Studentski zbor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, u sklopu europskog projekta EU Educa, organizirao je 22. veljače okrugli stol o aktualnoj kurikularnoj reformi, njenim političkim implikacijama i odrazu na visoko školstvo u Hrvatskoj. Gosti tribine bili su voditelj Ekspertne radne skupine za provođenje Cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić, naslovni docent s Fakulteta političkih znanosti Tihomir Žiljak te bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar. Bili su pozvani i ministar Predrag Šustar te predsjednica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Gordana Rusak, no oni su se ispričali drugim obavezama. Svakako, popis sudionika gotovo je garantirao zanimljivu raspravu, ali ona je nekako izostala. 

Pozornicu je bez sumnje osvojio bivši ministar koji je s jednom rukom u džepu i flomasterom u drugoj ruci prisutnoj publici crtao krivulju ekstrema. Naime, tako izgleda današnje hrvatsko društvo, objasnio je, na jednoj strani su “lijevi” ekstremisti, na drugoj “desni”, no sreća je za društvo i kurikularnu reformu što su oni tek na krajevima krivulje, a u sredini smo “mi”, većina. Dok su ovi desni napadali ministarstvo, naprimjer, zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, zapravo njegovog četvrtog modula koji je na kraju predmet i srušio na Ustavnom sudu, ili građanskog odgoja zbog promocije “ekstremno liberalnih stajališta” i “rodne ideologije”, termina koji je skovala Katolička crkva, s lijeve se strane nalaze oni koji su od ministra zahtijevali reakciju pri postavljanju replike kipa Majke Božje Lurdske u zadarskoj osnovnoj školi koju je izradila ravnateljeva sestra, a koji je zid iza kipa prekrio imitacijom špilje, okružio ga cvijećem te pod kip postavio natpis Ja sam Bezgrešno Začeće. Mornar je na tribini istaknuo da ga ni jedna ni druga strana nisu pokolebale da u tim slučajevima, jednostavno, ne reagira. No, zato se rado odazvao audijenciji kod kardinala Josipa Bozanića koji se, tvrdi bivši ministar, složio da “deca moraju učiti o spolnosti”. 

Vedran Mornar i njegove izjave na spomenutoj tribini ipak su za ovaj tekst samo ilustracija, no više nego značajna. Uspio je Mornar na tribini izjaviti da hrvatski obrazovni sustav ne može biti u gorem stanju, govoreći upravo o kurikularnoj reformi kao mogućnosti promjene dosadašnje paradigme, no, kao što se pokazalo sljedećih dana, ta je izjava bila podosta podcjenjivačka.

Na dan objave prvih dvadeset dokumenata kurikularne reforme, mediji su objavili članak koji je novi ministar Šustar napisao za Riječki teološki časopis u listopadu 2012. godine, zajedno s kolegicom Aleksandrom Golubović, pod naslovom “Znanost i religija kod Ruđera Boškovića”, u kojem pitanje evolucije ostavlja otvorenim, kao i ideju da je Bog stvorio svijet: “Čini se da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera”. Dio znanstvene zajednice pozvao ga je na ostavku, a on ih je pozvao na raspravu: “Ova rasprava je jedna od najžilavijih i najtradicionalnijih u povijesti znanosti i povijesti filozofije, to je argument dizajna. Taj argument dizajna ima svoje pobornike s jedne i druge strane, rasprava je vrlo akademska i članak koji smo mi napisali analizira samo logiku argumenta”. Ipak, ta je dva stajališta teško pomiriti iz znanstvene perspektive – radi se o argumentu koji ne dolazi iz spektra znanosti, a koji se koristi da bi objasnio ono što znanost ne može potvrditi. Radi se, jednostavno, o različitim polazištima koja ne otvaraju prostor za raspravu već samo za opredjeljivanje – propitujemo li ili bespogovorno vjerujemo. 

Ako smo i pomislili da se radi o slučaju koji će biti zaboravljen čak i lakše od “mladenačkih” zapisa ministra kulture Zlatka Hasanbegovića u časopisu Nezavisna država hrvatska kojih se on i dan-danas nije odrekao, iz reformske Vlade stručnjaka dolazi nova potvrda da postoji razlog za zabrinutost. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta za zamjenika je 25. veljače dobio Hrvoja Šlezaka, nastavnika geografije iz Osnovne škole Kuršanec, člana predsjedništva stranke Hrast Ladislava Ilčića, ključnog čovjeka za pitanja obrazovanja u Karamarkovu timu koji je pregovarao s Mostom. Šustar je novinarima nakon sjednice Vlade izrazio nadu kako će Šlezak biti velika podrška na području odgoja i obrazovanja “s obzirom na njegovo iskustvo”. Svakako, ovoj Vladi i ovom društvu treba više praktičara, a manje profesionalnih političara, kao što je i kurikularnu reformu iznijelo više od 400 praktičara iz cijele Hrvatske te je tim bottom-up pristupom ona zaista postala zalog njene održivosti.

Iako, takve su usporedbe deplasirane s obzirom da do sada objavljeni kurikularni dokumenti ne sadrže isključive stavove niti nose snažni ideološki zalog, osim onog usmjerenog na učenika i njegov razvoj u misleći i kritički subjekt, uglavnom u skladu s vrijednostima zapisanim u članku 3. Ustava Republike Hrvatske. Zamjenik ministra Šlezak, osim što ne vlada osnovama informacijske pismenosti pa ostavlja vlastiti Facebook profil otvoren javnosti, na njemu, kao jedinom mjestu gdje možemo saznati stavove čovjeka koji će direktno utjecati na razvoj sustava obrazovanja, nalazimo na podatke koji potvrđuju sve ono što smo o Hrastovim, Grozdovim i uimeobiteljaškim stavovima o životu i svijetu – već znali. Nije naodmet na ovom mjestu ponoviti i činjenicu da je za predsjednicu Hrastovog ogranka u Zagrebu pred posljednje parlamentarne izbore izabrana Nevenka Lončarić Jelačić, viša savjetnica za nacionalne programe u Agenciji za odgoj i obrazovanje, upravo onom dijelu Agencije koja odlučuje o načinu provedbe i sadržaju, naprimjer građanskog i zdravstvenog odgoja. Prije te funkcije radila je kao ekspert za stručno usavršavanje nastavnika i razvoj kurikuluma te kao savjetnica za ljudska prava i vjeronauk u Ministarstvu Ljilje Vokić.

Prema predstavljenom prijedlogu proračuna za 2016. Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta smanjen je proračun za čak dva posto, posve u suprotnosti s trendovima u razvijenim zemljama i preporukama Europske komisije, dok su predviđeni rashodi Državnog proračuna veći za 2,4 milijarde kuna. Do sada, oko 80 posto proračuna MZOS-a odlazilo je na plaće nastavnika, znanstvenika i ostalog osoblja, a ostatak je raspodijeljen na materijalne troškove i kapitalne investicije poput izgradnje i popravaka škola, prijevoz srednjoškolaca i participacije u troškovima studija. Kurikularna reforma temeljena je na Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, a paralelno s njom radi se na ostalim strateškim ciljevima: projektu e-škola, licenciranju ravnatelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama, izradi modela vanjskog vrednovanja škola, strategiji obrazovanja odraslih i strukovnog obrazovanja te promjenama programa na visokim učilištima gdje se educiraju nastavnici i učitelji. Nije bez razloga na tribini kojom je ovaj tekst otvoren Vedran Mornar istaknuo da će o kvotama za upis na fakultete odlučivati država, dok će ostatak upisanih fakulteti morati financirati sami.

Gdje će se rezati? I zašto? Te, najvažnije: hoće li odluke o preraspodjeli sredstava u ovom već osiromašenom, a prevažnom resoru, uopće doprijeti do javnosti ili ćemo se opet baviti pitanjem što je bilo prije, zmija ili jabuka?

Razgovarala: Ana Sorić

Učenici u hrvatskim osnovnim i srednjim školama od ove jeseni imaju priliku naučiti nešto o Građanskom odgoju i obrazovanju, o ljudskim pravima, interkulturalnosti i demokratskom građanstvu, te o političkoj pismenosti i participaciji. Imaju mogućnost naučiti kako postati aktivan građanin koji je sposoban razmišljati svojom glavom, kritički pristupati znanju i ideologijama, poštovati ljudska prava, boriti se za sebe i za druge. No, ta je mogućnost itekako osakaćena, a učenici su zapravo zakinuti za pravu priliku razvijanja građanske svijesti. Zašto? Zato što se ipak odustalo od prvotnog plana da se Građanski odgoj i obrazovanje u škole uvede kao zaseban predmet, a umjesto toga učenici su dobili međupredmetnu verziju kurikuluma, odnosno temeljne odrednice GOO-a serviraju im se implementirane kroz druge nastavne predmete. 

Kako i zašto je došlo do toga da se odustane od prvotne namjere, koje su prednosti i nedostaci GOO-a kao zasebnog predmeta, odnosno međupredmeta, što učenici time dobivaju ili gube, upitali smo Eminu Bužinkić iz Centra za mirovne studije koja je posljednjih pet godina aktivno uključena u proces zagovaranja uvođenja GOO-a u škole. Zajedno s mnogim drugim stručnjacima i građanskim inicijativama isticala je važnost provedbe ovog kurikuluma, surađivala s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, no suradnja ipak nije, barem ne u potpunosti, urodila plodom.

KP: Kao aktivistica Mreže mladih Hrvatske, Centra za mirovne studije i GOOD inicijative dugo si uključena u proces zagovaranja uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u škole. Koja je konkretno bila tvoja uloga, kad se krenulo s izradom kurikuluma i tko je sve bio uključen?

E.B.: Inicijative za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole, odnosno obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, sežu u period nakon rata, dakle već polovinom 90-tih godina. Od tada, sve političke strukture na vlasti obećavaju uvođenje GOO i na tome temelje svoje predizborne kampanje i političke nastupe u javnosti. Jasno je kako do sada niti jedna vlast ovo područje nije prepoznala važnim, a 2009. godine okupili smo rezultate značajnih istraživanja koje su radile civilne organizacije, a koje su nas upozorile na duboke demokratske deficite, osobito kada se radi o razumijevanju i znanjima mladih ljudi političkoga sustava i društvenih procesa unutar kojih se razvijaju. Rezultati poput temeljnih nepoznavanja pojmova vezanih za demokraciju ili sklonost k autoritarnom, radije nego demokratskom, potaknuli su nas na obnavljanje inicijative za uvođenje GOO u škole. Od 2009. godine sustavno se zalažemo za ovaj proces, njegovu kvalitetu i dugoročnost, stoga smo naš rad i značajnije strukturirali te omogućili eksperimentalnu provedbu Kurikuluma GOO-a u 6 škola. Ministarstvo obrazovanja je odlučilo u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje podržati provedbu eksperimentalnog programa u još 6 škola. Rezultati istraživanja eksperimentalne provedbe pokazuju značajne iskorake u podizanju razumijevanja učenika, stjecanju određenih znanja, a ponajviše ukazuje na promjene u školskoj klimi, i to kroz oblikovanje kvalitetnijih odnosa među učenicima, pa i među učenicima i profesorima, te njihovu osjetljivost na mlade s posebnim potrebama. Cijeli taj proces potaknuo je MZOS na osnivanje Stručnog povjerenstva sa zadaćom oblikovanja Kurikuluma GOO-a i modela uvođenja GOO u osnovne i srednje škole. 

KP: Koji je uopće cilj izrade, a onda i realizacije i provedbe kurikuluma Građanskog odgoja i obrazovanja? Drugim riječima, zašto je GOO važan i koje su osnovne pretpostavke kurikuluma?

E.B.: U skladu s Nacionalnim okvirnim kurikulumom hrvatski obrazovni sustav nalazi se u procesu određenih promjena, te se tako polagano napušta koncept nastavnih planova i programa i ide se u smjeru razvoja kurikulumskog pristupa. Razvijanje nacionalnih i predmetnih kurikuluma pretpostavlja orijentiranost na samog učenika/icu i ishode kojima težimo. Ishodi pretpostavljaju kompetencije koje se nastoje razviti kod učenika na kraju pojedinih obrazovnih ciklusa i planiranje nastave i rada od ishoda kontinuirano podsjeća praktičare da se vrate na učenika i svaki puta krenu od njega samog, a ne od teme koje trebaju poučavati. Ovakve obrazovne reforme vidljive su i u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije. Temeljne su odrednice Kurikuluma GOO: ljudska prava, mir i nenasilje, interkulturalnost i demokratsko građanstvo, politička pismenost i politička participacija, gospodarska pravednost i održivi razvoj. 

KP: Kako je tekla suradnja s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta dok mu je na čelu bio ministar Željko Jovanović, je li uopće bilo suradnje i što se dogodilo u lipnju prošle godine smjenom ministra?

E.B.: Suradnja s nadležnim ministarstvom ne postoji već mjesecima, točnije od onoga trenutka kada je ministar Mornar stupio na čelo ministarstva. Ministar je povukao dotadašnji proces izrade Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja koje je predložilo Stručno povjerenstvo osnovano upravo s tim ciljem uz dodatan cilj uvođenja GOO kao modela obveznog predmeta u višim razredima osnovnih i srednjih škola, a koje će pratiti međupredmetna provedba na svim razinama osnovnog i srednjeg obrazovanja. 

Nakon dvogodišnje provedbe projekta Novo doba ljudskih prava i demokracija u školama od strane Mreže mladih Hrvatske, Centra za mirovne studije i GONG-a, a koji je omogućio eksperimentalnu provedbu Kurikuluma GOO u 6 škola, činilo se kako postoje snažne osnove za uspostavljanje trajnog suradničkog modela između civilnih organizacija i ministarstva u procesu uvođenja GOO u škole kao i njegovoj kvalitetnoj provedbi. Osnovano je Stručno povjerenstvo, tada još pod ravnanjem ministra Jovanovića, u koje su uključeni stručnjaci i praktičari iz različitih formalnih i neformalnih obrazovnih praksi, pa tako i OCD-i. Povjerenstvo je pripremilo Kurikulum građanskog odgoja i obrazovanja, prijedlog literature, prijedlog modela obrazovanja nastavnika kao i prijedlog modela uvođenja GOO u škole. Prijedlozi su bili u javnoj raspravi mjesec dana u travnju i svibnju ove godine, a rezultati javne rasprave nikada nisu objavljeni. Sastanci Povjerenstva više nisu organizirani, izuzev onoga nakon izbora ministra Mornara koji je predstavio odluku o međupredmetnom uvođenju. Ta je odluka bila jednako tako u javnoj raspravi, a javnost nikada nije vidjela rezultate ni te javne rasprave. 

KP: Znači li ta promjena da se Vlada zapravo nije držala svog Plana 21?

E.B.: Vlada je definitivno podbacila kada govorimo o GOO-u. Uvođenjem međupredmetnog sadržaja u škole, Vlada jednostavno nije ispunila cilj naveden u Planu 21. Odstupila je od svoga plana, odstupila je od vizije razvoja demokratskog društva te je zanemarila, kao i nebrojeno puta do sada, potrebe mladih ljudi i prilike za njihov razvoj. Nanijela je štetu i zatvorila priliku koja će se teško ponovno otvoriti uslijed vrlo vjerojatnih političkih promjena u zemlji s kojima ćemo se suočiti na idućim parlamentarnim izborima. 

KP: Bivši ministar Jovanović također je bio naglasio da je za uvođenje GOO-a izdvojeno oko 4 milijuna kuna i da su ta sredstva osigurana. Što se s tim dogodilo? Je li taj novac preusmjeren na druge projekte ili je utrošen na izmijenjeni kurikulum?

E.B.: Transparentnost financijskih podataka nije jaka strana političkih struktura, stoga se prvi puta susrećem s ovim podatkom. U eksperimentalnu provedbu GOO-a u 6 škola, nevladine su organizacije uložile oko pola milijuna kuna osiguranih kroz IPA fond Europske unije. Nije nam poznato koliko su MZOS i AzOO uložili u ostalih 6 škola, a ni u druge aktivnosti u ovom polju. 

KP: Nakon što je novi ministar Vedran Mornar najavio izmjenu i prepustio je Agenciji za odgoj i obrazovanje, kakva je bila vaša reakcija i koje ste konkretne korake poduzeli da do te izmjene ne dođe ili da se GOO ipak provede u onakvom obliku kako je prvotno bilo dogovoreno?

E.B.: Neugodno nas je iznenadila ta odluka. Imali smo osjećaj da su godine zalaganja i iskreno motiviranog rada brojnih aktera bačene u vjetar i to radi pukog nerazumijevanja važnosti ove priče i nemogućnosti ministarstva da izađe iz svojih uskih okvira neodgovornih političkih odluka. Organizirali smo tiskovne konferencije, predlagali sastanke ministru na koje se nikada nije odazvao, zatražili smo i smjenu ravnatelja AzOO Filipovića radi izjave kojom je tvrdio kako udruge nemaju što tražiti u odlukama koje se donose povodom GOO-a…

Pripremamo se za veću političku kampanju tijekom iduće godine, a suradnju ostvarujemo sa sve većim brojem nastavnika, roditelja, učenika, organizacija civilnoga društva, obrazovnih ustanova i međunarodnih organizacija. 

KP: Jeste li dobili od Ministarstva konkretne argumente zašto kurikulum ipak nije prihvaćen u obliku u kojem ste ga vi predstavili i zašto se mijenja i njegova provedba – od obaveznog predmeta do međupredmeta?

E.B.: Mislim da smo dobili vrlo konkretan odgovor iako nam on nije bio izravno upućen. Dobili smo odgovor koji kazuje kako MZOS nije osiguralo sve pravne uvjete za uvođenje posebnog predmeta u škole, iako su imali dovoljno vremena na tome raditi. Dobili smo odgovor kako GOO nije važan, pa tako ni kakve će građane ova zemlja imati, odnosno s kakvim će znanjima i razumijevanjem mladi ljudi, ali i starije generacije doprinositi ovome društvu, odnosno oduzimati mu šansu za napredak. Jednako tako, ravnatelj AzOO Vinko Filipović jasno je rekao kako udruge nemaju što tražiti u definiranju modela GOO-a. Nakon te izjave, ministar Mornar se sastao s kardinalom Bozanićem i udrugom GROZD. Svjesna sve većeg naginjanja prema ekstremnom, autoritarnom i isključivom, ovakav smjer Vlade me zabrinjava, osobito ta duboka nesposobnost donošenja snažnih političkih odluka za opće dobro. 

KP: Koja je razlika između “prvog” kurikuluma na kojem ste radili i postojećeg, izmijenjenog, i koje su po vašem mišljenju prednosti ili nedostaci novonastalog programa?

E.B.: Svojevrsni dokumenti koji se sada nazivaju kurikulumima de facto su naputci ili čak kompilacija materijala iz šireg i interdisciplinarno postavljenog Kurikuluma GOO na kojemu su radili stručnjaci iz Stručnog povjerenstva, osobito prof. Vedrana Spajić Vrkaš s FFZG-a. Radi se o dokumentima nedostatne kvalitete i povezanosti koji ostavljaju brojna pitanja i nedoumice, osobito nastavnicima u provedbi. Jedan dokument je Odluka o međupredmetnoj provedbi GOO-a s pripadajućim programom, a drugi je Eksperimentalni izborni program GOO-a za 8. razrede osnovnih škola. Brojni su obrazovni stručnjaci upozoravali kako je međupredmetna provedba izvrsna dopuna predmetu GOO-a, no imajući ovakav tip provedbe bez primarnog formata i sadržaja, a pored toga imati eksperimentalni predmet u 8. razredima, na završetku osnovnog školovanja, ukazuje na bazično nerazumijevanje i nepoznavanje procesa podučavanja, procesa učenja i doprinosa građanskoj kompetenciji. 

KP: Imajući na umu odaziv građana na referendum o ustavnoj promjeni definicije braka i izmjene koje su uslijedile, smatrate li da se provedbom GOO-a u škole radi o nametanju ideologije i u kojoj bi mjeri roditelji trebali biti uključeni u odluku o sadržaju novog programa s obzirom na individualne odgojne vrijednosti?

E.B.: Smatram kako roditelji definitivno moraju imati ulogu u odlučivanju o tome kakav će oblik obrazovanja prolaziti njihova djeca. Istraživanje Centra za ljudska prava Ljudska prava u osnovnim školama. Teorija i praksa. iz 2009. godine potvrđuje kako roditelji žele da djeca u školi uče vještine nenasilnog komuniciranja, nenasilnog rješavanja sukoba te da stječu znanja o društvu u kojemu žive. Osim toga, Konvencija o pravima djeteta upućuje nas da svako dijete ima pravo na informacije i kvalitetno obrazovanje. A škole su mjesta koja nužno moraju razvijati znanja i vještine, te odgajati za kritičko mišljenje. Često govorimo o tome je li GOO svojevrsna ideologija i treba reći kako GOO jest ideologija, paradigma koja prava pojedinca i demokratski razvoj društva stavlja u središte. Doista mi je teško povjerovati da se ijedan roditelj može pobuniti protiv dobrobiti vlastita djeteta koje će znati gdje živi, koje će imati šansu živjeti drugačijim životom nego oni sami, životom koji neće biti obilježen krvlju i ratovima, siromaštvom i nestašicom, nemogućnošću ikakve društvene promjene.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Nakon nedavnih sagorijevanja SDP-ove Vlade koja su u svečanom i demokratskom duhu prigušeni tijesnim izbacivanjem Slavka Linića iz stranke, idealno je na pozornicu političkog cirkusa gurnuti barem jednu figuru koja će svojom pojavom i nastupom zaokupiti punu pažnju publike kako bi se težište javnog fokusa odvuklo u smjeru koji je svjetlosnim godinama udaljen od afera kojima se tereti dojučerašnjeg Milanovićeva sekundanta.

Gašenje unutarnjeg požara i šminkanje stida na džonovskim obrazima nastavljeno je paničnom smjenom dvojca Ostojić – Jovanović koja je od strane patronizirajućeg premijera opravdana njihovim navodno kroničnim umorom. Bivši ministri su se zadihali, potrošili i popucali od silne želje za valjanjem u blatnoj političkoj areni, kao da je htio poručiti Milanović prije turističkog azila u Brazilu.   

Tu na scenu uskače instant ministar Vedran Mornar, koji je za vrijeme svog dvotjednog stolovanja u kabinetu na Donjim Sveticama uspio posve relativizirati SDP-ovu Vladu, Plan 21, uvođenje građanskog, spolnog i zdravstvenog odgoja, koncept sekularne države te čak najaviti mogućnost domoljubnog uzdizanja učeništva kroz kolektivno uživanje u taktovima Lijepe naše. Osim što je bučna distrakcija uspjela, Mornarov nastup zapravo je dokaz kako ova Vlada nije ništa napravila niti posjeduje stvarne volje za učiniti neko konkretno djelo po pitanju obrazovanja.

Podsjetio me Vedran Mornar na britansku satiru Yes Minister, jedan od najdražih udžbenika iz studentskih dana na Fakultetu političkih znanosti. Tamo ministar Jim Hacker svom zamjeniku, beskrupuloznom činovniku sir Humphreyju Applebyju (igra ga veliki kazališni i televizijski glumac Nigel Hawthorne) naivno postavi pitanje: “Što bi ministar zapravo trebao raditi?”. Appleby mu odgovara: “Ništa. Mi smo tu da mislimo, radimo i vodimo posao umjesto vas”.

Poput Applebyja, ministar Mornar na svako direktno pitanje odgovara politički korektno, elokventno i potvrdno da, ali onda uvijek slijedi neki ali… koji najčešće završi na ekonomiji ili bespućima zakonodavne procedure. Svu zamršenost, zatupljenost i kalvariju obrazovnog sustava Mornar nastoji podčiniti iznosu BDP-a kao da jedno nema nikakve uzročno-posljedične veze s drugim.

Time se automatski pere ruke od preuzimanja odgovornosti za Jovanovićeva obećanja koja su uporno dolazila iz ovog resora, kupuje se vrijeme i pecaju glasovi pred nadolazeće parlamentarne izbore. Otvorena je sezona koketerije s Crkvom i desnim biračkim tijelom. S Kaptola stižu vesele vijesti o srdačnom susretu nadbiskupa Bozanića i ministra Mornara, te obnavljanju odnosa između crkvenog vrha i Ministarstva obrazovanja kao da se radi o iskoraku u hladnoratovskoj diplomaciji i spasonosnom pomirenju nuklearnih sila. Mediji papagajski prenose biskupsko priopćenje i nitko ne postavlja pitanje o čemu su zapravo tako diskretno čavrljali Bozanić i Mornar. Ako to ikada i bude obznanjeno, tada će sve završiti u proceduri kao Uredba / Pravilnik / Zakon o čuvanju domoljubnih otkucaja srca uz Lijepu našu ili obvezatnih osam Zdravo Marija za odličan uspjeh na polugodištu.  

Ministar se, dovitljiv poput Humphreyja Applebyja, nakon svega izrečenog ponovno ograđuje u svojim javnim nastupanjima retoričkim pitanjem da što ljudi očekuju od njega u 18 mjeseci povjerenog mandata.   

Možda je ministar mislio na ona očekivanja ili obveze prema učeništvu koje prema najnovijim pokazateljima pluta ispod europskog prosjeka pismenosti i na (degradirano, složit će se Mornar) nastavništvo koje se mjesecima pripremalo na jesensko uvođenje građanskog odgoja u školama. Tko će i kada razgovarati s njima?

Biti ministrom u nekoj hrvatskoj Vladi postalo je odabranima privilegija za nošenje odijela, suknji, skupocjenog sata ili nakita, uživanje u kaloričnim ručkovima, ispijanje posvećenog vina i mlaćenje prazne slame. Da, ministre?