Program će se sastojati od predavanja, rasprava, izložbe i radionice za studente diplomskih i poslijediplomskih studija, istraživače i mlade praktikante koji se bave kreativnim praksama u različitim područjima kao što su arhitektura, dizajn, umjetnost, digitalne tehnologije, psihologija, društvena i prirodna znanosti i sve ostale sudionike_ce koji_e smatraju da bi mogli_e pridonijeti ovoj temi. Više o temi pročitajte ovdje.

Radionica se bavi mogućim implikacijama globalnih klimatskih promjena (i drugih povezanih kriza), kao i tehnološkim, ekonomskim i političkim budućnostima u lokalnom kontekstu Jadrana i Mediterana. Radionica kritički promišlja romantizirane visokomodernističke vizije budućnosti i života pod morem usredotočene na čovjeka koje su postale dio naše popularne kulture. Sudionici_e će se usredotočiti na potencijalne utopijske zajednice bliske budućnosti, osmišljavajući moguće nove društvene, energetske i druge koncepte, putem spekulativnog dizajna i srodnih pristupa, ne bi li kreirali nova mjesta otpornosti zajednice, ali ne kao mjesta utopijskih novih početaka, već kao mjesta tranzicije u sadašnjosti prema novim i drugačijim društvima, zajednicama nade i zajednicama budućnosti.

Događaj organiziraju Ivica Mitrović (kustos diskurzivnog programa Hrvatskog paviljona u Veneciji, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu) i Oleg Šuran (Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu), uz Miu Roth i Tončija Čerinu (kustosi hrvatske izložbe na Bijenalu).

Voditelji radionice su Valentin Grailla i Oliver Troff, istraživači dizajna s ENS Paris-Saclay (Sveučilište Paris-Saclay, Francuska). Gosti diskurzivnog programa (predavanja i rasprava) su sociolog i pisac Gennaro Asscione (Sveučilište u Napulju “L’Orientale,” Italija) i mikrobiolog i ekolog Mladen Šolić (Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split, Hrvatska). Više gostiju bit će najavljeno u rujnu.

Prijaviti se možete na ovom linku najkasnije do 8. rujna

Radionica uključuje trodnevno performativno istraživanje divljine Lonjskog polja, s fokusom na promatranje kompleksnih odnosa između vrsta koje oblikuju ekologiju močvare. Sudionici će eksperimentirati s promatranjem i bilježenjem otvorenih, više osjetilnih i spontanih odnosa koji se odvijaju izvan granica ljudske kontrole. Eksperimentirat će s različitim performativnim i spekulativnim istraživačkim praksama, uključujući hodanje, slušanje, pripovijedanje i dr. Zajednički rezultati putovanja močvarama Lonje bit će prikazani u sklopu predstavljanja hrvatskog paviljona na 18. međunarodnoj izložbi arhitekture – La Biennale di Venezia.

Radionica je namijenjena studentima diplomskih, poslijediplomskih studija, istraživačima i mladim praktikantima koji se bave kreativnim praksama u područjima umjetnosti, dizajna, digitalne tehnologije, psihologije, društvenih i prirodnih znanosti. Radionica će se održati na engleskom jeziku. Sudjelovanje na radionici je besplatno. Smještaj i hranu također osiguravaju organizatori. Maksimalan broj sudionika je ograničen na 20.

Open Forest Collective multidisciplinarna je grupa kreativnih praktičara i istraživača koji se bave šumama i podacima o šumama. Trenutačni članovi Kolektiva su Andrea Botero, Markéta Dolejšová, Jaz Hee-jeong Choi i Chewie. Radionicu u Lonjskom polju vodit će osobno Markéta Dolejšová i Jaz Hee-jeong Choi. Domaćini tijekom radionice bit će Mia Roth i Tonči Čerina (kustosi hrvatskog nastupa ) i Ivica Mitrović (kustos diskurzivnog programa).

Prijaviti se možete ovdje. Rok za prijavu je 12. lipnja.

Tema je zadana vrlo široko, što je poslužilo kao poticaj autorskom timu hrvatskog izabranog projekta Same as it ever was koji čine Mia Roth, Tonči Čerina, Luka Fatović, Vedran Kasap, Ozana Ursić, Niko Mihaljević, Ivica Mitrović. Na konferenciji za medije održanoj u Lonjskom polju, povjerenici nastupa Hrvatske na Bijenalu – arhitekti Mia Roth i Tonči Čerina – istaknuli su kako im je upravo prostor Parka prirode poslužio kao inspiracija i ishodište odgovora na zadanu temu. Kako bi odgovorili na koji način odgovorno u budućnosti djelovati u prostoru, odlučili su, pomalo paradoksalno, posegnuti za lekcijom iz povijesti – učeći iz koegzistiranja čovjeka i prirode u harmoničnom okolišu.

Lonjsko polje jedno je od najvećih močvarnih područja u Europi, prostire se na više od 50 hektara lijeve obale rijeke Save, a po svom je karakteru prirodno poplavno područje s 14 naselja ruralnog karaktera. Upravo odabirom Lonjskog polja kao mikrolokacije koja objedinjuje temu suživota i održivosti, projekt Same as it ever was nastoji naglasiti važnost etičkog djelovanja u prostoru.

Centar za posjetitelje Crna roda u Osekovu jedan je od pet ulaza u Park, samo sat i pol udaljen od Zagreba, a suvremeni pristup interpretaciji ekspresije života u Lonjskom polju priskrbio mu je brojne arhitektonske nagrade. Dio članova_ica autorskog tima Centra Crna roda  povjerenici_e su ovogodišnjeg nastupa na Bijenalu, koji su osmislili nadovezujući se i na projekt Centra. Instalacija se tako temelji na tri do sad izgrađena vidikovca – ili, kako ih oni nazivaju, bestijarija – a uključuje i virtualne segmente izravno vezane uz fenomene polja.  

Povjerenici Roth i Čerina na predstavljanju su objasnili kako naziv bestijarij pristaje vidikovcima jer njihov oblik podsjeća na nešto, ali ništa konkretno, pa tako u promatračima budi različite asocijacije  – podsjećajući ih na košnicu, silos za žito ili demižonu za vino. Vodeći se idejom održivosti kao jednom od glavnih odrednica arhitekture budućnosti, autorski je tim zamislio da instalacija iz hrvatskog paviljona na Bijenalu kasnije zaživi u Lonjskom polju, najvjerojatnije kao jedan od planiranih osam vidikovaca. 

Za interaktivni dizajn instalacije zaduženi su Vedran Kasap i Ozana Ursić (Studio Clinica), koji su naglasili da su elementima produkt dizajna pristupili iz pozicije zaštite prirode. Direktno je inspirirana prirodom i zvučna podloga projekta, čiji je autor Niko Mihaljević. Kompoziciju kojom će vibrirati cijela struktura osmislio je vođen motivima klepetanja i glasanja ptica močvarica. 

Prilikom pripreme ovako velebnih izložbi uvijek se postavlja pitanje opravdanosti troškova, a upravo na tu problematiku autorski tim namjerava odgovoriti diskurzivnim programom. Cilj tog programa je generiranje novih znanja kroz niz radionica i suradnji s obrazovnim institucijama, kao i njihovo dokumentiranje u knjizi, čije se predstavljanje planira za zatvaranje Venecijanskog bijenala. Kustos diskurzivnog programa hrvatskog paviljona Ivica Mitrović istaknuo je kako im je tema Bijenala poslužila kao polazište za otvaranje razgovora o suživotu u budućnosti, s naglaskom na edukaciju onih koji će djelovati u tom prostoru.

Konferenciji u Lonjskom polju prisustvovala je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek koja je istaknula da Venecijanski bijenale nije samo izložba nego i platforma koja nas potiče na promišljanje arhitekture i dizajna te da smatra kako je u tom pogledu Povjerenstvo na Javnom pozivu izabralo sjajan projekt. Ministarstvo je financiralo projekt i najam prostora s nešto više od 210 tisuća eura, a predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata Roman Šilje rekao je da je financijska podrška projektu došla i iz privatnih izvora, iz kojih su pribavili oko 70 tisuća eura.

Organizatori očekuju veliki interes za ovogodišnje 18. izdanje Bijenala koje bi nakon postpandemijskog izdanja 2021. godine napokon trebalo zasjati u punini i tako omogućiti promociju očuvanog, no često zanemarenog Parka prirode Lonjsko polje. Autorski tim naglašava kako su upravo iz simbioze ove nepredvidive, divlje prirode i ljudi koji su naučili živjeti s vodom, a ne protiv nje, promišljali kako djelovati u krizi i kako takvim djelovanjem mijenjati kanone shvaćanja arhitekture. Rezultat njihovog odgovora na temu Laboratorija budućnosti bit će instalacija u hrvatskom paviljonu čije je svečano otvorenje zakazano za 19. svibnja, a moći će se pogledati sve do kraja studenog. 

Problematiziranje prvih crta arhitektonskih bojišnica u srazu s akutnim suvremenim društvenim problemima tema je ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala arhitekture, a izloženi radovi trebaju prezentirati primjere angažiranog i djelotvornog arhitektonskog djelovanja. Jedan od zanimljivih primjera koji odgovara na postavljeni zadatak čileanskog arhitekta i teoretičara Alejandra Aravene je projekt ReGen Villages danskog arhitektonskog ureda EFFEKT. ReGen Villages projekt je samoodrživih, zelenih naselja predstavljen u sklopu izložbe Art of Many and the Right to Space danskog paviljona. Kustosi Boris Brorman Jensen i filozof Kristoffer Lindhardt Weiss trebali su naglasiti humanistički fokus danskog dizajna, a predstavljeni projekti teže pozitivno utjecati na ljudsko ponašanje te istovremeno promicati osjećaj zajedništva. 

Projekt ReGen Villages predstavlja model kojim se dotiče širi spektar globalnih problema, od nedostatka hrane i vode do povećanja emisija CO2. “Naš suvremeni način života u potpunosti je neodrživ i to poziva na pronalaženje boljih rješenja u budućnosti. Tehnologija već postoji, samo je pitanje primjenjivanja te znanosti na arhitekturu svakodnevice”, objasnio je Sinus Lynge, partner na projektu. Svako naselje sastojalo bi se od niza građevina s priključenim staklenicima, odnosno prostorom za uzgajanje hrane i pročišćavanje otpadnih voda, kao i integriranih tehnologija održive energije.

Projekt je nastao na temelju istraživanja Sveučilišta u Stanfordu, a cilj je početi gradnju prvog naselja tijekom 2016. godine u Almeru u Nizozemskoj. Drugi pilot projekti spremaju se u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i Njemačkoj, a postoje planovi za razvoj u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kini i Africi. Autori smatraju kako je ovo alternativa masovnoj urbanizaciji te predviđenoj seobi preko 2.5 bilijuna ljudi u gradove u idućih 50 godina. 

Osim stambene i arhitekture predviđene za proizvodnju hrane i energije, plan uključuje i komunalne građevine te javne površine opskrbljene tehnologijom za maksimalnu proizvodnju i iskorištavanje zelene energije. Naselje je planirano za oko sedamdeset pet do sto stanovnika, no čini se kako inicijalnim projektom nije predviđena mogućnost njegovog širenja ili razvoja nove infrastrukture prema potrebama zajednice. Također, u naselju nije planirana nikakva industrijska proizvodnja, stoga ono ne može biti u potpunosti samoodrživo. Unatoč tome, ovaj pilot projekt trebao bi poslužiti upravo kao model drugačije mogućnosti stanovanja i izgradnje zajednice te razvoju ideje održive budućnosti.

U sklopu pratećeg programa Venecijanskog bijenala arhitekture Meetings on Architecture, 8. kolovoza od 10 do 14 sati bit će održan program Nove tendencije i arhitektura: apstrakcija, ambijent, algoritam. Program je osmišljen u formi panela: uz diskusiju te popratnu izložbu o segmentima arhitektonskog i umjetničkog opusa hrvatskog arhitekta Vjenceslava Richtera kao istaknutog protagonista Novih tendencija. Usto, bit će prikazan i dokumentarni film o pokretu Novih tendencija u produkciji Hrvatske radiotelevizije iz 2011. godine.

Tako će se naglasiti značenje i odjeci umjetničkih istraživanja Novih tendencija za medij arhitekture, u ondašnjem vremenu i današnjem trenutku. Pogotovo se to čini važnim sagledati danas, u vrijeme pojačanog ali često i površnog korištenja kompjutora u algoritamskom, parametrički vođenom generiranju arhitektonske forme, pri čemu društvena dimenzija prečesto ostaje zaobiđena i kompromitirana. U panel diskusiji sudjeluju istaknuti stručnjaci i istraživači Novih tendencija: Jerko Denegri (Beograd), Margit Rosen (Zentrum für Kunst und Medientechnologie, Karlsruhe), Ivan Rupnik (Sveučilište Northeastern, Boston), Francesco Poli (Università degli Studi di Torino), Ivo Čović (Politecnico di Milano), Karin Šerman (Arhitektonski fakultet, Zagreb) i Igor Ekštajn (Harvard University Graduate School of Design, Cambridge).

U izložbenom dijelu programa bit će prikazane dvije ključne pozicije u arhitektonskom i umjetničkom stvaralaštvu Vjenceslava Richtera iz vremena Novih tendencija koje su rezultat njegova eksperimentiranja u području arhitekture, urbanizma i vizualnih umjetnosti. U vrijeme Novih tendencija nastaje arhitektonsko-urbanistički Sinturbanizam u kojem Richter polazi od ideje spajanja životnih funkcija velikog broja ljudi (stanovanje, zdravstvo, obrazovanje, slobodno vrijeme i sl.) u jedinstveni objekt sastavljen od mnoštva jedinica kvadratnog oblika objedinjenih u formi zigurata. U isto vrijeme Richter započinje istraživanja u području vizualnih umjetnosti, te krajem šezdesetih godina nastaje ciklus Sistemskih grafika. Kao osnovnu gradbenu jedinicu Sistemskih grafika ponovno koristi kvadrat koji umnaža i mijenja stvarajući tako beskonačan sustav likovnih rješenja. Ciklus Sistemskih grafika Richter je pokazao na izložbi Tendencije 5.

Nove tendencije i arhitektura: apstrakcija, ambijent, algoritam u cjelini će ujedno pokušati istaknuti specifičnu karakteristiku i nama posebno zanimljivu vrijednost hrvatske arhitektonske scene u proteklome stoljeću, a to je plodna suradnja umjetnika i arhitekata u zajedničkim nastupima i ostvarenjima te kompatibilnost njihova naziranja i djelovanja, što također želimo pokazati kao jednu od vrijednosti lokalne arhitektonske i umjetničke kulture. Kustosica izložbe je Vesna Meštrić, a autori programa su Karin Šerman, Igor Ekštajn, Vesna Meštrić te Ivo Čović.

Ove je godine Venecijanski bijenale arhitekture još i dodatno izazovan i donosi bitne promjene u odnosu na svoja dosadašnja izdanja. Nakon tridesetak godina održavanja, 14. Venecijanski bijenale mijenja se u svom karakteru, trajanju i kalendaru. Bit će otvoren šest mjeseci umjesto dosadašnja tri, te se tako izjednačiti sa svojim pandanom, starijim umjetničkim bijenalom. Bitne promjene najavljene su i u samom karakteru izložbe. Umjetnički direktor 14. Venecijanskog bijenala, nizozemski arhitekt Rem Koolhaas inzistirao je na uistinu značajnom zaokretima u profilu ove utjecajne manifestacije.

Koolhaas je postavio da će se, umjesto dosad prevladavajućeg fokusa na aspekte arhitektonske suvremenosti, ovo izdanje Bijenala okrenuti proučavanju arhitektonske povijesti, te da će umjesto uobičajenog spektakularnog arhitektonskog izloga, ova izložba postati platforma aktivnog povijesnog istraživanja. Pritom određuje da Bijenale bude u prvom redu izložba o arhitekturi, a ne o arhitektima, što pomiče težište s individualnih opusa i pojedinačnih arhitektonskih iskoraka na proučavanje arhitektonskih elemenata, fenomena, procesa, vrijednosti i učinaka. U tom smislu Koolhaas daje i krovni naslov ovogodišnjem Bijenalu – Fundamentals, naglašavajući time važnost okretanja temeljnim elementima i izvorima arhitekture.

Za nacionalne paviljone Koolhaas zadaje zajedničku temu: Apsorpcija moderniteta 1914.-2014. te poziva da se svi nacionalni nastupi odazovu na izazov istraživanja razvoja nacionalnih arhitektura u proteklih sto godina.

Za povjerenicu hrvatskog nastupa na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu Ministarstvo kulture Republike Hrvatske odabralo je prof. dr. sc. Karin Šerman s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, predstojnicu Katedre za teoriju i povijest arhitekture, koja sa svojim autorskim timom priprema hrvatsku izložbu. U svom prijedlogu nastupa odlučili su pratiti definirani tematski okvir i prikazati tih izazovnih i uistinu iznimno vrijednih sto godina hrvatske arhitekture, odgovarajući pritom na problemski sloj koji Koolhaas postavlja pri definiranju teme. Naime, Koolhaas kroz zadanu temu Apsorpcije moderniteta 1914.-2014. poziva sve zemlje sudionice da, kako kaže, “svaka na svoj način oslovi problem brisanja nacionalnih obilježja u korist skoro posvemašnjeg prihvaćanja jednog univerzalnog modernog jezika”. U tih je stotinu godina – sugerira Koolhaas – “nacionalni identitet, čini se, bio žrtvovan modernitetu”. Usvajanje moderniteta urodilo je time da su, kako kaže, “arhitekture koje su nekad bile lokalne i specifične postale zamjenjive i globalne”.

Autori hrvatskog nastupa u svom su prikazu proteklog stoljeća razvoja hrvatske arhitekture na taj problemski poziv odlučili odgovoriti na donekle polemički način, jer ne samo da istaknuto pitanje smatraju generalno zanimljivim i relevantnim, nego i iz razloga što slučaj hrvatske moderne arhitekture svjedoči, u određenom smislu, upravo suprotno. Teza hrvatskog nastupa stoga je da arhitektonski modernizam u našim, lokalnim okvirima ne samo da ne rastače i ne kompromitira prethodno postojeću nacionalnu arhitekturu, nego da, dapače, uslijed niza povijesnih razloga, modernizam sam postaje aktivni graditelj i nositelj ovdašnje kulturne memorije i identiteta. Hrvatska arhitektura ne samo da se uspješno razvijala unatoč nadolazećem modernizmu, nego je stasala upravo kroz i pomoću njega. Kao okosnicu nastupa autori stoga postavljaju prezentiranje, argumentiranje i vizualiziranje ove teze, dajući izložbi i odgovarajući naziv: Fitting Abstraction, sugerirajući time lokalno povijesno zaživjelu tradiciju formalne redukcije i sažimanja, elementarnosti i racionalnosti, te urođenu sklonost konceptualnom mišljenju i pristupu. Ideja hrvatskog nastupa je dakle izložiti te specifične lokalne arhitektonske vrijednosti razvijene tijekom perioda modernizma – određene arhitektonske postupke, metode, fenomene i njihove učinke.

Izložba će predstaviti osam temeljnih vrijednosnih linija koje su se kroz promatrano razdoblje istaknule kao dominantne i koje, uzete zajedno, tvore pouzdane identitetske oslonce. One su shvaćene kao određene kvalitete kojima ovdašnja arhitektura postojano tendira i koje ciljano ostvaruje kroz svoje specifične autonomne operacije. Arhitektonske operacije time nadilaze svoje neposredne formalne karakteristike te poprimaju daleko šire društvene i kulturološke implikacije, čime se potvrđuju kao angažirani instrumenti u prihvaćanju, promoviranju i usmjeravanju nadirućeg moderniteta, baš kao i aktivni čimbenici u konstruiranju i održanju dimenzije identiteta.  

Uz izbornicu Karin Šerman i voditeljicu projekta Sanju Cvjetko Jerković, autorski tim hrvatskog nastupa na Bijenalu čine i Zrinka Barišić Marenić, Melita Čavlović, Igor Ekštajn, Nataša Jakšić, Mojca Smode Cvitanović i Marina Smokvina.

Izvor: UHA

Ovogodišnji Venecijanski bijenale arhitekture bit će otvoren 7. lipnja i prvi put u povijesti traje gotovo punih šest mjeseci, presijecajući se s izložbama filma, plesa, glazbe i teatra. Bijenalnu izložbu Fundamentals (Osnove) Koolhaas je koncipirao kao trodijelno istraživanje osnova arhitekture, unutar koje se središnja izložba u Arsenalima naziva Monditalia, a predstavlja kolektivnu reprezentaciju talijanske arhitekture i povijesti.

Kustoski projekt Ane Dane Beroš Intermundia istražuje transeuropske i intraeuropske migracije u kojem, umjesto da promatra centre za ilegalne migrante kao autonomne zone u žarištima društvenih sukoba, nastoji istražiti taj problem kroz prizmu ambivalentnog “stanja između”. Centri su mjesta u kojima se istodobno isprepleću snage autoriteta (političkog, društvenog), autentičnosti jedinki iz najrazličitijih kulturnih sredina svijeta i njihove (ne)mogućnosti kulturnog prijevoda.

Projekt propituje načine na koji se može destabilizirati rigidnost institucije “zatvorenih čekaonica” ulaska u tvrđavu Europu, redefinirajući pritom i naše stalno mijenjajuće identitete, u kojima nisu pošteđeni ni klimavi temelji tzv. afektivne solidarnosti, empatije i povezivanja s drugima. Na projektu surađuju multimedijalni umjetnik Bojan Gagić kao oblikovatelj svjetla i zvuka, Rafaela Dražić, umjetnica i grafička dizajnerica, te ARCHIsquad kao istraživači.

Autorica projekta Ana Dana Beroš diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2007. godine. Suosnivačica je grupe ARCHIsquad – odreda za arhitekturu savjesti, članica Programskog odbora međunarodnog ciklusa konceptualnih arhitektonskih natječaja Think Space, te članica Savjeta uredništva časopisa Oris. Nedavno je nominirana za prestižnu nagradu Wheelwright Prize koju dodjeljuje Harvard University’s Graduate School of Design GSD.

Izvor: Culturenet