Izložba je dio programa Nagrade Radoslav Putar, koju je Pavić dobio još 2019. godine, no zbog potresa i pandemije bila je višestruko odgođena. Izložbom The Work is Nothing, All is Work, Pavić se referira na pitanja rada, njegova vredovanja i valorizacije te pozicije umjetnika u odnosu kulturne produkcije i institucija.

“Rad se u galeriji pojavljuje kao rezultat izvedbe koja ima i svoje performativne karakteristike, ali je artefakt koji ostaje ugrađen u galerijski prostor, a ujedno i umjetničko djelo koje ima svoju funkciju u životu galerije”, stoji u popratnom tekstu izložbe.

Predrag Pavić rođen je 1982. g. Diplomirao je na ALU Zagreb 2011. godine na Nastavničkom odsjeku. Izlagao je na 16 samostalnih i preko 50 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Član je HDLU, umjetničke organizacije Atelieri Žitnjak te je voditelj umjetničke organizacije Deminutiv. Radi kao docent na kiparskom odsjeku ALU u Zagrebu.

Više informacija o izložbi možete pronaći ovdje.

Paradoks je umjetničke samovalorizacije jednostavan. S jedne strane, on koincidira s kapitalističkom samovalorizacijom – umjetnička praksa postala je model za suvremeni rad: fluidna, prekarna, kreativna, mobilna, itd. S druge strane, čini se da umjetnik nadmašuje kapitalizam i ponovo promišlja ne-kapitalističke ili komunističke društvene odnose: odbijanje otuđenog rada, ekscesivnu kreativnost, igru. Čini se da je pojava “estetskog kapitalizma” učinila da prevagne subordinacija umjetnika kapitalizmu. Prateći analize situacije kroz teoretizacije Antonija Negrija, Alaina Badioua i Jacquesa Rancièrea, Noys istražuje kontradikcije i tenzije u njihovim istraživanjima “komunističkog momenta” u umjetničkoj samovalorizaciji – od Negrijeva modela obrnutog momenta podvrgavanja stvaranju, preko Badiouove teze o momentu oduzimanja od kapitalizma kroz neovisnu afirmaciju, do Rancièreovog prijedloga estetičkog razdora i refiguracije koja odbija apsolutizaciju kapitala. Teoretizacije poput navedenih, koje pokušavaju zadržati “komunistički moment” umjetničke samovalorizacije iscrpljuju se u tome što se ne posvećuju dovoljno “realnim apstrakcijama” koje generiraju paradoks vrijednosti. Upravo ove forme apstrakcije, otkrivene ogoljavajućim efektima suvremene financijske krize, zahtijevaju opozicijski angažman u odnosu na kapilarne efekte kapitalističke moći.

Benjamin Noys je izvanredni profesor engleskog jezika na University of Chichester. Autor je nekoliko studija – George Bataille: A Critical Introduction (Pluto 2000), The Culture of Death (Berg 2005) i The Persistence of the Negative (Edinburgh UP 2010). Također je puno pisao o suvremenoj teoriji, vizualnoj kulturi, umjetničkoj praksi i kulturnoj politici.

Metodologije valorizacije, jedan od segmenata projekta Balcan Can Contemporary, ovogodišnji je program Centra za dramsku umjetnost, koji se sastoji od serije predavanja posvećene teorijskim i historijskim istraživanjima odnosa između kriterija i metoda valorizacije u umjetničkom polju i onih u širem političko-ekonomskom okružju. Program će se baviti se artikulacijom razlika, koincidencija, uvjetovanosti, kratkih spojeva, ideoloških srastanja, te historijskih i geografskih specifičnosti.