Podijeljen u nekoliko sklopova i popraćen kronološkom prezentacijom radova, razgovor je zamišljen kao intervju u kojem će naglasak biti na procesu i smjernicama rada, tehnikama kojima se služi i temama koje smatra bitnima za svoj rad. Dio razgovora posvetiti će se studentima kroz pitanja što i kako nakon završene likovne akademije, osvrćući se na rezidencijalne programe koje umjetnicima nude prostor za istraživački rad. Intervju će voditi Sabina Salamon, kustosica MMSU.

Jedan od zapaženijih likovnih umjetnika mlađe generacije, Goran Škofić, predstavio se u Malom salonu video ciklusom pod nazivom Bijelo, nastalim u razdoblju 2010. i 2011. godine. Ukupno četiri rada iz ciklusa zasnovano je na studijski snimljenom akteru, samom autoru. Dinamika radnje i ritam mehaniziranih pokreta glavnog lika pokazuju srodnost s tehnikom animacije koja je prethodila izumu filma, a iluziju pokreta postizala pomoću manualnog pomicanja dvodimenzionalnog, statičnog, crteža.  Time Škofićev rad tumači povezanost starih i novih, zastarjelih i suvremenih tehnika i postupaka pokretnih slika, o čemu se u teoriji novih medija često raspravlja. Neobično je da digitalne tehnologije, koje smatramo progresivnim zbog lakoće i brzine rukovanja, uvažavaju neke vrlo stare postupke poput prethodno spomenute animacije. Za nju je karakteristična koncepcija cikličnog vremena što ovi radovi kao i većina novomedijske i video produkcije, izražava formom petlje (loopa).

Osvrnuvši se na prethodne radove, vidljivo je da se autor i dalje bavi problemima kao što su brzina, nepogrešivost i ponavljanje koje nam nalaže svakodnevica, a čiji rezultati nerijetko bivaju zamor ili monotonija (Kontrolirani, 4’56”, loop, jednokanalna video instalacija; Linija , 3’28”, loop, dvokanalna videoinstalacija). Tako se i protagonist u ciklusu Bijelo, nalazi u apsurdnim situacijama kakve u realnom životu ne vidimo. Zahvaljujući formi karikature, autor u svim radovima uspijeva postići rasterećujuću komičnost, kroz geg i nemoguće akcije, poput pucanja u sebe samog (Pucanje, 5’45”, loop, dvokanalna videoinstalacija), ili beskonačnog smijanja (Smijeh, 5’45”, loop, jednokanalna videoinstalacija). 

Rođen je 1979. godine u Puli. Završio Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli (grafički dizajn) te diplomirao video na Umjetničkoj akademiji u Splitu.  Predstavljao je Hrvatsku na Bijenalu mladih umjetnika Europe i Mediterana u Skoplju, a iste 2009. godine, primio je i nagradu Radoslav Putar – za umjetnike do 35 godina. U 2010. godini, dobitnik je tromjesečnog rezidencijalnog programa AirAntwerpen u Antwerpenu te ISCP (Internacionalni studijski i kuratorski program) u New Yorku. Nakon toga je boravio je u Sao Paulu u Brazilu na FAAP rezidenciji (2011.). Jedan je od finalista T-HT nagrade 2011. na koju je kandidirao ciklusom Bijelo izloženom u Malom salonu.