“S obzirom na apsurdnost navoda izrečenih u Očitovanju Upravnog odbora o njegovu sadržaju, nećemo se očitovati po točkama slijedeći tijek Očitovanja, već ćemo odmah prijeći na objašnjenje točke u kojoj smo prozvane, a u kojoj se kaže da zbog pisma Vladimira Čajkovca u kojem se spominjemo nije bilo primjereno da supotpišemo pismo Dine Rončević.

Naime, spomenuto, ali ni po čemu sporno, arhivirano pismo Vladimira Čajkovca, poslano je 24. srpnja 2013. kako bi se započela komunikacija o mogućem prijedlogu naše suradnje na Salonu mladih. Na prethodnom Salonu kolega Čajkovac započeo je suradnju s međunarodnom platformom Curators Network (CN), koja kroz definiran, ali fleksibilan koncept radi na mobilnosti i umrežavanju umjetnika, kustosa, i srodnih kulturnih radnika. Naš prijedlog za 32. Salon mladih bio je nastavak suradnje s međunarodnom udrugom CN, čime bi naši umjetnici – ali i kontekst Salona – izašli izvan granica Hrvatske, što u današnje vrijeme smatramo nužnim. Pitanje o mogućem povezivanju koncepta Salona mladih i platforme CN postavili smo rano, jer se radi o međunarodnoj suradnji, a i međunarodnom financiranju te je planiranje trebalo započeti na vrijeme. Naglašavamo da se spomenutim, arhiviranim pismom željela otvoriti komunikacija o suradnji koja je mogla biti ostvarena i s nekim “novim i drugim ljudima”, a da pritom nijedan koncept ne izgubi na svom značaju. Naravno, to se sve možda i moglo raspraviti da je netko na pismo Vladimira Čajkovca uopće odgovorio! Na žalost, pismo je završilo u arhivi i prije no što je došlo do odgovora, a i mogućeg dogovora. Kako odgovor na spomenuto pismo koje je trebalo biti uvod u zajedničku daljnju elaboraciju i promišljanje o mogućim vidovima djelovanja nikada nismo dobili, pretpostavljamo da ga nitko nije ni pročitao. Stoga smatramo nedopustivim da se Upravni odbor HDLU-a poziva na spomenuto pismo, jer u potrebnom trenutku na njega nije reagirao, a sudeći po navodima kako se radi o konceptu koji konkurira trenutno odabranome, nije ga niti razumio.

S obzirom na sve navedeno, ne vidimo nikakvu neprimjerenost kao poveznicu pisma kolege Čajkovca i potpisivanja peticije. Jedina veza upravo je neodgovaranje HDLU-a na dopise, upite i pisma, što je ljude navelo da reagiraju javno, a ne službeno-neslužbenim putevima koje Upravni odbor HDLU-a navodi kao prihvatljiv(ij)e.

Način komunikacije u kojoj se osobno prozivaju vlastiti članovi, u kojoj se supotpisnici tužakaju matičnim institucijama zbog komentiranja ustrojbenog akta društva – akta koji je javan, u kojoj se ljudi straše takozvanom klevetom jer su izrekli mišljenje ili postavili pitanje, u kojoj se šire laži kako bi se diskreditirali nekadašnji suradnici, više je nego neprimjeren jednoj Udruzi koja bi trebala štititi prava i raditi na dobrobiti svojih članova, a ne baviti se vlastitim obračunima”.

Kustosice završavaju reakciju tako što nude “iznuđenu ispriku. Draga Upravo HDLU-a, ispričavamo se što smo sudjelovale u komentiranju tvog Statuta, namijenjenog samo članovima (koji su platili članarinu). A nadasve se ispričavamo što smo reagirale u zemlji u kojoj je šutnja zlato!”.

Matija Mrakovčić

Gojanović smatra da Upravni odbor HDLU-a očitovanjem pokušava “ušutkati i diskreditirati mlađe kolege, koje definitivno imaju pravo reći ako im nešto smeta kod planiranog Salona i zašto im smeta. Zbog zaštite mlađih kolega stoga pozivam sve naše ostale članove da se uključe u ovaj problem i da ne dopustimo da sadašnja uprava samovoljno određuje umjetnicima i članovima HDLU-a šta oni smiju ili ne smiju pričati u javnosti”.

Upravni odbor HDLU-a navodi “dva velika problema koji su se našli na putu normalnog funkcioniranja Hrvatskog društva likovnih umjetnika”: zbog duga od 114 617 kuna isključen im je plin, a Gradski ured za upravljanje imovinom grada poslao je Opomenu pred ovrhu zbog potražnje najma za Dom hrvatskog društva likovnih umjetnika od 688 908 kuna. 

Gojanović ističe da “na zadnjoj skupštini društva održanoj prošle godine niste spominjali ove  dugove (…) Dapače, ako me sjećanje dobro služi, prikazano je jedno uljepšano financijsko izvješće gdje je članovima predstavljeno da ipak ”plivamo s glavom iznad vode ” (…) Članovi HDLU-a imaju pravo postavljati sva moguća pitanja svojoj upravi i tu nema ničeg osobnog, naprosto tako funkcionira svako normalno demokratsko društvo, a tamo gdje postoje sumnje, treba ih lijepo raščistiti – financijskom revizijom, koju vam je uostalom savjetovao i Nadzorni odbor društva”.

Upravni odbor navodi da je u medijima vidio Javno pismo “kojim nas se poziva na komunikaciju, bez da nam je poziv za tu istu komunikaciju službeno ili neslužbeno upućen. Također je činjenica da većina nas inicijatoricu javnog pisma ali i većinu potpisnika/ca osobno pozna, što znači da nam se i osobno ali i kao kolegama (kako to navodi) mogla obratiti, što nije”. Gojanović odgovara: “Vi puno puta uopće niste odgovarali na dopise članova u kojima su vas članovi upozoravali na razne nepravilnosti. Meni u zadnje 3 godine niste odgovorili na barem 10 dopisa, nije mi odgovorio ni upravni odbor, a nije niti Nadzorni. (…) A to je i logično kad nam predsjednik udruženja zapravo živi u Zadru i onda iz Zadra pokušava voditi udruženje u Zagrebu”.

Na očitovanje Upravnog odbora koje pobrojava dugovanja pojedinih članova-potpisnika javnog pisma, Gojanović proziva odbor za socijalnu neosjetljivost prema svojim članovima, a svi odreda su “uredno zaposleni i imate pristojna primanja u državnim službama – možete li vi iz sadašnje uprave uopće shvatiti da nisu svi članovi tako sretni kao vi, nemaju možda posla, ni prihoda, no je li to način da ih onda temeljem toga javno sramotite zbog njihovih sitnih dugovanja, dok s druge strane vi pod vašim mandatom sami pravite puno gorih i većih, 120 000 kuna dugovanja za plin?”.

Posljednja primjedba odnosi se na nepotpisivanje očitovanja imenima i prezimenima jer “potpisnici peticije ne skrivaju se iza nikakvih funkcija, imenom i prezimenom stoje iza svog stava”.

Matija Mrakovčić