Tema novog susreta bit će knjiga Kaliban i vještica: Žene, tijelo i prvobitna akumulacija autorice Silvije Federici. Voditeljice emisije, Izabela Šegedin i Ema Marača će na primjeru knjige analizirati progone vještica, njihove povode i posljedice, te povezanost sa kolonijalnom ekspanzijom i osnaživanjem kapitala. Tematska okosnica bit će oprimjerena suvremenim slučajevima progona vještica i njihova konteksta.

“Uz to ćemo se osvrnuti i na najčešće ‘zločine’ vještica na filmskom platnu, kao i na pokojem malom ekranu! Raznovrsnost prikaza vještica u medijima je rezultirala velikom plejadom njihovih potencijalnih grijeha, kao i karakterizacija, a mi ćemo izdvojiti ove najkompleksnije i najzanimljivije. Na tapeti: klasici, vještice devedesetih, i pokoje fantastično suvremeno ostvarenje”, poručuju organizatorice.

Više detalja pronađite ovdje.

“Nastale u periodu kada je film tek počeo otkrivati svoje izražajne mogućnosti, Vještice su jedno od prvih remek-djela svjetske kinematografije. Poznate i pod svojim originalnim nazivom Häxan, ovaj film Benjamina Christensena gledatelje vodi na putovanje kroz povijest misticizma i magije, od magijskih vjerovanja primitivnih zajednica, preko srednjovjekovnih progona vještica, sve do pojave psiholoških i neuroloških bolesnika u 20. stoljeću, u kojima pronalazi objašnjenje za pojave koje je predmoderni čovjek pripisivao nadnaravnim silama”, piše u najavnom tekstu.

Više o filmu možete čitati u osvrtu Sare Gurdulić.

Ulaznice koštaju 6 eura, a moguće ih je kupiti online ili na blagajni kina.

Unatoč značajnoj ulozi danske kinematografije (i produkcijske kuće Nordisk Films Kompagni) s početka stoljeća koja je konkurirala francuskoj, film Vještice je zbog nezainteresiranosti financijera sniman u Švedskoj i smatra se jednim od najskupljih švedskih filmova nijemog razdoblja. Film je, kako objašnjava popratni tekst u vrijeme izlaska bio cenzuriran, ali su njegove kopije nađene 40-ih čime zadobiva kultni status i ubuduće služi kao inspiracija mnogim filmašima.

U trajanju od skoro dva sata, film prikazuje Christensenovo tumačenje dijelova srednjovjekovnog vodiča za inkvizitore Malleus maleficarum povezanih s uprizorenjima progona vještica, moralne panike i tada aktualnim liječenjem histerije. 

Prvo od sedam poglavlja filma bavi se vjerovanjima u demonske i nadnaravne pojave prikazane ilustracijama poput onih Hansa Baldunga. U kadru se pojavljuje predavački štap kojim nevidljivi predavač usmjerava gledatelja, dok popratni tekst dodatno pojašnjava ilustracije koje se prikazuju. Koncept vizualnog eseja praćen tekstualnim pojašnjenjima nastavlja se u sljedećem i preostalim poglavljima filma. 

U drugom poglavlju se uprizoruje podzemni dom vještice koja pripravlja čarobni ljubavni napitak, vještaci koji se spremaju raspačati iskopano tijelo mrtve djevojke, bacanje uroka i dogovori s vragom. Središnja priča filma situirana je u kasni srednji vijek i uprizoruje izbezumljeni strah društva i prikaz poznatijih metoda suđenja vješticama poput bacanja svezanih žena u duboku vodu, koje bi u slučaju potonuća “dokazale” svoju nevinost, a plutanjem bile osuđene na spaljivanje. 

Pratimo i priču o Mariji, staroj i siromašnoj ženi okrivljenoj za bacanje uroka zbog kojih se pretpostavlja da je tiskar Jasper umro. Optuženica prolazi kroz niz stadija psihofizičkog mučenja koje predvode redovnici da bi potom, u potpunom očaju, Maria optužila druge žene, čija će sudbina mučenja preslikati njenu, neovisno o krivici. 

Završni dio filma vodi gledatelje u početak dvadesetog stoljeća i liječenja histerije kod pacijentica. Pripovjedač vuče paralele između tada aktualnih terapija za simptome histerije, represivnog aparata koji ih vodi u sanatorije i “neuobičajnog” ponašanja koje je tijekom povijesti služilo kao povod za osudu i psihofizičko kažnjavanje. 

Problematikom kontrole nad ženskim tijelom, čija se sistemska razina u filmu naslućuje, ali ne eksplicira, ozbiljnije se bavila talijanska teoretičarka Silvia Federici. U knjizi Kaliban i vještica Federici analizira i povezuje jačanje patrijarhalnih odnosa s razvojem kapitalizma u Europi. U tom je kontekstu lov na vještice poslužio kao učinkovita metoda opresivne kontrole nad ženskim tijelom najprije od strane Crkve, a zatim i države. Optuživanje se često provodilo stihijski, kao što je ilustrirano u slučaju optuženice u Vješticama, i nerijetko je bilo motivirano materijalnim sukobima oko usjeva ili posjeda. 

Unatoč ozbiljnosti predstavljene tematike, film Vještice dosljedno balansira jazom između komičnosti gesti, pokušaja erudicije, naizgledne bezazlenosti optužbi i osjećaja nemoći spram sudbina likova. Navedeni osjećaj nemoći opetovano se javlja u vrijeme porasta broja femicida u Hrvatskoj, iscrpljujućim propitkivanjima motiva iza njih, demoniziranjem žrtvi rodno uvjetovanog nasilja kao i reakcijama šire javnosti, zbog čega je film Vještice, nažalost, i dalje relevantan. 

Tekst je objavljen u okviru projekta Kinemaskop i uz podršku Hrvatskog audiovizualnog centra.

Knjigu će predstaviti prof. dr. sc. Željka Matijašević, Filozofski fakultet u Zagrebu, prof. dr. sc. Tomislav Pletenac, ALU, dr. sc. Ines Prica, Institut za etnologiju i folkloristiku, a predstavljanje će voditi urednica, dr. sc. Naila Ceribašić.

Knjiga je objavljena u izdanju biblioteke Nova etnografija Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, a više o događanju i autorici potražite na poveznici.