Da je odnos zagrebačkih vlasti prema kulturi obilježen netransparentnošću i isključivanjem aktera koji se ne uklapaju u njene interesne križaljke evidentno je već neko vrijeme temeljem niza primjera – dovoljno je samo podsjetiti se još uvijek aktualne priče o Zagrebačkom plesnom centru da bi samovoljni, prema zainteresiranoj sceni bezobziran model djelovanja bio jasan. Na tom je tragu, po svemu sudeći, novonastala prijeporna situacija oko aktualnog Javnog poziva za predlaganje članova/članica Kulturnih vijeća koji su Grad, odnosno Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport objavili – u vrlo ograničenom smislu te riječi – u srijedu, 4. listopada.

Da nešto nije u redu dalo se naslutiti 5. listopada, kada je portal Teatar.hr izvijestio da “Grad Zagreb polutajno traži članove Kulturnih vijeća”, navodeći pritom informaciju da je rok za prijavu 29. listopada, nemoguću iz jednostavnog razloga što u tekstu Poziva stoji se prijave podnose u roku 15 dana od njegove objave.

Problem je, međutim, što je Javni poziv objavljen na internetskim stranicama na način koji u potpunosti onemogućuje rekonstrukciju njegovih osnovnih parametara, kao i lako informiranje o njemu. Naime, na internetskoj verziji Poziva do popodneva 10. listopada uopće nije bio naveden datum objave pa zainteresirani kandidati najmanje 6 dana nisu mogli znati koji je rok za prijavu.

No to je bio problem s kojim su se suočili tek oni dovoljno sretni da do Poziva na službenim stranicama Grada uopće i dođu, jer iz nekog razloga nije objavljen pod kategorijom Natječaji / Pozivi / Rezultati / Javne rasprave, gdje nedvojbeno pripada, nego se do njega moglo doći tek putem direktnog linka ili Googlea. Ni pretraživanje na gradskoj stranici nije se pokazalo kao najbolja pomoć jer je potrebno unijeti puni naziv dokumenta da bi ga se pronašlo.

Ako bi se propuštanje da se u sâmom tekstu navede rok za podnošenje prijava moglo prozvati gafom – iako, priznajemo, prilično neobičnim – neuvrštavanje Javnog poziva u odgovarajuću kategoriju na stranici baca sumnju na slučajan karakter tog propusta. Ona je organizirana tako da uz naslov svakog dokumenta stoji i datum njegove objave pa se čini kao da je uistinu poduzet napor da se zainteresirana javnost isključi koliko je moguće iz sudjelovanja u Pozivu.

Da je informiranje javnosti izvedeno na krajnje neprimjeren način potvrdio je i razgovor sa službenikom iz Službe za informiranje pri Uredu gradonačelnika. I uz najbolju volju da nam pomogne oko informacija o objavi Poziva i roku za prijave, službenik je, nakon neuspjelih pokušaja da ga samostalno pronađe, do njegove internetske verzije došao tek nakon što nas je zamolio da mu pročitamo završni dio linka kako bi mu mogao direktno pristupiti.

U razgovoru s njime, a i naknadnim pretraživanjem, utvrđeno je da je Poziv na stranici objavljen 5. listopada. Najkasnije sljedeće jutro, 11. listopada, dodana mu je sljedeća crtica: “Javni poziv objavljen je u Večernjem listu 4. listopada 2107.” Trebalo je, dakle, čekati da praktički prođe pola roka da bi taj podatak bio naveden, i to s greškom.

Za detaljnije informacije o Javnom pozivu službenik nas je uputio na Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, opravdano smatrajući da će oni moći kvalitetnije pojasniti njegov sadržaj i planove s Kulturnim vijećima. Ta se sasvim logična ideja pokazala nešto teže provedivom: iz Ureda su nas uputili na glasnogovornicu koja nam je pak rekla da se mailom obratimo, dakako, Službi za informiranje pri Uredu gradonačelnika. Glasnogovornica se pritom pozvala na “proceduru” implicirajući, izgleda, da odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojima je usmeni zahtjev jednakovrijedan pismenom, nisu važne u usporedbi s internom samovoljom Uprave.

Vodeći se tako jedinim podatkom do kojega smo posredno došli, provjerili smo za kraj i njegovu točnost i što se pod njime konkretno podrazumijeva. Još jednom, neutralna formulacija prikriva stanje stvari: Poziv uistinu jest bio objavljen 4. listopada u Večernjem listu, ali u njegovom lokalnom izdanju manje tiraže koje u distribuciju ide tek pred kraj dana. Idealno, dakle, da ga ni tamo nitko ne ugleda.

Bojeći se da bismo se do dobivanja pisanog odgovora mogli naći u situaciji da vremena za prijave više nema, objavljujemo ovaj tekst bez očitovanja nadležnih – razina njihove brige za otvorenu komunikaciju s javnošću, uključivanje što šireg kruga dionika u kulturnom polju i jasno rukovođenje kulturom i kulturnim politikama iz ovih je detalja ionako jasna. Iako je moguće da su pravne tehnikalije iz Zakona o pravu na pristup informacijama objavom u Večernjem listu i na internetskoj stranici Grada ispoštovane, cinizam njihovog rastezljivog tumačenja od strane Gradske uprave čini se nespornim.

Stvari ipak djeluju vrlo jednostavne: ako je potrebna pomoć u vidu diktiranja linka da bi sâm službenik za informiranje odgovorne institucije mogao pronaći informaciju o jednom za kulturu izuzetno važnom javnom pozivu, tada sasvim sigurno ona nije objavljena “na lako pretraživ način”, kako u stavku 1 članka 10 Zakona stoji. Ako je ključan podatak o provedbi Javnog poziva na internetskim stranicama objavljen tek tjedan dana nakon njegovog raspisivanja, tada informacije sasvim evidentno nisu bile “pravodobne, potpune i točne”, kako stoji u njegovom 7. članku.

S obzirom na način objave i komunikacije o ovom Pozivu, kao jedino prihvatljivo rješenje čini se produženje roka za prijavu i ovoga puta jasno informiranje svih članova javnosti o toj odluci, kao i svim bitnim parametrima Poziva. U suprotnom, moglo bi ovo biti još jedno ponižavanje ionako rascjepkanog, antagoniziranog i podfinanciranog kulturnog polja.

“Činjenica je da Grad Zagreb, kao vlasnik objekta, dio kompleksa već godinama iznajmljuje u komercijalne svrhe i na tome ostvaruje profit, ali se pritom ništa ne ulaže u održavanje središnjeg objekta u kompleksu za što postoji i obaveza s obzirom na njegov status spomenika. Odgovorno upravljanje gradom i javnim dobrima podrazumijeva i obavezu primjerenog odnosa prema spomenicima kulture, u ovom konkretnom slučaju objektu čije se propadanje može i treba zaustaviti preventivnom sanacijom urušenog dijela krovišta”, navode iz inicijative.

Podsjetimo, nedavno rušenje Paromlina Gradska uprava opravdavala je zaštitom građana, ali bez opravdanja za dugogodišnju nebrigu o kompleksu koja je i dovela do njegovog trenutačnog stanja. Stranka Za grad je protiv Gradske uprave podnijela i kaznenu prijavu zbog uništavanja kulturnog dobra, a ističu da je za rušenje Paromlina bez natječaja angažirana tvrtka Paron, u čijim je prostorijama za vrijeme parlamentarnih izbora Milan Bandić imao svoj stožer.

Zamjenica zagrebačkog gradonačelnika Vesna Kusin tvrdi da će na mjestu kompleksa Paromlin, koji se sada ruši, biti izgrađena gradska knjižnica, prenio je H-alter. Na pitanje novinara ima li Grad za rušenje Paromlina odobrenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra Kusin je odgovorila da je zagrebački gradonačelnik 17. lipnja uputio pismo ministrici kulture. “Službeno je zatražena dozvola za hitan postupak da se uklone dijelovi kompleksa u Paromlinu koji izravno ugrožavaju ne samo okolni prostor nego i ljudske živote”. Od Ministarstva još nisu dobili odgovor, ali je u očitovanju za javnost iz Ministarstva rečeno da su već u svibnju imali saznanja da će doći do toga zahvata. “Prema tome, ni za koga taj postupak nije bio iznenađujuć”, rekla je Kusin.

U razgovoru za Media servis, prenosi index.hr, ministrica kulture Andrea Zlatar Violić rekla je da je posljednji sastanak na temu Paromlina održan krajem svibnja. “Osnovna točka u koju se sada mora krenuti je gradski zavod za zaštitu spomenika, dakle, gospodin Silvije Novak koji nije uputio projektnu dokumentaciju jer za uklanjanje spomeničkih dijelova koji se urušavaju, mora postojati prethodna suglasnost Hrvatskoga vijeća za spomeničku baštinu.” U međuvremenu je Ministarstvo kulture zatražilo da resorni Zavod zaustavi rušenje koje je započelo bez njihove suglasnosti, a u tijeku je upravni i inspekcijski postupak kako bi se utvrdila odgovornost nadležnih tijela Grada Zagreba koji su sudjelovali u ovoj zakonski nepropisnoj proceduri.

M.M. / 1postozagrad

Uvjeti ovogodišnjeg natječaja, objavljenog 27. ožujka, i dalje stavljaju u nepovoljan položaj određene subjekte. Pravo na dodjelu potpore mogu ostvariti nakladnici elektroničkih publikacija koji su upisani u Upisnik, točnije Knjigu pružatelja elektroničkih publikacija koje vodi Vijeće za elektroničke medije, no taj je Upisnik namijenjen isključivo internetski portalima koji se “cjelokupnim sadržajem obraćaju širokoj javnosti, dok se specijalizirane publikacije, koje se odnose na usko određena geografska područja (općine, gradovi) i/ili su specijalizirane s obzirom na odabir tema koje obrađuju (primjerice, kultura ili glazba), ne mogu upisati”. Novim bi, još nedonesenim Zakonom o elektroničkim medijima većina nezavisnih i neprofitnih publikacija mogla aplicirati za sredstva Fonda za poticanje pluralizma, no preduvjet te aplikacije, kao i u slučaju novog fantomskog natječaja Grada Zagreba, jest upis u Upisnik. Kao što je povodom prošlogodišnjeg natječaja za H-alter rekao Davor Denkovski, savjetnik u Uredu gradonačelnika zadužen za informiranje o natječaju, “njih uopće ne zanima stanje s Upisnikom”.

Na natječaj Grada mogu se, i opet, prijaviti nakladnici registrirani u Zagrebu koji najmanje šest mjeseci kontinuirano izvještavaju o gradskim događajima i redovito svaki dan obnavljaju programske sadržaje u vezi s Gradom Zagrebom. No, pravo na potporu ne mogu ostvariti nakladnici koji se za programske sadržaje sufinanciraju iz sredstava Fonda za poticanje i pluralizam medija ili proračunskih sredstava. Srećom, iz Fonda za poticanje pluralizma još uvijek se ne namiruju nakladnici elektroničkih publikacija, a publikacije čiji su neki programi financirani iz državnog proračuna svejedno se ne mogu prijaviti na gradski natječaj za neke druge programe, iako su kriteriji raznovrsni. Tekst je natječaja i opet isključiv, ali i nekonkretan.

Prošlogodišnji je identični natječaj objavljen u lipnju, a potpore “malih vrijednosti” u iznosu od 1.27 milijuna kuna podijelilo je devet portala od kojih se dva nisu nalazila u Upisniku (krajem 2012. oba su uspješno upisana), a barem jedan je bio korisnik proračuna, jer se služio prostorijama u vlasništvu Grada. Rok za podnošenje prijava iznosio je osam dana od objave natječaja pri čemu su čak četiri dana bila neradna. Ove godine, rok za prijavu iznosi 15 dana. Prošlogodišnje obrazloženje rezultata natječaja nikada nije objelodanjeno, praćenje i kontrola objavljivanja sadržaja za koje je novac dodijeljen nije obavljeno, pa nam preostaje pričekati da svi nabrojani, nedovoljno definirani, diskriminatorni, nelogični uvjeti natječaja budu još jednom opravdani u vidu portala kojima je javni interes Gradske skupštine na prvome mjestu.

Matija Mrakovčić