Teško je pisati o nekome koga zapravo i niste poznavali, a ipak ste dijelili dovoljno zajedničkog prostora da se osvrnete na činjenicu da više nikada nećete biti u mogućnosti gledati i slušati kako se njegov nevjerojatan um sažima u nešto jasno, važno, inspirativno. 

Zoran Kravar bio je učitelj, znanstvenik, enciklopedist, mentor, erudit koji je na izniman način prenosio sve ono što ga je okruživalo, što je imao potrebu čitati sebi svojstvenom ideološko-kritičkom metodom. Bilo da se radilo o baroknom pjesništvu, teoriji figura, antimodernizmu, visokoj fantastici, suvremenoj glazbi i operi, vrijeme i prostor ispunjavao je lucidnošću, prisutnošću i blagošću koja se samo može nazvati pokretačkom.

Misli su mu uvijek šetale, kao što je i sam volio činiti, povezujući koordinate nevidljive mreže činjenica, ideja, teorija i svjetonazora u ono – kako je jednom izvrsno primijetio jedan kolega – što bi se moglo nazvati sintetičkom teorijom svega. 

Posljednjih godina, uz nastavnički rad na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u znanstvenom je smislu balansirao između proučavanja filozofskih i književnih kompleksa antimodernističkih misli i sekundarnih svjetova visoke fantastike, iako je sasvim sigurno, okružen svim tim knjigama i pločama, otišao puno, puno dalje od onog što može biti poznato zainteresiranom čitatelju i učeniku. 

Proizvodi tih poznatih nam recentnih interesa su knjige Antimodernizam, Uljanice i duhovi i Kad je svijet bio mlad: visoka fantastika i doktrinarni antimodernizam, od kojih je u prvoj dao kratak uvod u “kulturu regresije”, odnosno antimodernističke tendencije u filozofiji, književnosti i kulturi općenito, u drugoj kroz sedam eseja ponešto memoaristički, ali i dalje humanistički artikulirano “prošetao” s Krležom, Wagnerom, suvremenom enciklopedistikom. U trećoj je pak došlo do konvergencije dvaju interesa, onih za antimodernizam i za visoku fantastiku. Sve su tri knjige kroz godine nakupile solidan broj nagrada, među kojima su dvije nagrade SFERA za najbolje teorijske djelo, Vjesnikova nagrada Ivan Goran Kovačić za književnost, kao i nagrada Grada Zagreba za sveukupan znanstveni rad i doprinos književnoj znanosti. No, nasljeđe koje je ostavio svojim čitateljima, učenicima i kolegama, nemjerljivo je kategorijom službenih nagrada. 

Tolkienovim stihovima, cesta nastavlja dalje. I dalje. 

Moramo primijetiti da se stanje značajno popravilo u posljednjih par godina. Već objavljenim radovima Zorana Kravara Kad je svijet bio mlad: Visoka fantastika i doktrinarni antimodernizam i Petre Mrduljaš Doležal Prstenovi koji se šire: Junačka potraga u djelima J. R. R. Tolkiena, uskoro će se pridružiti i knjiga Darka Suvina Preživjeti Potop: fantasy, po-robljenje i granična spoznaja, u izdanju Ubiqa, koja okuplja njegove recentne eseje o fantasyju.

KP