Beat Manifest je konferencija i kulturni manifest koji je pokrenula udruga ViBRa u suradnji s mrežom Clubture s ciljem komentiranja i pronalaženja rješenja za probleme s kojima se susreću autori i promotori urbane glazbe u Hrvatskoj. U Karlovcu će uvodna izlaganja imati petoro aktera s lokalne nezavisne kulturne scene nakon kojih će uslijediti rasprava s prisutnima. 

Svaki panelist ima 5 minuta i 5 slajdova za iznošenje teme te potom publika ima 5 minuta za pitanja i komentare.

U Karlovcu će uz lokalnu publiku sudjelovati i članovi udruge ViBRa koji će se također uključiti u raspravu. Organizatori pozivaju sve koji dolaze da donesu svoju glazbu u mp3 formatu kako bi je mogli slušati na ViBRa BoXu.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

Projekt udruge ViBRa Ima li ViBRe MiMo etera? bavi se nedovoljnim prisustvom lokalne glazbe u domaćem eteru. Zbog nezainteresiranosti komercijalnih, neinformiranosti i tromosti javnih medija, neki glazbeni žanrovi su u izumiranju, a velika većina nove publike odgaja se na “serviranoj” glazbi. Glazba je oduvijek imala puno značajniju ulogu u zajednicama ljudi, reflektirala je i korigirala stanje društva u kojem nastaje. Udruga ViBRa uz podršku Clubturea, Zaklade Kultura Nova i Ministarstva kulture doskače premaloj prisutnosti domaće glazbe u eteru, a o projektu “okupacije etera”, mogućnostima promocije nove glazbe, stanju medijske scene u pogledu nezavisne domaće glazbe te najvećim preprekama da se takva glazba zavrti u programima radija razgovarali smo s Valentom Samardžijom aka NT Wave.

KP: Možeš li ukratko predstaviti projekt s kojim se udruga Vibra prijavila na 14. krug programske razmjene i suradnje Saveza udruga Klubtura?

V.S.: Osnovna ideja projekta je oživjeti lokalnu glazbu u lokalnom eteru. Htjeli smo i isprobati na terenu uređaj koji smo u udruzi razvijali dvije godine vlastitim sredstvima. ViBRa BoX je mali uređaj koji emitira glazbu domaćih glazbenika koji nisu prisutni u medijima u prostorima u kojim se nalaze mladi. Stalno se ubacuju nove pjesme koje nam šalju glazbenici na službenu stranicu udruge. Tako se jedan mali dio etera oslobađa šunda i neumoljivih 80-tih, te predaje u kreativne ruke aktivnih autora iz naše sredine. 

Razgovornica je tribina na kojoj bi se urednici, kritičari, producenti, glazbenici upoznali međusobno, pomirili se i počeli ponovo vjerovati da “glazba koju nitko ne treba” ipak ima smisao u društvu u kojem nastaje. Također se mogu predložiti nove ideje funkcioniranja sistema distribucije i informiranja nove publike, bez koje sve gubi smisao. NT Wave koncert je poticaj na povezivanje klasičnih instrumenata i nove popularne produkcije. Naime, u produkciji elektronike na laptopu malo tko ima prilike doista nešto odsvirati, a techno gitara pokazuje da se to ipak može i da je zanimljivo.

KP: Možeš li predstaviti partnere s kojima provodite projekt i zašto su baš oni odabrani?

V.S.: Birao sam stalne članove Klubture koji imaju veze sa glazbom. Većina odabranih ima klubove, a i bave se produkcijom i promocijom glazbe. Udruga Diston ili Distune tek će postati članica saveza, ali vodili su i obnavljaju klub Palach u Rijeci. Za ovaj projekt odabrali smo cafe Tunel u kojem se sedam dana vrtila glazba riječkih autora, koje je odabrao Distune i koji su poslali snimke. Riječka scena je rockerska pa smo dobili savjet da ne stavljamo elektroniku, ni dub na ViBRa BoX. Bilo je puno prepoznavanja glazbe i pitanja “tko je ovo?” ili “ovo sam ja snimao!”. Metamedij iz Pule također imaju klub, a Marino Jurcan producent je elektronske glazbe što se uklapalo u techno gitaru. Galerija Cvajner je bila domaćin. Tamo pak samo elektronika prolazi i to je ono što je interesantno kod pojedinih mjesta. Ta opredjeljenost ka određenom žanru. Na radionicu su došli ključni ljudi u kulturi Pule, i razgovor se zahuktao jer to su uvijek vruće teme.

Orlando je legendarni klub u Dubrovniku u kojem sam nekoliko puta nastupao s Toboganom, i koji je godinama održavao i obogaćivao scenu. Nezavisna scena je po riječima Tea Martinovića na hotelskim terasama, pa se osjeća jedna stagnacija u interesu za društvene aktivnosti. Fenomen je ta crna strana turizma koja ostavlja kulturnu pustoš u materijalnom obilju. KLFM iz Splita razvija sisteme promocije kvalitetne glazbe kroz community radio, čime se bavi i ViBRa BoX. Šigureca je također aktivna na području Zadra u svim kulturnim područjima. Split i Zadar na redu su u 9. mjesecu.

Opći dojam je da riječ “domaća” glazba izaziva negodovanje, ali da nakon što čuju glazbu o kojoj se radi, svi ostaju začuđeni kvalitetom i produkcijom. Ta rupa koja je nastala između ljudi i njihove vlastite glazbe, zbog neprilagodljivosti medija učinila je svoje, i trebat će vremena da se ljudi počnu interesirati za ono što nastaje oko njih i kritički se odnositi prema tome. 

KP: Udruga Vibra pokrenula je projekte kao što su Beat Manifest, konferenciju o problemima glazbe u Hrvatskoj i MIMO, seriju koncerata u Muzeju suvremene umjetnosti koji su se prenosili na Hrvatskom radiju. Možeš li nam iz te pozicije ukratko ocrtati osnovne probleme s kojima se susreće pokušaj promocije nove, kvalitetne glazbe koja se ne može čuti u eteru većine radija?

V.S.: Kod formatiranih radija, kao što je Antena, problemi su u tome što playliste uređuje marketing odjel i glazbeni urednici nemaju više nikakav značaj. Znači koliko novaca, toliko emitiranja i to ako se uklapa u “ukus” ispitanika koji su nasumce odabrani pripadnici visoko de-educirane nacije. Slušanost i profit, ispred su edukacije i praćenja stanja u glazbi. To i na izdavače postavlja pritisak da izdaju samo hitove i ne riskiraju, s obzirom da su se prihodi od glazbe sveli samo na prihode od emitiranja. 

Kod javnih medija problem je sporost, neinformiranost i život u prošlosti. Osamdesete valjda ljude podsjećaju na život u blagostanju i radio koristi tu činjenicu da ljude drži u tom audio ozračju. Tako da nova produkcija zvuči u najmanju ruku zbunjujuće. Također su mediji pod komercijalnim i političkim pritiskom, mada po Zakonu o medijima to ne bi trebali biti. Jelena Balent govori o tome na Beat Manifestu.

Stilski, problem je engleski jezik, što je fenomen s obzirom na većinsku prisutnost engleskog jezika u stranoj produkciji, te instrumentalna glazba, zbog čega najviše pati jazz.

KP: Kakva je po tebi današnja medijska scena u pogledu nezavisne, alternativne, underground (dopiši naziv) domaće glazbe, te kakav je njen prijem kod publike?

V.S.: Scena je nevidljiva, a publika je probrana i izuzetno senzibilizirana. Unatoč zanemarenosti, raste broj onih koji prate, posjećuju, stvaraju, objavljuju, promoviraju autentičnu glazbu, uglavnom vlastitim sredstvima i alternativnim kanalima. To je naše realno kulturno blago, koje bi trebalo putem medija biti poznato većem djelu građanstva, pa bi i publike bilo više. Teško, ali ipak se događaju dobre emisije: na Hrvatskom radiju bila je emisija Ante Perkovića koja je izvrsno pratila aktualnosti na hrvatskoj i regionalnoj sceni, Maja Savić je imala emisiju o jazzu, Jelena Balent vodi radio emisiju MiMO koja promovira nezavisnu scenu. Tu su Radio Student kao definitivno slobodni i raznolik medij, Radio Sova u Rijeci te Buka Balkanika, emisija Radio Maestrala u Puli. Revija na ledu Hrvatskog radija Pula. Zvonka Obajdin i Željko Mesar su kroz Hr Demo predstavili niz mladih talentiranih izvođača. KURC promoviraju zanemarenu glazbu putem streama… Internet je medij koji je potpuno otvoren, ali također zakrčen velikom količinom sadržaja, pa je teško probrati što je dobro, novo i naše. Ne možeš se muzikom inficirati slučajno, nego je potrebno filtrirati ili dobiti preporuku. To je stvar medijske kulture koja se sada uvodi u škole baš iz razloga da nova publika nauči razlikovati i evaluirati neki sadržaj. Smatram da je i neophodan direktan kontakt publike i glazbenika, svih naraštaja i žanrova.

KP: S projektom NT Wave: Between Notes predstavio si se kao solo izvođač. Možeš li nam reći nešto više o performansu Techno Party za jednu gitaru koji izvodiš na turneji?

V.S.: Koncert je rezultat “reverse engineeringa” u glazbi koji sam razvijao kroz Tobogan i Dženeration 81. Ideja je odsvirati elektronsku glazbu na klasičnim instrumentima i imitirati često “nesviračke” elemente koje koriste DJ producenti. Potrebno je stoga sviračkog umijeća i znanja spajanja kablova, pa mi je to trenutno to izazov u kojem uživam, a i raste interes za koncerte. Prvi veći koncert imao sam u sklopu Clubture foruma u Zadru i često puta se sjetim tog koncerta kad posumnjam u sebe, jer je publika vrištala i neumorno tražila još. 

Svi zvukovi koji se čuju u performansu nastaju u trenutno na gitari i jednom pick upu u cipeli koji imitira bas bubanj. Gitara je preštimana tako da su najdublje žice u funkciji bas gitare. Jedan dio zvukova se produžuje na loop pedali, i to je dovoljno elemenata da se uz maštovitost i ukusno kombiniranje dobije sat i pol vrhunskog techno partija. To je još jedan od glazbenih ostvarenja koji bi mogao dostojno predstaviti hrvatsku na međunarodnoj sceni, što se i pokazalo početkom godine kada sam nastupio kao headliner na Lefkosia Loop festivalu.

KP: Iz perspektive umjetnika i izvođača, koji su najveće prepreke da se glazba koju radiš zavrti u programima radija, a koje su prednosti toga što nemaš izdavačku kuću iza sebe?

V.S.: Glazba koju bi volio čuti na radiju ne uklapa se najbolje u zvuk radija na koji smo navikli proteklih godina. Nikada nije dovoljno radiofonična, a moguće je da niti naš radio nije dovoljno muzikalan, a ni sklon istraživanju. Putujući po Evropi primjetio sam da je na radiju puno više glazbe koja mi odgovara i koja je vrlo kvalitetna, kao fado u Portugalu, flamenco fusion u Španjolskoj ili ethno u Grčkoj. Sjećam se kada autom uđeš u Hrvatsku, primjetiš taj pad kvalitete izvedbe i zvuka koji je “totalno in”. Ostane ti da radiš tu “radiofoničnu”, “muzikofobičnu” glazbu i prijeđeš preko svojih kriterija. Inače si potpuno nerazumljiv za urednike. Kad čujem LessThanAMinute band koji zvuči kako bi ja želio, onda znam da je iza pulta ili Jelena Balent (HRT) ili Monika Marušić (Radio Student), dvije urednice koje isto kao i ja misle da bi eter mogao zvučati i drugačije. Ima naravno odlične glazbe, ali još je uvijek većina 80-ih i hitoidnog šunda. 

Kad nemaš izdavača znaš da sve ovisi o tebi, i to je jedina prednost. Nedostaci su što nemaš proboj u medij kojeg drži taj izdavač i ne možeš dobiti Porina. Ako nemaš te prioritete, a meni su prioriteti nastupi uživo i proboj na europsku festivalsku scenu, izdavač ti i ne treba. Ante Perković ja na jednom Beat Manifestu dobro opisao trenutno stanje u izdavaštvu.