25. izdanje Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić održava se na čak dvije lokacije. Varaždin će još jednom ugostititi voditelje i polaznike Škole od 17. do 25. kolovoza 2023., a nakon toga Škola seli na prvo pulsko gostovanje u periodu od 28. kolovoza do 1. rujna 2023.

Na sudjelovanje u ovogodišnjim programima Škole pozvani su profesori_ce, odgajatelji_ce, studenti_ce, kinoklubaši_ce, članovi_ce udruga i samostalne autorice_e koji žele učiti o filmu, usvojiti potrebne vještine za prenošenje znanja i raspravljati s filmskim profesionalcima.

Svi polaznici_e Škole u Varaždinu moći će birati između seminarskih programa odnosno prvog i drugog seminarskog stupnja ili pak upisati neku od 13 radionica (igrani, dokumentarni, eksperimentalni ili animirani film, kamera i snimanje, montaža, fotografija, radiofonija, scenarij, dramska pedagogija, digitalna obrada slike i  vizualni efekti, televizijska reportaža, glazbeni videospot).

U 14 dana Škole i pulskog gostovanja na dvije lokacije uključena su predavanja, metodičke i videoradionice, večernje projekcije filmova i jutarnje filmske analize. Ovaj raspored i dinamika čine Školu medijske kulture Dr. Ante Peterlić idealnim okruženjem za dogradnje, usavršavanja, ali i prve susrete sa svijetom filma, fotografije, radija i medija.

Uvjete sudjelovanja u varaždinskom dijelu programa pronaći ovdje, dok su informacije i prijavnica za pulsko gostovanje Škole dostupni na ovoj poveznici.

Prijave su otvorene do 15. lipnja.

Građanski odgoj i obrazovanje dugi je niz godina predstavljao kontroverznu temu unutar obrazovnog sustava, a kao najveća prilika za njegovu uspješnu integraciju u sustav shvaćena je Cjelovita kurikularna reforma koja je krenula u provedbu donošenjem Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije 2014. godine. Prije toga odvijali su se snažni i složni napori (lijevo orijentiranog) civilnog društva da se GOO kao tema, sadržaj i predmet uvede u škole, od predškolskog do visokoškolskog obrazovanja. Brojni su projekti provedeni (poput pionirskog Novo doba ljudskih prava i demokracija u školama Mreže mladih Hrvatske, Centra za mirovne studije i Gonga), osigurane snažne osnove za uspostavljanje trajnog suradničkog modela između organizacija civilnog društva i Ministarstva u procesu uvođenja GOO u škole, evaluirana provedba, utjecaj i doseg GOO-a, no uzalud. 

Projekt uvođenja GOO-a na nacionalnoj razini neslavno je propao promjenom čelnika resornog Ministarstva (Jovanović – Mornar) i odlukom da se Građanski odgoj i obrazovanje u škole ne uvede kao zaseban predmet u školskoj godini 2014/15, već kao međupredmetna tema što znači da su temeljne odrednice GOO-a implementirane kroz druge nastavne predmete te da ga predaju svi nastavnici, a ne samo oni educirani o specifičnim temama koje pokriva GOO. Na isti je način, ovaj put promjenom vlasti (SDP – Domoljubna koalicija + Most) neslavno propala i Cjelovita kurikularna reforma, prva reforma obrazovnog sustava koju su iznijeli učitelji, nastavnici i profesori, a čiji je prekid na ulice izvukao preko 50 tisuća ljudi u više gradova u Hrvatskoj i svijetu. 

Umjesto priželjkivane Kurikularne reforme uskoro smo dobili Školu za život i fokus na informatizaciju škola putem javno-privatnog partnerstva, a nedugo potom masovni štrajk prosvjetnih radnika te, kao šećer za kraj, koronakrizu i prelazak nastave na online izvođenje: odvajanje učenika jednih od drugih, od nastavnika i školskog okruženja, izvannastavnih aktivnosti, projektne nastave, posjeta udrugama i gostovanja udruga u školama, sustavne mentorske podrške učiteljima, i tako dalje i sve bliže posvemašnjem otuđenju obrazovnog sustava od društvenog konteksta u kojem djeluje.

No, kao što to uvijek biva, unutar pukotina takvog sustava, i prije koronakrize počeli su nastajati mali džepovi otpora na lokalnih razinama, čiji su se pozitivni efekti s niže razine željeli preliti na nacionalni nivo. U ovom trenutku iza nas je već pet godina provođenja Građanskog odgoja i obrazovanja kao izvannastavne aktivnosti u Rijeci, o čemu smo detaljno razgovarale s Mirelom Pašić, koautoricom i suurednicom priručnika za GOO za učenike, trenutno zaposlenoj u udruzi SOS Rijeka, te Emom Žufić iz udruge Delta. “Riječki model” postao je sintagma koja prvenstveno označava uspješni model suradnje javnog i civilnog sektora, uspješni model provedbe GOO-a te zadovoljne učenike, nastavnike i roditelje. Tako je “riječki model” preuzet u još jednoj jedinici lokalne samouprave, Gradu Osijeku, te jedinici regionalne samouprave, Istarskoj županiji. O projektu Osijek to GOO razgovarale smo s Ivanom Milas iz Nansen dijalog centra i Nikicom Torbicom iz Dkolektiva, koordinatorom projekta. O izazovima provedbe u Istri govorile su Silvia Žufić Dujmović i Sunčica Damjanović iz Centra za građanske inicijative Poreč.

Postojale su naznake da bi se isti model mogao preuzeti u još nekim sredinama poput Siska, Petrinje, Varaždina, Splita, no to se još uvijek nije dogodilo. Razlozi tome su brojni, a istražujući za ovaj temat sve navedene primjere, najočitiji je onaj manjka političke volje te prebacivanja odgovornosti na pojedine nastavnike, čak niti na škole odnosno ravnatelje. Građanski odgoj i obrazovanje od kontroverzne teme postao je željeni smjer razvoja obrazovnih politika na lokalu, barem nominalno, odnosno postao je buzzword kojim razne lokalne uprave žele ostaviti dojam da brinu za budućnost svojih građana, da ulažu u škole kojima su osnivači, da sudjeluju u promociji participativnog i demokratskog odgoja i obrazovanja. Nažalost, većina gradskih uprava koje su se pohvalile hvatanjem ukoštac s uvođenjem novog predmeta ili aktivnosti, to provode top-down, uglavnom bez sudjelovanja civilnog sektora u području obrazovanja, koji je pak svojim programima neformalne edukacije učenika i nastavnika visoko postavio ljestvicu njihove kvalitete i održivosti. O situaciji u Varaždinu po tom smo pitanju razgovarale s Ninom Preložnjakom, programskim voditeljem Centra za mlade i nezavisnu kulturu P4.

Upravo se u području kulture najočitije razvija nešto što nazivamo civilno-javnim partnerstvom: odnosom lokalne uprave i organizacija civilnog društva koji počiva na stabilnost resursa javnog sektora i prilagodljivosti, kreativnosti, participativnom i horizontalnom djelovanju civilnog sektora. Bi li se takav model mogao preslikati na funkcioniranje obrazovnog sustava, konkretno u području građanskog odgoja i obrazovanja? U tom smislu možemo govoriti o zajedničkom upravljanju programom i resursima, što se de facto događa u Osijeku, možda jedinom primjeru gdje je civilni sektor pripušten u odlučivanje i upravljanje jednim segmentom sustava od javnog interesa. Civilni sektor u Rijeci je nakon inicijative i početnog uključivanja u izradu materijala i provedbu edukacija za nastavnike na određeni način isključen iz procesa razvoja programa, odnosno kontakt škola i civilnog sektora prepušten je pojedinim nastavnicima i udrugama, ne radi se više o sustavnom uključivanju. U Istri je civilni sektor inicirao preuzimanje riječkog modela da bi na kraju bio sveden na posrednika bez stvarne moći i utjecaja. 

I upravo se u tome nalazi ključ svih nedaća oko građanskog odgoja i obrazovanja, od prvih ideja njegova uvođenja kao predmeta u formalni obrazovni sustav. Domaći politički akteri i njihova politička kultura (ili bolje, njen izostanak) nisu navikli na dijeljenje moći s građanima, onima koje bi trebali predstavljati i poticati na sudjelovanje, a posljedica toga je jasna vertikalna organizacija cjelokupnog obrazovnog sustava u koju se teško prodire. Uključivanje u proces upravljanja sektorom organizacija civilnog društva i njihovih partnera iz institucija, ustanova, akademija, koji jedini imaju potrebno znanje i iskustvo u tim specifičnim temama, tek je prvi, ali važan korak. U mjesecima i godinama koje slijede, postoji realna šansa da one taj proces i preuzmu.

Provedba temata sufinancirana je sredstvima Mreže zaklada Otvoreno društvo, u sklopu projekta Time4GOOD Education 2.0.

KP: Možeš li nas ukratko uvesti o priču o uvođenju Građanskog odgoja i obrazovanja kao predmeta ili aktivnosti u osnovnim i srednjim školama u Varaždinu?

Nakon razgovora s učenicama, nastavnicama i ravnateljicama, zaključak je da nema ujednačenosti u provedbi građanskog odgoja – u većini škola je međupredmetno, negdje se odradi praktična nastava, nastavnici i učenici izrazili su zabrinutost o dugoročnoj održivosti međupredmetnog jer ovisi o motiviranosti, educiranosti i razumijevanju samih autoriteta koji prenose znanje i vrijednosti. Nadalje, Grad ima pod ingerencijom gradske osnovne škole, a Županija ima srednje škole i ostatak osnovnih u županiji. I kada ne postoji dogovor u vezi provedbe jednog, za 21. stoljeće važnog predmeta, teško da možemo očekivati promjene u društvu koje bi predvodile nove generacije.

Prema informacijama koje su dostupne u javnosti, Varaždinska je županija osigurala proračun za pripremu i provedbu građanskog odgoja, s idejom da eksperimentalno krene kao izborni predmet. Radna skupina je surađivala s ostalim jedinicama regionalne ili lokalne samouprave koje su eksperimentalno provele građanski odgoj i evaluirali provedbu. Također, ostvarili su suradnju u kontekstu edukacija za nastavnike i prilagodbe priručnika lokalnim potrebama te su dobili odobrenje za korištenje od nadležnog ministarstva. Grad Varaždin izradio je udžbenik koji obuhvaća sve međupredmetne teme nacionalnog kurikuluma i od jeseni bi trebao ići u škole kao izvannastavna aktivnost, a predmet bi se zvao Aktivno građanstvo i participacija u zajednici.

Istraživanje provedeno 2019. godine u suradnji V.U.K.-a i Grada Varaždina pokazalo je da postoji velika potreba za kvalitetnim uvođenjem građanskog odgoja kao zasebnog predmeta, s praktičnom nastavom i jasnim ishodima učenja, suradnjom s organizacijama civilnog društva.

V.U.K. je imao ulogu u traženju sastanaka s donositeljima odluka u gradu. U svom smo radu uvidjeli da među mladima ne postoji velika zainteresiranost za sudjelovanje u izborima, bilo kojim drugim inicijativama koje spadaju u demokratske procese, i shvatili smo da stvarno trebamo probati utjecati na donošenje odluka, da se uvede predmet koji bi potaknuo i motivirao na sudjelovanje u tim procesima. Još 2017. smo tražili sastanke, trajalo je dok smo dobili uputu za sastanak s ljudima koji su u izvršnoj vlasti, tako da smo 2018. godine pričali o mogućnostima uvođenja građanskog odgoja, međutim, tu je stalo.

Najviše je prijepora izazivao model koji treba uvesti, uvijek su se povlačile teorije da je jedan model bolji, da možda trebamo odbaciti model koji je već proveden u Rijeci jer možemo stvoriti svoj model i tako dalje. Tražili smo stručnjake koji su sudjelovali u eksperimentalnoj provedbi da pošalju svu literaturu, pa čak i cijenu koliko bi koštale edukacije za nastavnike u srednjim školama, ali i u osnovnim školama, ali, kažem, ostalo je na tome. Bar što se tiče konzultiranja s jednom od najaktivnijih organizacija za mlade u RH.

Građanski odgoj je tu i dalje buzzword, pojam koji je super provlačiti u medijskom, javnom prostoru. Konzultacija s organizacijama civilnog društva i nije bilo, barem mi nismo dobili poziv, tako da, eto, pomaci su se dogodili 2017. u smislu da se počelo više pričati o tome. Za trenutnu situaciju trebalo bi napraviti detaljnije istraživanje.

KP: Što vam se činilo dobrim u riječkom modelu? 

Rezultati. Ne treba izmišljati toplu vodu. U Rijeci postoji iskustvo uvođenja i provedbe, napravljena je evaluacija, dakle, postoje rezultati, vidi se je li ok ili nije ok. To je model na kojem je radio dio GOOD inicijative u koju je uključeno više od 50 organizacija civilnog društva, stručnjaci iz cijele Hrvatske, iz različitih polja, dakle, stvarno se holistički pristupilo oblikovanju modela i ne vidim zašto se ne bi prihvatilo nešto što funkcionira. U 2018. godini Europska komisija objavila je analizu politika obrazovanja, usavršavanja i osposobljavanja u zemljama članicama EU za 2018. godinu i u dijelu analize koji se bavi Hrvatskom posebno je istaknut “riječki model” GOO-a. Na razini donositelja odluka postavljaju se pitanja zašto bi drugi nešto diktirali ili zašto ne bismo mi izradili svoj model… Mislim da ne shvaćaju da nije poanta u tome što su Rijeka ili Split, Zadar ili Osijek izmislili svoj model, nego što je proveden u djelo, i da, eto, pokazalo se uspješno. Postoje ljudi koji su ga provodili, imaju iskustvo, mogu prenijeti ne samo dobre stvari, nego i ono što nije valjalo, a što je jako, jako, bitno ako krećete u takav eksperiment.

KP: GOOD inicijativa je sudjelovala i u oblikovanju tzv. riječkog modela provedbe. Koliko ste surađivali sa samom inicijativom ili pojedinim članicama u pokušaju zagovora GOO-a u Varaždinu?

V.U.K. je članica GOOD inicijative i ona je uključena od prvog pristupanja Gradu, od stvaranja ideje da bismo mogli ići u zagovaranje kvalitetnog uvođenja građanskog odgoja. No, sa strane donositelja odluka nije postojala volja da se u taj razgovor uključi više OCD-ova, bio je to više razgovor jedan na jedan. Priča se o tome da je građanski odgoj bitan, no nije toliko bitan da bismo to trebali napraviti kvalitetno. Mislim da donositelji odluka u tom trenutku nisu bili ni svjesni što je GOOD inicijativa, koja je njezina uloga, što ona znači.

Surađujemo s Gradom u upravljanju P4 i ostalim programima za mlade. Što se tiče samog građanskog odgoja, tu moram priznati da smo slabo surađivali, odnosno, nikad nije bilo te konkretne suradnje. Grad je po tom pitanju surađivao s osnovnim školama, najavili su uvođenje predmeta, bili su u kontaktu s nastavnicima u vezi izrade udžbenika.

KP: Koliko je civilno društvo u području obrazovanja u Varaždinskoj županiji uopće razvijeno? Kad bi se gradila imaginarna platforma organizacija koje bi se bavile uvođenjem GOO-a, o kojoj snazi bi se radilo?

Nema ih previše koje bi bile zainteresirane za ove konkretne stvari koje radi V.U.K., zagovaranje građanskog odgoja i obrazovanja. U V.U.K.-u nam je građanski odgoj bitna tema i dosta smo radili na edukaciji nas samih, da se umrežimo, da kvalitetne informacije počnu dolaziti u kolektiv i zato smo sad osnaženi, međutim, to nedostaje ostalim akterima civilnog društva u Varaždinu, a i u regiji. U regiji postoji još nekoliko organizacija s kojima surađujemo, koje su kapacitirane za zagovaranje građanskoga, poput Nezavisne udruge mladih iz Lepoglave (NUM), pa Mladi za Marof, Koprivnica FUNK je fokusirana na kulturu, ali imaju prostor za sve teme. U samom gradu Varaždinu trebalo bi raditi na osnaživanju te imaginarne platforme.

KP: U području kulture, kad si već načeo temu, čini mi se postoji ipak drugačija situacija, što se tiče kapaciteta i aktera…

Sigurno je bolja situacija, iako je veliki prostor za rad i poboljšanje. Što se tiče samih aktera mogu nabrojati one s kojima surađujemo redovito, odnosno, koji jesu dio P4: Filmsko-kreativni studio VANIMA, nuSynergetic, Umjetnička organizacija Gllugl, Glazbena mladež Varaždin, Udruga Trash, Udruga MOP Sveučilište Sjever, Udruga Katapult, Kuća kreativnih inovacija. U samoj regiji, stvarno mogu reći da smo ojačali suradnju sa ekipom iz Međimurja, dakle, CeZam iz Čakovca, prije nekoliko mjeseci je zaživio Murai, kulturni i edukativni centar u Sv. Jurju na Bregu, FUNK iz Koprivnice, udruge mladih Hiperaktivni Cestica, NUM iz Lepoglave, UMAMI iz Vinice, koji stvarno jačaju nezavisnu kulturnu scenu. Mladi za Marof fokusiraju se na mlade, ali i jesu aktivni u području kulture, to je regionalni pool organizacija sa kojima dosta surađujemo. Surađujemo dosta na nacionalnoj i evropskoj razini, to nam je isto jako bitno, to je na kraju krajeva doprinijelo da ojačamo.

KP: Kako je došlo do osnivanja P4, osmišljavanja takvog tipa prostora kojim se sudionički upravlja?

U intervjuu za Kulturpunkt 2015. Zrinka Šajn je govorila o novonastajućoj sceni u Domu Željezničara, prostoru koji je na kraju dobiven od Grada, no koji infrastrukturno nije bio u dobrom stanju tako da se ekipa opet morala seliti. Savjet mladih Grada Varaždina dobio je 2016. na upravljanje Centar za mlade, prostor koji se danas zove P4. Umjetnička organizacija Gllugl je prva uselila u prostor. Tada još nije bilo modela upravljanja, ni prostorom ni programima i nedostajalo je sadržaja, nije se znalo u kojem smjeru ići, kako se smjestiti u prostoru. Počelo je 2017. konzultacijama sa svim akterima, a tu je bilo dosta njih koji već više od desetljeća sudjeluju u procesu razvijanja modela suradnje s Gradom, pa onda među sobom. Moram priznati da sam, kao nova osoba koja je došla iz Zagreba, koja je vidjela kako funkcionira Pogon, koja je vidjela kako funkcionira Klubtura, jako jako motivirana, mislio da možemo sve ispretumbati i probati sa savezom udruga, pa da vidimo kako možemo pokrenuti cijelu priču nezavisne kulture u Varaždinu, a da to ima određen kontinuitet.

Dosta smo vremena, moram priznati, potrošili na konzultacije koje nisu vodile nigdje. Neki ljudi su jednostavno odustali, jer izgubili su motivaciju i stvarno su predugo bili u tom procesu, ali meni je drago da su i dalje bili support, jer dobro je čuti što se događalo prije, pa na temelju toga izgraditi ili napraviti nešto drugačije. Onda su se pojavili i novi ljudi koji su uspjeli zadržati motivaciju da dalje razvijamo te konzultacije među sobom, dakle, između samih organizacija koje su u P4, neformalnih skupina, što kulturnjaka, što mladih koji su htjeli koristiti taj prostor, razvijati ideje. Dosađivali smo Gradu da dalje razvijamo tu priču.

U međuvremenu se dogodio projekt Svi smo mi kultura, koji je imao za cilj napraviti suradnički model Grada i organizacija civilnog društva za upravljanje P4 – centrom za mlade i nezavisnu kulturu. Međutim, isto je sve ostalo na konzultacijama, na prekrasnim aktivnostima, dogovaranjima što bismo mogli, što ne bismo mogli. Postoje sad i kućni red i prijedlog modela kako upravljati prostorom, međutim, organizacije koje su sad unutra, još uvijek nisu dovoljno kapacitirane da uđemo u savez.

Tako da V.U.K. i Grad Varaždin trenutno upravljaju prostorom i programom. V.U.K. upravlja programom u zgradi, a za korištenje tih prostora sklapamo posebne ugovore. Svaka organizacija koja koristi urede u P4 ima posebno sklopljen ugovor sa Gradom. Najviše smo fokusirani na programsko upravljanje i na komunikaciju sa svim stanarima. Grad preuzima dio održavanja zgrade, pokriva sve režije. Korisnici prostora se međusobno dogovaraju na koji način će funkcionirati, od čišćenja do programa, imamo zajednički kalendar i to, zapravo, funkcionira.

Da, došlo je do toga da smo se maknuli od formaliziranja saveza radi modela, rekli smo da nećemo trošiti više energiju i vrijeme na sve te procese i fokusirati se na razvoj publike i na programe. Tu se onda pokazalo tko je motiviran za što, tko samo za proces, a tko za sadržaj, otvaranje prostora nezavisnoj kulturi, svima koji su imali ideje ili tko god je bio zainteresiran. U cijelom tom procesu pospješavanja modela upravljanja, izgubila se publika, izgubili su se motivirani umjetnici, kulturnjaci. Okrenuli smo ploču i čini mi se da sada funkcionira.

KP: U brojnim primjerima gdje se zaista inzistiralo i na partnerstvu s Gradom i na uključivanju svih organizacija koje koriste prostor, nije nužno na kraju ispalo nešto što funkcionira, a ovaj vaš primjer za sada izgleda kao uspješna prilagodba modela lokalnom kontekstu, gdje su svi uključeni – zadovoljni.

Ono što me osobno brine je koliko je taj model održiv. Svaki model ovisi o motiviranim ljudima koji sudjeluju u procesu. Pitanje je što se događa kada ti ljudi odu i dođu ljudi koji načelno razumiju model, ali ne i kako je došlo do njegova uspostavljanja, nemaju iskustvo tog procesa. Kad dođe do tranzicije ljudi s bilo koje strane, hoće li funkcionirati ovako nedefinirani model, hoće li trebati osmisliti novi. Možda bi trebalo, to je moje mišljenje, još bolje definirati i odnose s Gradom i među nama koji smo u P4. Definirati obaveze svake strane, ali na način da iskoristimo ovo sada vrijeme kad sve dobro funkcionira, pa nakon godinu dana ipak možemo vidjeti stvari koje nisu funkcionirale, jer nisu definirane nekim pravilnikom ili ugovorom i to su možda te stvari koje mogu još bolje. Poput popravaka određenih kvarova ili osiguravanja plesnog poda za plesnu dvoranu. Možete se zaštititi ako postoje dugoročno definirani uvjeti i uloge. Dobra je stvar da imamo super komunikaciju, pa za sada mislim da je to puno bitniji element nego postojanje formalnog modela.

KP: S obzirom na takvu konstelaciju snaga, čini li ti se možda da bi kultura u Varaždinu mogla biti ta koja povlači, potiče i ostale podsektore civilnog društva, pa tako i obrazovni, na neku dugoročnu promjenu?

Mogu se složiti s tim. Više je organizacija koje se bave kulturom koje su povezane s nekim drugim akterima civilnog društva i mogla bi odigrati ulogu prethodnice. I mi smo kao udruga  krenuli s organizacijom underground festivala, i iako još uvijek radimo najviše u području kulture, razvili smo se i u drugim smjerovima, možda je to logičan slijed. Na kraju krajeva, nezavisna kultura je participativna, vuče ideje i suradnje iz ostalih dijelova civilnog sektora, ona je način življenja.

Provedba intervjua sufinancirana je sredstvima Mreže zaklada Otvoreno društvo, u sklopu projekta Time4GOOD Education 2.0.

Sam festival od ove godine ima dvije sekcije – VAFI u kojoj se natječu animirani filmovi koje su radila djeca i mladi do 18 godina i koja se održava u Varaždinu,  te RAFI u kojoj se natječu profesionalni animirani filmovi za djecu i mlade i to u četiri kategorije namijenjene za razne dobne skupine.

Riječki dio programa održava se od 28. do 30. svibnja u riječkom Art-kinu gdje će u osam službenih projekcija biti prikazano gotovo osamdeset animiranih filmova te će se održati i radionički program na temu animiranog filma. 

Varaždinski dio programa realizira Filmsko-kreativni studio VANIMA, a održava se u gradskom kinu Gaj.

“Svijet u kojemu živimo umjesto da pali mostove prema prošlosti, pali mostove prema budućnosti. Umjesto suglasja, nameće se jednoglasje. Dijalog se zatire, a monolog i veliki vođa, pa tko god da on bio, jedini imaju pravo glasa. Mi ili oni? Ne smijemo dozvoliti da se društvo svede na binarne opozicije vjernika i heretika, podobnih i nepodobnih, ustaša i partizana, lijevih i desnih. Na ovom svijetu žive ljudi koji su u sredini. To ne znači da nisu opredijeljeni, nego znači da žele da im se ne nameću izbori koji u svojim ekstremima korespondiraju s fašizacijom.

Kultura nije samo ukras, nije samo ugoda, nije samo razonoda. Kultura nije samo pozdraviti ili ne baciti smeće na pod. Kultura je dio života, kultura je i umjetnost, a umjetnost je i ogledalo duše, svijeta, sebe. Udruga Izražena u ogledalu vidi potrebu da se vladajućim strukturama moći i konzervativnim strujama podmetne noga, a ne leđa. Jer oni koji šute – podmeću leđa. A takvi su najgori”. 

Nakon performansa slijedi Hod za Željku koji će završiti u Lavri na dark afteru i trajati do 2 u noći.

“Dan žena tradicionalno se obilježava poklanjanjem cvijeća ženama. Jer žene vole cvijeće. No Dan žena nešto je sasvim drugo. Dan žena borba je za ljudska prava. Borba za ravnopravnost svih onih koji čine društvo. Svih onih koji ne pristaju na konformizam i društveno-kulturno, povijesno-gospodarske i političko-socijalno utemeljene stereotipe. Tolerancija kao pojam koji je od izgovaranja izgubio značenjsku vezu s onim što zaista predstavlja temelj je zdravog društva koje se razvija oko visoke svijesti o različitosti i individualnosti.

Žene nisu slabija bića, muslimani nisu građani drugog reda, ljudi s invaliditetom nisu manje vrijedni. Udruga Izražena osnovana je u cilju promicanja, razvitka i unapređenja suvremene kulture i umjetnosti, prava žena, ljudskih prava i autorskih prava, rodne i seksualne ravnopravnosti, međunarodne suradnje, odgoja i obrazovanja u skladu sa sekularnom državom, znanosti, istraživanja u područjima kulture, umjetnosti i ljudskih prava, održivog razvoja i razvoja lokalne zajednice”, najava je događanja.

Naziv performansa je Mi smo art, što je premetaljka od Osmi mart, a čime se želi istaknuti glavna djelatnost udruge – kulturni i umjetnički sadržaji, ali i napraviti distinkcija i naglasiti da žene nisu imale uvijek mogućnost da se bave onim što vole i žele, nisu imale mogućnost da se izraze. Neke nemaju ni danas. Osmi mart – Dan žena kroz povijest je izgubio svoju ideološku osnovu i pretvorio se u poklanjanje cvijeća ženama, svodeći tako žene, apele za mir, borbu za ravnopravnost spolova i borbu za radnička prava na čisti objekt i paradoksalno dokazujući da su žene i dalje samo pripadnice “ljepšeg spola”.

Nakon performansa u Medinoj škrinji priprema se Izraženi Party uz slušaonicu ženskih glazbenica (Morana Krpan) i video Anje Strelec posvećen ženama. Članice i osnivačice udruge Izražena, ujedno i Upravni odbor udruge su Ksenija Krčar (predsjednica), Sandra Malenica (potpredsjednica), Maja Kireta, Morana Krpan, Anja Strelec i Iva Tkalec.

Osim povijesnih performansa na tu temu koje će publika gledati kroz izložbu video dokumentacije na samom otvorenju 14. Dana performansa, program izvedbi uključivat će novoproducirane ili u Hrvatskoj do sada neizvođene performanse na temu rušenja zida. Dragan Vojvodić iz Srbije u četvrtak će izvesti performans Pribor za pisanje, a idućeg dana izvest će Hit me! Hit me! Never stop!. Vojvodić svoju umjetničku praksu bazira na različitim egzistencijalnim situacijama, kao i komunikaciji s različitim akterima i pojavama u svijetu suvremene umjetnosti. Splitski umjetnik Vice Tomasović u petak će u bivšoj sinagogi izvesti Pokoru. Tomasovićevi radovi su vizije situacija koje neosporno govore o neuhvatljivoj tajnoj istini u kojima se isprepleće romantizam, nadrealizam i simbolizam. Istog dana varaždinski će umjetnik Ivan Mesek izvesti performans Ian. 

U subotu će se Hrvoje Cokarić i Vanja Pagar na Gradskoj tržnici predstaviti performansom Izvoz. Cokarić iza sebe ima niz zapaženih likovnih, izvedbenih i scenskih projekata, a Pagarove multimedijalne instalacije, objekti i akcije usmjerene su na straživanje socijalnih, političkih ili religijskih realnosti. Nenad Bogdanović iz Odžaka u Srbiji u Varaždin stiže sa svojim djelom Mostovi IV. Bogdanović je početkom osamdesetih obilježio jedno postavangardno razdoblje na jugoslavenskoj umjetničkoj sceni i njegov umjetnički rad je bio prepoznat i priznat u međunarodnim okvirima. Rad Paula Devensa iz nizozemskog Maastrichta je interdisciplinaran, u područjima skladanog zvuka, arhitekture, videa i performansa, a u bivšoj sinagogi publiku će oduševiti audio performansom. Posljednji dan rezerviran je za još jednog lokalnog umjetnika, Darwina Butkovića, koji će svoj rad predstaviti u vlastitom ateljeu. 

Dani performansa će i ove godine biti popraćeni festivalskim partyjima i razgovorima s umjetnicima. Organizator festivala je Galerijski centar Varaždin. 

Manifestacija će biti održana od 11. do 14. lipnja na raznim lokacijama u Varaždinu.

Festival će biti otvoren izložbom fotografija Kunst für uns autora Damira Širole koji je ovjekovječio performans Toma Gotovca aka Antonija Lauera na otvaranju 42. likovnog salona HDLU 2007. godine u Zagrebu. Njegove fotografije bit će postavljene u Galeriji Miljenko Stančić, a nakon tog će umjetnik Ivan Mesek izvesti performans History will teach us nothing. Mesek će svoje viđenje povijesti kao učiteljice života prikazati podno Lančane kule na Stančićevom trgu. 

Spartak Dulić iz Subotice izvest će svoj performans XFG-9H. Dulić je diplomirao na ALU u Zagrebu, a samostalne i skupne izložbe imao je diljem svijeta. Njegov osebujni performans uključuje kadu, bijelu boju i crno platno, a možete ga pogledati u petak na Trgu Miljenka Stančića. Umjetnik HR-Stamenov, Bugarin s njemačkom adresom, poznati je umjetnik koji stvara site-specific, medijske, zvučne i svjetlosne intervencije. Na Danima performansa postavit će audio-vizualnu instalaciju Oluja kojom će simulirati olujno vrijeme u zatvorenom prostoru, unutar bivše sinagoge. U Julijanovom dvorištu Timo Soppela iz Finske predstavit će rad MUU Galerije u Helsinkiju projekcijom video arhive Performance Voyage 4, odnosno snimkama performansa izvedenima u Helsinkiju. 

U subotu će Kata Mijatović, multimedijalna umjetnica koja se najčešće izražava performansom i videom, izvesti dva dijela svog opusa Arhiv snova kojim je predstavila Hrvatsku na prošlogodišnjem 55. Venecijanskom bijenalu, najvećoj svjetskoj izložbi suvremene umjetnosti. U Varaždinu će se moći vidjeti dio tog višegodišnjeg projekta, akciju Dva sna, a navečer će u bivšoj Mijatović sinagogi čitati Noćne more iz Arhiva. Antonio Grgić će, također u subotu, izvesti performans Sjene na glavnom gradskom trgu. Očekuje nas i performans umjetnika Zorana Pavelića Čitanje Kožarićevih rečenica naopako u bivšoj sinagogi. Subotnji program završit će neformalnim druženjem na koncertu Picksiebnera na Kazališnom trgu koji se organizira u sklopu festivala sinkronizacije Sinki. 

Svakog dana od petka do nedjelje u Julijanovom će se dvorištu održati razgovori s umjetnicima te su svi zainteresirani pozvani da dođu i upoznaju autore koji gostuju na festivalu. 

Eric je diplomirao animaciju u Kaliforniji, trenutno živi u New Yorku, a premijeru zadnjeg dugometražnog filma Glitch in the Grid imao je u Annecyju prošle godine, a isti je bio prikazan i u Hiroshimi. Eric je ne samo animator, već i svestrani umjetnik – ilustrator, slikar, pisac, kipar, lutkar, hologramer i multimedijalni umjetnik. U filmovima spaja animaciju s igranim sekvencama te u filmovima pokušava integrirati animaciju, lutke, holograme i instalacije, a sve kako bi istražio utjecaj animacije na percepciju u kombinaciji sa stvarnošću. Izlagao je u nizu svjetskih gradova od New Yorka, Londona, Los Angelesa do Kopenhagena, Valencije i Praga, a njegovi animirano-eksperimentalni filmovi bili su prikazivani na festivalima u Kanadi, SAD-u, Francuskoj, Japanu, Grčkoj, Turskoj, Italiji, Koreji, Kini…

U potpunosti je posvećen nezavisnoj animaciji u studiju Albino Fawn koji je osnovao zajedno s bratom. I dok će zagrebačka i varaždinska publika vidjeti kratkometražne filmove ovog svestranog umjetnika, Zagrepčani će vidjeti i Glitch in the Grid. 

U kinu Tuškanac u subotu, 20. listopada, u 19 sati, bit će održan okrugli stol na temu nezavisnog filma u SAD-u, a u 20 sati bit će prikazani kratkometražni filmovi Erica Leisera. U subotu, 2. studenoga, u 20 sati, možete pogledati Glitch in the Grid.

U Varaždinu, u kinu Galerija, 22. listopada u 19 sati bit će prikazani Leiserovi kratkometražni filmovi.

Gostovanje je ostvareno je u suradnji ASIFA Hrvatske, Hrvatskog filmskog saveza i Filmsko-kreativnog studija VANIMA. 

Dani performansa počet će predstavljanjem knjige Varaždin.Performans. 2001. – 2013. u četvrtak, 6. lipnja u Julijanovom dvorištu s početkom u 19.30 sati. Julijanovo dvorište će u vrijeme festivala biti “performans zona”, odnosno mjesto okupljanja umjetnika i posjetitelja Dana performansa. Prvog dana festivala akademska slikarica i multimedijalna umjetnica, Ljiljana Mihaljević predstavit će se publici svojom instalacijom Gozba s kojom je ušla u finale nagrade Josip Račić 2010. godine. 

U petak, 7. lipnja, u bivšoj sinagogi vidjet ćemo izvedbu Tajči Čekade, multimedijalne umjetnice  koja djeluje na području modnog dizajna, kostimografije, performansa i fotografije. Naslov njezinog performansa je Le Déjeuner sur l’Herbe vs. The Dinner. Krešo Kovačićek izvest će Vdekja (smrt). Kovačićek je riječki umjetnik, autor tiskanih izdanja, dizajner keramike, performer, a sudjelovao je u projektima revitalizacije industrijske baštine (Hartera) te artikulacije gay identiteta kroz projekt LGBTIQ arhiva. 

Zanimljiv program očekuje nas i tijekom festivalske subote. Tori Wrånes, norveška je umjetnica koja kombinira glas i skulpturu kao polazišnu točku. Koristi kostime, arhitekturu i skulpture za preoblikovanje svoje pojavnosti. U sinagogi imamo prilike vidjeti njezin 10 minutes performans. Dimitry Dima Strakovsky, rođen u Rusiji, većinu svog života proveo je u SAD-u baveći se umjetnošću i radeći za različite tvrtke s područja razvitka igračaka. Travelers prayer naslov je performansa kojim će se Dima predstaviti u Varaždinu. Mom and Jerry sebe smatraju živim umjetničkim djelima. Gdje god se nalazile,okruženje doživljavaju kao pozornicu za svoj stalni protest i bunt protiv uvriježenih vrijednosti, političke korektnosti i snobizma. Možemo ih doživjeti kao strojeve za recikliranje u virtualnom gradu smeća. Artists are present naziv je performansa koji će se odvijati tijekom subotnje večeri, a nastavit će se kroz noć te tijekom cijele nedjelje na raznim lokacijama u gradu. 

Varaždinski Dani performansa svoje će 12. izdanje završiti dvokanalnom video projekcijom Najljepša žena u Gući autorice Brede Beban. Beban je umjetnica, redateljica i kulturna producentica, a radila je kao predavačica multimedijalne umjetnosti te izlagala na brojnim izložbama diljem svijeta.

Izvor: DP