati možda bi bilo bolje i društveno korisnije fokus svog djelovanja preusmjeriti s političke arene na onu civilnu.

Foto: Mirela Šavrljuga