<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>vladan jeremić &#8211; Kulturpunkt</title>
	<atom:link href="https://kulturpunkt.hr/tag/vladan_jeremic/feed/" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<description>nezavisna kultura / suvremena umjetnost / dru&#353;tvo</description>
	<lastBuildDate>Wed, 03 May 2023 17:28:16 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>
	hourly	</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>
	1	</sy:updateFrequency>
	<generator>https://wordpress.org/?v=7.1.4</generator>

<image>
	<url>https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2023/02/cropped-Kulturpunkt-baloncic-novo-32x32.png</url>
	<title>vladan jeremić &#8211; Kulturpunkt</title>
	<link>https://kulturpunkt.hr</link>
	<width>32</width>
	<height>32</height>
</image> 
	<item>
		<title>Neraskidiva povezanost umjetnosti i rada</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/blic/neraskidiva-povezanost-umjetnosti-i-rada/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Hana Sirovica]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 16 Feb 2021 19:19:46 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Blic]]></category>
		<category><![CDATA[Abeceda Željezare]]></category>
		<category><![CDATA[Alma Trauber]]></category>
		<category><![CDATA[Ana Kovačić]]></category>
		<category><![CDATA[festival željezara]]></category>
		<category><![CDATA[gradska galerija striegl]]></category>
		<category><![CDATA[izdavaštvo]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[marijan crtalić]]></category>
		<category><![CDATA[rena radle]]></category>
		<category><![CDATA[Sanja Potkonjak]]></category>
		<category><![CDATA[sanja sekelj]]></category>
		<category><![CDATA[sisak]]></category>
		<category><![CDATA[Sven Sorić]]></category>
		<category><![CDATA[Tajana Čeko]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<category><![CDATA[Željezara Sisak]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=neraskidiva-povezanost-umjetnosti-i-rada</guid>

					<description><![CDATA[<p>Iz tiska je izašla <em>Abeceda Željezare</em>, publikacija koja polazeći od umjetničke akcije Vladana Jeremića i Rene Rädle promišlja "tešku" baštinu industrije i socijalizma u Sisku.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Hana Sirovica</p>
<p>Park skulptura u sisačkom naselju Caprag, radničkom naselju sisačke Željezare, predstavlja važan trag suživota umjetnosti i rada koji se razvijao u okolici tog nekadašnjeg industrijskog giganta. Koloniju likovnih umjetnika Željezare Sisak osnovali su radnici i djelovala je od 1971. do 1990. godine, a među suvremenim umjetnicima_ama koji istražuju njezino nasljeđe nalaze se beogradski <a href="https://raedle-jeremic.net" target="_blank" rel="noopener">umjetnik</a><a href="https://raedle-jeremic.net" target="_blank" rel="noopener">&nbsp;i umjetnica</a>&nbsp;<strong>Vladan Jeremić</strong> i <strong>Rena Rädle</strong>. Njihovoj <em>Abecedi Željezare</em>, projektu koji, riječima autora, &#8220;referencu ima u ne tako davnoj prošlosti zajedničkog stvaranja između radnika i umjetnika&#8221;, posvećena je istoimena publikacija koju je nedavno izdala <a href="https://galerija-striegl.hr" target="_blank" rel="noopener">Gradska galerija Striegl</a>.&nbsp;</p>
<p>Knjiga je posvećena <strong>Marijanu Crtaliću</strong>, sisačkom umjetniku koji je preminuo krajem 2020. godine. Crtalić je bio ključna ličnost za revitalizaciju kulturne baštine Željezare i Siska, dugogodišnji suradnik Galerije Striegl te začetnik i organizator <em>Festivala Željezara</em>, manifestacije u čijem se okviru održala prva intervencija&nbsp;<em>Abecede</em>. Upravo je Crtalićeva intervencija <em>Kulturni stalker</em>, osmišljena kao šetnja bivšim proizvodnim pogonom i podsjetnik na prošlost sisačke industrije, Rädle i Jeremića uvela u temu kojoj su se u <em>Abecedi</em> posvetili.&nbsp;</p>
<p>Projekt <em>Abeceda Željezare</em>&nbsp;započeo je 2015. godine, i u svojoj je prvoj <a href="https://kulturpunkt.hr/?clanak=jezik-zajednickog-stvaranja" target="_blank" rel="noopener">inkarnaciji</a> uključivao niz prostornih intervencija u park skulptura u Capragu te izradu znakovnog sustava, svojevrsnog kôda sastavljenog iz njihovih estetskih odrednica. Intervenciji, koju je u okviru <em>Festivala Željezara</em> organizirao kustoski tim Galerije Miroslav Kraljević, prethodilo je istraživanje zapisa iz sisačkog arhiva, kao i intervjui s kreatorima kulturne politike Željezare &#8211; bivšim radnicima tog postrojenja i kulturnim radnicima koji su osmišljavali programe Kolonije likovnih umjetnika.&nbsp;&nbsp;</p>
<p><img fetchpriority="high" decoding="async" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2021/02/abeceda_ciprag_1_630_0.jpg" title="Abeceda Željezare, 2015. FOTO: Marko Ercegović" width="630" height="433"></p>
<p>Uz vizualnu dokumentaciju, publikacija uključuje promišljanja Abecede i Željezare, ali i općenito umjetničkih intervencija u &#8220;tešku&#8221; industrijsku baštinu. Voditeljica Galerije Striegl i povjesničarka umjetnosti <strong>Alma Trauber</strong> u predgovoru objašnjava kako se <em>Abeceda</em> može tumačiti kao primjer performativnog materijalizma u kojemu umjetnici ukazuju &#8220;na načine ponovnog reaktiviranja i prepoznavanja značenja sadržanih u umjetničkim djelima (skulpturama) van ideološkog konteksta unutar kojeg su nastala&#8221;.&nbsp;Rädle i Jeremić su, nastavlja, razvili kôdove koji mogu postati dio vokabulara primjenjivog na druge postindustrijske kontekste i sredine, što su potvrdile i kasnije izložbe i intervencije u drugim gradovima s industrijskom prošlošću.&nbsp;</p>
<p>Dio publikacije je i tekst <em>Umjetnička transformacija postindustrijskog (g)rada</em> <strong>Sanje Potkonjak</strong>, koja iz antropološke vizure promišlja transformaciju postindustrijskog urbaniteta na primjeru Siska. Autorica <em>Abecedu</em>, ali i druge umjetničke akcije u Željezari povezuje s &#8220;etnografskim obratom&#8221; u umjetnosti, objašnjavajući kako je riječ o umjetničkim istraživanjima koji generiraju antropološke uvide te u svoj pristup uključuju senzibiliziranost za probleme zajednice u kojoj se djeluje i koju se istražuje.&nbsp;</p>
<p>Uz kraće zapise kustosica <strong>Sanje Sekelj</strong>, <strong>Ane Kovačić</strong> i <strong>Lee Vene</strong>, <strong>Marijana Crtalića</strong> i samih umjetnika, izdanje uključuje i prijevod <em>Biografije stvari</em> ruskog pisca <strong>Sergeja Tretyakova</strong>, svojevrsni manifest protiv odvajanja umjetnosti od rada. Dizajn publikacije potpisuju <strong>Sven Sorić</strong> i <strong>Tajana Čeko</strong>.</p>
<p><em>Abeceda Željezare</em> u elektronskom obliku je besplatno dostupna <a href="https://galerija-striegl.hr/abeceda-zeljezare-abc-ironworks/" target="_blank" rel="noopener">ovdje</a>. Moguće je naručiti i tiskano izdanje uz donaciju za obnovu Galerije Striegl, čiji je prostor u potresu oštećen i trenutno nije funkcionalan. Donacije je moguće uplatiti na adesu Galerije (Gradska galerija Striegl, S.S. Kranjčevića 9, 44000 Sisak, OIB: 49249580525). Broj računa za uplatu je HR7924070001839100007, uz poziv na broj HR68 7765-49249580525. Upite za tiskano izdanje moguće je poslati poslati putem <a href="mailto:info@galerija-striegl.hr" target="_blank" rel="noopener"><em>maila</em></a>.&nbsp;</p>
<div>&nbsp;</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Solidarnošću protiv represije</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/solidarnoscu-protiv-represije/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 24 Dec 2020 13:33:19 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[adela jušić]]></category>
		<category><![CDATA[Artan Sadiku]]></category>
		<category><![CDATA[kooperativa - regionalna platforma za kulturu]]></category>
		<category><![CDATA[momci]]></category>
		<category><![CDATA[nezavisna kultura]]></category>
		<category><![CDATA[radikalizacija]]></category>
		<category><![CDATA[represija]]></category>
		<category><![CDATA[Tjaša Pureber]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=solidarnoscu-protiv-represije</guid>

					<description><![CDATA[Kooperativina tribina o radikalizaciji političkog prostora u zemljama regije ukazala je i na solidarne prakse otpora te ulogu koju u njima ima nezavisna kultura.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Da su krize plodno tlo za uspon ekstremističkih pokreta i osnaživanje desnih političkih pozicija nije posebna novost, ili barem to ne bi trebala biti nakon naučenih lekcija iz 2008. godine. Zahvaljujući neoliberalnim politikama i njihovim neuspješnim rješenjima iz prethodne su krize kao relevantni politički akteri isplivale različite radikalne grupacije, kako u globalnom i europskom, tako i u užem regionalnom kontekstu. Nova prijeteća recesija, zajedno s pandemijom COVID-19, ponovno se pokazuje prijemčivom za radikalnu desnicu, o čemu svjedoče i recentna preslagivanja u parlamentarnom polju diljem regije. O tome kako se ove tendencije odražavaju na kulturni sektor, već dobrano iscrpljen zdravstvenom i pratećom ekonomskom krizom, govorilo se na tribini <em>Radicalization of SEE societies and its impact on arts and culture in the region</em>, organiziranoj u sklopu godišnje skupštine članica <a href="http://platforma-kooperativa.org/hr/home/" target="_blank" rel="noopener">Kooperative</a> – regionalne platforme za kulturu.</p>
<p>Raspravu koja je skicirala nove radikalne desničarske (kulturne) politike koje se oblikuju u zemljama bivše Jugoslavije otvorila je <strong>Tjaša Pureber</strong>, istraživačica suvremenih društvenih pokreta te suradnica brojnih organizacija nezavisne kulture koje djeluju u Ljubljani. Slovenski primjer ujedno je i &#8220;idealna&#8221; studija slučaja, jer se proces radikalizacije političkog polja i stupanja višestruke krize odvijaju paralelno, preklapajući se gotovo u dan. Proglašenje epidemije u Sloveniji, naime, događa se netom po izboru <strong>Janeza Janše</strong> za premijera, nakon što je krajem siječnja predvodnik lijeve koalicije <strong>Marjan Šarec</strong> podnio ostavku na tu funkciju. Nezavisna kulturna i šira civilno-društvena scena odmah je postala meta napada krajnje desnice, koja se tradicionalno pokazuje posebno zainteresiranom za prisvajanje kulturnog polja. &#8220;Njih, naravno, zanima vrlo specifična vrsta kulture, ona koja opravdava njihove nacionalističke politike i doprinosi stvaranju homogenih zajednica&#8221;, ističe Pureber. Jasno je kako u postizanju tog cilja smetnju predstavlja kultura usmjerena progresivnim i kritičkim praksama kakve zastupa vrlo bogata i živa slovenska nezavisna scena.</p>
<p>Obračun s kritičkim glasovima u javnom polju dolazi direktno od državnog vrha, kroz odluke o financiranju kulturno-umjetničkih organizacija koje se baziraju na političkoj podobnosti. &#8220;Prelazimo iz modela odlučivanja temeljenog na stručnim osnovama na model u kojem odluku o tome tko će opstati donosi sam ministar kulture. Rezultat je da tek nekolicina odabranih može nastaviti raditi u umjetničkom sektoru&#8221;, pojašnjava Pureber i dodaje kako se time stvara vrlo opasna situacija u kojoj svatko tko je previše kritičan, ili ga vlast takvim ocijeni, vrlo lako može ostati bez osnovne infrastrukture za rad. Druga razina napada ostvaruje se na razini diskursa, uz zdušnu pomoć režimskih medija koji grade poznati narativ kulturnjaka kao privilegiranih društvenih parazita. U takvom se okruženju umjetnici i umjetnice te kulturni radnici i radnice nalaze u situaciji da moraju opravdavati svoje golo postojanje, što Pureber smatra pogrešnom porukom i pristupom kojim se ne može pobijediti upogonjenu medijsku mašineriju.</p>
<p>Osim ukidanja potpora i medijskog huškanja, slovenska vlada <a href="https://kulturpunkt.hr/?clanak=recept-za-obracun-s-kritikom" target="_blank" rel="noopener">izbacivanjem</a> iz Metelkove nastoji istaknutim organizacijama civilnog društva oduzeti i prostorne resurse, a krenuli su i u <a href="https://www.rtvslo.si/kultura/glasba/zlatko-izbrisali-so-me-iz-razvida-samozaposlenih-v-kulturi/544090" target="_blank" rel="noopener">individualne obračune</a> s pokušajem oduzimanja statusa slobodnog umjetnika reperu<strong> Zlatanu Čordiću &#8211; Zlatku</strong> zbog prosvjedovanja protiv epidemioloških mjera. Iako kažnjavanje umjetnika zbog izricanja političkih stavova jasno upućuje gdje ide Janšina politika, podjednako je važno i ono što vlada ne čini, ističe Pureber, navodeći kako od početka pandemije nije pokrenuta nijedna strukturna mjera za pomoć kulturnom sektoru u prevladavanje najveće krize s kojom se Slovenija susreće od proglašenja samostalnosti.</p>
<p>Sličnu sudbinu dijele i kulturne radnice i radnici koji djeluju na srpskoj nezavisnoj kulturnoj sceni, a koji su poništavanjem dogovorenih projekata masovno preko noći ostali bez ikakvih prihoda. Uslijedili su brojne <a href="https://kulturpunkt.hr/?clanak=corsokak-korona" target="_blank" rel="noopener">reakcije</a> i apeli u kojima je istaknuta sustavna nebriga za civilni sektor koji je duže vrijeme na udaru službene politike, ali i različitih radikalnih desnih skupina. Takav odnos dodatno je normaliziran za vrijeme pandemije, tvrdi beogradski umjetnik <strong>Vladan Jeremić</strong> koji je na Kooperativinoj tribini ocrtao političke prilike u Srbiji. A njih čak i konzervativne organizacije poput <a href="https://freedomhouse.org" target="_blank" rel="noopener">Freedom Housea</a> opisuju kao deficitarno demokratske, odnosno svrstavaju u hibridne režime, uz bok Poljskoj i Mađarskoj.</p>
<p>U takvoj društvenoj atmosferi lake mete postaju manjinske skupine i migranti, a nisu pošteđeni ni umjetnici: od <a href="https://www.kulturpunkt.hr/content/strogo-kontrolirani-prostor-politickih-gesti?fbclid=IwAR0vKuzDoajopZ9By_ltnZJQaMiOJM3PTcAkkdCAez_32DC9Tw5b6WLl0sA" target="_blank" rel="noopener">skandala</a> na <em>Oktobarskom salonu</em> kada je kosovskom umjetniku <strong>Petritu Halilaju</strong> odbijeno pravo na isticanje zemlje porijekla, sve do prijetnji smrću i <a href="https://www.slobodnaevropa.org/a/30892793.html" target="_blank" rel="noopener">direktnog nasilja</a> demonstriranog u uništavanju izložbe strip grupe <strong>Momci</strong> u zemunskoj Galeriji Stara Kapetanija. Poseban revolt umjetničke scene <a href="http://www.seecult.org/vest/protest-i-osuda-nasilja-na-izlozbi-ali-i-reagovanja-ministarstva-kulture" target="_blank" rel="noopener">izazvala</a> je pritom reakcija Ministarstva kulture koje je, uz osudu vandalizma, u istom mahu osudilo i autore provokativnih radova, zastupajući poziciju koja relativizira nasilje i potiče (auto)cenzuru. Kontekst je to u kojem je svatko tko se odvaži na mišljenje ili pristup koji izlazi iz dominantne matrice u riziku od odmazde, a u tome vlastodršcima svesrdno pomažu i mediji, i to ne samo oni tradicionalni, napominje Jeremić. Kulturni ratovi prebacili su se i u online prostor, na društvene mreže i podcaste kroz koje se još otvorenije potpiruje mržnja i netrpeljivost.</p>
<p>Politički još fragilniji prostori Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine dijele dugotrajni proces devastacije kulture i degradacije civilnog društva. No za razliku od Sjeverne Makedonije u kojoj je nakon desetljeća represivnog režima liberalna vlada Socijaldemokratskog saveza donijela razmjernu stabilizaciju – ili pasivizaciju potencijala za stvarni politički zaokret, kako ističe teoretičar i aktivist <strong>Artan Sadiku</strong> – u Bosni tek posljednji lokalni izbori <a href="https://www.bilten.org/?p=35240" target="_blank" rel="noopener">sugeriraju</a> mijenjanje političkih trendova. Međutim, i u njima se umjetnost koristi za održavanje nacionalističkih mitova, ili onog što je od njih ostalo, o čemu je na Kooperativinoj tribini govorila <strong>Adela Jušić</strong>, umjetnica i članica Udruženja za kulturu i umjetnost <a href="https://crvena.ba" target="_blank" rel="noopener">Crvena</a>. Opisala je kako su ususret lokalnih izbora na centralnim gradskim lokacijama, uključujući i Sarajevo, niknuli spomenici s ugraviranim citatima koji evociraju politike 90-ih godina.</p>
<p>U isto vrijeme budžet za kulturu gotovo je nepostojeći, ne samo za nezavisnu scenu već i za kulturne institucije, pa se tako <a href="https://muzej.ba" target="_blank" rel="noopener">Historijski muzej</a> održava samoprihodovanjem od najma prostora, dok budžetom predviđena sredstva nisu dostatna ni za pokrivanje troškova hladnog pogona. Pandemijska kriza dodatno je pogoršala ionako lošu ekonomsku situaciju i dovela do porasta broja nezaposlenih što je samo po sebi plodno tlo za društveno raslojavanje i radikalizaciju. No za razliku od zemalja susjedstva Bosna se nosi još i s migrantskom krizom koja stvara dodatna trvenja te jača podjele i netrpeljivosti. U Sjevernoj Makedoniji pak tinjaju nacionalističke tendencije, potaknute prijeporima sa susjednom Grčkom, a onda i Bugarskom. U tom smislu Sadiku smatra da uspavane kulturne organizacije koje se bave same sobom umjesto izgradnjom i osnaživanjem društvenih pokreta neće moći adekvatno odgovoriti na buduće napade.</p>
<p>Na tribini smo ipak saznali kako akteri nezavisne kulturne scene diljem regije odgovaraju na aktualnu krizu. Iako se odgovori razlikuju u konkretnim manifestacijama, zajednički im je princip povezivanja – kako međusobnog tako i s društvenim skupinama izvan kulturnog polja. Izrgadnja široke protuvladine fronte u Sloveniji odvija se kroz prosvjede u kojima već više od devet mjeseci zajedno sudjeluju antikapitalističke grupe, borci i borkinje za zaštitu okoliša te kulturni radnici i radnice. I u Srbiji pratimo jačanje solidarnih praksi među kulturnim radnicima i umjetnicima, ali i njihovo umrežavanje s ekološkim i urbanim aktivistima koji zajedničkim snagama pružaju otpor političkim i ekonomskim elitama. U isto vrijeme, u Sarajevu se umjetnici i umjetnice solidariziraju s radnicima &#8220;na crno&#8221; koji su u pandemiji ostali bez svih primanja.</p>
<p>Nužnost uspostave održivih mreža i alternativnih socijalnih struktura ističe i Artan Sadiku, videći u njima mogućnost pružanja podrške svima onima koji ispadaju iz sustava tradicionalnih institucija. Više od svega, nužnim se pokazuje iskorak iz kulturnog sektora i rad na povezivanju sa širim društvenim pokretima, u izgradnji struktura koje ne samo da će moći pružiti otpor političkoj represiji, već će je i nadživjeti.</p>
<p><span style="font-size: small; margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; font-family: arial; vertical-align: baseline; background-color: #ffffff; color: #888888;">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta </span><em style="font-size: small; margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; font-family: arial; vertical-align: baseline; background-color: #ffffff; color: #888888;">Obrisi zamišljenog zajedništva</em><span style="font-size: small; margin: 0px; padding: 0px; border: 0px; font-variant-numeric: inherit; font-variant-east-asian: inherit; font-stretch: inherit; line-height: inherit; font-family: arial; vertical-align: baseline; background-color: #ffffff; color: #888888;"> koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Afirmacija i očuvanje zajednice</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/program/afirmacija-i-ocuvanje-zajednice/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 19 Nov 2018 13:10:45 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Čedomir Višnjić]]></category>
		<category><![CDATA[građanke svom gradu]]></category>
		<category><![CDATA[Katarina Petrović]]></category>
		<category><![CDATA[Križanićeva 6a]]></category>
		<category><![CDATA[Misliti zajednicu 2018]]></category>
		<category><![CDATA[Nadica Balog]]></category>
		<category><![CDATA[Nevidljive prepreke – vidljivi pomaci]]></category>
		<category><![CDATA[Nikola Petković]]></category>
		<category><![CDATA[rena radle]]></category>
		<category><![CDATA[Rijeka]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=afirmacija-i-ocuvanje-zajednice</guid>

					<description><![CDATA[<p>U fokusu ovogdjišnjeg programa organizacije Građanke svom gradu je tema&#160;<em>Zajednica u nastajanju i nestajanju</em>, vezana uz pitanja migracija, solidarnosti i tolerancije.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><em>Misliti zajednicu 2018</em> događanje je koje drugu godinu za redom u okviru programa organizacije <a href="https://www.facebook.com/Gra%C4%91ani-svom-gradu-1191256687577269/" target="_blank" rel="noopener">Građanke svom gradu</a> otvara teme umjetničkog, društvenog i aktivističkog osnaživanja zajedništva u specifičnim kontekstima.&nbsp;</p>
<p>Ovogodišnji je fokus na <em>Zajednice u nestajanju i nastajanju</em> vezan uz teme migracija, politike identiteta, pitanja (ne)mogućnosti svakodnevnih rituala bivanja zajednice, pitanja društvene i ekonomske integracije, kulture, solidarnosti i tolerancije, gentrifikacije, geopolitike&#8230;</p>
<p>Program koji se odvija o<strong>d 22. do 24. studenog</strong> u <strong>Križanićevoj 6a</strong> uključuje diskurzivni, umjetnički i edukativni segment. Prezentirat će se dva umjetnička rada nastala kroz ovogodišnji javni poziv GSG-a <em>Nevidljive&nbsp; prepreke – vidljivi pomaci</em>, a centralni dio trodnevnog događanja diskurzivni je program koji će se održati prvog dana događanja, s početkom u 16 sati.&nbsp;</p>
<p>Na tribini sudjeluju voditeljica baranjske udruge <a href="https://www.romskosrce.hr/" target="_blank" rel="noopener">Romsko srce</a> <strong>Nadica Balog</strong>, umjetnički duo iz Beograda <strong>Rena Rädle</strong> i <strong>Vladan Jeremić</strong>, kulturologinja i suorganizatorica festivala <a href="http://rijeka2020.eu/en/projekti/porto-etno/" target="_blank" rel="noopener">Porto Etno</a> <strong>Katarina Petrović</strong>, povjesničar i novinar <strong>Čedomir Višnjić</strong>, uz moderiranje <strong>Nikole Petkovića</strong>, profesora na Odsjeku za kulturalne studije u Rijeci.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Realistično-satirična ilustracija Trešnjevke</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/realisticno-satiricna-ilustracija-tresnjevke/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Ivana Pejić]]></dc:creator>
		<pubDate>Tue, 24 Apr 2018 10:58:32 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[blok]]></category>
		<category><![CDATA[instalacija]]></category>
		<category><![CDATA[Park Stara Trešnjevka]]></category>
		<category><![CDATA[rena radle]]></category>
		<category><![CDATA[trešnjevački motivi]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=realisticno-satiricna-ilustracija-tresnjevke</guid>

					<description><![CDATA[<p>Umjetničko istraživanje raznolike trešnjevačke urbane strukture rezultiralo je instalacijom <em>Trešnjevači motivi</em> koja se izlaže u jednom od rijetkih preostalih javnih prostora.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>U četvrtak, <strong>26. travnja</strong> u <strong>Parku Stara Trešnjevka</strong> u <strong>18 sati</strong>, kao dio <a href="http://www.blok.hr/hr" target="_blank" rel="noopener">BLOK</a>-ovog programa <em>Umjetnici za kvart</em> otvara se instalacija <em>Trešnjevački motivi</em>, koju potpisuju&nbsp;<strong>Rena Rädle</strong> i<strong> Vladan Jeremić</strong>.&nbsp;</p>
<p>U seriji crteža <em>Trešnjevački motivi</em> Rene Rädle&nbsp; i Vladan Jeremić vode se istim principima koje je <strong>Krsto Hegedušić</strong> primijenio u <em>Podravskim motivima</em> 1933. godine, u kojima ogoljuje društvenu stvarnost kao odnos klasa. &#8220;Minuciozno istraživanje guste i raznolike trešnjevačke urbane strukture poslužilo je kao temelj za pet triptiha u crtežu i stihu, s motivima stare kuće, javne kuhinje, kockarnice, deložacije i outlet samoposluge. U nizu prepoznatljivih detalja oni su tipično trešnjevački, da bi se tek u cjelini otkrili kao opći, važeći za mnoge periferije post-socijalističkih gradova&#8221;, pišu u predgovoru izložbe&nbsp;<strong>Ivana Hanaček</strong>, <strong>Ana Kutleša</strong> i <strong>Vesna Vuković</strong>.&nbsp;</p>
<p>Kao mjesto prikaza svojih motiva umjetnici ne biraju galerijski prostor, već samu Trešnjevku, preciznije Park Stara Trešnjevka, jedan od rijetkih prostora koji se može nazvati javnim. Kako stoji u najavi organizatorica, &#8220;u kvartu čiji stanovnici stalno upozoravaju na nedostatak zelenih površina, privatno vlasništvo štiti se vidljivim i nevidljivim ogradama, a Park je možda i jedina lako dostupna, veća slobodna površina u gradskom vlasništvu. Piramidalne konstrukcije na koje Rena i Vladan izmještaju svoje triptihe ujedno su i privremeni urbani mobilijar i markacija mjesta za socijalizaciju i raspravu. Vraćeni u živo tkivo kvarta iz kojeg su izrasli, motivi na piramidama mimikriraju se u postmoderni trešnjevački kaos, ali samo da bi tom kaosu u realistično-satiričnom crtežu i stihu pokazali njegovo pravo lice&#8221;.</p>
<p>Instalacija se može vidjeti do <strong>16. srpnja 2018.</strong></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Udariti glavom u nebo</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/udariti-glavom-u-nebo/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 25 Oct 2017 09:00:12 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[aleksandar vučić]]></category>
		<category><![CDATA[asocijacija nezavisna kulturna scena srbije]]></category>
		<category><![CDATA[dan oslobođenja]]></category>
		<category><![CDATA[muzej savremene umetnosti beograd]]></category>
		<category><![CDATA[strategije razvoja kulture]]></category>
		<category><![CDATA[uroš jovanović]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=udariti-glavom-u-nebo</guid>

					<description><![CDATA[U Beogradu je istovremeno proslavljen Dan oslobođenja, dan svečanog otvaranja Muzeja savremene umetnosti i dan uhićenja dvojice umjetnika zbog vrijeđanja ličnosti predsjednika Srbije.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Matija Mrakovčić</p>
<p>Dvadeseti je dan mjeseca listopada, 20. oktobar, posebno važan za građane Beograda jer su toga datuma 1944. godine partizani, heroji NOB-a, oslobodili Beograd uz pomoć Crvene armije. Kao što ističe <strong>Ivan Velisavljević</strong>, član inicijative Ne da(vi)mo Beograd koja na portalu <em>Danas.rs</em> redovito objavljuje <a href="http://danas.rs/dijalog.46.html?news_id=359849&amp;title=Smrt+fa%C5%A1izmu+-+sloboda+Beogradu" target="_blank" rel="noopener">kolumne</a> te organizira koncert povodom Dana oslobođenja, &#8220;ovaj dan je prilika za sećanje na žrtve okupatora i snaga kolaboracije, dan za podsećanje zašto i od čega je Beograd oslobođen. Ali je to istovremeno i dan borbe protiv relativizacije te borbe, naročito od strane istorijskih revizionista. Oni koji danas omalovažavaju i negiraju oslobodilačku prirodu partizanske borbe u stvari nam prodaju poniženje, kukavičluk, malograđanski kompromis i ćutanje pred logorima i leševima, od kojih, u stvari nam kažu, nije bio greh zaraditi, ali je bila strašna greška pobuniti se. Takvima moramo glasno reći: ne&#8221;.</p>
<p>Na spomenuti je datum 1950. godine izgrađen i Muzej savremene umetnosti u Beogradu čija je rekonstrukcija, adaptacija i dogradnja najavljena prije petnaest godina, započela je prije više od deset godina, svečano je najavljeno njegovo otvaranje prije dvije godine, da bi napokon bio otvoren 20. listopada 2017. Pri svečanom je otvorenju premijerka <strong>Ana Brnabić</strong> posebno zahvalila predsjedniku Srbije<strong> Aleksandru Vučiću</strong>, koji je &#8220;insistirao na tome da se radovi na rekonstrukciji MSU-a privedu kraju što pre&#8221;. Na dan spektakularno zakazanog otvaranja Muzeja, sa svojim je akcijama započeo <a href="https://theunbribables.wordpress.com/" target="_blank" rel="noopener">Salon Nepotkupljivih</a>, zamišljen kao &#8220;platforma za prekid navike javnog ćutanja o stanju u kulturi i umetnosti&#8221;. Salon Nepotkupljivih okuplja radnice i radnike u kulturi, umjetnike i umjetnice, a organiziraju ga <strong>Nikola Radivojević, Rena Redle, Vladan Jeremić</strong> i<strong> Tony Maslić</strong>.&nbsp;</p>
<p>&#8220;Iako su gotovo svi nezadovoljni sa finansiranjem, partijskim pritiscima, nestručnošću vodećih kadrova i (samo)cenzurom, retko ko javno o tome govori. Medijski mrak i politički nadzor u Srbiji su vodili ka tome da, iz ličnih interesa i straha od gubitka radnog mesta ili finansijske podrške, najveći broj kulturnjaka ćuti o ekonomskoj i mentalnoj represiji kojoj su izloženi&#8221;, proglas je Salona. Kao prvi događaj Salona održana je protestna umjetnička akcija, performans ispred MSUB-a. Posjetitelji i gosti otvorenja pozivani su na lica staviti papirnate maske s likom predsjednika Srbije, pri čemu su im dijeljeni leci sa slikom sendviča, koji aludiraju na već ustaljenu figuru &#8220;bota&#8221; u srpskom političkom prostoru &#8211; aktivista koji za podržavanje neke stranke i lidera na (protu)prosvjedima prima za nagradu sendvič i sok &#8211; vizualnu metaforu situacije u kojoj živi većina građana Srbije.</p>
<p>Kao što su istaknuli organizatori Salona, vlada Aleksandra Vučića, premijera Republike Srbije od 2014. i izabranog predsjednika od travnja 2017. godine, &#8220;zasnovala je svoju vlast na sistemu nepotizma, zastrašivanja, kupovine pristalica dodeljivanjem radnih mesta i privilegija na osnovu partijskog članstva, blaćenja političkih protivnika i kontrole nad medijima. U isto vreme, njegovu vladavinu podržavaju mnogi desničarski lideri iz EU, SAD i Rusije, kao &#8216;faktor stabilnosti na Balkanu&#8217;. Sistem koji se mogao nazvati partokratijom stvorio je atmosferu u kojoj svaki kritički istup može da kolege okrene protiv vas i konačno ugrozi vaše radno mesto&#8221;.</p>
<p>Kada je privatno osiguranje koje je kontroliralo ulaz u novootvoreni MSUB uočilo slike s predsjednikovim likom i letke s nacrtanim sendvičima koje su neki posjetitelji nosili u svojim torbama, reagiralo je na posebno grub način. Osim policijskog legitimiranja posjetitelja, uhićen je jedan od organizatora Vladan Jeremić. Iako su intervenirali kustosi muzeja i drugi prisutni kulturni radnici, Jeremić je odveden u policijsku stanicu na saslušanje. Pola sata kasnije, umjetnik i performer <strong>Uroš Jovanović</strong> uhićen je prilikom pokušaja ulaska u muzej s uokvirenom fotografijom predsjednika Vučića, uz izjavu &#8220;Vučić – najbolji umetnik&#8221;, aludirajući na događaje otprije nekoliko mjeseci kada su ministar obrane <strong>Vulin</strong> i ministar obrazovanja <strong>Šarčević</strong> u medijima iznijeli ideju da se njegov portret postavi u javne institucije i škole, a prijedlog je tada <a href="http://rs.n1info.com/a292791/Vesti/Vesti/Brnabic-i-Sarcevic-o-Vucicevim-slikama.html" target="_blank" rel="noopener">pozdravila</a> i premijerka Brnabić zbog potrebe &#8220;osnaživanja kulta nacionalnih simbola&#8221;.</p>
<p>Umjetnici su pušteni na slobodu nakon nekoliko sati saslušanja.</p>
<p style="text-align: center;"><iframe src="https://www.youtube.com/embed/UESrULZnJYQ?rel=0" frameborder="0" width="560" height="315"></iframe></p>
<p>Ipak, uhićenje dvojice umjetnika u kontekstu svečanog otvaranja očekivano progresivne kulturne institucije, primijetili su organizatori Salona, &#8220;baca senku na čistu površinu političkog sistema zemlje, koji na papiru štiti građanska prava, manjine i slobodu govora. Gušenje kritike o stvarnim socijalnim, ekonomskim i kulturalnim posledicama politike koja deklarativno usvaja liberalne vrednosti, jeste taktički sračunat potez Nove desnice, koja pokušava da se uspostavi kao društveni mejnstrim i koja svoja uporišta gradi širom Evrope i SAD&#8221;.</p>
<p>Naime, jedan je element njihove &#8220;pobune&#8221; ostao pomalo u sjeni spektaktularnih otvaranja i uhićenja: u Srbiji je nedavno završena javna rasprava o prijedlogu Strategije razvoja kulture do 2027. godine. Ministar kulture <strong>Vladan Vukosavljević</strong> najavio je da će upravo 20. oktobra Vladi Srbije biti dostavljena konačna verzija Prijedloga, koja bi trebala biti upućena u proceduru u parlamentu. Dva dana prije dana oslobođenja, dana uhićenja i dana svečanog otvaranja, u organizaciji Asocijacije Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS) i Foruma za kulturu Evropskog pokreta u Srbiji, održana je <a href="http://www.seecult.org/vest/za-odbacivanje-predloga-strategije-razvoja-kulture" target="_blank" rel="noopener">diskusija</a> o Prijedlogu. Nije naodmet spomenuti da su predstavnici NKSS već prije pozvali na njegov <a href="http://nezavisnakultura.net/2017/09/28/poziv-na-bojkot-nacrta-strategije-za-kulturu/" target="_blank" rel="noopener">bojkot</a> zbog nestručnog i metodološki neutemeljenog teksta, fingirane javne rasprave te ugrožavanja slobode i demokracije u polju kulture.</p>
<p><strong>Milena Dragićević Šešić</strong> s Fakulteta dramskih umetnosti, šefica katedre UNESCO-a za kulturnu politiku i menadžment Univerziteta umetnosti u Beogradu, tijekom diskusije je istaknula kao glavni problem upravo način na koji je Prijedlog strategije donijet: on nije proizašao iz rada stručnjaka i predstavnika javnog, civilnog i privatnog sektora, već ga je izradio administrativni aparat Ministarstva kulture i informisanja. Pisac<strong> Saša Ilić</strong> <a href="http://pescanik.net/ministar-i-margarite/" target="_blank" rel="noopener">ponovio je</a> da Prijedlog strategije nema dodirnih točaka s razvojem suvremene kulture, već je okrenut institucijama i kulturnom naslijeđu. Iza svega toga, rekao je, krije se &#8220;etno-nacionalistički ideološki koncept koji se ogleda kroz odnos prema naciji, jeziku, prošlosti i autoviktimološkom narativu&#8221;. Organizatori Salona Nepotkupljivih smatraju da je Prijedlog strategije manifest komercijalizacije i etnifikacije kulture i umjetnosti jer kulturna strategija teži stvoriti nazadna i retradicionalizirana mišljenja kod populacije, dok ekonomske politike Vlade podržavaju otvaranje tržišta za najprimitivnije investitore koji širom svijeta tragaju za jeftinom radnom snagom i poreznim rajevima.&nbsp;</p>
<div>
<div>Ili, riječima Ivana Velisavljevića s početka teksta: &#8220;Na Dan oslobođenja slavimo borbu za vrednosti koje su napadnute sa svih strana desnice i kapitala: vrednosti jednakosti, solidarnosti, očuvanja zajedničkih dobara, kvalitetnog obrazovanja i zdravstva dostupnih svima&#8230; Zato je Dan oslobođenja i protest i proslava, poziv na borbu za Beograd, slobodni grad, u kom niko neće biti gladan i zaboravljen, bez doma i prava, izrabljivan i ponižen. Pa makar morali da u toj borbi udarimo glavom u nebo&#8221;. Iako je izgledno da će takva Strategija u dogledno vrijeme biti usvojena u parlamentu, borba protiv normalizacije onoga što zagovara već je započela, a nositelji bi te borbe trebali biti prvenstveno izvaninstitucionalna kultura i njeni nezavisni akteri.</div>
<div>&nbsp;</div>
<div>
<div><span style="color: #888888; font-size: x-small;">Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta <em>Zamagljene slike budućnosti</em> koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.</span></div>
</div>
</div>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Politike prostora i umjetnički angažman</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/razgovor/politike-prostora-i-umjetnicki-angazman/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Martina Domladovac]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 11 Oct 2017 11:45:30 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[baza]]></category>
		<category><![CDATA[BAZA, Adžijina 11]]></category>
		<category><![CDATA[O metodi umetničkog istraživanja o stanovanju i životu na Trešnjevci]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<category><![CDATA[Zagreb]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=politike-prostora-i-umjetnicki-angazman</guid>

					<description><![CDATA[<p>U sklopu istraživačke rezidencije Rena Raedle i Vladan Jeremić vode razgovor <em>O metodi umetničkog istraživanja o stanovanju i životu na Trešnjevci</em>.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>U subotu, <strong>14. listopada</strong> od <strong>17</strong> do <strong>19 sati</strong> u <strong>Bazi</strong> se u sklopu istraživačke rezidencije, održava razgovor <strong>Rene Raedle</strong> i <strong>Vladana Jeremića</strong>, <em>O metodi umetničkog istraživanja o stanovanju i životu na Trešnjevci.</em></p>
<p>Rena Raedle i Vladan Jeremić, umjetnički duo iz Beograda, ovogodišnji su sudionici Istraživačke platforme, BLOK-ovog rezidencijalnog programa namijenjenog međunarodnim umjetnicima. U okviru svojeg boravka u Zagrebu, održat će razgovor koji kroz radionički format predstavlja metodu umjetničkog istraživanja o stanovanju i životu na Trešnjevci. Zamišljen je kao razmjena iskustava s lokalnom publikom, umjetnicima i istraživačima koji se u svome radu na različite načine bave Trešnjevkom i/ili društvenim angažmanom kroz umjetnost. Rena i Vladan će na početku razgovora obrazložiti svoju istraživačku metodu i hipoteze, da bi nakon toga kroz moderiranu diskusiju sudionici bili pozvani iznijeti svoje komentare i iskustva.</p>
<p>Razgovor se temelji na pristupu koji Rena i Vladan njeguju u svojoj dugogodišnjoj umjetničkoj praksi, a koji će se primijeniti na specifičan slučaj Trešnjevke.</p>
<p>Zbog specifičnog formata, svi zainteresirani mole se da se prijave putem <a href="mailto:blok@blok.hr" target="_blank" rel="noopener">maila</a> (predmet: prijava za razgovor) s kratkim obrazloženjem motivacije. Program je besplatan, a namijenjen je prije svega osobama koje su se u svojem dosadašnjem radu bavile temom stanovanja, Trešnjevkom, aktivizmom, politikama prostora ili umjetničkim angažmanom.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Preživljavanje kao najsubverzivnija strategija</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/tema/prezivljavanje-kao-najsubverzivnija-strategija/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Lujo Parežanin]]></dc:creator>
		<pubDate>Fri, 02 Jun 2017 11:37:25 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Tema]]></category>
		<category><![CDATA[branislav dimitrijević]]></category>
		<category><![CDATA[criticize this]]></category>
		<category><![CDATA[Dematerijalizacija umetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[igor ružić]]></category>
		<category><![CDATA[Ivan Velisavljević]]></category>
		<category><![CDATA[magacin]]></category>
		<category><![CDATA[Maja Ćirić]]></category>
		<category><![CDATA[Proletter]]></category>
		<category><![CDATA[Svijet oko nas – kritički pogledi u regiji]]></category>
		<category><![CDATA[Una Bauer]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<category><![CDATA[vladimir arsenić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=prezivljavanje-kao-najsubverzivnija-strategija</guid>

					<description><![CDATA[<p>Otvoreni razgovor kritičara u sklopu projekta <em>Svijet oko nas</em> adresirao je aktualne probleme s kojima se kritika suočava na regionalnoj razini.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Piše: Lujo Parežanin</p>
<p>Kao i polje humanistike s kojim je, uostalom, kao svojim strukovnim izvorištem više ili manje direktno povezano, polje umjetničke kritike tijekom zadnjih je desetak godina obilježeno jeremijadama o njezinu znatno promijenjenom statusu. Osnovne su koordinate odavno zabilježene i nebrojeno puta podcrtane: kriza medija, osobito tiskanih, u paru s liberalizacijom i rezanjem kulture na svim razinama – od državnog budžeta do uredničkih politika – kritiku su izmjestili iz njenih tradicionalnih okvira i dobrim je dijelom prepustili nesigurnim tokovima van medijske matice.</p>
<p>Hoće li se to novo stanište pritom tumačiti kao deprimantni rezervat ili kao polje novih tehnoloških i političkih mogućnosti čini se više kao pitanje pojedinih klasnih, ideoloških i sistemskih pozicija, negoli kao osnova zanimljive diskusije. Onkraj takvih pseudodilema, s ciljem bistrenja pojedinačnih cehovskih uvida, ali i potencijalnih međucehovskih pozicija spram kritičarske prakse i njezina konteksta, u subotu, 27. svibnja u beogradskom se Magacinu održao otvoreni razgovor regionalnih kritičara iz različitih umjetničkih područja.</p>
<p>Razgovor je organiziran kao središnji događaj trodnevnoga okupljanja u sklopu projekta <em>Svijet oko nas – kritički pogledi u regiji</em> čiji su nositelji beogradski SEEcult.org, zagrebački Kurziv i Kulturtreger, ljubljanski Centar za suvremenu umjetnost i skopski Kontrapunkt. <em>Svijet oko nas</em>&nbsp;proizišao je iz uspješnog, edukacijski zasnovanog projekta <a href="http://www.criticizethis.org" target="_blank" rel="noopener"><em>Criticize This!</em></a>&nbsp;koji je putem triju modula održanih tijekom 2011. i 2012. godine obrazovao tridesetak mladih kritičara u područjima književnosti, vizualnih i izvedbenih umjetnosti, doprinijevši narušenom polju kritike znatnim brojem novih tekstova, ali i predavanja i cehovskih susreta.</p>
<p>Nova je etapa tog udruživanja zamišljena kao autorefleksivna faza dugoročno zamišljene izgradnje, poticanja i pozicioniranja nezavisne kritičarske scene u regiji. Započevši s 2015. godinom, održavani su zatvoreni kritičarski kolokviji na kojima su odabrani predstavnici diskutirali o raznovrsnim temama, od novog medijskog konteksta, preko statusa žena u kritici, do jezika i odnošenja prema čitateljstvu. Beogradski je kolokvij, održan od 26. do 28. svibnja, poslužio kao rekapitulacija tih razgovora s ciljem definiranja publikacije koja će u formi zbornika donijeti osvrte na niz odabranih problemskih čvorišta u kritici.</p>
<p>Otvoreni razgovor koji se u njegovu okrilju održao svojom je posjećenošću potvrdio potrebu da se navedene teme rasprave u okviru konkretnih operativnih odgovora koje je kritička praksa u međuvremenu samostalno iznašla u novom ekonomskom i političkom kontekstu. Time su otvorene i nove kritičarske pozicije koje nisu sasvim uskladive s tradicionalnim shvaćanjem pojma, oblika i svrhe umjetničke kritike, a često ga i direktno ili indirektno osporavaju.</p>
<p>Sudeći prema provodnim motivima razgovora, kritika je – u opsegu u kojem se o njoj može govoriti kao o jedinstvenoj pojavi – danas pozvana da odgovori na nekoliko činitelja koji je uokviruju. To je ponajprije činjenica regije koja nedvojbeno tvori zajedničko, iako izrazito asimetrično kulturno polje. Nju proširuje globalno diktirani političko-ekonomski okvir koji se uvriježeno naziva neoliberalnom hegemonijom, a čije politike prepoznatljivo utječu i na kulturu, umjetničku proizvodnju i rad umjetnika i kritičara. Otvara se tu i niz konkretnih tema: od financiranja rada, osobito od strane europskih i lokalnih institucija, preko disciplinarne hibridizacije umjetnosti i esnafskih podjela u kritici, novih komunikacijskih kanala ili edukacije kritičara, pa do pitanja fokusa kritike između tehničkih aspekata njezina predmeta i njegova konteksta, osobito odnosa moći kojima je kulturno polje obilježeno.</p>
<p>Odgovarajući na pitanje o specifičnoj ulozi kritike u spoznaji umjetničkih pojava, kritičarka izvedbenih umjetnosti <strong>Una Bauer</strong> naglasila je potrebu za rekonstrukcijom unutrašnje logike djela, koju je potom moguće kontekstualizirati na niz relevantnih načina. Kao posebno važan aspekt koji prethodi samoj analizi Bauer je izdvojila njenu selektorsku funkciju za koju smatra da treba imati prednost pred automatiziranim pregledom institucionalno legitimirane umjetnosti. Usmjeravanjem pažnje na alternativnu produkciju, implicira Bauer, kritičar intervenira u institucionalnu hijerarhiju umjetničkog polja o kojem piše.</p>
<p>Na pitanje analize forme, koju također smatra temeljnom, u konkretnom se slučaju beogradske kritike vizualnih umjetnosti nadovezao <strong>Branislav Dimitrijević</strong>, upozoravajući na njenu sve slabiju zastupljenost, ali i na opći izostanak kritike – u užem smislu novinske forme – kao kontinuirane prakse. Temeljni problem Dimitrijević prepoznaje u širem pripitomljavanju kritičkog teorijskog aparata na fakultetima i akademijama, za koje smatra da anuliraju antagonizme inzistiranjem na novomaterijalističkoj filozofiji.</p>
<p>Drukčije gledište o temelju značaja kritike zauzela je kustosica <strong>Maja Ćirić</strong>. Po njezinu sudu kritika je potpuno nedjelotvorna kada se usmjerava na rekonstrukciju unutarnjeg okvira nekog djela, ali tu djelotvornost itekako zadobiva kada proziva pozicije moći. Međutim, da bi kritičar izgradio autoritet koji bi mu takvo što omogućio, Ćirić smatra da je nužno da se njegova pozicija ponovno profesionalizira i uspostavi kao pozicija eksperta.</p>
<p>Iz perspektive ovih je tema bilo osobito zanimljivo čuti poziciju <strong>Vladana Jeremića</strong>, jednog od članova redakcije portala <em><a href="http://dematerijalizacijaumetnosti.com" target="_blank" rel="noopener">DeMaterijalizacija umetnosti</a></em>, istaknutog u razgovoru kao važan primjer novog oblika kritičarske prakse. Kao što je Jeremić pojasnio, u njihovu slučaju nije riječ o &#8220;klasičnoj dvadesetovekovnoj kritici&#8221;, nego o pisanju koje je, usvojivši ponajprije aparat političke ekonomije, ali i ideološke kritike, usmjereno na demontiranje &#8220;liberalne hegemonije u polju kulture&#8221;. Na<em> DeMaterijalizaciji</em> se, dakle, isti oni tehnički aspekti djela povlače pred analizom odnosa moći, ali shvaćenih ne kao individualizirane institucionalne pozicije, nego kao sistemski okvir reprodukcije političko-ekonomskog poretka.</p>
<p>Činjenicu da je rad na portalu volonterski utemeljen Jeremić pojašnjava upravo tim političkim pozicioniranjem. Dostupne izvore financiranja poput programa <em>Kreativna Europa</em> ili natječaja Ministarstva kulture članovi <em>DeMaterijalizacije</em> prepoznaju upravo kao ključne poluge hegemonije kojoj se suprotstavljaju, što ih čini neprihvatljivim partnerima.</p>
<p>Koje su posljedice toga stava, međutim, Jeremić nije pojasnio, a nije ni mogao. Kontradikcija financiranja kritičkoga pisanja čini se neizbježnom u postojećem uvjetima – s jedne strane stoje mehanizmi njihove reprodukcije, s druge eksploatacija i eventualno posezanje za donacijama i modelima poput <em>crowdfundinga</em>. Nevolja s pristajanjem na potonje jest što je riječ upravo o onome što raznorazni libertarijanski lešinari zagovaraju u području kulture, dok programi javnog financiranja bar nude prostor za zahtijevanje određene odgovornosti prema njoj.</p>
<p>To postaje posebno razvidnim prijeđe li se s perspektive kritičara na perspektivu onih koji omogućuju uvjete za objavljivanje kritika, poput urednika portala i voditelja vezanih organizacija, što je istaknula Kulturtregerova predstavnica <strong>Miljenka Buljević</strong> koja smatra da se treba izboriti za kritiku kao javno dobro. Za Buljević je kontinuitet kritičarskog rada ključan za uspostavu autoriteta, a on je moguć samo uz trajno financiranje. To ju navodi na zaključak da je preživljavanje najsubverzivnija strategija koju kritika može usvojiti.</p>
<p>Da je u trenutnim uvjetima uistinu nemoguće živjeti isključivo od kritike potvrdili su predstavnici različitih cehova, poput uglednog kazališnog kritičara i selektora <strong>Igora Ružića</strong>, filmologa <strong>Ivana Velisavljevića</strong> i književnog kritičara <strong>Vladimira Arsenića</strong>, koji su se u svojim izlaganjima dotaknuli i odnosa s publikom. Dok je Ružić naglasio stav da oblikovanje teksta treba prilagođavati predmetu, ali ne i podcjenjivačkim procjenama mogućeg čitateljstva, Velisavljević i Arsenić su posebno istaknuli aspekt komunikacije s autorima, koji smatraju područjem u kojem kritika još uvijek posjeduje stanovitu djelotvornost.</p>
<p>Velisavljevićevo izlaganje bilo je važno jer je ponudilo uvid u još jedan novi zapaženi kritičarski projekt – portal <em><a href="http://proletter.me" target="_blank" rel="noopener">Proletter</a> </em>koji operira idejom jugoslavenskog prostora kao kompleksno objedinjenog kulturnog polja. Urednici portala, pojasnio je, ne nastoje samo nadići nacionalne parcele, nego teže prevladati i unutar- i međuesnafske borbe za moć povezujući kritike iz različitih umjetničkih oblasti.</p>
<p>Takva je vrsta prevladavanja svoj najkonkretniji izraz pronašla u pristupu kritičara s <em>DeMaterijalizacije</em>. U njihovu slučaju ne radi se o pukom gaženju van formalnih kompetencija pojedinog kritičara, nego, kao što je istaknuo Jeremić, u zauzimanju metodološki nadređene pozicije političke ekonomije i ideološke kritike. Na taj način, pojašnjava, nebitnim postaje proučava li se film, teatar ili akvarel, a analiza počinje operirati na nekoj sasvim drugoj razini.</p>
<p>Čini se da je upravo pozicija Jeremića i njegovih kolega ona koja pozitivno provocira na produktivnu reakciju &#8220;konvencionalne&#8221; kritike – u tom smislu, <em>DeMaterijalizacija</em> se nameće kao jedna od uistinu ključnih činjenica regionalnog kritičkog polja. Na određeni način, ona latentnu tenziju između nove lijeve političke kritike i etablirane NGO-ovske kulturkritičke scene čini vidljivijom i poziva na njeno adresiranje.</p>
<p>Recentni primjeri poput <a href="http://slobodnifilozofski.com/2017/06/diskretni-sarm-revizije.html" target="_blank" rel="noopener">komentara</a> <strong>Luke Matića</strong> povodom makedonskog prijevoda romana <em>Unterstadt</em> <strong>Ivane Šojat,</strong> HDZ-ove aktualne kandidatkinje za gradonačelnicu Osijeka, u kojem analiza književnih postupaka ustupa mjesto gustim historiografskim korekcijama, pozivaju klasičnu kritiku na pozicioniranje prema takvom pisanju. Pritom nije riječ samo o vrsti pristupa tekstu, nego i o ekonomsko-političkom okviru prema kojem se takav pristup postavlja. Na sadržajnoj razini, to bi moglo biti jedno od mjesta na kojem se lomi relevantnost kritike. U tom smislu, razina sadržajne relevantnosti mogla bi se pokazati bliskom i onoj operativnoj, političkoj borbi za bolje radne uvjete u kritici i kulturi.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Suvremeni položaj radnika</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/najava/izlozba/suvremeni-polozaj-radnika/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Tomislav Žilić]]></dc:creator>
		<pubDate>Wed, 16 Sep 2015 10:04:27 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[crvena zima]]></category>
		<category><![CDATA[galerija siz]]></category>
		<category><![CDATA[Galerija SIZ]]></category>
		<category><![CDATA[intervencija u prostor]]></category>
		<category><![CDATA[rena radle]]></category>
		<category><![CDATA[Rijeka]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=suvremeni-polozaj-radnika</guid>

					<description><![CDATA[<p>Izložba <em>Crvena zima</em> donosi materijale, dokumente i umjetničke radove nastale tijekom intervencija u Norveškoj, Srbiji i Hrvatskoj.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p><span style="line-height: 20.8px;">Iznova aktualizirajući emancipatorska nasljeđa kroz intervenciju, novine i transparente u javnom prostoru, umjetnici problematiziraju pitanja rada i suvremenog položaja radnika. <em>Crvena zima</em> iz 2014. godine podrazumijeva reaktualizaciju rane radničke borbe u Norveškoj kroz zvuk, novine i transparente na trgu grada Levangera. <em>Radnički kolektiv</em> iz 2013. godine, se zasniva na reizdavanju novina koje podržavaju sindikalnu borbu rudara Rudarsko-topioničarskog bazena Bor u Srbiji. Kroz nedavno izvedenu <em>Abecedu Željezare</em> (intervencija u javnom prostoru, nastala u okviru <em>Festivala Željezara</em> 2015. godine u Sisku), umjetnici pokušavaju proizvesti oruđe za pronalaženje jezika društvene transformacije. Rad bazično kreće od forme, prostornih točaka i statusa skulptura proizvedenih u Koloniji Željezare Sisak od 1971. do 1990.</span></p>
<p><strong>Rena Rädle</strong> i <strong>Vladan Jeremić</strong> su beogradski umjetnici čija umjetnička praksa obuhvaća crtež, tekst i video. Neki od njihovih nedavno realiziranih kustoskih projekata su: <em>A Real Work of Art – art, work, and solidarity structures</em>, RAM Gallery, Oslo; <em>Art Production in Restriction. Possibilities of Transformative Art Production and Coalition-Building</em>, Trondheim; i <em>I Will Never Talk About the War Again</em>, Färgfabriken, Stockholm.&nbsp;</p>
<p>Izložba će biti otvorena od <strong>6. listopada</strong>&nbsp;do <strong>15. studenog</strong> u <strong>Galeriji SIZ</strong>.</p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Iskustvo kao sirovi materijal</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/vijesti/vizualne_umjetnosti/iskustvo-kao-sirovi-materijal/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Mon, 31 Aug 2015 13:55:40 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Vizualne umjetnosti]]></category>
		<category><![CDATA[fokus grupa]]></category>
		<category><![CDATA[galerija ram]]></category>
		<category><![CDATA[rena raedle]]></category>
		<category><![CDATA[uvjeti rada u kulturi]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=iskustvo-kao-sirovi-materijal</guid>

					<description><![CDATA[Rena Rädle i Vladan Jeremić gostujući su kustosi galerije RAM u Oslu u kojoj organiziraju međunarodnu izložbu o radnim uvjetima radnika i radnica u kulturi i umjetnosti.]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<p>Pripremila: Matija Mrakovčić</p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;">Izložba <em>A Real Work of Art – Art, Work, and Solidarity Structures</em> kustoski je projekt umjetničkog tandema <strong>Rene&nbsp;</strong></span><strong>Rädle</strong><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><strong>&nbsp;</strong>i<strong> Vladana Jeremića</strong></span><span style="line-height: 20.7999992370605px;">. Izložba će&nbsp;</span><span style="line-height: 20.7999992370605px;">okupiti nekoliko međunarodnih inicijativa koje se bave pitanjima radnih uvjeta radnika i radnica u kulturi i umjetnosti. Izložba će biti otvorena od 2. do 20. rujna u galeriji <a href="http://www.ramgalleri.no/eng/exhibitions/a-real-work-of-art" target="_blank" rel="noopener">RAM</a> galeriji u Oslu, čiji su&nbsp;</span>Rädle i Jeremić gostujući kustosi, uz rad u projektnom prostoru Levanger tijekom 2015.&nbsp;</p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;">&#8220;Iako živimo u vremenu kreativnih industrija, koje implicira pojavu novog proletarijata kulturnih radnika, umjetnički rad ne smatra se &#8220;pravim&#8221; radom. Umjetnici i kritičari podjednako njeguju utopijsku ideju umjetničke prakse kao forme oslobođenog, ne-otuđenog rada. Radni uvjeti u globalnom umjetničkom sistemu, korporativizacija financiranja umjetnosti i prekarni životi umjetnika/ica, neplaćeni rad, problematični sponzori — svi ovi problemi sada muče svijet umjetnosti&#8221;, istaknuto je u najavi izložbe.</span></p>
<p><em>A Real Work of Art</em> manje je koncentrirana na prezentaciju umjetničkih radova, a više na organizaciju umjetničkih radnika i radnica. &#8220;Sirovi materijal&#8221; na izložbi sastoji se od iskustava umjetnika koji su se pokušali organizirati u udruženja koja promoviraju poboljšane radne uvjete za umjetnice i umjetnike. &#8220;Takve su inicijative stare kao i radnički pokreti sami za koje se može reći da tvore osnovu današnjih pozicija i inicijativa&#8221;.&nbsp;</p>
<p>Na izložbi sudjeluju <strong>Corina L. Apostol</strong> (<a href="http://art-leaks.org/" target="_blank" rel="noopener">ArtLeaks</a>), <strong>Federico Geller, Nikolay Oleynikov</strong> (<a href="http://chtodelat.org/" target="_blank" rel="noopener">Chto Delat?</a>), <strong>Iulia Toma</strong> i <strong>Fokus Grupa</strong>. Umjetnički kolektiv iz Rijeke, <a href="http://fokusgrupa.net/" target="_blank" rel="noopener">Fokus Grupa</a> (<strong>Iva Kovač i Elvis Krstulović</strong>), predstavit će seriju crteža u nastajanju <em>Pjevam da mi pođe vrijeme</em> koja se bavi političkim i/ili pravnim akcijama koju su umjetničke radnice i radnici poduzimali kako bi unaprijedili vlastite radne uvjete ili političke pozicije kroz dvadeseto stoljeće.&nbsp;<span style="line-height: 20.7999992370605px;">Umjetnice i umjetnici koji sudjeluju na izložbi dijele važne ideje o umjetnosti i radu, organizacijskim strukturama i solidarnosti, a bit će predstavljene i različite autorske publikacije vezane uz tu tematiku.&nbsp;</span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
		<item>
		<title>Jezik zajedničkog stvaranja</title>
		<link>https://kulturpunkt.hr/intervju/jezik-zajednickog-stvaranja/</link>
		
		<dc:creator><![CDATA[Matija Mrakovčić]]></dc:creator>
		<pubDate>Thu, 25 Jun 2015 10:42:38 +0000</pubDate>
				<category><![CDATA[Intervju]]></category>
		<category><![CDATA[Abeceda Željezare]]></category>
		<category><![CDATA[Ana Kovačić]]></category>
		<category><![CDATA[festival željezara]]></category>
		<category><![CDATA[Galerija Miroslav Kraljević]]></category>
		<category><![CDATA[lea vene]]></category>
		<category><![CDATA[rena radle]]></category>
		<category><![CDATA[sanja sekelj]]></category>
		<category><![CDATA[vladan jeremić]]></category>
		<category><![CDATA[Zajednički (g)rad]]></category>
		<guid isPermaLink="false">https://kulturpunkthr.lin83.host25.com/kulturpunkt/?clanak=jezik-zajednickog-stvaranja</guid>

					<description><![CDATA[<p>O radu Rene Rädle i Vladana Jeremića predstavljenom na ovogodišnjem <em>Festivalu Željezara</em> razgovaramo s umjetnicima te kustosicama Anom Kovačić, Leom Vene i Sanjom Sekelj.</p>]]></description>
										<content:encoded><![CDATA[<h2></h2>
<p>Drugo izdanje <em><a href="http://festivalzeljezara.com/" target="_blank" rel="noopener">Festivala Željezara</a></em> održalo se od 1. do 7. lipnja na različitim lokacijama grada Siska i u industrijskoj zoni nekadašnje tvornice – Institutu Željezara, naselju Caprag, te okolnim javnim prostorima. Osnovni cilj Festivala pokrenutog 2014. godine jest gradu Sisku povratiti nekadašnji status živoga mjesta kulturne razmjene i proizvodnje. U tom procesu centralno mjesto simbolički zauzima Željezara čije se širenje i komplementiranje podudara s razdobljem najjačeg urbanog razvoja Siska (1955-1980). Postupno gašenje Željezare u velikoj se mjeri odrazilo na sisačku svakodnevicu i stanovnike koji su gurnuti u ekonomski, socijalni i kulturni razdor, stoga je ista lokacija odabrana i za epicentar zajedničkog rada na revitalizaciji lokalne zajednice. Na ovogodišnjem festivalu kustosice <a href="http://www.g-mk.hr/" target="_blank" rel="noopener">Galerije Miroslav Kraljević</a> <strong>Ana Kovačić, Lea Vene</strong> i<strong> Sanja Sekelj</strong> predstavile su izložbu i program pod nazivom <em>Zajednički (g)rad</em>, a u okviru izložbe rad <strong>Rene Rädle</strong> i <strong>Vladana Jeremića</strong> <em>Abeceda Željezare</em>.</p>
<p><strong> </strong></p>
<p><strong>KP: Na koji ste način koncipirali izložbu <em>Zajednički (g)rad</em>? Čini li vam se da ste uspjeli iskomunicirati tu vrstu umjetnosti sa zainteresiranim stanovnicima Siska i Capraga i kakve su bile reakcije?</strong></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><strong>Ana Kovačić, Lea Vene i Sanja Sekelj:</strong> Program pod nazivom <em>Zajednički (g)rad</em> mnogo je više od isključivo izložbenog programa. Naime, većina projekata na kojima smo radili s umjetnicima realizirana je kroz višemjesečni rad na terenu ili kroz direktnu inerakciju s publikom (uglavnom lokalnim stanovništvom). Projekti poput <em>Pogled na drugi grad</em> (<strong>Tanje Vujasnović</strong> i <strong>Tonke Maleković</strong> iz udruge PUNKT) predstavljaju dobar mikro model koji bi se mogao dugoročno razvijati i nevezno uz festivalski format. Dijalog sa stanovnicima Siska i Capraga treba moderirati polako opipavajući teren. Ovogodišnji program je samo početna točka za daljnju nadogradnju koja bi se trebala spontano nadovezati kroz cjelogodišnje programe u okviru kojih se onda postepeno zadobiva povjerenje publike i pobuđuje interes za sudjelovanje u projektima. Naša pozicija u Capragu jest da smo donekle uljezi u domaćem prostoru kvarta i stoga je nužno s mnogo pažnje pristupiti potencijalnoj publici. <strong>Vladan Jeremić</strong> i <strong>Rena Rädle</strong> su upravo postavljanje svog rada u javni prostor Capraga pretvorili u priliku za interakciju sa stanovništvom. </span></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><img decoding="async" title="FOTO: Marko Ercegović" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2015/06/abeceda_publika_630_0.jpg" width="630" height="433" /></span></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><strong>Archisquad</strong> je u format javnog savjetovanja sponatno ušao u direktni dijalog sa slučajnim prolaznicima što se pokazala kao odlična prilika da dobijemo bolji uvid u caprašku svakodnevnicu i promislimo potencijalne buduće akcije ili inervencije.<em> Pogled na drugi grad</em> komunikaciju usmjerava prema mlađim generacijama (studentima Metalurškog fakulteta i Akademije primijenjenih umjetnosti) i poziva ih na reakciju i aktivni doprinos zajedničkom dijalogu. Često je ta dobna skupina publika isključivo glazbenom programu, a tu se dogodila promjena (iako samo na mikro razini). Siščanin <strong>Marko Tadić</strong> bio je posebno zanimljiv domaćoj publici čemu svjedoči veliki broj publike koji se odazvao na projekciju njegova filma i na razgovor koji smo vodili nakon. U pogledu reakcija publike, problem s kojim smo se suočavali je bilo i veliko razilaženje između koncepta prve i druge godine festivala. Prve godine naglasak je bio na bogatom i za Sisak bombastičnom programu, koji je prvenstveno bio baziran na atraktivnim koncertima , te je velik dio prošlogodišnje publike očekivao od Festivala nešto slično i ovaj put. Umjesto toga, ovogodišnji festivalski tim je ponudio kvalitetan low key program s mnoštvom mikro intervencija. S jedne strane, to je možda razočaralo dio prošlogodišnje publike koja je očekivala bogat koncertni program. S druge strane, otvorio se prostor za nastavak nekih od platformi pokrenutih ove godine kao što su suradnja Metalurškog fakulteta u Sisku i Likovne akademije u Rijeci pokrenuta od strane udruge PUNKT. Mislimo da je bitno da bilo kakav budući tip programa bude usmjeren prvenstveno prema sisačkoj publici, da bude inkluzivan i rađen sa sviješću o lokalnoj situaciji i potrebama ljudi u čiju se svakodnevicu upliće. </span></p>
<p><img decoding="async" title="FOTO: Marko Ercegović" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2015/06/abeceda_ciprag_630.jpg" width="630" height="433" /></p>
<p><strong> </strong></p>
<p><strong>KP: Čini li vam se istinitom tvrdnja, koju je u <a href="http://pogledaj.to/arhitektura/siskom-se-bave-samo-umjetnici/" target="_blank" rel="noopener">naslovu članka</a> po završetku Festivala Željezara iznio Tonči Kranjčević Batalić, da se Siskom bave samo umjetnici?</strong></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><strong>Ana Kovačić, Lea Vene i Sanja Sekelj:</strong> </span><span style="line-height: 20.7999992370605px;">Pitanje koje se u članku postavlja – koliko nezaposlene osobe, koje se bore za čistu egzistenciju, imaju koristi od ovakvih kulturnih manifestacija – svakako treba artikulirati i time se voditi prilikom provođenja ikakvog programa. Umjetnicima je svakako inspirativno raditi u prostoru Siska, prvenstveno zbog industrijske prošlosti, no čini nam se bitnim da se umjetnički doprinos odmiče od romantiziranja te povijesti prema umjetničkim reakcijama i komentarima koje reflektiraju Sisak danas. Od umjetničkih projekata koje smo proveli ove godine ne možemo očekivati da će promijeniti ekonomsku sliku grada, no smatramo da su svakako korisna alatka za artikuliranje htijenja i potreba lokalnog stanovništva. </span></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;">U tekstu &#8220;Grad i ideologija: &#8216;Kultura zaborava&#8217; na primjeru grada Siska&#8221;, <strong>Sanja Potkonjak</strong> i <strong>Tomislav Pletenac</strong> govore kako se identitet Siska, a pogotovo Capraga, za vrijeme socijalizma gradio upravo na gradu kao jakom industrijskom središtu te kako je naglom deindustrijalizacijom taj identitet uništen te je, osim ekonomske stagnacije, sa sobom donio i stagnaciju simboličkog kapitala i prateće &#8220;estetike&#8221;. Skulpture likovne kolonije Željezare te kontekst i razlozi njihova nastajanja – čime se direktno ili indirektno bavio velik dio ovogodišnjeg programa Festivala – i dalje stoje u javnom prostoru Capraga, no prepuštene su propadanju. Kako se svaka ideologija konkretizira, tj. kako zaposjeda društvenu stvarnost kroz upisivanje u gradskog tkivo, ne treba posebno objašnjavati. Ali treba naglasiti da, osim službenih vrijednosti koje su nametnute kroz konkretizaciju u prostoru grada, uvijek mogu postojati i vidljivi elementi otpora, odnosno elementi koji sugeriraju druge vrijednosti. Projekt kao što je npr. <em>Abeceda Željezare</em> smjeraju upravo na takav tip mikropolitičke akcije, a na takav način možemo gledati i na neke druge sisačke inicijative koje smjeraju ka revalorizaciji capraškog parka skulptura.</span></p>
<p><img decoding="async" title="Rena Rädle i Vladan Jeremić, FOTO: Marko Ercegović" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2015/06/rena_vladan_630.jpg" width="630" height="433" /></p>
<p><strong> </strong></p>
<p><strong>KP: Abeceda podrazumijeva zatvoren sustav znakova, najmanjih jedinica sustava, ali i osnovno znanje o nečemu. Od kojih se &#8220;jedinica&#8221; sastoji vaš Sisak i kako one funkcioniraju u odnosu prema vremenu u kojem su nastale i u odnosu prema današnjici?</strong></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><strong>Rena Rädle i Vladan Jeremić:</strong> Našu &#8220;Abecedu&#8221; razumemo kao osnov za govor skulptura u smislu oruđa za pronalaženja jezika društvene transformacije. Kroz ponuđeni jezik možemo dublje shvatiti proces zajedničkog stvaranja radnika i umetnika koji se desio zahvaljujući kulturnoj politici radnika Željezare. Rad bazično kreće od forme, prostornih tačaka i statusa skulptura koje su proizvedene u Koloniji Željezare Sisak od 1971. do 1990. Pokušali smo tako postaviti ovaj rad, da govor ima jednu duhovitu, skoro poetsku notu kroz koju se teži prevazići patos i nostalgija, potencirajući moguće kroz perspektivu same materije. Ovde je komprimovana istorija nastanka skulptura, privatizacije i destrukcije, horizonta mogućeg, borbenog optimizma bez sentimentalnosti i borbe za stvaranje. Sa pojedinim kovanicama kao što je &#8220;borbeni optimizam&#8221; u govoru, referišemo na misao <strong>Ernsta Bloha</strong> i njegovu teoriju o konkretnoj utopiji, gledajući na skulpture stvorene kroz &#8220;slobodno stvaranje&#8221; – &#8220;oslobođeni rad&#8221; radnika i umetnika u socijalizmu, kao na materijalizaciju &#8220;principa nade&#8221; i &#8220;realizovanu utopiju&#8221;, koju možemo prepoznati kao takvu zbog istorijske distance i katastrofe autoritarnog neoliberalizma u kome trenutno preživljavamo.</span></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;">Rad <em>Abeceda Željezare</em> se konkretno sastoji od transparenata sa sloganima i tekstualno-grafičkim listovima u formi novina, kroz koje nam se obraća sama materija: ruda željeza, cijevi, limovi, čelik i skulpture. Sa sloganima na transparentima, koje smo postavili na trgu u Capragu i u Parku skulptura naselja, hteli smo dodati jednu vrstu didaktičkog predložka za razumevanje govora i njegovu savremenu funkciju na tom mestu i tako se obratiti stanovnicima Capraga. Kroz ove slogane, kao na primer, &#8220;Zahtevamo otpis dugova&#8221;, &#8220;Pokrenimo transformaciju iz klasne svesti željeza&#8221;, &#8220;Za borbeni optimizam bez sentimentalnosti&#8221; i druge, pokušali smo naglasiti upravo taj sloj spoznaje i značenja savremenih borbi te njihove veze sa nedavnom istorijom mesta.</span></p>
<p><img decoding="async" title="FOTO: Marko Ercegović" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2015/06/abeceda_ciprag_1_630.jpg" width="630" height="433" /></p>
<p><strong> </strong></p>
<p><strong>KP: Uz transparente u javnom prostoru, <em>Abeceda</em> dolazi i u obliku <a href="http://issuu.com/vladanrena/docs/abeceda_zeljezare_press" target="_blank" rel="noopener">tiskanih tekstualno-grafičkih listova</a> u formi novina. Možete li nam reći više o novinama kao specifičnom formatu za širenja ideja i načinu na koji su ideje u novinama predstavljene?</strong></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><strong>Rena Rädle i Vladan Jeremić:</strong> Tekstualno-grafički listovi u formi novina su tiskani u Štampariji Borba u Beogradu, na način na koji se štampa obična dnevna novina. Distribuirali smo ih u Capragu kroz kafiće, knjižnicu, ostavljali ih u zgradama i direktno ih delili ljudima na ulici. Naprosto novine su još uvek dobar format za direktnu distribuciju. Neposredne su i prihvatljive ako želite da imate kontakt sa većim brojem ljudi i ako želite direktno da im se obratite. Već duže vreme radimo sa formom novina na ovaj način i one su često sastavni deo našega rada. Na primer, radnicima Rudarsko-topioničkog basena Bor u istočnoj Srbiji, smo se takođe obratili kroz sličan format novina, nastalih u kontekstu našeg prethodnog rada u Boru. Novine se sastoje od tekstualnog rada i grafičkih formi, svedenih, prepoznatljivih oblika skulptura iz Parka skulptura sa kombinacijom od 30 znakova koji odgovaraju napisanom tekstu. </span></p>
<p><img decoding="async" title="FOTO: Marko Ercegović" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2015/06/abeceda_novine_630.jpg" width="630" height="433" /></p>
<p><strong> </strong></p>
<p><strong>KP: Zajedničko stvaranje u Koloniji u 1970-im i 80-im poklopilo se s društvenim i ekonomskim prosperitetom. Radnici su nestali, umjetnici su još tu. Kakvim borbama je namijenjena <em>Abeceda</em> kao početnica zajedničkog rada?</strong></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><strong>Rena Rädle i Vladan Jeremić:</strong> Nismo sigurni da se može reći da su radnici nestali. Radnici danas svoju radnu snagu prodaju gazdama, onima koji su privatizovali njihova preduzeća. Uslovi rada su danas prekarni i drastično su pogoršani. Borbe se stoga vode oko organizovanja rada. Mislimo da je danas potrebna takva organizacija sveta rada koja će dovesti u pitanje prekarnost i vlasničke odnose na jedan novi način. Ovde umetnici ne mogu previše pomoći, ali svakako mogu da se uključe u takve organizacije. Preduslov za to je da umetnici prvo razumeju svoju poziciju u društvu i kontekst prekarnog umetničkog rada u neoliberalizmu. Mi smo pak ovde sa slučajem Parka skulptura hteli naglasiti da umetnički rad leži zapravo u zajedničkom stvaranju umetnika i radnika, a ne samo u objektu kao pojavnom ostatku toga rada. Mi se interesujemo za proizvodnu istoriju za koju pokušavamo pronaći jezički i znakovni oblik transformativnog govora. Mi ne želimo ovde da potenciramo umetničko nasleđe socijalizma i skulptura kao objekata koje treba zaštiti od propadanja, već da govorimo o samom procesu zajedničkog stvaranja. </span></p>
<p><span style="line-height: 20.7999992370605px;"><img decoding="async" title="FOTO: Vladan Jeremić" src="https://kulturpunkt.hr/wp-content/uploads/2015/06/abeceda_630.jpg" width="630" height="433" /></span></p>
]]></content:encoded>
					
		
		
			</item>
	</channel>
</rss>
