Natječaj je otvoren za sve autore i autorice likovne kritike do 35 godina starosti (rođene 1991. ili kasnije). Prijavljuje se jedan autorski tekst – esej, kritika ili prikaz izložbe – koji se bavi analizom izložbe, pojedinačnog umjetničkog djela ili specifičnog umjetničkog fenomena unutar zadnje dvije godine. Tekst ne smije biti stariji od godinu dana, a prethodno objavljivanje nije uvjet ni prepreka. Dužina teksta iznosi između 7.000 i 8.000 znakova s razmacima, a šalje se u PDF formatu, s vizualnim materijalom ako postoji.

Uz tekst je potrebno priložiti kontakt podatke, kratku biografiju do 150 riječi te izjavu o autentičnosti – korištenje generativne umjetne inteligencije za pisanje teksta ili oblikovanje kritičkih teza nije dopušteno.

Radove ocjenjuje tročlani stručni žiri sastavljen od članova HS AICA-e, prema jasnoći argumentacije, stilskoj vještini, sposobnosti smještanja djela u širi kontekst te originalnosti pristupa. Dodjeljuje se jedna nagrada u iznosu od 500 EUR, uz objavu teksta u partnerstvu s hrvatskim medijima. Radovi iz užeg izbora bit će objavljeni na stranici HS AICA-e.

Prijave se šalju na aica@hsaica.hr s naslovom “Prijava na natječaj za mlade kritičare”.

Rok je 4. listopada 2026. do ponoći.

“Središnji fenomen na koji nam rad želi ukazati, ali ujedno i preispitati naša vizualna osjetila, pružajući nam ambijentalno iskustvo, odnosi se na složene procese snova. Elementi rada promišljeni su na način da izazivaju konstantnu napetost između stvarnog i zamišljenog, fiksnog i distorzivnog, virtualnog i fizičkog prostora, stvarajući tako prostornu simulaciju snova gdje se fragmenti iskustva reorganiziraju u nove konfiguracije”, ističe u predgovoru Ana-Marija Senfner.

Tea Ivković (Zagreb, 1992.) diplomirala Grafiku. Sudjelovala je na brojnim grupnim izložbama, radionicama i likovnim kolonijama. Članica je HDLU-a od 2016. Dobitnica je priznanja i nagrada, među kojima i nominaciju u finalu nagrade Radoslav Putar 2017. godine. Trenutno živi i radi u Zagrebu.

Više informacija potražite ovdje.

Kratku povijest KIC-a iznio je njegov trenutni ravnatelj Hrvoje Hribar, a posjetiteljima su se obratili i zamjenik zagrebačkog gradonačelnika Luka Korlaet te autorica koncepta izložbe Jelena Pašić. Hribar je najavio i javno dostupan digitalni arhiv KIC-a u kojem je okupljena dokumentarna građa više od šest desetljeća kulturnog djelovanja Centra.

Postav izložen u Galeriji Forum sastoji se od fotografija iz razdoblja između 1965. i 1985. godine i popratnih tekstova koji situiraju KIC u lokalni kontekst u vrijeme socijalističkog modernizma. Izložbu, koja digitalni arhiv nastoji prikazati u analognoj izložbenoj formi, oblikovale su dizajnerica Petra Milički i arhitektica Iva Maria Jurić, prema konceptu Jelene Pašić.

Pašić je u govoru povodom otvorenja istaknula kako je ovom izložbom obilježeno razdoblje u kojem su umjetnost i kultura imali jasnu društvenu ulogu zbog čega je KIC-u “od samog početka bila važna riječ – pisana, govorna, razmjena, komunikacija, dijalog. Za ovu prigodu, prva dva desetljeća odlučili smo akcentuirati kroz mali narativ koji na primjeru KIC-a i Galerije Forum pokazuje kako se taj dijalog odvijao i tko su bile ključne figure na tadašnjoj sceni.”

Osim arhivskih fotografija i tekstova izloženih u Galeriji Forum, u Galeriji na katu KIC-a predstavljena je kompilacija materijala iz arhiva Hrvatske radiotelevizije koja sažima programsku djelatnost KIC-a i Galerije Forum od sredine šezdesetih do osamdesetih godina. U izložbu je uključena i radijska instalacija sastavljana od komentara i iskaza umjetnika Ede Murtića, Đure Sedera, Zlatka Price, Koste Angelija Radovanija, Ferdinanda Kulmera i Ivana Kožarića. Multimedijalni dio izložbe oblikovali su montažerka Klara Šovagović i oblikovatelj zvuka Luka Gamulin.

Programom povodom šezdesete obljetnice KIC je predstavio dio svoje povijesti kroz izložbeni postav i digitalni arhiv, podsjećajući na ulogu Centra u kulturnoj sceni Zagreba. Izložba ostaje otvorena do 31. siječnja, a Jelena Pašić poručila je posjetiteljima da ju razgledaju i dozvole da ih obuzme arhivska groznica.

U najavnom tekstu kustosica Karla Čudina ističe kako ovom izložbom umjetnica “predstavlja razvoj arhivističkog procesa koji se s vremenom organski nadograđuje, izrastajući iz tijela, hoda, introspekcije i memorije. Krećući se napuštenim područjem zagrebačke željezničke pruge, umjetnica tijekom godina sakuplja različite fragmente – predmete, ostatke nekadašnjih struktura, odbačene ili potrošene elemente čiji je izvorni smisao nestao ili je prepušten sporom raspadanju. Klaster00 posreduje među vremenskim raslojavanjima, kao tiha ekološka i egzistencijalna gesta, o pokušaju razumijevanja teritorija kroz njegove ostatke nudeći gledatelju mogućnost da u krhkosti memorije osjeti upornost materijala i ritam koji ih povezuje.”

Anja Mergeduš umjetnica je čiji se rad temelji na eksperimentalnim, multidisciplinarnim, istraživačkim i kolaborativnim praksama. Paralelno djeluje u području izvedbenih umjetnosti, oblikujući scenografiju i glazbu na projektima nezavisne i institucionalne scene.

Više informacija pronađite ovdje.

U najavnom tekstu istaknuto je kako Vrištanja predstavljaju “izbor radova iz višegodišnjeg ciklusa Kate Mijatović u kojem umjetnica istražuje vrisak kao primordijalni izraz postojanja, otpora i unutarnjeg oslobađanja. Radovi započinju 2007. videima spontanog dječjeg vrištanja, nastalima u poslijeratnoj Baranji, gdje je vrisak shvaćen kao afirmativni impuls života, ‘čista radost življenja’. Od 2009. ciklus se nastavlja kroz seriju performansa Djevojački zborovi, realiziranih na brojnim lokacijama u Hrvatskoj. U njima skupine djevojaka izvode jednokratan, snažan krik koji djeluje kao iznenadni rez u svakodnevici: zvuk koji prekida misao, priziva budnost i otvara prostor neočekivane energije. Vrisak postaje simbol oslobađanja od društvenih konvencija, ali i svojevrsni signal transformacije.”

Kata Mijatović je vizualna umjetnica. Od 2005. do 2019. voditeljica je Galerije AŽ u UO Atelijeri Žitnjak. Sudjeluje u organizaciji Baranjske umjetničke kolonije u razdoblju od 2005. do 2010. Članica je umjetničke grupe PLEH. 2013. godine sudjelovala je na 55. Venecijanskom bijenalu, s projektom Između neba i zemlje.

Više informacija pronađite ovdje.

Izložba spaja roman-novine Babylondon (2001) Petra Babića i ranije radove vizualnog umjetnika Saše Živkovića. U najavnom tekstu istaknuto je kako su autori tada u svojim radovima “preispitivali dolazak novog tisućljeća. Babić piše vizionarske priče, aktualizira pogled u budućnost, dok Živković činom paljenja šibica aktualizira pogled u prošlost. Babićev i Živkovićev rad može se na prvu činiti dijametralno suprotnim, ali ujedinjuje ih ideja istraživanja i propitivanja umjetnosti na periferiji i izvan fokusa mainstreama.”

Petar Babić (Koprivnica, 1974.) djeluje kao prozni pisac, a s romanom-novinama Babylondon izvodio je performanse u zemlji i regiji. Višestruko je nagrađivan za kratku prozu koju je objavljivao časopisima, zbornicima i novinama.

Saša Živković (Koprivnica, 1970.) jedan je od osnivača udruge K.V.A.R.K. i Galerije K2 u sklopu koje se bavi projektima i organizacijom projekata vezanih uz likovnu i vizualnu umjetnost u Križevcima.

Više informacija pronađite ovdje.

Petra Dolanjski Harni u predgovori ističe kako je izložba oblikovana kao fotografska serija koju “prate iskazi, ali koji se ne odnose na ono što je autorica zabilježila u dnevniku putovanja koji je putujući vodila, nego na dijelove koji su tada ostali izostavljeni, pa ih sada, s vremenskim odmakom od nekoliko godina i u drugačijim okolnostima, priziva u pamćenje i bilježi u tekstu. Na taj način fotografske vizure s putovanja Albanijom, Kosovom, Grčkom, Makedonijom, Hrvatskom, Crnom Gorom, Indijom, Kazahstanom i Kirgistanom istovremeno govore i o tome da je određene uvide moguće steći tek se vremenskim odmakom, promjenom okolnosti i drugačijom pozicijom.”

Petra Slobodnjak radi kao slobodnjak, nezavisni profesionalac, na po­dručju grafičkog dizajna i fotografije. Za rad DISPLACEMENT Planinska 7 dobila je godišnju nagradu za mlade umjetnike ULUPUH-a te nagradu za mlade umjetnike Ivan Kožarić.

Više informacija pronađite ovdje.

U predgovoru Peršić ističe kako je naslov izložbe deriviran “iz publikacije Čovjek u prostoru Velimira Neidhardta, priručnika koji pruža kontekst o složenom odnosu čovjeka i prostora kao temelju zdravog i racionalnog urbanizma. Urbanizam, gradnja, prostornost, turizam i ekologija srodni su i međusobno uvjetovani pojmovi koji tvore kompleksnost čovjekovog kvalitetnog okruženja i balansa s prirodom (i drugim stanovnicima planeta)”, a Gudac ih istražuje tako što “unosi ekološke, auditivne i meditativne elemente u urbanu okolinu ukazujući na nužnost promjene postojećeg ritma i unošenje refleksivnosti u našu svakodnevicu.”

Vladimir Gudac hrvatski je likovni umjetnik. Od 1980. do 1990. bio je voditelj Galerije Studentskoga centra u Zagrebu. Bavi se interdisciplinarnim istraživanjima likovnih medija, a najčešće eksperimentira koristeći se fotografijom, videom, instalacijama i performansima. Djeluje i kao likovni kritičar.

Više informacija pronađite ovdje.

Umjetnice u svom radu nastoje otvoriti dijalog između unutarnjih svjetova i vanjske stvarnosti, koristeći mentalne slike koje nadilaze svakodnevno opažanje, a materijalima i simbolima oblikuju ambijentalnu instalaciju koja transformira obične predmete. Jelena Kovačev i Jelena Petric preispituju stavove prema stvarnosti, pozivaju na introspekciju i reinterpretaciju svijeta kroz prizmu mašte i simbolike.

Jelena Kovačev suosnivačica je i predsjednica udruge Projektor. Aktivno se bavi edukacijom i vodi radionice unutar projekta Uvezionica, koji je predstavljen u sklopu umjetničkih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. U svom radu spaja ručni rad, uvez knjiga i likovni proces.

Jelena Petric je vizualna umjetnica iz Zagreba. Uz suradnički tim, vodi samostalni multimedijalni projekt Kodirani prostori. Godine 2023. s Bojanom Krištofićem je suvoditeljica programa Galerije Atelijera Žitnjak. Članica je udruga Kružok i HDLU, te Umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak

Više informacija potražite ovdje.

“Kroz ciklus radova okupljenih pod naslovom Alluring, Brajković istražuje suptilnu dinamiku između unutarnjih pejzaža ljudskog uma i prirodne simbolike cvijeta. Cvijet, lišen svoje isključivo botaničke uloge, postaje snažna metafora ljudske duše – simbol prolaznosti, želje, čežnje i univerzalne privlačnosti koja nadilazi rodne, spolne i identitetske granice. U svakom prikazu cvjetnog motiva pronalazi se prostor između svjesnog i nesvjesnog, gdje se susreću uspomene, emocije i tiha kontemplacija o smislu postojanja”, stoji u najavi izložbe.

Vanja Brajković svoj rad temelji na potrebi za razumijevanjem slojevitosti osobnih stavova i psiholoških pejzaža pojedinca. U fokusu su intimni narativi, osobne transformacije i unutarnji konflikti, koji u konačnici stvaraju otvoreni dijalog između umjetnika i promatrača.

Više informacija pronađite ovdje.