Krajem svibnja 2016. godine u Helsinkiju u Finskoj održana je konferencija koja je okupila šaroliku grupu povjesničara, znanstvenika, mirovnih radnika i novinara s jednim specifičnim interesom – promoviranjem upotrebe znanja povijesti u svrhu rješavanja konflikta i izgradnje mira. Za konferenciju Upotreba i zloupotreba povijesti zaslužna je organizacija Povjesničari bez granica (Historians without Borders), pokrenuta u Finskoj 2015. godine na inicijativu Erkkija Tuomioja, bivšeg finskog ministra vanjskih poslova.

Kroz međunarodnu mrežu stručnjaka, organizacija nastoji promovirati i produbiti opće znanje i razumijevanje povijesti, promovirati otvoren i slobodan pristup povijesnoj građi i arhivima te promovirati interaktivni dijalog među različitim pogledima i interpretacijama povijesti kako bi se približili različiti pogledi na tijek povijesnih događaja. Također, Povjesničari bez granica podupiru nastojanja da se spriječi zloupotreba povijesti u svrhu kultiviranja konflikata, kao i perpetuiranje neprijateljskih prikaza i iskrivljenih mitova. U globaliziranom svijetu, sve je više potrebno biti svjestan povijesti, ali i njenih različitih interpretacija, a povrh svega, njenog utjecaja na politiku i događaje u svijetu danas. Uloga ove organizacije daljnja je javna diskusija o povijesti, te promoviranje upotrebe povijesnog znanja za izgradnju mira i rješavanje sukoba. Mreža stručnjaka koju organizacija nastoji stvoriti, trebala bi služiti kako baza za fiksne međunarodne odbore, te s vremenom postati službena globalna organizacija.

Dvodnevnu helsinšku konferenciju otvorio je Tuomioja naglasivši ulogu povjesničara kao pružatelja znanja i iskustva pri medijaciji, dok je nobelovac Martti Ahtisaari u svom obraćanju istaknuo važnost povjesničara i njihovog rada za izgradnju demokratskih društava, piše u izvještaju Carolina Torrico Sánchez, na stranici Europske organizacije edukatora povijesti – EUROCLIO. Torrico Sánchez posebno ističe predavanje Margaret MacMillan, profesorice Međunarodne povijesti na Oxfordskom sveučilištu, o mobilizacijskoj snazi povijesti koja se koristi kako bi se ljude okrenulo jedne protiv drugih. 

“Povijest nije zapisana u kamenu, ona je kakofonija debata te stvar interpretacije i takva bi trebala biti, umjesto da se povlači kako kruti komad dokaza s jedne ili druge strane. Bez razumijevanja drugih, znanja što je to njihovo sjećanje, koja je njihova povijest, uskraćujemo si važno oruđe, a to je shvaćanje što ih motivira. Moramo koristiti povijest kako bismo razumjeli sebe jednako kao što moramo razumjeti druge. Osim razumijevanja, uloga povjesničara je propitivati dominantne mitove i narative unutar granica, jer povijest je međunarodna, ona ne staje na granicama, ona je uistinu internacionalna i transnacionalna”, ističe MacMillan.

Kako bi se poboljšala upotreba povijesti u ranije spomenute svrhe, na posljednjoj sesiji konferencije usvojena je deklaracija o uspostavi međunarodne mreže Povjesničara bez granica te zajedničkog cilja djelovanja organizacije.