Kako navode organizatori_ce: “Izložba se fokusira na nelagodna afektivna, ali i difuzna osjećajna stanja u kojima popuštamo vlastitim slabostima. Pitanja od kojih polazi su kako, zašto i kada zapadamo u područje ‘niske frekvencije’? Kako se odnosimo prema tim porivima: udovoljavamo li im, potiskujemo ih ili strateški kontroliramo i zašto?”.

Prijave su otvorene vizualnim umjetnicima_ama svih generacija i umjetničkih disciplina, kao i studentima_cama umjetničkih akademija i srodnih disciplina, koji_e su podrijetlom ili trenutačnim životom i radom, kao i ranijim životom i djelovanjem vezani uz područje Velike Gorice.

Prijava za izložbu treba sadržavati:

• ime i prezime
• kratki životopis (do 1000 znakova s prazninama)
• podatke o prijavljenim radovima (naziv, godina nastanka, tehnika i dimenzije rada)
• izjavu o radu
• fotografije radova u kvaliteti i rezoluciji već pripremljenoj za tisak (300 dpi u jpg ili tiff formatu)
• zvučni zapis u mp3 formatu
• video u DVD PAL ili mp4 formatu do 20MB ili poveznicu na materijale

Prijavu s navedenim podacima potrebno je poslati na e-mail: velikogoricki.salon.galzenica@gmail.com.

Više informacija o natječaju možete pronaći na poveznici.

Prijave se zaprimaju do 27. travnja.

Matej Vuković već je tijekom studija privukao pažnju struke i publike skulpturama oblih organičkih formi s temom oblaka, ističu organizatori_ce. Njihove površine prekrivene su intenzivnim monokromnim bojama čime on u medij skulpture uvodi slikarska sredstva, što postaje stalna značajka njegova kiparskog izraza. Bojom postiže vedrinu i zaigranost, kao i dodatne značenjske slojeve kiparske forme. U počecima radi odljeve u poliesteru, materijalu koji je dostupan, lagan za prenošenje i pogodan za kolorističku intervenciju na površinu skulpture. Svjestan toksičnosti poliestera nastavlja istraživati nove materijale (stiropor, gips, papier mache, cement, drvo i druge), kombinirajući tvari raznih svojstava kako bi dobio željeni rezultat, objašnjava tekst najave.

“Izložba u Galeriji Galženica već svojim nazivom Nakupi se čovjeku, konotira stanje i osjećaje koji obuzimaju umjetnika, ali su i odraz generacijskog, a i šireg, općeljudskog duha vremena. Prezasićenost informacijama i aktivnostima, ubrzan stil života, gomilanje predmeta, brojni izazovi kojima smo svakodnevno izloženi kao i mnogi osobni doživljaji i emotivna stanja kojih se želimo osloboditi, sve je to Matej Vuković sublimirao u prostorno-specifičnu ambijentalnu instalaciju koja ispunjava izložbeni prostor. Sastoji se od readymade predmeta (vodovodne cijevi) i skulpturalnih elemenata koji fragmentima ili cjelinom stvaraju narative koji specifičnom atmosferom aktiviraju pažnju, osjećaje i tokove misli promatrača,” navodi Nataša Ivančević u katalogu izložbe.

Matej Vuković rođen je 1995. u Zagrebu. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. godine. Izlagao je na petnaestak skupnih izložbi, među kojima su 13. i 14. Trijenale hrvatskog kiparstva, 36. i 37. Salon mladih i 1. Velikogorički salon. Dobitnik je raznih nagrada i priznanja. Rad mu se nalazi u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Fundusu Akademije likovnih umjetnosti. Živi i radi u Velikoj Gorici.

Izložba će biti otvorena do 23. prosinca.

“Temom zrcalimo tj. ‘ogledamo’ društvo i pojedinca u svojim oprečnostima. Ogledamo i sam grad u materijalizaciji tih dihotomijskih odnosa nastojeći potaknuti kritičko sagledavanje grada, njegovih prostora te uočavanja kontrasta između različitih gradskih zona, kao što su staro-novo, ruralno-urbano, javni prostor-privatni prostor radnička naselja – nekadašnji plemićki posjedi”, ističe Antonia Vodanović iz Galerije Galežnica.

Poziv na sudjelovanje namijenjen je umjetnicima_cama različitih generacija, a izabrani rad osvojit će nagradu od 400 eura. U obzir se uzimaju već gotovi radovi, ali i koncepti i ideje koje se mogu prvi puta izvesti na festivalu, a prijavljeni radovi trebaju biti prilagođeni izvedbi na otvorenom i s minimalnim tehničkim zahtjevima.

Više detalja o natječaju možete pronaći ovdje.

Prijave se vrše putem online formulara do 21. lipnja.

“Cilj nam je oživjeti umjetnost u prostoru, uklopiti je u grad. Velik dio programa su hodajuće točke i performansi u pokretu koji ne mogu funkcionirati u zatvorenim prostorima”, govori umjetnička ravnateljica festivala, glumica i izvođačica Ana Katulić. Festival želi senzibilizirati publiku za suvremene umjetničke prakse, ali i otvoriti prostor za rad umjetnicima, pozvati na dijalog umjetnika i građana, te osuvremenjavanjem prostora revalorizirati, ponovo otvoriti i preispitati grad i njegove zone. Tema prvog izdanja festivala su zamjene.

Trodnevni festival predvodi velikogorički umjetnik, kipar, Matej Vuković, te studentica Akademije likovnih umjetnosti, Velikogoričanka Paulina Vukoja, a stižu i splitski performer Gildo Bavčević, Osječanka Mia Štark, pulski umjetnički kolektiv Zoolektiv, kao i Nikolina Majdak (Zagreb), AMV Kolektiv (Ana Marija Maravić i Vita Jončić), Teatar Cirkus Punkt, te KFS Propuh/ Triko cirkus teatar.

Raspored možete pronaći u Facebook eventu.

Tema prvog izdanja festivala je “Zamjene”. Prema pojašnjenju organizatora, vezana je uz Veliku Goricu, sajmeni grad koji i danas svoj identitet gradi kao gospodarsko središte i prometno sjecište. U 2022. okarakterizirana je kao najbrži demografski i gospodarski rastući grad u Republici Hrvatskoj. “Nekad su to bili konji, krave i stoka, danas su te simbole trgovine zamijenili neki drugi. Trgovina i razmjena dobara nekad i danas dobila je potpuno novo značenje. Neizbježno, protokom vremena stvaraju se nove vrijednosti”, stoji u pozivu.

Smještanjem izvedbi u specifične djelove grada, fokus radova je na simbolima zamjene koji se provlače kroz gradske prostore, kroz nove perspektive i načine izvedbe. Iako vezana uz centralnu gradsku zonu, tema “Zamjene” izlazi izvan prostornih okvira grada, dajući izvođačima potpunu slobodu interpretacije i imaginacije.

Za sudjelovanje se mogu prijaviti već gotovi radovi, ali i koncepti i ideje koje se mogu prvi puta izvesti na festivalu. Naglasak je na participativnim i interaktivnim programima koji će uključiti publiku u izvedbeni proces.

Odabrani umjetnici_ce prikazat će svoje radove na otvorenom prostoru Trga kralja Tomislava. Prijavljeni radovi trebaju biti prilagođeni izvedbi na otvorenom i s minimalnim tehničkim zahtjevima.

Organizator festivala pokriva putni trošak i smještaj. Najbolji umjetnički rad bit će nagrađen novčanom nagradom u iznosu od 300 EUR.

Rok za prijavu je 22. lipnja 2023. do 23:59 sati.

U četvrtak, 30. travnja velikogorička Galerija Galženica objavila je da njezin dugogodišnji voditelj Klaudio Štefančić napušta tu poziciju i odlazi na drugo radno mjesto. Druga je to dramatična promjena za ovaj galerijski prostor nakon što je ranije ove godine objavljeno da su mu gradske vlasti odlučile srezati ovogodišnji proračun za gotovo 40 %, što je znatno ograničilo mogućnosti realizacije programa.

Štefančić je bio voditelj Galženice od 2001. godine. U tom razdoblju galerija je postala jednim od ključnih staništa nezavisnih umjetničkih praksi i primjerom razvoja javne kulturne infrastrukture izvan Zagreba. Kao što smo već pisali na Kulturpunktu, Galženica je je svoju smještenost u zagrebačkoj orbiti – a time i relativnu dostupnost metropolskoj publici, umjetnicima i kustosima – iskoristila na vrlo plodan način, zadržavši pod Štefančićem snažnu suvremenoumjetničku programsku orijentaciju.

U objavi koju je prenijela službena Facebook stranica Galženice Štefančić je izjavio: ”Zahvaljujem svim suradnicima, a posebno umjetnicima, posjetiteljima i radnicima Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, na dugih i dinamičnih 19 godina suradnje. Trudio sam se ovaj iznimni galerijski prostor voditi u skladu s višestruko izmijenjenim uvjetima kulturnog i društvenog života, od kada sam 2001. imenovan njegovim voditeljem. Ne sumnjam da će galerija formirana 1980. u institucionalnom okviru Doma kulture i dalje imati važnu ulogu u kontekstu gradske i regionalne kulture. Pučkom otvorenom učilištu i budućem voditelju/voditeljici želim puno uspjeha u radu.”

Tko god došao na Štefančićevo mjesto, morat će prije svega pronaći načina da poboljša proračunski status galerije nakon što su velikogoričke vlasti pokazale poražavajuću neosjetljivost za njezinu važnost. No uzevši u obzir da Galženica nije zaseban subjekt, nego tek izložbeni prostor u sklopu Pučkog otvorenog učilišta, upitno je koliko će novi voditelj ili voditeljica imati prostora za djelovanje. Ako se financijska situacija u Galženici ne uspije popraviti, bit će to veliki gubitak, ne samo za Veliku Goricu, nego i za suvremenoumjetničku infrastrukturu na nacionalnoj razini.

Riječ je o umjetnicama mlađe generacije koje za svoj umjetnički izričaj većinom koriste medij fotografije, ali često su tu prisutne i novomedijske prakse, video, performans i instalacija.

“Umjetnice uključene u izložbu u potrazi su za alternativnim načinima pričanja priča usađenih u našoj kulturi te s mobitelima i fotografskim aparatima u ruci one prevode put definiranja vizualnog identiteta novog Istoka. Ponovno gledajući njihov pogled iz konzervativnog, muškog dominantnog društva, istražuju rodne uloge i seksualnost, mitove i arhetipove, tijelo i urbanu sredinu. […] Njihovi radovi žele transformirati vanjski svijet, a ujedno služe i kao snimke njihove unutarnje emancipacije”, piše u predgovoru izložbe kustosica Marina Paulenka. 

Izložba ostaje otvorena do 15. prosinca. 

“Četvero nadasve zanimljivih hrvatskih autora mlađe-srednje i srednje generacije okupljeno na izložbi Postmedijske strukture – Predrag Todorović, Paulina Jazvić, Igor Juran i Iva Ćurić – njeguju, svaki na svoj način, upravo takav medijski nomadizam. Isto tako, nekadašnja aporija na relaciji apstraktno – figurativno njima je posve nebitna. S lakoćom je premošćuju, a samim time i ignoriraju. Kakav je njihov odnos naspram tradicionalno utemeljena dualizma što ga tvore forma i sadržaj? Oni ga naprosto nadilaze, a to čine specifičnim odnosom naspram strukture. I doista, njihova djela, iako uzajamno posve različita, posjeduju nadasve zanimljive strukture čiji raspon varira od organskih do anorganskih, od digitalnih do tvarnih, od izvedbeno klasičnih do tzv. novomedijskih, od taktilnih do ekskluzivno optičkih… Oblici na ovoj izložbi koegzistiraju sa zvukom, materična stvarnost s onom digitalnom, a pokret s mirovanjem. Sve je klizno, a ipak tvori skladnu cjelinu. 

Medijske karakteristike pojedinih radova važne su, dakako, za njihovo ispravno sagledavanje, ali nipošto ne izbijaju u prvi plan. Naglasak je na odnosu detalja i cjeline, na osvještavanju važnosti što ih postupci umnažanja i repetitivnosti mogu imati na recipijentov doživljaj izloženih radova, katkada čak i na njegovu interakciju s njima. Strukturna uvjetovanost radova ovih četvoro umjetnika nedvojbeno poništava neupitne formalno-sadržajne razlike među njima. Paulinina pop-poetika u ovom kontekstu nije u suprotnosti s Predragovim lucidnim reinterpretacijama enformela odnosno svojevrsnog konstruktivizma s postmodernističkim otklonom u organičko, baš kao što Igorovo propitivanje optičkih karakteristika digitalnih medija, ili njegovo geografijom uvjetovano imaginarno video-putovanje neće biti inkompatibilni s Ivinom pomalo zastrašujućom, ali i posredstvom tehničkih nacrta ipak uvelike demistificiranom podmornicom. To isto, dakako, vrijedi i za sva ostala vizualna sučeljavanja do kojih na ovoj izložbi neminovno dolazi. Medij je izgubio na značenju i ovom je prilikom posve podređen strukturi. Katkada nam doista može izgledati da umjetnost nezadrživo kroči putem postmedijskih struktura”, piše u predgovoru kustos Vanja Babić.  

Bez obzira na prirodu društvenog problema, Matoković mu prilazi zaokupljen idejama solidarnosti i zajednice, ukazujući ili na njihov nestanak ili na njihovo krivo shvaćanje. Matokovićev rad također podsjeća na napeti odnos između umjetnosti, kulture i države, koji nije svojstven samo Hrvatskoj, nego i drugim zemljama Istočne Europe. Je li umjetnost izgubila svoje društveno poslanje? Koja je njezina uloga u globalizacijskim procesima? Na temelju kojih kriterija danas procjenjujemo vrijednost umjetničkih djela i institucija u društvu čija je kulturna proizvodnja gotovo potpuno određena državnim potporama itd.?

Izložba pod nazivom U potrazi za dobrom vladavinom donosi šest Matokovićevih radova (nastalih u razdoblju od 2011. do 2018. godine) i kao takva bit će prvo veće predstavljanje ovog umjetnika u zagrebačkoj regiji.

Izložba je otvorena do 14. srpnja.

Koristeći se medijem GIF-a, Ančić temi sebstva pristupa “kroz vizuru zazornosti kojoj je nemoguće umaknuti, koja prikazani subjekt neprestano guta postajući njegov konstitutivni dio”.

“Poetika Ančićeve”, stoji u uvodnom tekstu Petre Galović, “lako je smjestiva u gotski žanr” koji u svojem suvremenom obliku “povlači teme i motive baštinjene prvenstveno iz viktorijanske i edvardijanske književnosti”, ali se također i “demokratski širi na sve druge oblike umjetnosti (vizualnu, kazališnu, filmsku, glazbu, strip…) u kojima, u postmodernističkoj maniri, rapidno stvara nove oblike, napose u žanru horora”.

Marija Ančić je bivša finalistica Nagrade Radoslav Putar i umjetnica čiji rad u domaćoj sredini ima specifičan status, jer se odvija na sjecištu tradicionalnih umjetničkih disciplina (crtež, animacija) i kulture društvenih mreža (GIF, blog itd.). Ančić je rođena 1982. u Sarajevu. Diplomirala je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, na smjeru konzervacije-restauracije 2005. i na kiparstvu 2010. Uz tri samostalne izložbe u Zagrebu i Splitu, sudjelovala je na više skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica. 

Detaljniji prikaz izložbe dostupan je na službenoj stranici Galerije Galženica.

Izložba je otvorena do 7. travnja.