Riječ je o filmu koji prati mladu vampiricu po povratku u New York kako bi preuzela tijelo oca, kojeg je ubio dr. Van Helsing. Film je nastao u izvršnoj produkciji Davida Lyncha koji se pojavljuje u epizodnoj ulozi, a spaja i koristi elemente iz filma Drakuline kći, te Bretonovog nadrealističkog romana Nadja.

“Kombinirajući blistavu teksturu crno-bijele 35-milimetarske vrpce s halucinantnim videom, Nadja je skriveni dragulj američkog nezavisnog filma, a na otvaranju sezone prikazujemo njegovu redateljsku verziju u novoj 4K restauraciji”, poručuju iz Kinoteke.

Film počinje u 20 sati, a ulaz na projekciju je slobodan uz obvezno preuzimanje ulaznica na blagajni.

Usmjerena na demonologiju, nadrealizam, melankoliju i vampirstvo, Brnardić će predstaviti radove kojima “raspliće i secira klupko svojih emocionalnih turbulencija i ambivalencija kroz ekstravagantna, ekstremna i distorzirana stanja tijela, gdje erotskim jezikom i jezikom transgresije ekstrahira i izvlači na površinu bol i emocionalna previranja koja pretvara u metaforične egzotične biljke kroz halucinantan imaginarij.”

Koristeći tehnike kolaža, glitcha, gifova i videa Brnardić analizira neurodivergentnost, disocijativna komadanja i rubna psihička stanja u kontekstu društva spektakla, a “glumice iz starih holivudskih filmova pretvara u lijepe monstrume i digitalne svećenice onostranog. Prikazane orgije slave seksualnost, ali i uzajamno općenje neidentificiranih vrsta, napučene makabričnim motivima kao što su kosturi i vampiri, gotičke spodobe, ali koji tu postaju nešto što ima kričavu, neonsku krv i duh.”

Petra Brnardić rođena je 1978. u Zagrebu. Godine 2004. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja. Bavi se slikarstvom, crtežom, fotografijom, kolažem, instalacijom, animacijom, multimedijom i ostalim vidovima vizualnih umjetnosti.

Više informacija o izložbi možete pronaći ovdje, a više njenih radova ovdje.

Ema Marača i Izabela Šegedin voditeljice su i urednice Knjiškog moljca, inače emisije na Radio Studentu koja odnedavno ima i svoju live varijantu u prostoru KIC-a. Svom poslu pristupaju ozbiljno i sa zdravom dozom pretencioznosti i humora: u dvoranu su ušle obučene u imitaciju tropa o kojima će pričati, prestrašena Izabela u dugoj bijeloj spavaćici, Ema u prijetećoj crvenoj, sporo i samouvjereno, nevina žrtva i njezin zastrašujući predator. Praćene smijehom i odobravanjem publike, smjestile su se na pozornicu koja je također bila prikladno uređena, otpočele razgovor i postavile goruće pitanje večeri: zašto su, zaista, vampiri hot?

Za tu prvu temu večeri bila je zadužena Ema Marača – publiku je provela kroz prva pojavljivanja i prikaze vampira u književnosti i filmu. Monotonost tog povijesnog pregleda izbjegnuta je prezentacijom u pozadini, koja je osim faktografije sadržavala mimove i isječke iz filmova, voditeljičinim ekskursima u vlastite zaključke, promišljanja i dosjetke te spontanim upadima druge voditeljice. Sve je djelovalo prirodno, teklo glatko i bilo zabavno, ali vrhunac je, naravno, počeo voditeljičinim riječima o počecima filmskog prikaza krvopija kao bića s lijepim tijelima i/ili misterioznim, privlačnim karakterima (spomenute su izvedbe Bele Lugosija i Christophera Leeja 1931. i 1958.) i o perpetuiranju tog trenda sve do naših dana i možda najpoznatijeg predstavnika fenomena: Edwarda Cullena.

Nakon obvezatnog međutka u kojem se publika opredjeljivala za tim Edward ili tim Jacob, voditeljica je ustvrdila da hotness vampira kojoj tako često svjedočimo u pop-kulturi počiva na tri stupa. Prvi se tiče estetike i atmosfere, odnosno interijera, eksterijera i generalne raskoši dvoraca ili privlačnosti hedonizma i promiskuiteta noćnih klubova (ovdje je prikazana kultna scena s krvlju u klubu u filmu Blade) – riječ je, dakle, o financijskim, socijalnim elementima. Drugi je stup emocionalna inteligencija, vjerojatno stečena stoljećima učenja i razmišljanja, dobro prikazana u nekim modernijim iteracijama vampira-tinejdžera (voljeni mimovi o nepogrešivosti prikaza ljudskih tinejdžera u Sumraku), a treći vrhunsko seksualno umijeće (legendarno predstavljeno u sceni seksa s Draculom kojeg glumi Gerard Butler), ili riječima voditeljice: “Vampires are sex gods.”

Drugi dio večeri posvećen klasiku Seksa i grada voditeljice otvaraju još jednim performativnim momentom presvlačenja uz kultnu glazbenu pozadinu iz špice serije – Ema je Mr. Big ili Faca, a Izabela, koja preuzima voditeljsku palicu, Carrie. Ovaj se blok ticao “arhivističkih eksperimenata uz naše curke” – Šegedin je objasnila kako je generalna ljudska težnja za ladičarenjem i kategorizacijom svega živog i neživog između ostalog rezultirala i fanfictionom u kojem volimo zamišljati što bi određeni karakter učinio u određenoj situaciji, a u večeri trećeg live izdanja Knjiškog moljca rezultirat će kategorizacijom karaktera upravo četiri glavne junakinje slavne serije, Carrie, Mirande, Samanthe i Charlotte, kao i ponekih od njihovih romantičnih interesa. I, nevjerojatno ali istinito, navedeno je zaista uslijedilo: detaljno su i duhovito, s velikom posvećenošću, upravo minuciozno, ali nažalost, i u zaista predugom drugom dijelu večeri (cijeli je događaj trajao oko dva i pol sata) predstavljene sve tipizacije koje bi mi mogle pasti na pamet i još toliko onih koje ne bi.

Primjera radi, za sve one koji još uvijek ne znaju, a voljeli bi znati, Miranda je rak, Carrie vaga, Samantha bik, a Charlotte blizanac. Osim tog uobičajenog horoskopa imali smo prilike saznati i o fantasy horoskopu, “muškom” horoskopu, četiri temperamenta iz antičkog koncepta humorizma, Dungens & Dragons alignment chartu, konceptima gaslight, gatekeep i girlboss osoba, političkom kompasu, Ri-Var skali i još mnogo toga, toliko da je autorici ovog teksta palo na pamet zamoliti voditeljice da joj prezentaciju pošalju jer će pogođenost, humorističnost i poneku zabavnu apsurdnost donesenih zaključaka biti dosta teško prepričati.

No ono što je iznimno važno naglasiti jest da su vampiri Emi Marači i “naše curke” iz Seksa i grada Izabeli Šegedin ustvari dobra izlika za otvaranje dubljih društvenih pitanja: feminizma, tabu-tema (queer) seksualnosti, političkih i religijskih opresija i kritike svega kapitalističkog, što naravno ne isključuje ni globalnu opsesiju književnim, filmskim i televizijskim likovima. Kritički stav koji obje posjeduju i demonstriraju dok se dotiču revitalizacije ili opstojanja Sumraka i Seksa i grada u suvremenom pop-kulturnom kontekstu, čak i ako se vidljivost globalne kritike problematičnih i toksičnih odnosa ili privilegiranosti određenih društvenih skupina svodi “samo” na internetske mimove, dokaz je da koncept Knjiškog moljca jest i može nastaviti biti potentan i relevantan za raspravu o kulturi u svim svojim pojavnostima.

Zaključno i povezano s nepovezanim citatom s početka: ako je suditi po publici koja je bila uživo uključena u emisiju, privlačnost vampira (ili barem rasprave o njima) dade se iskoristiti za (barem) poticanje na razmišljanje: dobre teme s dobrim humorom ipak bi, za razliku od Edwarda ili Jacoba, trebale biti svačija preferencija.