Tijekom posljednjih deset godina, program europske teritorijalne suradnje URBACT ciljao je održivom integracijskom urbanom razvoju gradova diljem Europe. Radi se o instrumentu kohezijske politike koju sufinancira Europski fond za regionalni razvoj, države članice, Norveška i Švicarska. Za period 2014-2020 razvijen je treći URBACT program, a unutar njega projekt MAPS – Vojna baština kao javni prostor, koji je usmjeren revitalizaciji bivše vojne infrastrukture kao ključnom elementu razvoja održivih urbanih strategija, kombinirajući funkcionalne i društvene aspekte. 

U sklopu projekta MAPS grad Varaždin povezao se s još osam gradova iz Europe, koji imaju ili su imali napuštene vojne objekte ili komplekse te su ih uspjeli održivo vratiti u javnu funkciju ili su u tijeku tog postupka. Osim Varaždina, u projektu sudjeluju talijanski grad Piacenza, grčki Serres, mađarski Szombathely, litavski Telsiai, njemački Koblenz, irski Longford, portugalski Espinho te španjolska Cartagena. Uz stručnu pomoć i na temelju prikupljenih inozemnih iskustava te postojećih lokalnih ideja, u sklopu projekta trebao bi se izraditi integrirani akcijski plan razvoja bivše vojne infrastrukture, putem sudjelovanja širokog spektra dionika iz svih segmenata društva.

Grad Varaždin početkom mjeseca studenog organizirao je dan otvorenih vrata prostora bivše vojarne u Optujskoj ulici čiji je cilj bio potaknuti javni interes za pitanje budućnosti tog velikog bivšeg vojnog kompleksa s kojim mnogi građani nisu upoznati jer je vojarna kroz cijelu svoju povijest bila izolirana od javnosti. Trenutno je vojarna u državnom vlasništvu, a Grad Varaždin želi razviti konkretan prijedlog budućeg izgleda i njene funkcije koji bi predstavljao ulog u rješavanje pitanja vlasništva odnosno prepuštavnja vlasništva lokalnoj jedinici. Prostore vojarne trenutno koriste Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata – ogranak Varaždin, Varaždinski Husari te Sportski plesni klub Valcer.

Raspadom Jugoslavije, na teritoriju Hrvatske zatekao se čitav niz vojnih prostora koje je naslijedilo Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. Smanjenjem opsega Hrvatske vojske, brojne vojne nekretnine počele su MORH-u predstavljati sve veći teret za održavanje te su s vremenom pojedini vojni prostori postepeno napuštani. Sam sustav konverzija vojnih u civilne prostore nikada nije bio do kraja uređen i ostavljao je diskrecijsko-lobistički prostor kroz koji su pojedine jedinice lokalne samouprave dolazile u posjed reprezentativnih prostora. Također, otvorenost lokalne uprave prema novim modelima korištenja vojne infrastrukture, u sadržajnom i upravljačkom pogledu, gotovo je jednoobrazno polje u Republici Hrvatskoj.

Primjeri su relativno uspješnih konverzija u novijoj povijesti kampus Borongaj u Zagrebu ili Gradska knjižnica u Zadru. No, rijetki su slučajevi gdje je lokalna vlast donijela odluku o korištenju zajedničke imovine na korist lokalne zajednice, najčešće se radi o davanjima u koncesiju privatnim investitorima koji ih onda pretvaraju u komercijalne sadržaje, ili, gore, prostori ostaju zapušteni i nekorišteni te propadaju, postajući nedostupnim svakome. Vojarna Jelas u Slavonskom Brodu nalazi se u centru grada i mogla bi zadovoljavati komunalne i kulturne potrebe građana, no neiskorištena je otkako je darovana Gradu. S druge je strane primjer vojarne u Otočcu, prostora od 14 000 kvadrata koji je općina dala građanima na korištenje.

Centar za mirovne studije i Zavod za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu tijekom 2013. i 2014. godine proučavali su procese konverzija vojnih nekretnina te su izrađene četiri studije slučaja. Za potrebe istraživanja odabrani su kompleks Muzil u Puli, vojarne Samogor u Visu i Stjepan Radić u Zadru te stara vojna bolnica u Vlaškoj. Istraženi su razvoji faktičkog i pravnog stanja prostora, njihova namjena u vojnim danima, kako su postali nepotrebni oružanim snagama te što je s njima bilo kasnije kada većina takvih nekretnina počinje nazaustavljivo propadati. Publikacija Kome propadaju bivše vojne nekretnine? Iskustva prenamjene u Hrvatskoj dostupna je za preuzimanje.

U istraživanju, zanimljivom se pokazala činjenica da su otpori lokalnih zajednica žešći i efikasnost procesa konverzije niža što je projekt kojim civilni sektor krene obuhvaćati pojedinu tranziciju prostora – veći. U konkretnom slučaju Varaždina, organizacije civilnog društva nisu nositelji projekta već lokalna uprava, koja očekuje uključivanje širokog spektra dionika u procese planiranja korištenja prostora kompleksa vojarne.

Zrinku Šajn iz Centra za mlade Grada Varaždina upitali smo za komentar uključenja Grada u projekt i predviđanja razvoja vojnog kompleksa, pogotovo s obzirom na dugogodišnja nastojanja udruga s varaždinske nezavisne kulturne scene i udruga mladih da dobiju prostor za rad i predstavljanje aktivnosti. Većinu zgrada bivšeg vojnog kompleksa godinama su zanemarivale institucije državne i lokalne vlasti, kaže Šajn, a “manjak inicijative govori u prilog mišljenjima da je kod nas moguće pokrenuti stvari s mrtve točke tek kad se uključi utjecaj ‘vanjske sile’. Nakon što se godinama zainteresiranim potencijalnim korisnicima iz Grada govorilo da nije moguće vojarnu u Optujskoj prenamijeniti, ‘prebacujući lopticu’ na tromi državni sustav upravljanja imovinom, potrebno je pohvaliti sve napore da se Grad uključi u projekt te tako dobije taj željeni autoritet i upregne postojeće kapacitete, prije svega ljudske, s potrebnim kompetencijama”. 

Ipak, Šajn ističe da će ulaganja u obnovu i adaptaciju nakon godina devastacije zasigurno biti visoka, a platit će ih sami građani: “Nakon poreza i prireza koje uplaćuju u gradski i državni proračun te proračun EU, ostaje dojam da smo godinama naivno dajući povjerenje, a ne tražeći odgovornost za bavljenje javnim poslovima, sve što ionako kao društvo posjedujemo kao vrijednost, preplatili već nekoliko puta. S obzirom da “njegujemo” sustav zastupničke demokracije, postavlja se pitanje tko, kako i kada zastupa naše interese i kako to da se naši i njihovi interesi, s obzirom da smo svi u konačnici građani ovih naših tvorevina koje zovemo gradovi i države, razlikuju?”, zaključuje.