Ovaj put, na rasporedu je dugometražni portret nogometaša Zinédinea Zidanea, snimljen u stvarnom vremenu, tijekom utakmice odigrane 23. travnja 2005. na stadionu Santiago Bernabéu u Madridu, u kojoj su sudjelovali Real Madrid i Villarreal. Režiju filma potpisuju Douglas Gordon i Philippe Parreno.

“Riječ je o filmu koji izmiče jednoznačnoj kategorizaciji. Između eksperimentalnog filma, subverzivne biografije, galerijske instalacije i zapisa sportskog događaja, Zidane, portret 21. stoljeća na nekonvencionalan način pomiče granice poimanja dokumentarnog filma. (…)

Nadahnuti filmskim portretima iz 1960-ih, Gordon i Parreno odabrali su film kao medij portretiranja kako bi prikazali ono što gotovo nikada ne vidimo na ekranu, a umetanjem snimki iz televizijskog prijenosa uživo, autori filma dodatno usložnjavaju svoj filmski portret, ističući posredovanu prirodu spektakla.

Zasićene boje i tehnička preciznost svakog kadra majstorskog direktora fotografije Dariusa Khondjija te iznimno oblikovanje zvuka i glazba škotskog benda Mogwai, otkrivaju mnogobrojne slojeve onoga što se obično smatra tek igrom na ekranu”, stoji u najavi projekcije.

Više detalja o filmu možete pronaći ovdje.

“Smješten u suvremeni Surinam, na sjeveroistoku Južne Amerike, film prati dvojicu neimenovane braće na putu od glavnog grada Paramariba do prašumskih sela Maruna, potomaka afričkih robova koji su se prije 300 godina pobunili protiv svojih nizozemskih robovlasnika. Put, kojim se još i danas putuje, i njegova promjenjiva topografija prizivaju različitu povijest o prisiljenom iseljeništvu.

Fascinantan dugometražni prvijenac američkog filmaša Bena Russella, snimljen u 13 dugih kadrova, razotkriva i ogoljuje tradicionalnu etnografiju, birajući nekonvencionalno pripovijedanje kao sredstvo prizivanja povijesnih sjećanja”, stoji u najavi programa. 

Ulaznice za program Vizije mogu se kupiti u Kinoteci u radno vrijeme blagajne i online. Članovi Kratke baze imaju pravo na besplatan ulaz na projekcije iz ovog ciklusa.

Više detalja pronađite ovdje.

Program sadrži četiri filma, a otvara ga restaurirana verzija filma Skuta talijanskog pjesnika i filmskog redatelja Pier Paola Pasolinija iz 1963. godine. Nastao kao dio omnibusa Ro.Go.Pa.G. ovaj film pripovijeda o kalvariji siromašnog statista Straccija koji na setu filma o Muci Kristovoj, u režiji Orsona Wellesa, proživljava poniženje i izrugivanje dok ga razdire neizdrživa glad.

U dokumentarnom ostvarenju Valley Pride austrijskog umjetnika Lukasa Marxta kamera ulazi u jednu od najvažnijih regija kalifornijske poljoprivrede, geološki dio pustinje Sonore koji su korporativni interesi eksploatirali golemim sustavom navodnjavanja.

Tvornica umjetnog voća američke eksperimentalne fimašice Chick Strand intiman je dokumentarac o djevojkama koje u maloj meksičkoj tvornici izrađuju voće i povrće od papir-mašea. Njihov je šef gringo, a vlasnica tvornice je njegova žena. Fokus filma je na boji, glazbi i pokretu, kao i na tračanju koje ne prestaje, otkrivajući što mlade žene misle o muškarcima, radu i svakodnevnim odnosima moći.

Program zatvara film Vrt soli francusko-peruanske avangardne filmašice Rose Lowder, koji prati proizvodnju “cvijeta soli” kao postupka koncentracije i zasićenja morske vode koji vodi do kristalizacije.  Film predstavlja šest pjesničkih slika, pet na osnovi sunca, vjetra i mora, a zadnja počiva na malom, preoranom, ali neposijanom parku.

Ulaznice za program Vizije mogu se kupiti u Kinoteci u radno vrijeme blagajne i online. Članovi Kratke baze imaju pravo na besplatan ulaz na projekcije iz ciklusa, a više o članstvu pronađite ovdje.

Program Između sličica predstavit će selekciju radova japanskih avangardnih filmaša nastalih 1970-ih i 1980-ih u razdoblju koje je ostavilo neizbrisiv trag u povijesti japanskog eksperimentalnog filma.

U to vrijeme počinju se razvijati, kako piše u najavi, “brojne prikazivačke platforme i nezavisni kolektivi, poput tokijskog Image Foruma, koji omogućuju razmjenu, susrete i međusobne utjecaje među filmašima. Ta nova generacija istražuje strukturalistički pristup filmu, osobito ispitujući principe filmske mehanike i materijalnosti medija.

Strukturalna tendencija u japanskom eksperimentalnom filmu tog razdoblja prepoznaje se u istančanom odnosu prema formi, fiksnom kadru, titranju slike i (re)fotografiranju prizora s ciljem istraživanja mehaničkih postupaka koji pridonose doživljaju filma kao perceptivnog događaja, a ne narativno strukturirane priče.”

Image Forum osnovan je 1977. godine u Tokiju kao nasljednik kinoteke Underground Center, posvećene prikazivanju i afirmaciji domaćeg i međunarodnog eksperimentalnog filma.

Na programu u organizaciji udruge 25FPS prikazat će se jedanaest japanskih kratkometražnih filmova o kojima više možete doznati ovdje.

Na repertoaru su filmovi Maarit Suomi-Väänänen, Jonathana Schwartza, Michaela Snowa, Zoltána Huszárika, i Kōjija Yamamure. Filmovi ovih autora, kako stoji u najavi, “istražujući granice između statičnosti i kretanja, teksta i slike, sjećanja i jeze, nude posve različita čitanja neuhvatljivog osjećaja zime”.

Zima kao tema javlja se i u “nadrealnim putovanjima zaleđenim krajolicima u filmu Opet u pogonu finske autorice Maarit Suomi-Väänänen, intimnim meditacijama o očinstvu u Zimi nakon zime Jonathana Schwartza te filmskim skulpturama o fenomenologiji trajanja u Jednoj sekundi u Montrealu Michaela Snowa. Cikličnost prirode i života u filmu Capriccio Zoltána Huszárika te tjeskobna noćna mora u Seoskom liječniku Franza Kafke Kōjija Yamamure zatvaraju program u kojem se hladnoća pretvara u unutarnji pejzaž”, piše u najavnom tekstu.

Ulaznice se mogu kupiti u Kinoteci u radno vrijeme blagajne. Članovi Kratke baze imaju pravo na besplatan ulaz na projekcije iz ciklusa Vizije: Iz Kratke baze 25 FPS-a. Više detalja o programu pročitajte ovdje.

Na programu, koji se odvija u Kinoteci, nalazi se kratki film Kuća je crna pjesnikinje Forugh Farrokhzad i dugometražni prvijenac Marve Nabili, Zapečaćeno tlo.

Film Kuća je crna iz 1963. obilježio je početak iranskog novog vala. Kako piše u najavnom tekstu, Kuća je crna dokumentira svakodnevni život u koloniji gubavaca u blizini sjevernoiranskoga grada Tabriza. “Mnogi svrstavaju Kuća je crna među ponajbolje izdanke iranske kinematografije, među njima i čuveni redatelj iranskog novog vala Mohsen Makhmalbaf“, stoji u najavi.

Zapečaćeno tlo Marve Nabili najraniji je cjeloviti sačuvani igrani film iz Irana koji je režirala žena, a prikazuje otpor mlade djevojke spram prisilnog braka, kao i načina odijevanja. Zbog toga, njena ju obitelj “odlučuje podvrgnuti egzorcizmu. Njezin prijelaz iz djevojačke u mladenačku dob reflektira borbu između kulturnih tradicija i modernizacije iranskoga društva toga doba”, stoji u najavi.

Filmski program počinje u 20 sati, a ulaznice po cijeni od pet eura mogu se nabaviti u radno vrijeme blagajne Kinoteke. Više detalja pronađite ovdje.

Program otvara film Unfolding čija je radnja smještena u praonici, ili kako to velška redateljica Alia Syed opisuje, ženskom radnom prostoru koje ima izraženu društvenu funkciju. Nakon Unfoldinga, na rasporedu je film Mjesečev bazen švedske eksperimentalne redateljice Gunvor Nelson. Treći film, Nadam se da ću biti glasna kada umrem gledatelje_ice “uvlači u sanjivi podvodni ples tijela, uz maestralno izvedene zvučne krajolike, a engleska umjetnica Beatrice Gibson izvlači na površinu u dezorijentirajućoj suradnji pjesnika i majke koji se opiru propadajućem svijetu.” Zatim slijedi Eliksir američke atorice Amy Halpern, a program zaključuje animirani Crocus redateljice Suzan Pitt.

“Ovih pet autorica svojim inovativnim i vrlo intimnim pečatima otvorile su sasvim nove vizure dobro poznatih tema; one rastvaraju granice filmskog medija, propitkuju umjetnost kao alat otpora te emotivno, hrabro i glasno istražuju osobno i političko”, poručuju organizatori_ce.

Ulaznice za projekciju mogu se kupiti u Kinoteci u radno vrijeme blagajne ili preko poveznice. Članovi Kratke baze imaju pravo na besplatan ulaz na projekcije iz ciklusa Vizije: Iz Kratke baze 25 FPS-a.

Više detalja pronađite ovdje.

Kustosice ovogodišnje izložbe, modne dizajnerice Petra Krpan i Jadranka Hlupić Dujmušić, detektirale su hibridnost kao jednu od dominantnih pojava u suvremenoj modi, postavivši je autorima izlagačima kao tematski izazov. 

Prema predgovoru dviju kustosica, u suvremenoj se modi spajaju “svi teorijski modeli od semiotike mode do apokalipse tijela. No ono što ju izdvaja od drugih formi suvremenoga života u doba novih medija jest totalnost komunikacije, jer se moda spaja s tijelom. Forma mode ostaje otvorena za ono prošlo i buduće”. 

Na izložbi 17 autora nudi svoj odgovor na ponuđenu temu, referirajući se pojedinačno na neka od obilježja suvremene mode i društva u kojem djeluju. Njihove odgovore u mediju fotografije interpretirao je Vanja Šolin čiji radovi također čine dio izložbenog postava.