Organizacija Freemuse objavila je izvještaj Art Under Threat s podacima o cenzuri umjetnosti i progonima umjetnika u svijetu tijekom 2015. godine, prema kojem su se oni gotovo udvostručili u odnosu na prijašnju godinu. Istraživanje i prikupljanje podataka fokusirano je na glazbu, vizualne umjetnosti, kinematografiju, kazalište, književnost i ples, a statistički podaci obuhvaćaju umjetnike koji su bili fizički ili pravno napadani zbog svojeg rada ili je njihova umjetnost na bilo koji način cenzurirana. Velik porast registriranih slučajeva djelomično je razlog poboljšanih metoda dokumentiranja koje Freemuse provodi s partnerskim organizacijama, ali i činjenica da problem umjetničkih sloboda dobiva sve više pažnje javnosti. 

Politički motivirani napadi i dalje dominiraju u mnogim zemljama, no sada je vidljiv porast i religijski motiviranih napada. Čak i u zemljama s razvijenim mehanizmima zaštite ljudskih prava umjetnici su izloženi napadima militanata ili udruga civilnog društva povezanih s političkim ili vjerskim organizacijama. Na Vijeću UN-a za ljudska prava u studenom 2015. godine naglašeno je kako umjetnost pokušavaju ograničiti samo oni koji se boje transformacije na koju ona utječe. “Odlučni smo u zaštiti i promicanju slobode izražavanja, uključujući umjetničko i kreativno izražavanje. Uz to što je integralni dio ljudskih prava, umjetničko i kreativno izražavanje ključno je za ljudski duh, razvoj vitalnih kultura i funkcionalnih demokratskih društava. Umjetničko izražavanje sve nas povezuje, nadilazi granice i prepreke, te nas može izazvati i promijeniti način na koji gledamo svijet”, poručio je tom prilikom Janis Karklins, predstavnik Latvije, stoji u izvješću Art Under Threat.

Izvješće također navodi neke zemlje koje su u većoj mjeri kršile slobodu umjetničkog izražavanja. Jedna od njih je Kina, o kojoj smo pisali ranije, gdje je tijekom prošle godine zabilježeno 146 incidenata ograničavanja umjetničke slobode, prvenstveno cenzuriranja glazbe. U Rusiji, glavni motivi cenzure bili su religijska konzervativnost i politički nacionalizam, a velik broj kulturnih institucija bio je pod pritiskom zbog povezanosti s opozicijom. Progon i cenzura opozicijskih umjetnika iz političkih razloga, ponekad u kombinaciji s religioznim ili kulturnim referencama, nastavila se i u Turskoj. Tamo je velik broj umjetnika i ostalih građana uhićen tijekom prosvjeda, no zbog prirode uhićenja Freemuse to ne bilježi kao napade na umjetničko izražavanje. Unatoč tome moramo biti svjesni kako se takve taktike koriste kao način zastrašivanja i usmjeravanja “ispravnog” djelovanja.

Problematičan aspekt ovog izvješća nedostatak je podataka o poticanju ili ograničavanju umjetničkih sloboda u zemljama Zapada. Iako su zabilježeni pojedinačni slučajevi cenzure, nedostaje šira analiza političko-ekonomskog aspekta u kojem djeluju umjetnici u tim zemljama. Podsjetimo, Europska unija prema konvenciji UNESCO-a iz 2005. godine ima zakonsku obavezu štititi i promovirati različitost kulturnih izraza, no upitno je koliko je takva politika uspješna u zemljama sa snažnim nacionalističkim težnjama stvaranja jedinstvene kulturne slike. Istovremeno, umjetnost Sjedinjenih Američkih Država koje nisu ni potpisale spomenutu konvenciju, potpuno ovisi o tržištu na kojem umjetnici moraju naučiti kako preživjeti, a samim time njihova sloboda je upitna. 

Gotovo je nemoguće dokumentirati samocenzuru u slučajevima kada umjetnici osjećaju socijalni ili politički pritisak na izostanak izražavanja ili pristanak na kompromis. Toga su svjesni i u organizaciji Freemuse u kojoj naglašavaju kako navedeni statistički podaci predstavljaju samo “opreznu procjenu”, a ne i stvarno stanje umjetničkih sloboda u svijetu.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Kultura participacije koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.