Mreža EEnlarge Europe osnovana je kao zajednica nezavisnih koncertnih prostora i svojevrsni edukativni projekt za scenu koja se oko njih okuplja. Krenimo od inicijalne ideje: koja je bila motivacija za pokretanjem mreže i koji su joj ciljevi?

EEnlarge Europe mreža zamišljena je kao zajednica i centar za razmjenu znanja oblikovan prema potrebama scene na kojoj se događaju prvi susreti izvođača s publikom. Naš je cilj kroz međusobnu podršku i suradnju te dijeljenje znanja održati nezavisnu glazbenu scenu živom, uspostaviti visoku razinu kvalitete i podržati mobilnost novih umjetnika_ca u regiji. Sve je počelo 2019. na nastupu jednog nevjerojatnog iranskog dua na malom festivalu u Vojvodini. Pitala sam organizatora, koji inače vodi i mali prostor u Segedinu, kako je dogovorio nastup i zašto neće doći i u Mađarsku. Rekao je da su svirali u njegovu prostoru prije nekoliko godina, no na pitanje zašto nisu nastupili i u Budimpešti, odgovorio je da ih nema tko bukirati, ali da se nije ni raspitivao. Pomislila sam: “Pa zašto nisi mene nazvao?” Menadžerica sam nekoliko glazbenika, imam kontakte u klubovima i uvijek mi je drago pomoći. U tom trenutku me posebno rastužila činjenica da voditelji koncertnih prostora i klubova međusobno ne komuniciraju, a ima toliko nevjerojatne glazbe kojoj bismo trebali omogućiti da dođe do što više ljudi.

U međuvremenu, razgovarajući s voditeljima različitih nezavisnih prostora, počela sam uviđati različite probleme koje treba riješiti ili s kojima se treba suočiti, i te su me spoznaje i iskustva doveli do Eenlarge Europe. U cijeloj Europi, a posebno u našoj regiji, voditelji nezavisnih koncertnih prostora su pokretači čitavog glazbenog ekosustava; oni znaju prepoznati dobru glazbu, ali većinom nemaju vremena ni energije da adekvatno promoviraju koncert, da sustavno vode računovodstvo ili da eksperimentiraju s novim komunikacijskim alatima. Vjerovala sam da, ako počnemo međusobno komunicirati, zajedno možemo nešto učiniti, da možemo riješiti neke probleme već samom razmjenom iskustava.

Na samom početku trebalo je dosta vremena da nađem partnere – prostore koji žele surađivati, koji se žele aktivirati na međunarodnoj razini, koji imaju što podijeliti. Na koncu su to bili Nappali iz Pečuha, Moszkva Café iz Oradee (Rumunjska), ljubljanski Channel Zero, u Srbiji Kvaka 22 iz Beograda i Zentropia iz Sente, uz još nekoliko suradničkih prostora. Započeli smo s manjim susretima, svaki put na jednoj od lokacija, koji su se fokusirali na određene teme poput financija, komunikacija, odnosa s donositeljima odluka, održivosti, itd. Pronašla sam poziv Europske unije Music Moves Europe na koji smo se prijavili i dobili potporu za provedbu naših planova.

Tijekom ovog perioda svi smo osjećali da želimo napraviti korak naprijed, podići naš rad na novu razinu i na kraju smo zajednički osmislili novi program. Zadržali smo anketu koja se pokazala kao vrlo koristan alat za praćenje publike, trendove u slušanju i ponašanju. Također zadržavamo fokus na nezavisnim prostorima, ali umjesto malih susreta organizirali smo Substrat, trodnevnu konferenciju u Zagrebu, u suradnji s Azimutom i Močvarom koji su se pridružili mreži u 2022. Konferencija je zamišljena kao putujući događaj, tako da prije svega možemo pobliže upoznati lokalne glazbene scene, a i da ne konkuriramo već etabliranim showcase konferencijama. Dugoročno, želimo da Substrat bude najvažnije okupljanje grassroot scene u regiji, kako za voditelje nezavisnih prostora, tako i za umjetnike i drudge glazbene profesionalce.

Koji su to društveni procesi i ključni izazovi s kojima se danas suočavaju nezavisni koncertni prostori i glazbeni klubovi?

Pa, priča je uvijek ista: nedostatak opreme, previše posla, turbulentno financijsko stanje, nedostatak mogućnosti financiranja, mali kapacitet prostora (fokusiramo se na klubove koji primaju do 400 ljudi) sa sobom povlače i slabije prihode od šanka ili od ulaznica, i tako dalje. Nezavisni prostori većinu vremena rade u priličnoj izolaciji, pa čak i u gradu veličine Budimpešte neki koncerti (osobito nišnih žanrova) mogu podijeliti publiku. Također, generalni problem je da publika stari i prilično ju je teško pomladiti, bez obzira na fenomen TikToka ili druge nove platforme i tehnološke alate. A osim ovih generičkih problema, dobili smo i dvije godine pandemije s lockdownima i restrikcijama, rat u Ukrajini i energetsku krizu. To su stvari koje zasigurno utječu na sva područja, ali posebno pogađaju kreativni sektor, i pogotovo nezavisnu scenu kojoj u startu nedostaje financijska podrška. Sve su to vrlo složena pitanja i izazovi za čije rješavanje treba puno vremena.

Kao jedno od rješenja vaša mreža zagovara kooperaciju umjesto konkurencije. Što takva suradnja podrazumijeva u praksi i na koji način je potičete?

Zvuči vrlo jednostavno i očito: otvorili smo grupni chat. Ali, naravno, na dnevnoj razini, održavanje komunikacije nije sasvim lako kada radite na mjestu gdje se 24 sata na dan nešto događa. Sastajući se uživo s vremena na vrijeme, počeli smo graditi osobne veze, što je ključno u sektoru koji pokreće entuzijazam, a ne primarno novac, ako razumijete što mislim. Osobno upoznavanje pomaže da dijelimo svoja iskustva na dnevnoj bazi. Organski smo počeli dijeliti kontakte izvođača, bendova koji su na turneji po regiji i obratili su nam se, ali mi nismo imali slobodan termin pa provjeravamo ima li mjesta u nekom drugom klubu. Na temelju toga uveli smo novu aktivnost za poboljšanje komunikacije i suradnje. Zovemo je EEnlarge Booking Fund, a riječ je o maloj potpori za članice mreže. U slučaju da najmanje tri kluba (iz najmanje dvije zemlje) žele bukirati iste glazbenike, mogu se prijaviti za ovu potporu, koju moraju ravnomjerno raspodijeliti na honorare izvođačima i troškove promocije.

Među aktivnostima navodite i “akcije oporavka” temeljene na podacima, a na konferenciji u Zagrebu najavljeno je predstavljanje rezultate upitnika koji ste provodili među članicama i njihovom publikom. Možete li ukratko predstaviti ove aktivnosti.

Proizašle su iz potrebe da bolje razumijemo svoju publiku i svijet oko sebe; tehnologiju koja se brzo mijenja i kako ona utječe na naše živote i navike slušanja glazbe, online ili uživo. Svakodnevno koristimo nove platforme i alate koji oblikuju naš odnos s umjetnicima i njihovim djelima, ali nedostaje istraživanje što stoji iza toga. Vidimo da su u nekim zemljama Facebook događaji još uvijek prvi alati za komuniciranje koncerta, u nekim zemljama se još uvijek isplati lijepiti plakate u gradu. Stoga smo proveli upitnik: pitali smo ljude koliko troše, kako slušaju glazbu, traže li nove izvođače, kako koriste društvene mreže, na kojim su platformama i tako dalje. Kako smo ovo istraživanje radili za vrijeme pandemije, uključili smo i pitanja vezana uz lockdown i podršku za prostore. Rezultati su okupljeni u izvješću koje je dobilo jako dobre povratne informacije stručne javnosti pa smo upitnik odlučili provoditi svake godine, kako bismo imali svježe podatke i mogli pratiti promjene u trendovima, a i prilagodili naše djelovanje novim izazovima s kojima se suočavamo.

Sugeriraju li dobiveni rezultati neke konkretne strategije za održivost nezavisnih glazbenih prostora u budućnosti, na što bi posebno trebali obratiti pažnju?

Ukratko da, to je i razlog zašto radimo anketu. Primjerice, ako se pokaže da publika prati programske portale, isplati im se poslati priopćenje, ako se publici pak sviđaju plakati oblijepljeni po gradu, ima ih smisla izrađivati i lijepiti. Rezultati koje objavljujemo sigurno su u nekoj mjeri generički jer je prikupljanje podataka trajalo gotovo dva mjeseca, a provedeno je u pet zemalja (Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Srbija, Slovenija) tako da vidimo prosjek, ali te zemlje se u ekonomskom ili kulturnom smislu ne razlikuju previše.

Na što prostori posebno trebaju obratiti pozornost? Pa, ono što čitam između redaka je komunikacija: komunikacija za dopiranje do nove, mlađe publike i širenje nove glazbe. Nezavisni prostori imaju karizmu, svoj šarm, direktan odnos s publikom, samo trebaju proširiti taj glas. No ovih dana to je sve teže i teže, tako da u online svijetu moramo usvajati nove komunikacijske vještine na svakodnevnoj razini ako želimo ostati ukorak s vremenom.

Tijekom trodnevnog programa u sudionici će imati priliku:

• upoznati osnove neprofitnog poslovanja, zakonske obveze financijskog planiranja i izvještavanja
• na primjerima iz prakse upoznati se s kvalitetnim vođenjem financija u udrugama te načinima osiguranja likvidnosti organizacije
• postavljati pitanja stručnjacima i revizorima te razmjenjivati vlastita iskustva s drugim praktičarima

Radionica će se održati od 15. do 17. ožujka u Belišću. Troškovi puta, smještaja i prehrane su pokriveni sredstvima projekta Pro-NGO financiranog iz Fonda za Aktivno građanstvo. Sudjelovanje sva 3 dana je obavezno. Nositelj projekta je Udruženje za razvoj kulture URK, a projekt se provodi u partnerstvu s još 5 organizacija – Gong, O.A.ZA., Udruga “MI” – Split, Inkluzivna kuća Zvono te Scanteam.

Za prijavu na radionicu je potrebno ispuniti ovaj obrazac. Upite vezane uz radionicu možete poslati putem maila.

Rok za prijavu je 8. ožujka do podneva.

I Klakočar i Zograf u svojim su se novim stripovima vratili na poprišta Drugog svjetskog rata. Klakočar u stripu El Shatt odlazi u kompleks izbjegličkih logora kojeg se, makar iz usmene predaje, sjećaju mnogobrojne dalmatinske obitelji, a Zograf na prostore Banata, Bavarske, Bora, Münchena, Rima i San Francisca (Priče iz Drugog rata).

U razgovoru uz moderaciju Matka Vladanovića autori će predstaviti nove stripove i pokušati odgovorit na pitanje zašto u osvit generativnog AI-ja još uvijek imamo potrebu pričati (i crtati) o Drugom svjetskom ratu i živimo li “u društvu koje neprestano zaboravlja i izvrće svoju prošlost”.

Događaj je organiziran u suradnji s Udruženjem za razvoj kulture “URK” / klubom Močvara.

Više o događaju i autorima doznajte na poveznici.

Projekt su pokrenuli Udruženje za razvoj kulture URK i Fondacija za omladinsku kulturu i stvaralaštvo Danilo Kiš iz Subotice, a od ove godine subotički partner projekta je Udruženje Klara i Rosa iz Subotice.

Ovom prigodom u Močvaru iz Subotice stižu likovna umjetnica Ivana Matić, multimedijalna umjetnica Lea Vidaković, bend Neprijatno mi je i redakcija časopisa Symposion. Domaću scenu predstavljaju kantautor Marshmallow Notebooks i ilustrator Željko Beljan.

Ulaz je besplatan, a vrata kluba se otvaraju od 20 sati.

Više informacija o sudionicima i rasporedu dostupno je na Močvarininoj stranici.

15. Human Rights Film Festival održat će se od 4. do 10. prosinca u kinu Europa i MM centru Studentskog centra u Zagrebu te od 6. do 10. prosinca u riječkom Art-kinu Croatia. 

Filmski program uključuje četrdesetak igranih i dokumentarnih filmova recentne svjetske nezavisne produkcije; domaća će publika tako upravo na festivalu imati priliku premijerno pogledati neke od najzanimljivijih i najzapaženijih filmova godine koji za cilj imaju ukazati na relevantna društvena pitanja i probleme. 

Kao najznačajniji novitet, Festival ove godine predstavlja program pod nazivom Sjedinjene Države Levanta koji će se u suradnji s Booksom i Revijom malih književnosti održati u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku i Vukovaru. 

Naslov Sjedinjene Države Levanta sugerira da živimo u dobu krize u kojoj su politike najmoćnijih država postale jednako tako promašene i besmislene kao što su to višedesetljetna zbivanja na Bliskome Istoku. Pa će tako, primjerice, politika Sjedinjenih Država pod predsjednikom Trumpom biti jednako rušilačka i pogubna kao fenomen tzv. Islamske države Iraka i Levanta (ISIL). 

U sklopu spomenutog programa, Revija malih književnosti, Booksin festival koji će ove godine doživjeti svoje trinaesto izdanje, po prvi put će u Hrvatskoj predstaviti suvremenu bliskoistočnu književnost na arapskom jeziku. Prema selekciji Zeine G. Halabi, profesorice arapske književnosti i kulture na American University of Beirut, Revija će predstaviti šest književnica i književnika iz Sirije, Libanona, Jordana i Palestine i objaviti antologiju suvremenih pisaca i spisateljica iz zemalja Levanta Tvoj bol je lakši kad o njemu drugi pričaju. 

Human Rights Film Festival u sklopu programa Sjedinjene Države Levanta prikazat će sedam filmova. Dva naslova donose priče iz Levanta: City of Ghosts je američki dokumentarac nagrađivanog redatelja Matthewa Heinemana (Zemlja kartela) koji prati djelovanje grupe sirijskih medijskih aktivista koji su se udružili nakon okupacije ISIS-a 2014. Film je osvojio brojne nagrade, uključujući nagradu publike na CPH:Doxu kao i nagradu žirija na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Sheffieldu. 

Nowhere to hide je norveško-švedski dokumentarac u režiji Zaradashta Ahmeda; među brojnim priznanjima, osvojio je nagradu za najbolji dugometražni dokumentarac na festivalu IDFA 2016. godine. Film prati medicinskog brata u bolnici u Jawali, dijelu u centralnom Iraku nazvanom ‘trokut smrti’, koji je tamo radio u periodu otkada je američka vojska napustila zemlju (2011.) do dolaska ISIS-a 2014. 

Ostalih pet naslova bave se i na različite načine i teme propituju političke fenomene, stanje i poziciju američkog društva danas. U dokumentarcu Did You Wonder Who Fired the Gun? autor Travis Wilkerson putuje u Alabamu kako bi istražio priču o svojem pradjedu rasistu koji je ubio Afroamerikanca. The Reagan Show je dokumentarac u režiji autora Sierre Pettengill i Pacha Veleza, koji uključuje isključivo arhivske snimke vijesti i materijal iz Bijele kuće, s ciljem da zabilježi mandat predsjednika-glumca Ronalda Reagana. 

En el Septimo Dia, povratak je legendarnog indie-redatelja Jima McKaya nakon 13 godina i donosi priču o meksičkim radnicima u New Yorku, i stalnom sukobu između nade u ostvarenje “američkog sna” i teške radničke svakodnevice. McKay, kao dugogodišnji Brooklynac priču donosi “iznutra” sa snažnim osjećajem za detalje i iskrenom empatijom.

Beach Rats je američki igrani film Elize Hittman, u čijem je središtu tinejdžer koji provodi dane eksperimentirajući s drogama i komunicirajući sa starijim muškarcima preko interneta, sve s ciljem da pobjegne iz svojeg doma u Brooklynu. Redateljica Hittman nagrađena je za režiju na festivalu u Sundanceu, dok je film osvojio i nagradu za najbolji igrani film na festivalu u Hamburgu kao i nagradu žirija na nezavisnom filmskom festivalu u Bostonu. 

The Florida Project je novi film višestruko nagrađivanog redatelja Seana Bakera o šestogodišnjoj djevojčici koja odrasta s buntovnom majkom u motelu na periferiji Orlanda u Floridi, obojenom u bojama obližnjeg zabavnog parka Disney World. Riječ je o zapaženom i šarmantnom ostvarenju koje progovara o američkim nižim slojevima, s fokusom na djetinjstvo i odrastanje.  

Program Sjedinjene Države Levanta čine još i predavanja, tribine i projekcije, a posebno se izdvajaju dva predavanja Fawwaza Traboulsija, izvanrednog profesora povijesti i političkih znanosti s Libanonsko-američkog sveučilišta u Bejrutu, te događanja fokusirana na pitanja izbjeglica s Bliskog Istoka – projekciju talijanskog filma S mladenkine strane u prisustvu autora i svjetsku premijeru dokumentarnog filma Dobri domaćini Andreja Korovljeva.

Human Rights Film Festival realiziran je u suradnji s partnerima iz brojnih drugih ljudsko-pravaških organizacija i državnih institucija kao i kulturnih i diplomatskih predstavništava u Hrvatskoj. Posebno se ističu višegodišnja suradnja s Uredom Europskog parlamenta u Hrvatskoj vezana uz nagradu Saharov za slobodu misli koju svake godine dodjeljuje Europski parlament, a koja će se i ove godine odvijati u obliku Akademije Saharov, kao i brojni programi u suradnji sa zakladom Solidarna.

Human Rights Film Festival pokrenut je 2002. godine s ciljem promicanja kulture ljudskih prava, a organiziraju ga Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture “URK”.

Ulaz na sve projekcije i popratna događanja 15. Human Rights Film Festivala je besplatan. Više potražite na službenim stranicama.

Od 5. do 11. prosinca u kinu Europa i MM centru u Zagrebu te od 8. do 12. prosinca u riječkom Art-kinu Croatia održat će se Human Rights Film Festival. Pokrenut je s ciljem promicanja kulture ljudskih prava, a organiziraju ga Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture “URK”. Održavanje programa u prostoru Studentskog centra, točnije u nedavno digitaliziranom Multimedijalnom centru, ovogodišnji je novitet četrnaestog po redu festivala i predstavlja svojevrsni povratak “korijenima”, gdje su se odvijala njegova prva izdanja. 

Ovogodišnji HRFF nastavlja se baviti temom izbjeglištva i izbjegličke krize, ali i također otvara teme suočavanja s prošlošću i ženskih prava, odnosno ženskog pogleda na pitanje rase, siromaštva i gentrifikacije. Glavni filmski program uključuje trideset igranih i dokumentarnih filmova recentne svjetske produkcije, a Festival nastavlja pratiti i podržavati rad vodećih svjetskih angažiranih autora te kontinuirano predstavljati njihove radove.

Pablo Larrain, renomirani čileanski redatelj ove će se godine tako predstaviti filmom Neruda koji prati politički put slavnog pjesnika, dobitnika Nobelove nagrade za književnost i komunističkog zastupnika u parlamentu koji s vremenom postaje književna legenda i simbol slobode. Film je čileanski kandidat za Oscara u kategoriji za najbolji strani film. Ta’ang i Gorka nadnica dva su posljednja filma kineskog dokumentarista Wang Binga, a govore o temi migracija. Dokumentarni film Djeca oluje, knjiga prva, filipinskog autora Lava Diaza, fokusira se na razarajuće posljedice katastrofalnog tajfuna Haiyan na filipinskom otoku Tacloban. Nekoliko mjeseci nakon toga Diaz je posjetio mjesto nesreće i snimao život tamošnje djece.

U sklopu popratnog programa festivala održat će se radionica Špijunska škola: Alati umijeća međuljudskih odnosa kazališne redateljice Tee Tupajić. Godine 2013. Tupajić je započela rad na projektu Umjetnost obmane u kojem se bavi usporedbom rada agenta tajne službe i rada umjetnika. Koristeći obmanu kao glavno oruđe, tajne su službe razvile tehnike kao što su emocionalna manipulacija, implantacija motivacije, i slične psihološke igre u znanstveno preciznu umjetnost međuljudske interakcije. Špijunska škola zasnovana je na alatima vještina međuljudskih odnosa koje je redateljica prikupila tijekom dvije godine istraživanja i rada s aktivnim i bivšim agentima izraelskih tajnih službi Mossad i Shin Bet.

Radionica će se odvijati od 7. do 9. prosinca tijekom kojih će sudionici proći niz osnovnih i naprednih vježbi od kojih se većina izvodi neprimjetno i nenajavljeno u javnom prostoru. Otvorena je grupama od po dvadeset sudionika, a posjetitelji i publika dobrodošli su promatrati radionicu u svakom trenutku. 

Više o radionici i načinu prijave potražite ovdje, a detaljan filmski program potražite na službenim stranicama Festivala. Ulaz na sve projekcije i popratne programe je besplatan.

Od 5. do 11. prosinca u kinu Europa i MM centru u Zagrebu te od 8. do 12. prosinca u riječkom Art-kinu Croatia održat će se Human Rights Film Festival. Pokrenut je s ciljem promicanja kulture ljudskih prava, a organiziraju ga Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture “URK”. Održavanje programa u prostoru Studentskog centra, točnije u nedavno digitaliziranom Multimedijalnom centru, ovogodišnji je novitet četrnaestog po redu festivala i predstavlja svojevrsni povratak “korijenima”, gdje su se odvijala njegova prva izdanja. 

Ovogodišnji HRFF nastavlja se baviti temom izbjeglištva i izbjegličke krize, ali i također otvara teme suočavanja s prošlošću i ženskih prava, odnosno ženskog pogleda na pitanje rase, siromaštva i gentrifikacije. Glavni filmski program uključuje trideset igranih i dokumentarnih filmova recentne svjetske produkcije, a Festival nastavlja pratiti i podržavati rad vodećih svjetskih angažiranih autora te kontinuirano predstavljati njihove radove. 

Pablo Larrain, renomirani čileanski redatelj ove će se godine tako predstaviti filmom Neruda koji prati politički put slavnog pjesnika, dobitnika Nobelove nagrade za književnost i komunističkog zastupnika u parlamentu koji s vremenom postaje književna legenda i simbol slobode. Film je čileanski kandidat za Oscara u kategoriji za najbolji strani film. Ta’ang i Gorka nadnica dva su posljednja filma kineskog dokumentarista Wang Binga, a govore o temi migracija. Dokumentarni film Djeca oluje, knjiga prva, filipinskog autora Lava Diaza, fokusira se na razarajuće posljedice katastrofalnog tajfuna Haiyan na filipinskom otoku Tacloban. Nekoliko mjeseci nakon toga Diaz je posjetio mjesto nesreće i snimao život tamošnje djece. 

U sklopu popratnog programa festivala održat će se radionica Špijunska škola: Alati umijeća međuljudskih odnosa kazališne redateljice Tee Tupajić. Godine 2013. Tupajić je započela rad na projektu Umjetnost obmane u kojem se bavi usporedbom rada agenta tajne službe i rada umjetnika. Koristeći obmanu kao glavno oruđe, tajne su službe razvile tehnike kao što su emocionalna manipulacija, implantacija motivacije, i slične psihološke igre u znanstveno preciznu umjetnost međuljudske interakcije. Špijunska škola zasnovana je na alatima vještina međuljudskih odnosa koje je redateljica prikupila tijekom dvije godine istraživanja i rada s aktivnim i bivšim agentima izraelskih tajnih službi Mossad i Shin Bet.

Radionica će se odvijati od 7. do 9. prosinca tijekom kojih će sudionici proći niz osnovnih i naprednih vježbi od kojih se većina izvodi neprimjetno i nenajavljeno u javnom prostoru. Otvorena je grupama od po dvadeset sudionika, a posjetitelji i publika dobrodošli su promatrati radionicu u svakom trenutku. 

Više o radionici i načinu prijave potražite ovdje, a detaljan filmski program potražite na službenim stranicama Festivala. Ulaz na sve projekcije i popratne programe je besplatan.

Piše: Martina Domladovac

Trinaesti Human Rights Film Festival održava se od 7. do 13. prosinca u Zagrebu i Rijeci. Organizatori Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture (URK) ove godine na festivalu surađuju s partnerima Filmaktivom, Restartom i WHW-om. Human Rights Film Festival pokrenut je 2002. godine s ciljem unapređenja vidljivosti raznih tema s područja ljudskih prava u mediju filma, te svake godine u Zagrebu i Rijeci donosi program igranih i dokumentarnih filmova koji promoviraju otvorenost, multikulturalnost, toleranciju i slobodu izbora. Ovogodišnjom selekcijom očekivano dominiraju filmovi koji u nekom svom segmentu dotiču pitanja izbjeglištva i migracija, kao i različitih izazova koje one sa sobom nose.

Jedan od njih je i dokumentarni film Seana McAllistera, A Syrian Love Story, koji prati odnose unutar jedne obitelji u vrijeme sirijskog sloma. McAllister stavlja naglasak na odnos između supružnika Ragdhe Hassan, sirijske lijeve aktivistice protiv Assadova režima i Amera Douada, palestinskog aktivista. Kroz prikaz njihova braka, utjecaja koji na njega ima Ragdhedin boravak u zatvoru i kasnije izbjeglištvo u Parizu, te potrage dvoje aktivista za vlastitim identitetom, redatelj nam donosi priču u kojoj izbjeglice nisu samo pasivni recepijenti naše sućuti, nego aktivni, ljutiti naratori svojih vlastitih sudbina.

Iz posve drugog kuta izbjegličku krizu dotiče film Lampedusa in Winter, koji prikazuje vrlo popularnu temu talijanskog otoka u Sredozemlju na kojem se nalazi jedan od najvećih prihvatnih centara za izbjeglice i imigrante u Europi. Film Jakoba Brossmanna koncentrira se na stanovnike Lampeduse, naglašavajući njihove konflikte i rasprave u trenutku kada su protiv svoje volje suočeni sa zakonima i regulacijama, s jedne, i svoje humanosti, s druge strane. 

The Pearl Button, film čileanskog redatelja Patricija Guzmana, bavi se drugim aspektom ugroženosti ljudi i prirode. Na izrazito poetičan, ali snažan način kroz prizmu “vode” povlači važna pitanja tragične povijesti njegove zemlje, od živućih članova domicilnih “vodenih plemena” Patagonije, do žrtava Pinochetova režima 1970-tih, čija su tijela bacana u more. Berlin Review film je proglasio “briljantnom formom dokumentarne umjetnosti”.

Osim dokumentarnih formi koji možda na najlakši način prenose problematiku borbe za jednakost i ljudska prava, festival donosi i nekoliko igranih filmova, među kojima je i In the Shadow of Women, redatelja Philippa Garrela. Priča o filmskom redatelju i ljubavnom trokutu kojeg je dio, svoje mjesto na festivalu zaslužila je kritikom samoapsorbirajućeg muškog ega, te prikazom žene nezavisnog uma i tijela, koji se rijetko može vidjeti u filmovima muških redatelja.

Osim spomenutih, festival donosi i brojne druge filmove koji obrađuju teme tolerancije i uključenosti iz cijelog svijeta, a detaljan program potražite ovdje. Program festivala odvijet će se u prostorima Kina Europe, Kino Tuškanca i Dokukina u Zagrebu, te Art-kina Croatia u Rijeci.

U utorak 30. lipnja u 19 sati, u Showroomu Galerije Nova, Teslina 7, u Zagrebu, u organizaciji udruga Kurziv i Kulturtreger održat će se tribina “Nezavisni prostori bilježenja: dokumentiranje nezavisne kulturne scene i civilnog društva“. 

Tribina će predstaviti nekoliko inicijativa i projekata dokumentiranja nezavisne kulture i civilnog društva te govoriti o ulozi community i bottom up arhiviranja u očuvanju ovog vrijednog dijela kulturno-društvene povijesti. 

Gosti tribine su Kornel Šeper, voditelj Udruženja za razvoj kulture URK iz Zagreba, Igor Mihovilović, urednik glazbenog labela Guranje s litice i strastveni dokumentarist nezavisne glazbene scene, Sebastijan Brumec, voditelj nezavisne knjižnice Tabula rasa te arhiva fanzina iz Čakovca, Nikola Mokrović iz arhiva Documente – Centra za suočavanje s prošlošću. Razgovor će moderirati Dunja Kučinac iz Centra za dokumentiranje nezavisne kulture u Zagrebu. 

Nezavisna kulturna scena u Hrvatskoj od početka devedesetih godina do danas kreirala je mnoštvo eksperimentalnih, kritičkih i inovativnih sadržaja, praksi i iskustava koja nigdje nisu sustavno i cjelovito dokumentirana. Akumulirana znanja i materijali nisu pohranjeni u institucijama poput muzeja i arhiva ni dovoljno prisutni u mainstream medijima i akademskom polju, zbog čega su dovedeni u realnu opasnost od propadanja i zaborava. Informacije o događanjima u polju nezavisne kulture utoliko su teško dostupne istraživačima, umjetnicima i novim generacijama aktera nezavisne scene, kao i čitavoj javnosti zainteresiranoj za domaću urbanu, alternativnu, subkulturnu i eksperimentalnu umjetnost i kulturu. 

Ipak, na samoj nezavisnoj sceni niz je manje vidljivih inicijativa pojedinaca i organizacija koji rade na tome da se ovo ogromno kulturno pamćenje očuva. Riječ je o grassroot metodama dokumentacije, prikupljanja i usustavljivanja građe, čiji su protagonisti sami akteri scene. Fanovi, privatni kolekcionari, entuzijasti, voditelji organizacija i nezavisnih knjižnica te nezavisni izdavači koji dokumentiraju vlastitu produkciju na taj način postaju nezavisni arhivisti, a njihove kolekcije čine mrežu bottom up arhiva, u kojima se čuva alternativna kulturno-društvena memorija. Takvi arhivi umrežavanjem i otvaranjem javnosti postaju specifične forme community arhiva ili arhiva zajednice, kojima sama zajednica vrši proces samoočuvanja. 

Na tribini će se govoriti o modelima community i grassroot arhiviranja, o važnosti takvih praksi za nezavisnu i civilnu scenu, a potom i širi društveno-kulturni kontekst te o perspektivama umrežavanja i dostupnosti privatnih kolekcionarskih zbirki javnosti. Bit će predstavljen rad arhiva Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, arhiva Udruženja za razvoj kulture URK iz Zagreba, arhiva fanzina iz Čakovca te nekoliko privatnih kolekcija nezavisne umjetničke i glazbene scene. 

Tribina je organizirana u sklopu projekta Abeceda nezavisne kulture, koji provode organizacije Kurziv i Kulturtreger iz Zagreba te Seecult iz Beograda, uz podršku fondacije Balkan Arts & Culture Fund, Ministarstva kulture RH, Gradskog ureda za obrazovanje kulturu i sport, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i Zaklade Kultura nova. Projekt se bavi očuvanjem i promocijom nezavisne kulturne scene u Hrvatskoj i regiji te uključuje video intervjue s protagonistima scene, edukativne radionice samoarhiviranja te javne tribine kojima se podiže svijest o važnosti dokumentiranja nezavisne kulture.

Sadržajem jak festival angažiranog i autorskog filma održat će se od 8. do 14. prosinca u kinu Europa u Zagrebu te od 11. do 14. prosinca u Art-kinu u Rijeci. HRFF je realiziran u organizaciji Multimedijalnog instituta i Udruženja za razvoj kulture “URK”, a program u Rijeci dodatno u suradnji s udrugom Filmaktiv.

Glavni filmski program uključuje više od 25 dugometražnih igranih i dokumentarnih  najnovijeg datuma te i ove godine hrvatska publika upravo na HRFF-u ima priliku premijerno pogledati neke od najzapaženijih filmova godine. 

Festival otvara film Love Is Strange (2014.) redatelja Ire Sachsa, trenutno jednog od najintrigantnijih predstavnika američkog nezavisnog filma. Tragičnu, a istinitu priču o mladom neoženjenom paru iz sjevernog dijela Malija donosi redatelj i producent Abderrahmane Sissako koji u svojoj filmografiji broji kratke, igrane i dokumentarne filmove s iskustvima emigranata i vezama između afričkih i zemalja zapadnoga svijeta. Francusko-mauritanijski film Timbuktu (2014.) prikazuje mučnu priču ljubavnog para kojeg islamski ekstremisti zbog nezakonite vanbračne djece pred stotinama posjetitelja kamenuju na smrt u centru grada Aguelhoka. Još jednu istinitu priču na 12. HRFF-u ispričat će redatelj Danis Tanović. Drama Tigers (2014.) prati sudbinu mladog Ayana, Pakistanca koji za život zarađuje prodavajući jeftine lijekove lokalne izrade. Nakon uplovljavanja u bračnu luku Syed Aamir Raza odluči svoju karijeru graditi u multinacionalnoj korporaciji sve do trenutka kad shvati da su lijekovi svjetskih korporacija i njihove agresivne marketinške kampanje krive za smrt velikog broja novorođenčadi. Pakistanac odbacuje karijeru, diže glas protiv korporacija, a u borbi mu pomaže i International Baby Food Action Network (IBFAN). Syed Aamira Razu glumi zvijezda Bollywooda, Emraan Hashmi. Ovaj film se prikazuje u suradnji s udrugom Roda.

Pored glavnog filmskog programa, popratni festivalski program uključuje niz diskusija, a kao i prethodnih godina, festival se realizira u suradnji s partnerima iz brojnih drugih ljudsko-pravaških organizacija.

Posebno se ističe program suradnje s Uredom Europskog parlamenta Panorama Saharov, a vezano uz nagradu Saharov za slobodu misli koju svake godine dodjeljuje Europski parlament. Dobitnik nagrade za 2014. je dr. Denis Mukwege, borac za prava silovanih žena u oružanim sukobima u Demokratskoj Republici Kongo. Silovanje je uobičajena metoda obračuna u konfliktnim područjima na istoku zemlje, a britanska redateljica i foto novinarka Fione Lloyd-Davies to dokazuje u 72-minutnom dokumentarnom filmu Seeds of Hope (2014.) koji prati život Masike Katsuve, žene koja svoj život i svakodnevnu sigurnost žrtvuje pomažući zlostavljanim ženama.

Više o programu potražite na službenim stranicama festivala.