Novomedijska umjetnica i glazbenica Dora Fodor na zagrebačkoj se postžanrovskoj sceni posebno ističe svojom improvizatorskom svestranošću i vokalnom spretnošću. Njeno glazbeno djelovanje, uglavnom bazirano na improvizaciji uživo, zasad je pretežito vezano za niz privremenih suradnji i solo projekata, raspon kojih govori o izuzetno raznovrsnom i istraživanju naklonjenom glasu. Fodor se tako s istom lakoćom snalazi u klupskom kontekstu – primjerice, u nastupima s gitaristom Valentom Samardžijom – ali i u slobodnoj interakciji s džez muzičarima poput Krune Levačića i Luke Čapete. Fodorino umjetničko djelovanje također je u velikoj mjeri vezano za glas i vokalnu improvizaciju, kao i za sjecišta performansa i eksperimentalnog pjesništva, dok njezin diplomski rad na Akademiji likovnih umjetnosti, realiziran u suradnji s Fakultetom elektrotehnike i računarstva, produžuje te interese u polje tehnika sonifikacije i primjene različitih tehnologija u području zvuka. U novoj epizodi ovog podcasta donosimo ulomke iz dvije Fodorine izvedbe popraćene razgovorom o ulozi improvizacije u njenom glazbenom i umjetničkom djelovanju.

Podcast je snimljen u Kulturnom centru Mesnička, a snimio ga je i obradio Lujo Parežanin.

Autor prateće fotografije je Ernest Mazarekić.

Vibrabox je neprofitni projekt udruge ViBRa, čiji će voditelji Valent Samardžija i Tin Đudajek održati prezentacijsku radionicu na kojoj će predstaviti cjelokupno bogatstvo domaće glazbene scene, raspravljati o budućnosti domaće glazbe te predstaviti novitet projekta Vibrabox s kojim će slušatelji moći direktno utjecati na izbor glazbe koju slušaju u Dnevnom boravku.

Ovogodišnje jubilarno izdanje festivala zaljubljenicima u glazbu donosi i sajam ploča koji se održava 27. listopada od 10 do 17 sati u OKC-u Palach.

Glazba u Klubu mladih Club 21 emitirat će se pomoću ViBRa BoXa. ViBRa BoX je elektronički uređaj sa kojeg će se emitirati glazba domaćih kvalitetnih autora koje nema u medijima. Na taj način dobiva se nova prilika za promociju glazbe i komunikaciju s publikom. Svoju glazbu možete poslati u mp3 formatu (masteriranu, sa nazivima i ostalom podacima) putem formulara.

Pitanja o kojima će se razgovarati jesu: Je li glazba potreba zajednice ili samo zabava i kulisa? Živimo li zvukovno okruženi glazbom koja vremenski i prostorno ne odgovara današnjici, zanemarujući kvalitetnu glazbu iz naše okoline? Mogu li se 80-te zamijeniti domaćim autorima i izvođačima bez velikih padova slušanosti i posjete u javnim prostorima? Jesu li top liste refleksija kvalitete u glazbi ili uloženog novca u promociju? Prate li glazbeni urednici događaje u svojoj okolini ili samo najavljuju playlistu koju je netko drugi sastavio? Zašto su ukinute emisije Ante Perkovića i Maje Savić na HR2, koje su pratile trenutnu indie i jazz scenu? Treba li postojati dio medijskog etera rezerviran za sve žanrove glazbe koju trenutno stvaraju aktivni glazbenici u našoj okolini? Kako male zemlje uspiju razviti originalne izvođače svjetske kvalitete? Ima li hrvatska što za ponuditi na EU sceni, a da nije vezano za hrvatsku dijasporu? Treba li tim glazbenicima pomoći financijski i moralno? Koliko kulturna industrija može učiniti za promociju hrvatske privrede? Koliko autorska glazba može oplemeniti turističku ponudu? Kako živjeti od glazbe, a ne podleći šundu? Kako doći do novca koji je prikupljen u ime glazbenika i njihove publike? Kako smanjiti utjecaj domaćeg i stranog turbo folka na mlade? Kako etno ukomponirati u glazbu na ukusniji način, i iskoristiti kulturnu baštinu? Formira li potražnja ponudu ili obrnuto? Može li se ponudom kvalitete doći do obrazovanije publike?

Organizatori su Clubture network, Vibra / Vibe i Labin Art Express te Klub mladih Club 21. 

Nakon toga uslijedit će nastup NT Wavea, odnosno gitarista i producenta Valenta Samardžije, koji je posljednjih godina surađivao na raznim glazbenim projektima diljem regije. Član je electro performers tima Beat Busters koji se bave inovacijama u području nastajanja glazbe uživo na neobičnim predmetima, i elektroničkim spravama te suosnivač je udruge ViBRa koja se već godinama ističe u svim domenama glazbe.

Jpeg Realität je jedan od aliasa Nemanje Stojanovića, koji stoji iza dobro poznatih projekata YusYus i Neomodern. Projekt Jpeg Realität je muzički maksimalno ekspresionističan, s naglaskom na minimal waveu, koji u kombinaciji sa vizualizacijama korespondira s publikom koja uranja u Jpeg svijet osjećanja. Tu je i nastup grupe Secret Man, koji okuplja razne izvođače za žive nastupe, ali osnova benda u sadašnjem sastavu formirana je krajem 2011. godine u Subotici. Muzički pravci koji su bitno utjecali na zvuk Secret Mana su darkwave, industrial, synth/electro pop. U radu benda važnu ulogu igraju teatralnost i vizualnost, koji se ogledaju u pažljivo osmišljenim scenskim nastupima i video projekcijama na koncertima, te u specifičnim atmosferama u muzičkim spotovima.

Uz glazbeni program, predstavljanje vizualnih umjetnosti održat će se crtanjem murala Ritmovi, akademkih slikarica Vanje Subotić i Svetlane Ždrnje. Istovremeno će se održavati i izložba Vanje Subotić, naziva Ritmovi i staništa te izložba Svetlane Ždrnje, naziva Fotografija kao platno. Istovremeno s izložbom i crtanjem murala, Desya Lovorov, subotički multimedijalni umjetnik, čitat će svoju poeziju.

Detaljan program događanja možete pronaći ovdje. 

Projekt će biti održan u klubu Močvara, u nedjelju 30. studenog, s početkom u 20 sati. Ulaz je besplatan.

Piše: Antonela Marušić

Što je zajedničko inicijativama i projektima koji su posljednjih nekoliko godina proširili utjecaj i dosege nezavisne glazbe u Hrvatskoj i regiji? Jesu li globalni slom diskografije i kriza medija otvorili prostor za jasnije pozicioniranje DIY koncepata u umjetnosti i pop kulturi? Svjedočimo li istinskom procvatu ove scene u lokalnim okvirima ili tek privremenom zanosu, temeljenom na optimizmu kratkog vijeka? Ovo su pitanja kojima se kanimo pozabaviti u tekstovima koji slijede. Za početak, pokušat ćemo predstaviti nekoliko malih, ali značajnih inicijativa koje svjedoče o potencijalu i održivosti nezavisne glazbene etike. 

Od samog početka pisanja ovog teksta nametala mi se pjesma srpske grupe Jarboli Podrška je važna. Soundtrack nije slučajan jer stihovi pjesme, kao i uostalom dugogodišnji put ove grupe na regionalnoj sceni, dobro ilustriraju jedan od ključnih zamašnjaka ovog dijela umjetničke produkcije – solidarnost i zajedništvo. Svaki od naših šestero sugovornika pored same glazbe bavi se i nekim od vidova promotorskog posla: Valent Samardžija prvi je čovjek projekta MIMO, Nina Romić voditeljica je i pokretačica koncertnog programa Začarana Močvara, Matija Habijanec sa svojim je prijateljima i glazbenim istomišljenicima osnovao nezavisni diskografski label Noisy Night Records, Zvonka Obajdin pokrenula je seriju koncerata i kompilacija Bistro na rubu šume, Dimitrij Petrović Mišo s prijateljem je pokrenuo glazbeni studio Radost, a Ante Perković nastupa kao kantautor, dok kao glazbeni novinar godinama piše o problematici funkcioniranja glazbene scene. 

U suradnji s Hrvatskim radijom, Grafičkom školom i Muzejem suvremene umjetnosti u čijoj se dvorani Gorgona održavaju koncerti ovog projekta, MIMO (Medijski Inventar Muzičkih Originala) već drugu sezonu zaredom uspijeva dva puta mjesečno u eteru javnog radija promovirati domaću autorsku glazbu i izvođače koji su svojim statusom na sceni mahom nezavisni. MIMO se održava nedjeljama navečer, dok priliku za jednosatne nastupe garnirane razgovorima svake večeri imaju po dva glazbena izvođača. Program prati i živi prijenos na prvom programu Hrvatskog radija, a odnedavno i live streaming. Pokretača ovog projekta Valenta Samardžiju pitamo smatra li da se pod utjecajem MIMO projekta, ali i ostalih inicijativa na nezavisnoj sceni, u posljednje vrijeme podigla vidljivost nezavisnih i nekomercijalnih glazbenih izvođača u mainstream, ali i nezavisnim medijima.

“Scena je oživljena, bogata i vrlo zanimljiva. Problem je što publika zaostaje zbog zaokupljenosti ogromnom količinom sadržaja koji se nude. U sklopu projekta Ima li ViBRe MiMo etera? nastojimo skrenuti pažnju na to da oko nas postoji domaća i regionalna glazba koja je autentična, iskrena i dobro producirana. Vidljivost na komercijalnim medijima, po mom mišljenju, nažalost nije moguća za male i nezavisne izvođače, jer su se mainstream mediji povampirili za profitom i izgubili svaku društvenu odgovornost. Glazbena industrija je ionako preopterećena i mediji love gledanost provjerenim ukusom većine. Internet je prenapučen, Facebook sumnjiv u smislu promocije, tako da ostaju mjesta gdje možete vidjeti glazbenike uživo kao što je Free Stage i osobnom preporukom aktivirati ljude oko sebe da se aktivnije uključe u praćenje, podršku i plaćanje ulaznica za ovakve koncerte. Tu se Hrvatski radio postavio doista kao javni servis i trenutno nam je osim nezavisnih radija (Student, 808, Maestral, KLFM) jedina šansa da proširimo glas o izvođačima čiju glazbu ostali mediji zaobilaze. Mali nezavisni portali su također aktivni oduvijek i prate događaje što je velika pomoć u širenju informacija”.

Važna karika koja je nedostajala domaćoj nezavisnoj i indie sceni su bili i nesolidarnost i česta nezainteresiranost bendova jednih za druge. Nakon što se projektima poput Začarane Močvare, Bistroa na rubu šume i MIMO-a uspjelo u međusobnom umrežavanju i povezivanju – vidljivost i doseg među publikom su porasli. S tim se slaže i idejni tvorac MIMO-a. “MIMO pomiče interes za povezivanje i udruživanje kao i vjeru da možemo puno toga sami učiniti. Jedan od problema domaće suvremene glazbene scene je da se mnogi glazbenici ne poznaju uživo, iako se znaju se po imenu i rade na sličnim projektima. Druženje uživo jako je važan dio zajedničke snage. Digitalna komunikacija je manjkava. I MIMO se rodio iz susreta uživo između mene, urednice Hrvatskog radija Jelene Balent i voditelja Free Stagea Krešimira Znike. Do tada smo samo kukali svatko u svom mikro svijetu, a danas radimo zajedno”.

Premda većina nezavisnih izvođača svoju glazbu distribuira putem digitalnog downloada na svojim bandcamp stranicama ili na etiketama nezavisnih kuća poput slovensko-hrvatske izdavačke kuće Moonlee Records i Geenger Records, još uvijek na sceni postoji prostor za nove slične labele, unutar kojih svoju glazbu mogu promovirati izvođači koji dijele zajedničke etike i estetike. Da je tome tako, svjedoči i osnivanje nezavisnog glazbenog lebela Noisy Nights Records (NNR) što ga je sa svojim prijateljima i istomišljenicima pokrenuo Matija Habijanec, kantautor i glavni autor benda Marshmallow Notebooks, jedan od najžilavijih aktera domaće nezavisne scene. Matija kao kantautor u različitim postavama i inkarnacijama djeluje više od petnaest godina, a valja napomenuti i to da je sve svoje albume objavljivao i distribuirao sam, bez podrške izdavačkih kuća, najprije na kasetama, zatim na CD-ima, a nakon snimanja posljednjeg albuma Marshmallow Notebooks koncentrirao se na besplatni digitalni download i tisak ploča u limitiranim nakladama. Ploče ovog benda za nezavisne prilike i medij LP-a vrlo se dobro prodaju i što je najvažnije – udruga koja stoji iza NNR-a sav “profit” ulaže u tisak svojih narednih izdanja. 

“Ploče radimo u tiraži od dvjestotinjak komada, što je najskromnija tiraža koju je uopće moguće naručiti, a poklanjamo ih svakome tko donira barem 80 kuna našoj neprofitnoj udruzi”, kaže Habijanec koji nam je povjerio i planove o budućim izdanjima bendova ove male etikete. “Uskoro su, točnije 14. studenog vani druga i treća Noisy Night ploča – album Define Success Benchwarmersa i Vacation Freeze benda The Lesser Men. Iduće godine stižu ploče The Moody Broodersa i dubrovačkih čarobnjaka Izae, voljeli bismo krenuti i s objavljivanjem knjiga, možda napravimo neku Noisy Night rezidenciju na mjesečnoj bazi u nekom od zagrebačkih klubova… Tek smo počeli”, entuzijastično će Habijanec kojeg pitamo i o tome planira li ovu malu izdavačku kuću podići na još višu razinu, s većim katalogom i platformama koje bi je učinile vidljivijom na nezavisnoj sceni regije. Odgovor koji dobivamo posve je u skladu s Matijinim scenskim i umjetničkim senzibilitetom introvertnog indie glazbenika i promotora. “Noisy Night je specifična priča, zapravo potpuno blesava amaterska eskapada – ne prijavljujemo se na natječaje, ne pišemo projekte, ne zanimaju nas evropski fondovi i nemamo vremena za suradnje s drugim udrugama jer svatko od nas živi previše života”.

Da glazba i nezavisna scena za najveći broj njenih akterica i aktera nije posao kojim zarađuju za život svjedoči i primjer kantautorice Nine Romić, koja premda je među najafirmiranijim imenima, i dalje radi kao odgajateljica u vrtiću. Upravo Nina je pokretačica Začarane Močvare, koncertnog programa koji je posljednjih godina bio poligon za prva predstavljanja mnogih talentiranih domaćih debitanta, ali i onih iza kojih je dugogodišnje djelovanje na sceni regije. Prvotno zamišljeni kao intimni koncerti kantautora i kantautorica Začarana Močvara povremeno promovira i bučnije pop i rock formacije. Pitamo Ninu o budućim planovima vezanim uz Začaranu Močvaru. “Program se planira širiti malo više na regiju, i neka druga inozemna imena. I dalje planiramo ići u smjeru u kojem smo krenuli, uz dodatno razgranavanje. Voljeli bismo se povezati i ostvariti suradnju s nekim programima iz drugih država”, kaže Nina koja je nakon iskustava u organizaciji ovog programa očito spremna za širenje izvan granica Hrvatske. Na pitanje je li zadovoljna stupnjem solidarnosti među glazbenicima, ali i podrškom medija, Nina nije pesimistična. “Mislim da podrške ima, i to je pozitivna stvar. Kantautorska scena je uvijek bila na marginama, no sada su se stvari malo pokrenule i neki temelji za dalje su postavljeni. O ljudima sve ovisi. Nadam se da će svi uvidjeti da je solidarnost ono što jača scenu i pokreće nas u dobrom smjeru”.

Njezina kolegica iz grupe Svemir, Zvonka Obajdin najvećom vrijednošću što ju je nezavisna scena iznjedrila posljednjih godina smatra upravo rad njenih aktera i akterica na zajedničkim projektima poput kompilacija i koncertnih programa Bistro na rubu šume. Obajdin najvećim postignućem Bistroa smatra povećanu vidljivost scene koju Bistro predstavlja, bez podrške bilo kakve postojeće organizacije ili institucije. “Ono što se dogodilo u pozadini i što je možda i glavni uzrok da je projekt uspio na takav način, je to što smo se unutar scene povezali i prepoznali, na osobnom nivou, bez neke posredničke institucije. Radeći kompilacije dijelili smo iskustva, probleme, savjete, mišljenja. Ostale su veze i kontakti koji će nekima koristiti i u budućnosti. Najkorisnija stvar koju sam dobila radeći Bistro je učenje iz tuđih primjera, mogućnost da ne moram baš sve naučiti na vlastitim greškama. Također sam konačno shvatila o kolikoj je količini posla zapravo riječ, te da to nije nešto što se dugoročno može raditi ‘usput’. Za organizaciju nije potrebno puno novaca, ali je potrebno dosta vremena i energije”, smatra kantautorica. Saznajemo i da ekipa Bistro ne planira nastavak kompilacija, trenutno je aktivan samo klupski program pod tim imenom u zagrebačkom klubu Klub. Moguće da projekt više ni neće imati nastavak, ali Zvonku takvo što ne obeshrabruje, svjesna je da svaka inicijativa ima svoj rok trajanja i da u budućnosti neće manjkati novih inicijativa od strane ostalih glazbenika i glazbenica. 

Tim koji je uz Zvonku Obajdin radio na projektu kompilacija Bistro na rubu šume zaslužan je i za pokretanje za ovu scenu važnog tonskog studija Radost. U ovom studiju već je snimljeno nekoliko izdanja bendova s nezavisne scene, a ista ekipa već nekoliko mjeseci realizira seriju live koncerata Soundset Sessions na kojima različitim izvođačima s nezavisne scene pružaju priliku za sviranje i promociju. Još jedan od aktivnih protagonista na nezavisnoj sceni je snimatelj i bubnjar grupe Radost! Dimitrij Petrović – Mišo koji nam je ispričao kako je nastao studio Radost i što je tehnički bilo potrebno da ga se stavi u funkciju i pokrene. “Rekao bih da je studio Radost nastao iz sušte potrebe. Cijelu proteklu godinu sam provodio većinu vremena u podrumskom prostoru u kojem ‘probavaju’ bendovi Radost!, Fishy Fish i U Pol’ 9 kod Sabe. U tom periodu sam bio okupiran projektom Bistro na rubu šume, te je odlučeno da na prvu kompilaciju bude uvrštena pjesma Mrtav je Johnny Mikija Solusa, a kako on nije imao nijednu reprezentativnu snimku, ponudio sam da uz pomoć običnog zooma i par posuđenih mikrofona snimimo tu stvar. Nakon toga, me prijateljski dvojac (Ivča i Tena iz benda Seine) tražio da zajedno snimimo i miksamo njihov EP, pa se nakon tog projekta (kraj 2013. odnosno početak 2014) pojavila iskra koja je rasplamsala ideju studija Radost”, kaže Mišo koji emisiju zajedno s kolegom Dinom Kraljetom radi na svemu što je potrebno za emitiranje Soundset Sessionsa. 

“Budući nastupi u emisiji će biti složeni po sličnom modelu kao i do sada, otprilike 45 minuta svirke i 15 minuta ugodnih riječi, želja i pozdrava. S obzirom na to da sessione radimo u svoje slobodno vrijeme pored poslova i drugih više-manje fakultetskih obaveza, trudimo se da emisija zadrži određenu kvalitetu, te na takav način vježbamo i učimo i svakom emisijom. Mislim da će buduće emisije biti sve bolje i bolje, ali ne mogu nikoga izdvojiti za budući nastup jer se dogovori za emisiju često događaju po načelu entropije. S vremenom ćemo možda pokušati dobiti prostor za ‘duplu’ emisiju, a neka emisija će možda biti bez imalo razgovora, samo čista svirka. Želimo da svi kantautori, bendovi, VIS-ovi, i ostali glazbenici osjećaju slobodu da dođu u studio i snime nešto, važna je samo dobra i pozitivna vibra. Sve emisije i buduće i prošle projekte možete poslušati ovdje“. 

U priči ispunjenoj optimizmom i poletom vrijedi plasirati tračak skepse i (samo)kritike, a tko je za to bolja osoba ako ne kantautor i novinar Ante Perković. On, naime, smatra kako se vidljivost nezavisne scene podigla, no nije siguran koliko ju je primijetila potencijalna publika. Ante je također oprezan u detekciji vidljivosti nezavisne scene u medijima, no obzirom na njegov dugogodišnji novinarski staž u različitim glazbenim medijima, takvo što nije teško razumjeti. “Nisam više siguran koliko mediji, i oni iz glavne struje i oni oko nje, uspijevaju biti alatom za širenje dobrog glasa i afirmaciju ove scene zainteresiranoj javnosti. Hype se još uvijek da stvoriti, ali to je jednokratni PR uspjeh koji dugoročno ne znači puno”, kaže Ante s kojim nismo željeli polemizirati predočavanjem fotografije sa sjajno posjećenih klupskih nastupa što su se u posljednje vrijeme dogodili na nezavisnoj sceni. Perković pozdravlja fokus nezavisnih izvođača na DIY koncepte, no kritičan je kada ga pitamo o prodoru ove glazbe u mainstream medije. “Situacija je paradoksalna; mislim da se trebamo pitati želimo li veću vidljivost u medijima koji su nam na raspolaganju i u kakvu vrstu kompromisa ulazimo kad nam ‘nezavisnu’ glazbu počinju promovirati strukture i mehanizmi za čiji raspad, ili barem dubinsku transformaciju, navijamo. DIY je jedini dugoročno održivi i čisti koncept za bavljenje glazbom u ovom trenutku”, zaključuje Ante. 

Projekt Medijski inventar muzičkih originala (MIMO) predstavlja kvalitetnu, autentičnu i originalnu glazbu, marljivo stvaranu mimo etera, s ciljem upoznavanja šire javnosti s kulturnim bogatstvom i raznolikošću glazbene scene u Hrvatskoj. Nakon prvog izdanja od ožujka do lipnja 2013. odrađenog u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti, u suradnji s Hrvatskim radijom i Grafičkom školom Zagreb te inicijativom Free stage, projekt udruge Vibra nastavlja se 5. listopada i trajat će sve do lipnja 2015, svake prve nedjelje u mjesecu osim mjeseca siječnja.

Najavljeni su izvođači koji će otvoriti novu sezonu, bendovi Svemir i The Chweger, a o daljnjim planovima pitali smo Krešimira Zniku, uz Jelenu Balent i Valenta Samardžiju, pokretača projekta: “S ostalim izvođačima smo u kontaktu, ali nismo sve 100 posto potvrdili pa ćemo to objaviti kroz tjedan-dva. Ali sigurno mogu reći da su svi kvalitetni, autentični, originalni i do sada su prolazili MIMO etera! Držimo se istog koncepta kao i u prvoj sezoni, dva izvođača po koncertu, jedan kantautor (u nekim slučajevima duo ili trio) i jedan bend. I ovaj put ugošćujemo glazbene kritičare, novinare, urednike, glazbene poznavatelje da između nastupa pričaju i komentiraju izvođače, glazbu i scenu općenito. Mislim da je to sjajno funkcioniralo u prošloj sezoni, pogotovo za slušatelje preko radija jer jako se rijetko komentira alternativna glazba i scena na edukativan način, što mi u stvari činimo tim razgovorima”.

Velika novost ili, kako Znika kaže, promjena na bolje, u novoj je sezoni širenje MIMO-a na nacionalnu frekvenciju. Od ove godine koncerti i razgovori emitirat će se uživo na Prvom programu Hrvatskoga radija. “Za nas je to veliki uspjeh jer nam je to bio cilj od početka, što više i što glasnije ispromovirati fantastičnu glazbu koju kao nacija imamo. Uspjeli smo osigurati i nešto novaca za putne troškove pa možemo predstaviti izvođače iz cijele Hrvatske. U nedostatku sredstava, u prvoj sezoni smo bili limitirani većinom na Zagreb”, kaže Znika. MIMO je imao jednogodišnju pauzu zbog nemogućnosti dogovora s HRT-om koji je tada krenuo u proces restrukturiranja, pa osobe s kojima su projekt i pokrenuli više nisu imale moć odlučivanja o daljnjoj provedbi projekta, dok istovremeno novi ljudi nisu prepoznali vrijednost i važnost projekta te na početku nisu bili zainteresirani za njegovu provedbu. 

“Bili smo vrlo uporni i pripremili puno materijala i dokumentacije koja pokazuje snagu i važnost projekta te se na kraju upornost i isplatila. I eto nas opet spremni i veseli na početku nove sezone”, optimističan je Znika. Na pitanje o uspjesima prvog izdanja MIMO-a, Znika zaključuje da su “reakcije bile sjajne, mislim da smo stvarno ‘podigli moral’  i unijeli pozitivnu vibru među glazbenicima, ali i među ljudima koji se trude mjenjati našu glazbenu scenu na bolje. Bilo nam je super raditi ovaj projekt, povezivati glazbenike, institucije, medije i ljubitelje dobre glazbe i otvarati vrata koja su inače bila zatvorena. Vidjeti sad neke od bendova i kantautora kako se probijaju na sceni divan je osjećaj, a pogotovo jer vjerujem da MIMO ima dio zasluga za to”.

MIMO je i prošlu sezonu odradio u suradnji sa srednjom Grafičkom školom koja je u svoj nastavni program uvela smjer medijskog tehničara te im je upravo Vibrin projekt, povjerivši im snimanje koncerata za live stream, omogućio praksu za buduće zanimanje. Ove sezone MIMO će se usmjeriti i na srednjoškolce kao ciljanu publiku jer, kako objašnjava Znika, “želimo našim mladima omogućiti da više čuju ovakvu vrstu glazbe, ali ih i dodatno educirati o glazbenoj umjetnosti”. Uz redovne poslove, obitelj i privatne stvari, uz veliku pomoć članova udruge, prijatelja, partnera, novinara i entuzijasta organizatori su odradili više od 700 volonterskih sati kako bi sve bilo kako su zamislili. “Što se mene tiče, trud višestruko isplativ”, zaključuje Znika.

Više o projektu MIMO potražite na službenim ili facebook stranicama.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Dostupnost javnih dobara u demokraciji koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Razgovarala: Matija Mrakovčić

Projekt udruge ViBRa Ima li ViBRe MiMo etera? bavi se nedovoljnim prisustvom lokalne glazbe u domaćem eteru. Zbog nezainteresiranosti komercijalnih, neinformiranosti i tromosti javnih medija, neki glazbeni žanrovi su u izumiranju, a velika većina nove publike odgaja se na “serviranoj” glazbi. Glazba je oduvijek imala puno značajniju ulogu u zajednicama ljudi, reflektirala je i korigirala stanje društva u kojem nastaje. Udruga ViBRa uz podršku Clubturea, Zaklade Kultura Nova i Ministarstva kulture doskače premaloj prisutnosti domaće glazbe u eteru, a o projektu “okupacije etera”, mogućnostima promocije nove glazbe, stanju medijske scene u pogledu nezavisne domaće glazbe te najvećim preprekama da se takva glazba zavrti u programima radija razgovarali smo s Valentom Samardžijom aka NT Wave.

KP: Možeš li ukratko predstaviti projekt s kojim se udruga Vibra prijavila na 14. krug programske razmjene i suradnje Saveza udruga Klubtura?

V.S.: Osnovna ideja projekta je oživjeti lokalnu glazbu u lokalnom eteru. Htjeli smo i isprobati na terenu uređaj koji smo u udruzi razvijali dvije godine vlastitim sredstvima. ViBRa BoX je mali uređaj koji emitira glazbu domaćih glazbenika koji nisu prisutni u medijima u prostorima u kojim se nalaze mladi. Stalno se ubacuju nove pjesme koje nam šalju glazbenici na službenu stranicu udruge. Tako se jedan mali dio etera oslobađa šunda i neumoljivih 80-tih, te predaje u kreativne ruke aktivnih autora iz naše sredine. 

Razgovornica je tribina na kojoj bi se urednici, kritičari, producenti, glazbenici upoznali međusobno, pomirili se i počeli ponovo vjerovati da “glazba koju nitko ne treba” ipak ima smisao u društvu u kojem nastaje. Također se mogu predložiti nove ideje funkcioniranja sistema distribucije i informiranja nove publike, bez koje sve gubi smisao. NT Wave koncert je poticaj na povezivanje klasičnih instrumenata i nove popularne produkcije. Naime, u produkciji elektronike na laptopu malo tko ima prilike doista nešto odsvirati, a techno gitara pokazuje da se to ipak može i da je zanimljivo.

KP: Možeš li predstaviti partnere s kojima provodite projekt i zašto su baš oni odabrani?

V.S.: Birao sam stalne članove Klubture koji imaju veze sa glazbom. Većina odabranih ima klubove, a i bave se produkcijom i promocijom glazbe. Udruga Diston ili Distune tek će postati članica saveza, ali vodili su i obnavljaju klub Palach u Rijeci. Za ovaj projekt odabrali smo cafe Tunel u kojem se sedam dana vrtila glazba riječkih autora, koje je odabrao Distune i koji su poslali snimke. Riječka scena je rockerska pa smo dobili savjet da ne stavljamo elektroniku, ni dub na ViBRa BoX. Bilo je puno prepoznavanja glazbe i pitanja “tko je ovo?” ili “ovo sam ja snimao!”. Metamedij iz Pule također imaju klub, a Marino Jurcan producent je elektronske glazbe što se uklapalo u techno gitaru. Galerija Cvajner je bila domaćin. Tamo pak samo elektronika prolazi i to je ono što je interesantno kod pojedinih mjesta. Ta opredjeljenost ka određenom žanru. Na radionicu su došli ključni ljudi u kulturi Pule, i razgovor se zahuktao jer to su uvijek vruće teme.

Orlando je legendarni klub u Dubrovniku u kojem sam nekoliko puta nastupao s Toboganom, i koji je godinama održavao i obogaćivao scenu. Nezavisna scena je po riječima Tea Martinovića na hotelskim terasama, pa se osjeća jedna stagnacija u interesu za društvene aktivnosti. Fenomen je ta crna strana turizma koja ostavlja kulturnu pustoš u materijalnom obilju. KLFM iz Splita razvija sisteme promocije kvalitetne glazbe kroz community radio, čime se bavi i ViBRa BoX. Šigureca je također aktivna na području Zadra u svim kulturnim područjima. Split i Zadar na redu su u 9. mjesecu.

Opći dojam je da riječ “domaća” glazba izaziva negodovanje, ali da nakon što čuju glazbu o kojoj se radi, svi ostaju začuđeni kvalitetom i produkcijom. Ta rupa koja je nastala između ljudi i njihove vlastite glazbe, zbog neprilagodljivosti medija učinila je svoje, i trebat će vremena da se ljudi počnu interesirati za ono što nastaje oko njih i kritički se odnositi prema tome. 

KP: Udruga Vibra pokrenula je projekte kao što su Beat Manifest, konferenciju o problemima glazbe u Hrvatskoj i MIMO, seriju koncerata u Muzeju suvremene umjetnosti koji su se prenosili na Hrvatskom radiju. Možeš li nam iz te pozicije ukratko ocrtati osnovne probleme s kojima se susreće pokušaj promocije nove, kvalitetne glazbe koja se ne može čuti u eteru većine radija?

V.S.: Kod formatiranih radija, kao što je Antena, problemi su u tome što playliste uređuje marketing odjel i glazbeni urednici nemaju više nikakav značaj. Znači koliko novaca, toliko emitiranja i to ako se uklapa u “ukus” ispitanika koji su nasumce odabrani pripadnici visoko de-educirane nacije. Slušanost i profit, ispred su edukacije i praćenja stanja u glazbi. To i na izdavače postavlja pritisak da izdaju samo hitove i ne riskiraju, s obzirom da su se prihodi od glazbe sveli samo na prihode od emitiranja. 

Kod javnih medija problem je sporost, neinformiranost i život u prošlosti. Osamdesete valjda ljude podsjećaju na život u blagostanju i radio koristi tu činjenicu da ljude drži u tom audio ozračju. Tako da nova produkcija zvuči u najmanju ruku zbunjujuće. Također su mediji pod komercijalnim i političkim pritiskom, mada po Zakonu o medijima to ne bi trebali biti. Jelena Balent govori o tome na Beat Manifestu.

Stilski, problem je engleski jezik, što je fenomen s obzirom na većinsku prisutnost engleskog jezika u stranoj produkciji, te instrumentalna glazba, zbog čega najviše pati jazz.

KP: Kakva je po tebi današnja medijska scena u pogledu nezavisne, alternativne, underground (dopiši naziv) domaće glazbe, te kakav je njen prijem kod publike?

V.S.: Scena je nevidljiva, a publika je probrana i izuzetno senzibilizirana. Unatoč zanemarenosti, raste broj onih koji prate, posjećuju, stvaraju, objavljuju, promoviraju autentičnu glazbu, uglavnom vlastitim sredstvima i alternativnim kanalima. To je naše realno kulturno blago, koje bi trebalo putem medija biti poznato većem djelu građanstva, pa bi i publike bilo više. Teško, ali ipak se događaju dobre emisije: na Hrvatskom radiju bila je emisija Ante Perkovića koja je izvrsno pratila aktualnosti na hrvatskoj i regionalnoj sceni, Maja Savić je imala emisiju o jazzu, Jelena Balent vodi radio emisiju MiMO koja promovira nezavisnu scenu. Tu su Radio Student kao definitivno slobodni i raznolik medij, Radio Sova u Rijeci te Buka Balkanika, emisija Radio Maestrala u Puli. Revija na ledu Hrvatskog radija Pula. Zvonka Obajdin i Željko Mesar su kroz Hr Demo predstavili niz mladih talentiranih izvođača. KURC promoviraju zanemarenu glazbu putem streama… Internet je medij koji je potpuno otvoren, ali također zakrčen velikom količinom sadržaja, pa je teško probrati što je dobro, novo i naše. Ne možeš se muzikom inficirati slučajno, nego je potrebno filtrirati ili dobiti preporuku. To je stvar medijske kulture koja se sada uvodi u škole baš iz razloga da nova publika nauči razlikovati i evaluirati neki sadržaj. Smatram da je i neophodan direktan kontakt publike i glazbenika, svih naraštaja i žanrova.

KP: S projektom NT Wave: Between Notes predstavio si se kao solo izvođač. Možeš li nam reći nešto više o performansu Techno Party za jednu gitaru koji izvodiš na turneji?

V.S.: Koncert je rezultat “reverse engineeringa” u glazbi koji sam razvijao kroz Tobogan i Dženeration 81. Ideja je odsvirati elektronsku glazbu na klasičnim instrumentima i imitirati često “nesviračke” elemente koje koriste DJ producenti. Potrebno je stoga sviračkog umijeća i znanja spajanja kablova, pa mi je to trenutno to izazov u kojem uživam, a i raste interes za koncerte. Prvi veći koncert imao sam u sklopu Clubture foruma u Zadru i često puta se sjetim tog koncerta kad posumnjam u sebe, jer je publika vrištala i neumorno tražila još. 

Svi zvukovi koji se čuju u performansu nastaju u trenutno na gitari i jednom pick upu u cipeli koji imitira bas bubanj. Gitara je preštimana tako da su najdublje žice u funkciji bas gitare. Jedan dio zvukova se produžuje na loop pedali, i to je dovoljno elemenata da se uz maštovitost i ukusno kombiniranje dobije sat i pol vrhunskog techno partija. To je još jedan od glazbenih ostvarenja koji bi mogao dostojno predstaviti hrvatsku na međunarodnoj sceni, što se i pokazalo početkom godine kada sam nastupio kao headliner na Lefkosia Loop festivalu.

KP: Iz perspektive umjetnika i izvođača, koji su najveće prepreke da se glazba koju radiš zavrti u programima radija, a koje su prednosti toga što nemaš izdavačku kuću iza sebe?

V.S.: Glazba koju bi volio čuti na radiju ne uklapa se najbolje u zvuk radija na koji smo navikli proteklih godina. Nikada nije dovoljno radiofonična, a moguće je da niti naš radio nije dovoljno muzikalan, a ni sklon istraživanju. Putujući po Evropi primjetio sam da je na radiju puno više glazbe koja mi odgovara i koja je vrlo kvalitetna, kao fado u Portugalu, flamenco fusion u Španjolskoj ili ethno u Grčkoj. Sjećam se kada autom uđeš u Hrvatsku, primjetiš taj pad kvalitete izvedbe i zvuka koji je “totalno in”. Ostane ti da radiš tu “radiofoničnu”, “muzikofobičnu” glazbu i prijeđeš preko svojih kriterija. Inače si potpuno nerazumljiv za urednike. Kad čujem LessThanAMinute band koji zvuči kako bi ja želio, onda znam da je iza pulta ili Jelena Balent (HRT) ili Monika Marušić (Radio Student), dvije urednice koje isto kao i ja misle da bi eter mogao zvučati i drugačije. Ima naravno odlične glazbe, ali još je uvijek većina 80-ih i hitoidnog šunda. 

Kad nemaš izdavača znaš da sve ovisi o tebi, i to je jedina prednost. Nedostaci su što nemaš proboj u medij kojeg drži taj izdavač i ne možeš dobiti Porina. Ako nemaš te prioritete, a meni su prioriteti nastupi uživo i proboj na europsku festivalsku scenu, izdavač ti i ne treba. Ante Perković ja na jednom Beat Manifestu dobro opisao trenutno stanje u izdavaštvu.

U Orlandu vas očekuje nastup najbolje opisan kao minimal techno na gitari.

U subotu, 28. lipnja, u 11 sati dođite u Lazarete na razgovornicu o prisutnosti lokalne glazbe u lokalnim medijima i javnim prostorima. Donesite glazbu, prijedloge, ideje, kako da hrvatska kvalitetna glazba bude prisutnija u eteru.

Udruga ViBRa uz podršku Clubturea, Kulture Nove i Ministarstva kulture doskače premaloj prisutnosti domaće glazbe u eteru. 

U tjednu od 19. do 22. svibnja slušajte riječku glazbenu scenu u Tunelu, emitiranu sa ViBRa BoXa, umotvorine Valenta Samardžije i Juraja Rasonje. ViBRa BoX je elektronički uređaj sa kojeg se emitira glazba domaćih autora koji nisu toliko zastupljeni u medijima. Na taj način dobija se nova prilika za promociju glazbe i komunikaciju s publikom. U tri programske sheme (jutarnja-poslijepodnevna-večernja) iskusite priliku da uz omiljeno piće, ugodnu atmosferu poslušate svoj ili drugi domaći bend iz “garaže” ili pak osvježite svoje znanje o lokalnoj sceni.

U srijedu, 21. svibnja, od 21 sat u goste dolazi gitarist i producent Valent Samardžija a.k.a. NT Wave. Član je electro performers tima Beat Busters koji se bave inovacijama u području nastajanja glazbe uživo na neobičnim predmetima, i elektroničkim spravama. Suosnivač je udruge ViBRa koja se već godinama ističe u svim domenama glazbe, od produkcije glazbe, do zalaganja za veću prisutnost i promociji kako doma tako i vani. Neki od projekata su MIMO i Beat Manifest, ViBRa BoX. Posljednjih je godina surađivao na projektima kvalitetne glazbe, žanrova od fusiona (Con Fusion), future jazza (Kontrapunkt), ethno electro (LessThanAMinute), electro live (Tobogan), dnb (Generation81). U Tunelu vas očekuje nastup kojeg možemo opisati kao minimal techno solo na gitari. 

Tunel je domaćin i “razgovornice” zakazane za četvrtak, 22. svibnja, s početkom od 20 sati. Problematike glazbe općenito, domaća popularizacija.. samo su neka od pitanja na temu Glazba iz naše okoline.

Udruga ViBRa uz podršku Clubturea, Kulture Nove i Ministarstva kulture doskače premaloj prisutnosti domaće glazbe u eteru. Moglo bi se reći ViBRa okupira dio etera koji pripada domaćim glazbenicima. 

Ulaz je slobodan.

Festival nastaje u koprodukciji izdavačke kuće Louvana Records s Cipra i ciparskog Muzičkog informativnog centra, a uspio je ući i u projekt Europske Unije Minstrel, oko kojeg su udruženi brojni muzički centri Europe. Sudjelovanje NT Wave-a na Lefkosia Loop Festivalu ostvareno je u suradnji s hrvatskim Muzičkim informativnim centrom.

Gitarist i producent Valent Samardžija a.k.a. NT Wave surađivao je posljednjih 20 godina na projektima kvalitetne glazbe, žanrova od funka (Funny Hill), soula (Soul Fingers), fusiona (Con Fusion), future jazza (Kontrapunkt), etno electro (LessThanAMinute), electro live (Tobogan), dnb (Generation81) i drugih. Član je electro-performers tima Beat Busters koji se bave inovacijama u području nastajanja glazbe uživo na neobičnim predmetima i elektroničkim spravama. S projektom NT Wave predstavlja se kao solo izvođač, isključivo na gitari. Koristeći ambijentalne loopove, preko neobično pospajanih pedala, te uređaja u obući, NT Wave proizvodi glazbu koja se preljeva iz otvorenih širokih stereo ambijentala, do usko definiranih plesnih grooveova sa mantričnim elementima.