Kako piše u najavi, ova izložba obuhvaća “tri instalacije u različitim medijima koje, služeći se ironijom i hiperbolom, problematiziraju moć kulturno-umjetničkih institucija i status quo u umjetnosti. Polazeći od vlastitih iskustava percepcije i recepcije umjetničkih radova u institucionalnom i javnom prostoru, osobito u odnosu na njihove medijacijske tekstove, autor uprizoruje srodno iskustvo inscenirajući lažnu perspektivu preuveličavanjem činjenica do apsurda”.

Kustosica izložbe, Dora Križnik, u popratnom tekstu ističe: “Radovima, postavom i samom medijacijom izložbe posjetiteljima se istodobno nudi niz istinitih i lažnih informacija. U većini slučajeva lako je razlučiti o kojoj se vrsti informacija radi, no ključ odgonetavanja izložbe leži u onima koje stoje na međi zbilje i fikcije i potiču posjetitelje da preispitaju valorizacijsku moć i pouzdanost (umjetničkih) institucija.”

Dominik Višnjić (Varaždin, 2000.) sveučilišni je magistar likovne pedagogije. Bavi se umjetničkom grafikom gdje kroz eksperiment istražuje netoksične tehnologije izrade i mogućnosti prostornosti iste kao ambijenta. U radu propitkuje identitet i osobnost što se očituje u umjetničkim instalacijama koje nastaju istraživanjem etnologije i antropologije kao spoj suvremene grafike i tradicionalnog rukotvorstva.

“Riječ je o umjetničkom istraživanju suvremenih rituala i nakupljanja skrivenog, industrijskog otpada koji ostaje iza navodno ‘čiste’ verzije pušenja. Od osobnog impulsa nakupljanja istrošenih TEREA umetaka, Ida u prostoru stvara živu, procesnu skulpturu.

U četiri dana susreta, od 21. do 24. lipnja od 16:30 do 20 sata posjetitelji su pozvani da se pridruže autorici u razgovoru i kavi i donesu svoje istrošene Terea umetke, te na taj način njihov otpad i navike automatski postaju gradivni materijal i dio samog projekta”, stoji u najavi.

Ida Mihaica je vizualna umjetnica i dizajnerica čija se interdisciplinarna praksa kreće između grafičkog dizajna, kolaža, keramike i prostornih instalacija. U radu eksperimentira s različitim materijalima i tehnikama, težeći povezivanju snažnih koncepata s medijem koji najbolje prenosi njihovu poruku. Studira New Media Design na RIT Croatia u Zagrebu.

Naziv izložbe proizlazi iz temperature lemilice koju Dožić koristi prilikom izrade strujnih krugova. Kako piše u predgovoru Mirne Rul, radi se o “jednostavnim elektroničkim sustavima u kojima se funkcija klasične tiskane pločice premješta na papir kao nosivu i električki aktivnu podlogu.

Multipliciranjem i ‘otiskivanjem’, ovi jednostavni elektronički sustavi postaju svojevrsne grafike, odnosno crteži vodljivih linija u kojima se vizualna kompozicija i električni tok poklapaju te rezultiraju procesom u kojem se gubi jasna granica između vizualne strukture i električnog vodiča. Naime, grafika i strujni krug u Tinovim radovima predstavljaju istu strukturu: linija je istodobno crtež i vodljivi put struje. Tin Dožić u Atelijerima Žitnjak svoje strujne krugove spaja na zvučnike, uslijed čega se električni signal pretvara u zvučne impulse, proizvodeći ritmične klikove i repetitivne zvučne obrasce”.

Tin Dožić završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i studij novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svojoj praksi često polazi od medija zvuka, a bavi se terenskim snimanjem, radijem, eksperimentalnom glazbom i multimedijalnim instalacijama. Svoj rad temelji na istraživanju medija. Izlagao je i nastupao na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, samostalno i u kolaborativnim projektima.

Više detalja o izložbi pronađite ovdje.

Pored grupne izložbe finalista_ica s radovima jedanaest umjetnika_ca, iste večeri u MSU Zagreb otvaraju se četiri samostalne izložbe umjetnika_ca: Julie Béne, Kevina Osepe, Sare De Brito Faustino i Paule Tončić.

“Ovogodišnje izdanje Organa Vida, Happy Spiralling / Sretno u vrtlogu, nastoji pronaći smisao u svakodnevici prezasićenoj slikama: podražaji nas bombardiraju, ali ništa nas ne dira. Festival propituje kako suvremena vizualna kultura odražava stvarnost, ali i kako je aktivno proizvodi, kako oblikuje načine na koje se vidimo, razumijemo svijet i stvaramo umjetnost. Zastupljeni radovi hvataju se u koštac s prezasićenim digitalnim svijetom: prokazuju kako nas manipulira i iscrpljuje, ali ga i destabiliziraju subverzijom: poigravaju se njime, ismijavaju ga ili iz njega bježe.

Umjetnica Aurélie Bayad kroz autoportrete propituje voajerizam i samoizlaganje u online prostoru, izloženost tijela i emocija postaju gesta otpora, način da se preuzme kontrola nad vlastitim narativom. Hiiona Choi gradi monumentalne skulpture i fotografije kao fiktivne forenzičke tragove, pozivajući publiku da rekonstruira živote i sudbine žena čija imena nose njezini radovi. Jaana-Kristiina Alakoski uranja u fandom junakinje iz filma Okus krvi, Sookie Stackhouse, istražujući eskapizam, užitak i mehanizme djevojačke identifikacije.

Umjetnica Gedvilė Tamošiūnaitė u svom radu tematizira tjeskobu online interakcija, s posebnim fokusom na kontinuirani nadzor kojem su izložene. U središtu instalacije Jamea St. Findlaya eksperimentalni je film u kojem pratimo paranoičnog pojedinca uvjerenog da je pod stalnim nadzorom, a imperativ stalne produktivnosti razotkriva se kao glavni uzrok njegove tjeskobe i raspada. Irma Name koristi format sitcoma kako bi kritički sagledala logiku reprodukcije slika, ponašanja i narativa u automatiziranim sustavima: glumci ponavljaju scene pisane uz pomoć umjetne inteligencije sve dok ih ne istroše, dok priča i istina postupno ne nestanu, a gledatelji_ce ostaju suočeni_e s kompletnim raspadom značenja.

Umjetnice_i Madeleine Andersson, Maja Bojanić i Brin Žvan parodiraju proizvodnju znanstvenih činjenica dok Rafael Roncato istražuje njihovu manipulaciju u suvremenom političkom diskursu, a Hertta Kiiski odbacuje klasične epistemološke okvire, okrećući se afektivnim i intuitivnim načinima razumijevanja stvarnosti”, istaknuto je u najavnom tekstu.

Također, osim izložbenog, u petak, 12. lipnja, u Galeriji SKD Prosvjeta održat će se i diskurzivni program festivala s predavanjima, razgovorima i predstavljanjem nove festivalske publikacije The Vibes Are Off koja tematizira humor, ružnoću i online estetiku kao kritičke pristupe u vizualnoj umjetnosti i kulturi.

Izložbe u MSU Zagreb ostaju otvorene do 6. rujna. Više detalja o finalistima_cama i festivalskom programu doznajte ovdje.

Tim povodom iz HGZ-a pozivaju scenografe i kiparice, likovne umjetnike i dizajnerice, vizionare i kreativke da pošalju prijedloge scenografske instalacije za pozornicu Velike dvorane HGZ-a koja je vidljiva tijekom koncerata, konferencija, panela i ostalih događanja.

Cilj natječaja je odabir najboljih idejnih rješenja tipskih scenografskih instalacija za pozornicu Velike dvorane Hrvatskog glazbenog zavoda koja zamjenjuje scenske dekoracije cvijećem koje se tradicionalno raspoređuju na prednjoj fronti pozornice, a s ciljem doprinosa smanjenju negativnog učinka na okoliš i jačanja umjetničkih praksi.

Natječajnim zadatkom traži se “modularno” rješenje mobilne scenografske instalacije za pozornicu Velike dvorane širine devet metara. Dubina pozornice je promjenjiva od tri do devet metara ovisno o tipu programa koji se izvode. Mobilna scenografska instalacije postavlja se u prednjoj fronti pozornice, ne zauzimajući više od jednog metra dubine.

Visoko će se vrednovati natječajna rješenja temeljena na materijalima niskog ugljičnog otiska, funkcionalnih karakteristika koje će omogućiti jednostavno korištenje, s naglaskom na čim manji volumen elemenata scenografije pri skladištenju.

Moguće je poslati samostalnu ili grupnu prijavu. Puni tekst natječaja nalazi se ovdje.

Rok za dostavu natječajnih rješenja je 20. lipnja.

Otvorenje izložbe zakazano je za četvrtak, 28. svibnja s početkom u 20, a isti dan u 19 sati održat će se razgovor s umjetnikom koji će moderirati Tereza Teklić. Ovom prilikom, Marušić Klif će predstaviti višekanalnu video instalaciju koja je sastavljena od 48 crno-bijelih CRT ekrana preuzetih iz starih sustava video portafona.

“Instalacija funkcionira kao složeni sustav video matrice u kojem svaki ekran prima zaseban vizualni signal – prijenos uživo s kamera, sadržaj generiran video sintesajzerom ili unaprijed pripremljene višekanalne sekvence. Sustav omogućuje sinkronizirane promjene slike na svim monitorima, stvarajući dinamične koreografije vizualnog toka u kojima sadržaj kruži, premješta se, raspada i ponovno uspostavlja kroz mrežu uređaja.

Klif pritom u fokus postavlja i sam proces nastanka rada. Umjesto skrivanja neizvjesnosti, tehničkih prilagodbi i pogrešaka koje prate produkciju, instalacija ih uključuje kao sastavni dio umjetničkog procesa, otvarajući prostor za promišljanje odnosa između sustava, improvizacije i značenja koje nastaje tijekom rada”, istaknuto je u najavnom tekstu.

Ivan Marušić Klif jedan je od istaknutijih autora hrvatske eksperimentalne i medijske umjetničke scene. Diplomirao je 1994. na School of Audio Engineering u Amsterdamu, a u svom se radu bavi izradom kinetičkih, svjetlosnih i video instalacija, te povremeno performansom. Izlagao je i nastupao u Europi, Aziji i SAD-u te je dobitnik više relevantnih priznanja.

“U umjetničkoj praksi Kate Mijatović snovi zauzimaju posebno mjesto. Oni su središnji motiv, jednako kao i metoda, pri čemu njezin arhiv snova koji trenutno broji više od 2400 zapisa na različitim jezicima, na jednom mjestu okuplja kolektivno iskustvo sanjanja”, istaknula je Petra Dolanjski Harni u predgovoru.

Izložbom u Galeriji Prozori, umjetnica predstavlja novu iteraciju svog rada sa snovima, “razvijajući ju kao prostornu intervenciju u formi traka nalik filmskim vrpcama, koje se spuštaju od stropa do poda i na čijoj su crnoj pozadini bijelim slovima ispisani snovi.

Ti su snovi dvostruko posredovani, prvo kroz one koji su ih sanjali i zapisali, a zatim ponovno kroz proces izdvajanja iz Arhiva snova u kojem ih je umjetnica trajno pohranila i sačuvala, pa u ovakvoj materijalnoj i prostornoj artikulaciji rada sada kreiraju i nose umjetničku situaciju”, napominje Dolanjski Harni.

Više detalja o izložbi pronađite ovdje.

Izložbom u Galeriji Prozori Knežević će predstaviti svoj novi rad, umjetničku knjigu i jezičnu intervenciju koju izvodi u prostoru galerijskih izloga. Radi se o instalaciji koja signalizira određenu dinamiku, hijerarhiju i prostor. Kako u predgovoru izložbe piše Petra Dolanjski Harni, “Matej je u stalnoj relaciji s drugima, a ti se odnosi u stvarnosti rijetko kada ispostavljaju kao ravnopravni. Navedeno je osobito vidljivo u području medicine, strukturiranom kroz jasno definirane hijerarhije znanja, autoriteta i moći. (…)

Ove paralelne pripovijesti utemeljene u vremenskom i prostornom sinkronicitetu vidim kao pozadinski sloj rada, u kojem se različiti institucionalni okviri međusobno zrcale i preklapaju. U tom pomaku rad postaje otvorena situacija koja se kontinuirano proizvodi kroz odnose, susrete i izmjene uloga. Thank You/Hvala pritom funkcionira kao minimalna gesta koja povezuje ove različite razine, kao riječ koja istovremeno označava, izvodi i uspostavlja odnos, ostajući otvorena prema drugome”.

Osim što se bavi vizualnom umjetnošću, Matej Knežević radi kao kirurg u Klinici za urologiju KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Njegov umjetnički rad razvija se pod utjecajem medicine, odnosno bolničke svakodnevice, u različitim medijima poput site-specific instalacija, skulpture, ilustracija i drugih formata.

Više detalja možete pronaći ovdje. Izložba ostaje otvorena do 17. svibnja.

Središte izložbe čini trokanalna instalacija Pljesak, “u kojoj uvećani portreti djece snimljene u sinajskoj pustinji lebde na trima visećim platnima. Njihova naizgled bezazlena igra ispaljivanja plastičnih letjelica postaje metafora ratnih igara koje se i danas odvijaju nad istim geografijama. Intenzivan pogled zabrinutog dječaka i zvuk njegova usporenog pljeska otvaraju pitanje: tko ovdje komu plješće — i zašto?”, stoji u popratnom tekstu.

Odjek tišine predstavlja materijale iz filma Dohvatiti sunce: El Shatt u novim formatima poput arhivskih fotografija smještenih u LED svjetlosne kutije i seriju fotokolaža pod nazivom Imaginarna tijela, imaginarni krajolici u kojoj autorica, kako piše u najavi, “propituje granice između stvarnosti, sjećanja i nade”.

Ana Bilankov zagrebačka je vizualna umjetnica i filmska autorica sa sjedištem u Berlinu, čija konceptualna i istraživački usmjerena praksa uključuje eksperimentalni film, fotografiju, videoinstalaciju i tekst, istražujući teme dislokacije, migracije, sjećanja i identiteta. Njezini radovi izlagani su i prikazivani u međunarodnim institucijama.

Kustosku koncepciju izložbe potpisuje Martina Munivrana, a može se posjetiti do 7. lipnja.

“Svaki od 208 recikliranih zvučnika koji čine Phonos je rekonfiguriran, uklonjena mu je membrana i reprogramiran je za prijem jedinstvenog infrazvučnog signala. Interes za infrazvuk, kao i njegove učinke na ljudske fiziološke i afektivne reakcije, postupno se proširio izvan okvira znanstvenih laboratorija u područje primijenjenih i eksperimentalnih praksi, gdje se afirmira kao medij istraživanja iskustava koja se odvijaju kroz prostor i tijelo, a koje tijelo prepoznaje prije nego što ih um može simbolički artikulirati.

Kroz praksu utjelovljenog slušanja, Phonos otvara prostor za novu artikulaciju odnosa prema zvučnim ekologijama i potiče senzornu osjetljivost prema inače nepercipiranim slojevima okoliša. Istovremeno, instalacija razotkriva zvuk kao fizički i prostorni fenomen, premještajući ga iz područja čujnog u područje opipljivog”, stoji u najavi.

Marc Vilanova je umjetnik zvuka i vizualni umjetnik koji živi i radi u Barceloni. Njegovi radovi poprimaju oblik proširenih skulptura koje uspostavljaju dijalog između zvuka, svjetla i pokreta. Kroz tehnološka i materijalna istraživanja bavi se akustičkom ekologijom, posthumanizmom i granicama percepcije. Izlagao je u brojnim institucijama, na festivalima i međunarodnim bijenalima te je dobitnik više nagrada i rezidencija.

Izložba ostaje otvorena do 7. svibnja, a ulaz je besplatan.